Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Povrv-46/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u parničnom predmetu tužitelja ZTB STAN d.o.o. iz Varaždina, Ankice Opolski 2, OIB: 06835775619, zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak, odvjetnicama iz Varaždina, Tome Blažeka 3, protiv tuženice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice ovrhovoditelja MG i tuženice LG, te objave presude 7. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina broj Ovrv-1981/2022, UPP/OS-Ovrv-165/2022 od 20. travnja 2022., te se nalaže tuženici LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZTB STAN d.o.o. iz Varaždina, Ankice Opolski 2, OIB: 06835775619, iznos od 61,40 eur (šezdeset jedan euro i četrdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2020. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina broj Ovrv-1981/2022, UPP/OS-Ovrv-165/2022 od 20. travnja 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženici tužitelju platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 49,77 eur[1] / 375,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
III. Tuženici se nalaže nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog postupka u iznosu od 163,15 eur (sto šezdeset tri eura i petnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2025. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16. ožujka 2022. u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženice kao ovršenice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine u iznosu od 463,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju navedenog prijedloga javni bilježnik Tamara Horvat iz [adresa] donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 1981/2022, UPP/OS-Ovrv-165/2022 od 20. travnja 2022., a povodom pravodobnog prigovora ovršenice spis je proslijeđen ovome sudu na daljnje rješavanje.
2. U prigovoru tuženica navodi da je putem e-maila 30. ožujka 2021. prigovorila zaprimljenim računima iz 2021. u kojima se navodi da je ostao nepodmiren iznos od 463,32 kune za 3 rate iz 2020. te da je objasnila da je svoje dužnosti ispunila budući da je postala suvlasnica stambene zgrade u veljači 2020. te da je stoga bila dužna platiti 10 rata za 2020., a što da je i učinila. Navodi da je od tužitelja dobila uputu da plaćanja vrši na starim uplatnicama ranije suvlasnice, a da će se uplate proknjižiti na novu suvlasnicu – tuženicu. Navodi da joj tužitelj na taj e-mail nije odgovorio radi čega je tražila objašnjenje telefonskim putem pa je dobila odgovor da joj je dostavljen e-mail 31. ožujka 2021., a koji tuženica nije primila, te joj je isti dostavljen 31. svibnja 2021. gdje da se navodi da će se 3 uplate za mjesece od listopada do prosinca 2020. proknjižiti na ime tuženice, a da će se za isto razdoblje "ponovno proknjižiti zaduženje za prethodnu suvlasnicu". Smatra da je tužitelj izvršio pogrešno knjiženje navedena 3 iznosa dok je većinu ostalih iznosa plaćenih na starim uplatnicama točno proknjižio radi čega smatra da je postupao s krajnjom nepažnjom. Navodi da je tužitelj predložio da se sa tri krivo proknjižena iznosa zatvori zaduženje za raniju suvlasnicu, a da tuženica plati ponovno, drugi puta, za razdoblje od listopada do prosinca 2020., te smatra da bi time platila nešto što ne duguje. Navodi da je tuženica dobila saznanje da je tužitelj, nakon što nije uspio u postupku P-661/16 sa prethodnom suvlasnicom, 17. listopada 2019. podnio ovršni prijedlog za period od listopada do prosinca 2017. iako istovremeno duguje iznos veći nego je iznos u tom ovršnom prijedlogu. Stoga smatra da nema smisla da bi se uplaćena novčana sredstva od tuženice koristila za plaćanje dijela potraživanja prethodne suvlasnice, a koje je tužitelj suprotno dogovoru ionako utužio. Smatra da bi ponovnim plaćanjem utuženog iznosa drugi puta plaćala jednu te istu stvar. Osim toga navodi da tužitelj nije izdao uplatnice na kojima bi bio naveden razlog zbog kojeg bi tuženica plaćala nešto što ne duguje.
