REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5699/2022-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska ulica 2, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja BN, punomoćnice po zaposlenju Su- 50/20 i punomoćnice tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., dana 07. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u cijelosti:
„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati na ime naknade štete svotu od 38.078,59 kn / 5.053,90 € sa uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke određene u skladu sa stavkom 2 članka 29 ZOO-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 07. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 27. listopada 2022. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja ON stradao dana 07. studenog 2008. u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika GN, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dugom Selu proglašen krivim kao i da je radi posljedica predmetne prometne nesreće rješenjem tužitelja broj: IN 682889 od 11. studenog 2009. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da je tužitelj u razdoblju od 01. listopada 2020. do 30. rujna 2022. pretrpio štetu od ukupno 5.053,90 eura isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja. Ističe da je odštetnim zahtjevom tužitelj pozvao tuženika dana 22. rujna 2022. da mu mirnim putem naknadi štetu, što je tuženik odbio. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štetu u iznosu od 5.053,90 eura sa zateznom kamatom tekućom od podizanja tužbe do isplate uz naknadu troška parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i činjenicu da je u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovao osiguranik tužitelja ON, kao i da je vozač vozila osiguranim kod tuženika isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće, no navodi da je tuženik eventualno dužan naknaditi samo stvarnu štetu koja je za tužitelja nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja, a to nije cjelokupni iznos invalidske mirovine već eventualno ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Također osporava da je tužitelj izvršio isplate obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: presliku presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj: K-465/09 od 10. studenog 2010. (list 3-5), presliku zapisnika o očevidu od 07. studenog 2008. (list 6-10), presliku rješenja tužitelja broj: 682889 od 11. studenog 2009. (list 11-12), presliku Obračun isplata invalidske mirovine Ivanu ON (list 13-14), presliku nalaza i mišljenja dr. RN (list 246-249), kao i spis tužitelja broj: 682889.
4. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da je tuženik od navedenog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 27. veljače 2024.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.053,90 eura s osnova invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku ON u razdoblju od 01. listopada 2020. do 30. rujna 2022., a povodom ozljeda koje je isti zadobio u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja.
7. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja ON zadobio teške tjelesne povrede 07. studenog 2008., u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika GN i da je tužiteljevim rješenjem broj 682889 od 11. studenog 2009. priznato osiguraniku tužitelja ON pravo na invalidsku mirovinu jer mu je zbog ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći nastala profesionalna nesposobnost za rad.
8. Sporno je ima li pravo tužitelj na regresno potraživanje od tuženika nastalog na ime isplate invalidskih mirovina osiguraniku tužitelja ON.
9. Glede primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, valja napomenuti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.(„Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
10. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.
11. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebala donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.
14. Odredbom čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. istog Zakona) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
15. S obzirom da u ovom postupku treba utvrditi, a kako je to prethodno obrazloženo, postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko postoji, kolika bi iznosila ta razlika, odnosno shodno tome, samu osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, teret dokaza za isto je na tužitelju, a što tužitelj, iako uredno upozoren sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, nije dokazao s obzirom da nije predložio adekvatan dokaz kojim bi sud mogao utvrditi isto.
16. Naime, sukladno odredbi čl. 250. ZPP-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. S obzirom da sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao utvrditi činjenicu postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko postoji kolika bi iznosila ta razlika, u ovom postupku bilo je potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem što tužitelj, iako je teret dokaza na tužitelju, nije predložio. Stoga sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem i nije mogao utvrditi ključne činjenice da bi mogao odlučiti o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.
17. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj, na kojem je sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazao da je invalidska mirovina koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja ON veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu od 06. prosinca 2022. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 27. veljače 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 04. svibnja 2023. i 07. siječnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tuženika iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.
19. Sud nije prihvatio zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav podneska od 03. svibnja 2023. s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.
U Zagrebu 07. veljače 2025.
Sudac:
Goran Felja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku, po pun.