3. Sud je rješenje javnog bilježnika stavio izvan snage rješenjem ovog suda broj Povrv-46/2023-2 od 14. travnja 2023. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 8. svibnja 2023. tužitelj je naveo da su međusobni odnosi suvlasnika u zgradi [adresa], uređeni sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to odredbama članaka 66. do 99. i članka 374. do 387. Navodi da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi upravljanja i korištenja nekretnine utvrđuju međuvlasničkim ugovorom pa je tako i odnos tužitelja i tuženice uređen tim ugovorom od 12. kolovoza 2013. Navodi da su utužena novčana sredstva na ime zajedničke pričuve za stan u vlasništvu tuženice i to za period od listopada do prosinca 2020. te da tuženica nikada nije platila pričuvu za utuženo razdoblje. Ističe da je točno da je tuženica plaćala sa starim uplatnicama koje su glasile na njezinu prednicu CG (majku tuženice) no da nikada tim starim uplatnicama nije platila pričuvu za utuženo razdoblje, već za razdoblja iz 2017. i to za srpanj, kolovoz i rujan 2017., a kako je to i navedeno u uplatnicama. Navodi da je tužitelj odgovorio tuženici na e-mail od 30. ožujka 2021., koji je tuženica dostavila uz prigovor, na način da ju je e-mailom od 31. ožujka 2021. upitao da li želi da uplatama od 03.11.2020. i 11.12.2020. tužitelj zatvori pričuvu za utuženo razdoblje 10-12/2020, te da ponovno proknjiži zaduženje na ime CG od 07-09/2017, te da se tuženica u e- mailu od 31. svibnja 2021. očitovala kako može njezinim uplatama zatvoriti zaduženje CG, a da joj se za zaduženje koje postoji na tuženičino ime u 2020. godini pošalju uplatnice. Nadalje, navodi da je tužitelj 1. lipnja 2021. tuženici poslao uplatnice na njezino ime za utuženo razdoblje 10-12/2020 radi plaćanja, a da tuženica nikada nije platila dugovanje za utuženo razdoblje po priloženim uplatnicama. Navodi da je, dakle, tuženica u e-mailu i sama priznala kako je svojim uplatama platila staro dugovanje CG za razdoblje od srpnja do rujna 2017. Stoga, kako je tuženica svojim uplatama odredila koje dugovanje podmiruje, a isto je potvrdila i kasnije u e-mailu od 31. svibnja 2021., tako je tužitelj postupio prema uputi tuženice i zatvorio dugovanje za 2017., dok je dugovanje za utuženo razdoblje i dalje nepodmireno. Osim toga, navodi da je tužitelj u predmetu koji se vodio kod ovoga suda broj Povrv-193/21 zbog uplata tuženice od 3. studenog 2020. i 11. prosinca 2020. za razdoblje od srpnja do rujna 2017. djelomično povukao tužbeni zahtjev protiv CG, a radi se o sporu koji je pokrenut 17. listopada 2019. zbog isplate na ime zajedničke pričuve. Stoga od tuženice potražuje iznos od 61,40 eur za utuženo razdoblje sa zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2020. do isplate.
5. Na ročištu održanom 16. siječnja 2025. tuženica je istaknula da osporava osnovu i visinu potraživanja te ističe da je podmirila utuženo potraživanje uplatama prema uplatnicama koje su izdane za ranije razdoblje, a sve prema uputama tužitelja. Navodi kako smatra da je tužitelj neosnovano upotrijebio uplaćena sredstva prema ranije izdanim uplatnicama za zatvaranje prijašnjih potraživanja za koje je već ranije podnio prijedlog za ovrhu, a što nije smio učiniti, već je uplaćeni iznos trebao utrošiti za namirenje obveze "nove" suvlasnice. Tuženica je na posebno pitanje odgovorila da je primila e-mail tužitelja u kojem je zaprimila uplatnice koje glase na njeno ime za pričuvu za utuženo razdoblje (list 74), međutim smatra da tako izdane uplatnice nisu ispravno izdane već da su trebale biti izdane tiskanice na uobičajeni način. U spis predmeta dostavila je uvećane slike koje su bile prilog e-maila od 30. ožujka 2021.(na str. 30 i 31). Istaknula je da tužitelj nije postupio sukladno ugovoru o upravljanju stambenom zgradom prema kojemu je dužan postupati s pažnjom dobrog gospodara (čl. 8) jer nije htio tiskati nove uplatnice koje bi glasile na tuženicu, a istovremeno je htio namiriti potraživanja za koje je ranije već utužio bivšu suvlasnicu uplatama nove vlasnice, te istovremeno nije htio vratiti novac dobiven plaćanjem tri sporne uplatnice, radi čega smatra da nije postupio sukladno ugovoru jer nije primijenio dužnu pažnju, te da je time protuzakonito stekao iznose bez osnove. Naglasila je da tužitelju nikada nije dala pristanak da se plaćena sredstva koriste za drugu osobu, te da su uplatnice koje joj je tužitelj dostavio za utuženo razdoblje od 10-12 mjeseca 2020. kod nje izazvale sumnju jer je smatrala da bi plaćanjem istih dva puta platila isto potraživanje obzirom da je za potraživanje iz 2017. tužitelj već podnio prijedlog za ovrhu ranije.
6. U dokaznom postupku sud je pročitao otvorene stavke kupaca na listu 11 spisa, e-mail komunikaciju na listovima 30 do 32 spisa, presudu P-661/2016 ovoga suda Stalna služba u Ivancu od 1. ožujka 2019., međuvlasnički ugovor od 12. kolovoza 2013., privitak međuvlasničkom ugovoru, Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 13. kolovoza 2013., e-mail komunikaciju na listovima 73 do 78 spisa, presudu ovoga suda broj Povrv-192/2021 od 29. listopada 2021., te fotografije potvrda o plaćanju na listovima od 95 do 97 spisa.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je odlučio kao u izreci.
8. Predmet spora u ovom postupku je potraživanje tužitelja kao upravitelja stambene zgrade u [adresa], po osnovi zajedničke pričuve za stan u vlasništvu tuženice i to za mjesece listopad, studeni i prosinac 2020., u iznosu od 61,40 eur.
9. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica stana koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], gdje je upravitelj zgrade tužitelj, niti da je ranija vlasnica stana bila majka tuženice CG. Nesporno je da je tuženica kao suvlasnica stana bila dužna na ime zajedničke pričuve za 2020. platiti pričuvu za ukupno deset mjeseci, te da je platila za šest mjeseci u 2020. Nesporno je i to da su izvršena plaćanja po računima za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2017. i to 2. studenog i 11. prosinca 2020. Nesporno je da je tužitelj u parničnom postupku Povrv- 193/2021 povukao tužbeni zahtjev protiv tuženice CG za dio ondje utuženog razdoblja - srpanj, kolovoz, rujan 2017. Nesporno je da je tuženica zaprimila utužene račune (list 74 spisa).
10. Sporno je da li je tuženica platila i utužene račune, odnosno da li je uplatama od 2. studenog 2020. i 11. prosinca 2020. tuženica podmirila utužene račune ili račune izdane za srpanj, kolovoz i rujan 2017. izdane na ime CG te da li su utuženi računi (list 74 spisa) pravilno sastavljeni da bi se po njima mogla namiriti obveza tuženice.
11. Iz dostavljenih fotografija provedenih potvrda o plaćanju koje je tuženica dostavila na ročištu 16. siječnja 2025. u uvećanom formatu (na listovima 95 – 97), a koje je dostavila tužitelju uz e-mail od 30. ožujka 2021. na koji se pozvala u prigovoru, vidljivo je (list 96) da je u Konzumu u [adresa], 29. rujna 2020. vršeno plaćanje računa na ime platitelja CG, na ime pričuve za ožujak i travanj 2020. te za još jedan mjesec čija oznaka nije vidljiva i to iznos od 154,44 kn za svaki mjesec, te da je u istom Konzumu vršeno plaćanje računa na ime platitelja CG **.**.2020. i to ponovno za ožujak, travanj te za svibanj 2020. iznos od po 154,44 kn za svaki mjesec na ime pričuve. Nadalje, iz preslika fotografija s lista 97 vidljivo je da je u Tisak plus d.o.o. vršeno plaćanje 2. studenog 2020. na ime platitelja CG, na ime pričuve za lipanj i srpanj 2017., a 11. prosinca 2020. na ime platitelja CG, na ime pričuve za kolovoz i rujan 2017., svaki račun u iznosu od 154,44 kn.
12. Kako je tuženica navela da je ove uplate vršila upravo ona, i to zato što je 2020. i bila obveznica plaćanja pričuve budući da je postala suvlasnica u stambenoj zgradi u [adresa], sukladno dostavljenoj dokumentaciji proizlazi da je ona podmirila ukupno šest mjesečnih obveza na ime pričuve u 2020., te da je podmirila još četiri mjesečne novčane obveze koje glase na mjesece u 2017.
13. Tuženica tvrdi da je potonjim uplatama koje glase na račune iz 2017. ona podmirila preostala (utužena) dugovanja za 2020., međutim, isto ne proizlazi iz drugih prezentiranih dokaza. Naime, iz dostavljene komunikacije koja se između stranaka odvijala putem e-maila proizlazi da se tuženica tužitelju obratila 30. ožujka 2021. gdje je prigovorila prikazanom dugu iz 2020. na računu za siječanj 2021. u iznosu od 463,32 kn jer da je 2020. podmirila ukupno 10 mjesečnih novčanih obveza koliko je bila i dužna (navodi da je izvršila 6 uplata po uplatnicama iz 2020. i 4 uplate po uplatnicama iz 2017. koje sve glase na ime CG). Nadalje iz e-maila tužitelja od 31. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj naveo kako je tuženica svoju prijavu suvlasništva tužitelju dostavila tek u listopadu 2020. kada su već bile izdane uplatnice na ime prednice ŽG, zatim kako je uplate za pričuvu za srpanj, kolovoz i rujan 2017. koja je glasila na ime CG program tužitelja po pozivu na broj automatski zatvorio za ta zaduženja, te je tuženici rečeno da može plaćati po starim uplatnicama, ali za razdoblje u kojem je ona suvlasnica. Ujedno se tuženicu pitalo da li želi da se navedenim spornim uplatama (po uplatnicama iz 2017.) zatvori dugovanje za listopad – prosinac 2020. (utuženo razdoblje) te da se u tom slučaju proknjiži ponovno zaduženje za srpanj-rujan 2017. na ime CG. U e-mailu od 31. svibnja 2021. tužitelj je tuženici dostavio e-mail u kojemu ponovno postavlja upit da li da se zatvori dug za razdoblje listopad-prosinac 2020. ili će platiti pričuvu za to razdoblje, nakon čega tuženica u e-mailu od 31. svibnja 2021. navodi da nije zaprimila odgovor tužitelja na e-mail od 30. ožujka 2021., da nije znala kakvi nesporazumi mogu nastati zbog plaćanja na temelju starih računa, no da tužitelj može njezinim uplatama zatvoriti zaduženje CG, a da joj se za zaduženje koje postoji na tuženičino ime u 2020. godini pošalju uplatnice. Iz e-maila od 1. lipnja 2021. proizlazi da je tužitelj tuženici dostavio uplatnice za listopad, studeni i prosinac 2020. na njeno ime za plaćanje mjesečnim novčanih obveza pričuve.
14. Iz uplatnica na listu 74 spisa vidljivo je da su iste izdane od strane tužitelja na ime pričuve [adresa], za 10/2020 s danom 20. listopada 2020., zatim za 11/2020 s danom 20. studenim 2020. i za 12/2020 s danom 20. prosinca 2020. u iznosima od po 154,44 kn na svakoj uplatnici sa upisanom brojem računa primatelja i pozivom na broj, svaki na ime tuženice s adresom [adresa] te sa izdanim QR kodom za plaćanje.
15. Iz svega dosad iznesenog, sud je našao osnovanim navode tužitelja prema kojima je tuženica nedvosmisleno dala tužitelju do znanja da je uplatama prema računima za 2017. podmiren dug na ime pričuve iz 2017., kao što je to naznačeno u samim potvrdama o plaćanju, a isto je tuženica potvrdila i u e-mailu od 31. svibnja 2021. u kojem je navela da se uplatama iz 2020. zatvore dugovanja CG, a da se za dugovanja iz 2020. dostave uplatnice na njeno ime, što je tužitelj i učinio i dostavio uplatnice tuženici putem e-maila. Nesporno je tuženica iste primila, no nesporno nije izvršila plaćanje po tim računima. Tuženica je u prigovoru istaknula kako u istima nije naveden razlog plaćanja, odnosno svrha uplate, a na ročištu 16. siječnja 2025. tuženica je osporila valjanost izdanih uplatnica navevši da iste nisu ispravno sastavljene. Navedene tvrdnje, međutim tuženica nije ničime potkrijepila već paušalno navodi da u istima nije navedena svrha plaćanja, dok je iz istih vidljivo da je na svakoj navedeno da se radi o naplati pričuve - za koji mjesec i godinu, broj računa primatelja i obveznik plaćanja te datum izdavanja. Stoga sud navode tuženice nije našao osnovanim.
16. Tuženica je dakle, bila svjesna svoje obveze plaćanja zajedničke pričuve te se jasno izjasnila da je izvršenim plaćanjima prema računima iz 2017. podmirila dugovanja iz 2017., dok s druge strane nije ničim dokazala da je platila račune iz utuženog razdoblja niti da bi zbog bilo kakvih nejasnoća prigovorila dostavljenim računima u e-mailu od 1. lipnja 2021. Kako dakle iz otvorenih stavaka kupca proizlazi, tuženica ima neplaćeno dugovanje prema tužitelju po osnovi na ime sredstava zajedničke pričuve, a koju je sukladno odredbi čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) dužan plaćati svaki suvlasnik razmjerno svojem suvlasničkom udjelu. Sukladno čl. 16 st. 1. ugovora o upravljanju zgradom sklopljenom između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade [adresa], za poslove redovitog održavanja, hitnih radova i naknadu upravitelju sadržana u godišnjem programu (sredstva zajedničke pričuve iz čl. 13. međuvlasničkog ugovora) vlasnici plaćaju naknadu u mjesečnim obrocima, a prema čl. 16 st. 2. ugovora vlasnici su tu naknadu dužni plaćati do 20-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja obvezni su plaćati zateznu kamatu. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja našao osnovanim i u cijelosti ga usvojio radi čega je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika djelomično ostao na snazi te je tuženica obvezana na plaćanje utuženog iznosa sa zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2020. do isplate pri čemu je iznos zatezne kamate određen prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), dok je isti ukinut u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak.
17. Glede navoda tuženice iz prigovora da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 17. listopada 2019. protiv prethodne vlasnice iako je dugovao i duguje iznos veći nego je iznos u navedenom ovršnom prijedlogu, valja reći sljedeće. Ovršni postupak po prijedlogu tužitelja protiv CG pokrenut je po ovršnom prijedlogu tužitelja i nastavljen je kod ovoga suda pod brojem Povrv-192/2021 po prigovoru tuženice te je tužitelj u istom povukao tužbeni zahtjev za utužene mjesečne obveze neplaćene pričuve za srpanj, kolovoz i rujan 2017. jer su izvršene uplate za te mjesece (točka II. izreke i toč. 6. obrazloženja presude na listovima 79 do 85 spisa). Dostavljena presuda broj P-661/2016 ovoga suda Stalna služba u Ivancu koju je dostavila tuženica uz prigovor nije postala pravomoćna, a navode tuženice o tome da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak protiv njene prednice iako duguje veći iznos od onog koji potražuje, tuženica nije ničime potkrijepila niti dokazala, stoga je sud iste našao u cijelosti neosnovanim.
18. Kako je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženice rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, o cjelokupnim troškovima postupka bilo je potrebno odlučiti jednom odlukom sukladno čl. 164. st. 4. ZPP. Slijedom navedenoga u točci II/ izreke presude ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženici naložena isplata nastalih troškova ovršnog postupka, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno u točci III/ izreke rješenja i to na temelju odredbe čl. 155. st. 1. i 154. st. 1. ZPP. Budući da je u ovom predmetu vrijednost spora manja od 100,00 eur, temeljem tbr. 7. stavak 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023 - dalje Tarifa) tužitelj ima pravo na trošak jednokratne nagrade za zastupanje njegovog punomoćnika i to u iznosu od 100,00 eur za cijeli postupak, dakle i onaj dio postupka kada je postupak bio ovršni postupak, koji iznos uključuje trošak sastava prijedloga za ovrhu. Taj iznos uvećava se za iznos PDV-a sukladno tbr. 46. Tarife od 25,00 eur pa tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 125,00 eur. Tužitelju je priznat trošak predujma javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu od 12,44 eur te ostatak javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu od 12,44 eur sukladno čl. 5. st. 1. i čl. 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21. i 18/22.), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur sukladno tar. br. 3. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.). Ukupni priznati trošak tužitelja tako iznosi 163,15 eur. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Varaždinu 7. veljače 2025.
Sutkinja
Ana Lazić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak, odvjetnicama iz Varaždina, Tome Blažeka 3
2. Tuženica LG, [adresa]
