REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-1565/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DO, zastupanog po braniteljici Željki Velić-Dvrošćak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d. iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 43. st. 2. i st. 3. uz primjenu čl. 293. st. 2. i čl. 175. st. 1. i st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211-07/23-3/14601, URBROJ: 511-19-44-23-1 od 11. prosinca 2023., nakon provedene glavne rasprave, u nazočnosti okrivljenika, braniteljice i bez nazočnosti uredno pozvanog predstavnika tužitelja, dana 7. veljače 2025., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

Okrivljenik: DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŠO (djev. D), rođen **.**.1950. u [adresa], državljanin RH, sa završenom srednjom stručnom spremom, umirovljenik, sa mirovinom od oko 300,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, prekršajno kažnjavan, sa prebivalištem u [adresa]

k r i v  j e

što je:

1. dana 11. rujna 2023. u 12:29 sati u Zagrebu, Ulica kneza Višeslava kućni broj 2, upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] na način da se uključivao u prometa sa taxi stajališta, na kojem se prethodno zaustavio radi ulaska putnika, koje se nalazi sa zapadne strane kolnika Ulice kneza Višeslava kod kbr. 2., vožnjom u nazad u smjeru sjeverozapada, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti na siguran način, ne vodeći pri tome računa o položaju i smjeru kretanja svoga vozila u odnosu na druge sudionike u prometu, te je dolaskom ispred raskrižja sa kolnikom Trga žrtava fašizma na kojem se nalazi obilježeni pješački prijelaz sa stražnjim dijelom vozila naletio na pješakinju RO, koja je prelazila kolnik Ulice kneza Višeslava po obilježenom pješačkom prijelazu u smjeru jugozapada, dolazeći vozaču s njegove lijeve strane, a u prometnoj nesreći tjelesne ozljede zadobila je pješakinja RO kojoj je liječnička pomoć pružena u KBC Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju, Draškovićeva 19,

dakle, okrivljenik je postupio suprotno odredbi članka 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

čime je počinio prekršaj kažnjiv po članku 43. stavak 3. uz primjenu čl. 293. st. 2. istog Zakona,

2. iste zgode opisane pod toč. 1. nakon prometne nesreće sa osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], napustio mjesto događaja prometne nesreće, a da o prometnoj nesreći nije obavijestio najbližu policijsku postaju i sačekao dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, već je pristupio po službenom pozivu istog dana u 15:00 sati na mjesto događaja, gdje je obavljen očevid na navedenom vozilu,

dakle, okrivljenik je postupio suprotno odredbi čl. 175. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

čime je počinio prekršaj iz čl. 175. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa mu se na temelju citiranih propisa, uz primjenu odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona utvrđuje

za djelo pod točkom 1. izreke, NOVČANA KAZNA u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura)

za djelo pod točkom 2. izreke NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 eura (tristo eura)

temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku DO se

izriče

UKUPNA NOVČANA KAZNA u iznosu od 550,00 eura (petsto pedeset eura).

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena temeljem čl. 183. st. 2. u vezi s čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

II) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura), kao i trošak izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru u iznosu od 26,54 eura (dvadeset šest eura pedeset četiri centa), u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb, KLASA: 211-07/23-3/14601, URBROJ: 511-19-44-23-1 izdala je 11. prosinca 2023. prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, na koji je okrivljenik pravodobno izjavio prigovor, te je isti stavljen izvan snage te nastavljen redovni prekršajni postupak.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani na glavnoj raspravi održanoj 27. svibnja 2024. naveo da u cijelosti poriče navode koji mu se stavljaju na teret pod toč. 1. i toč. 2. pobijanog prekršajnog naloga. Ne smatra se krivim. Nije točno da je predmetne zgode automobilom [registarska oznaka] kojim bi se uključivao u promet sa taxi stajališta na zapadnoj strani kolnika Ulice kneza Višeslava, ne vodeći računa o položaju i smjeru kretanja svog vozila, prilikom uključivanja u promet naletio stražnjim dijelom vozila na pješakinju koja je prelazila kolnik iste ulice po obilježeno pješačkom prijelazu. U trenutku kontakta između njegovog vozila i predmetne pješakinje nalazio se u automobilu [registarska oznaka] koji je bio parkiran na taxi stajalištu. Vozilo uopće nije u tom trenutku bilo u kretanju, nije upalio motor vozila, nego je u istom čekao suprugu. Nekako istovremeno kada je njegova supruga došla do automobila i dok još gotovo da i nije ušla u vozilo, čuo je snažan udarac po stražnjoj haubi vozila. Napomenuo je da se radilo o vrlo jakom udarcu. Zbog toga je izišao iz vozila i vidio u neposrednoj blizini žensku osobu starosti oko 35 godina koja je na njega počela vikati da je ona zvala policiju, da je njoj tata policajac i da će on (okrivljenik) sve platiti. Vikala je da je bio na pješačkom prijelazu sa vozilom, na sav glas i pri tom se kretala, niti u jednom trenutku mu nije rekla, niti pokazala po kojem dijelu tijela ju je on udario vozilom. Tada je do nje došao jedan muškarac koji je s njom pričao. Nadalje navodi da mu je supruga također ostala u šoku, jer je i ona čula taj udarac, a ova pješakinja je i na nju vikala. Budući da je pješakinja glasno vikala, te s istom nije mogao stupiti u normalan kontakt na način da bi ju upitao gdje je ozlijeđena i da bi joj eventualno pružio pomoć, zbog njene vike i galame i nemogućnosti komunikacije s istom, jednostavno je otišao s ovoga mjesta. Nakon 10-tak minuta vozilom se vratio na isto mjesto gdje je zatekao pješakinju koja je i dalje nešto razgovarala s muškom osobom i normalno se kretala po tom mjestu. Nakon toga je još dva puta došao na mjesto događaja kako bi provjerio da li je došla policija a budući da to nije utvrdio otišao je kući. Odmah tog istog dana oko 15,00 sati telefonski su ga nazvali policajci i pozvali da dođe na mjesto događaja, što je on i učinio. Po dolasku na mjesto događaja, na istom je zatekao policajce, dok pješakinju više nije vidio, a policajci su mu rekli da je otišla u Traumatološku bolnicu. Vidio je kako je ova pješakinja fotografirala njegove registarske oznake. U neposrednoj blizini mjesta događaja zatekao se gospodin MO koji mu se ponudio za svjedoka, pa je predložio da se istog ispita tijekom postupka.

2.1. Zbog promjene raspravnog suca i primjene načela neposrednosti, okrivljenik je ponovno pozvan na raspravu 13. prosinca 2024. te je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je dao ovom sudu 27. svibnja 2024.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedokinju oštećenicu RO te svjedoke NO, MO i IO, proveden je dokaz suočenja okrivljenika i oštećenice RO (list 70-71), proveden je dokaz suočenja okrivljenika i svjedoka NO (list 74-75) te je pročitao i razgledao dokumentaciju u spisu: izvješće o počinjenom prekršaju (list 14 spisa), zapisnik o očevidu (list 15-17 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za RO iz kojeg proizlazi da nije konzumirala alkohol (list 18 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za DO iz kojeg proizlazi da nije konzumirao alkohol (list 20 spisa), bolničku prijavu KBC Sestre Milosrdnice za RO (list 21 spisa), razgledana je skica mjesta događaja (list 22-23 spisa), razgledane su fotografije prometne nesreće koje je tužitelj dostavio u spis (list 37-63 spisa). Završno, Sud je izvršio uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije od 4. veljače 2025. (list 78-79 spisa) iz koje proizlazi da je okrivljenik prekršajno osuđivan za prekršaj iz područja prometa (odluka Policijske postaje Zlatar-Bistrica, broj 211-07/24-4/36506 od 29.4.2024., pravomoćno 28.6.2024., čl. 229. st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama).

4. Svjedokinja RO ispitana pred ovim Sudom dana 1. srpnja 2024. izjavila je da se vrlo dobro sjeća događaja odnosno prometne nesreće koja se dogodila 11.9.2023. godine oko 12,30 sati ovdje u Zagrebu u Ulici kneza Višeslava 2. Tog dana i vremena kretala se kao pješak navedenom ulicom, prelazila je obilježeni pješački prijelaz preko kolnika Ulice kneza Višeslava. Kolnik je prelazila iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada. Kada je već došla gotovo pred sam kraj pješačkog prijelaza, na nju je naletio automobil [registarska oznaka], koji se u tom trenutku kretao vožnjom unazad u smjeru sjeverozapada, očito ju nije primijetio te je zato stražnjim dijelom vozila naletio na nju, udario ju po lijevoj nozi u visini koljena. Ona je odmah zbog toga snažno nekoliko puta rukama lupila po autu kako bi se vozač zaustavio i kako bi shvatio da je naletio na pješaka, međutim on je i dalje nastavio sa vožnjom te ju je u trenutku dok se izmakla ponovno udario po istom dijelu noge. Nadalje navodi da je tada stala vikati da kako se to vozi, vikala je da ju je udario i da će zvati policiju. Taj vozač je tada izašao vani i počeo se na nju derati, iako je mogao vidjeti, odnosno rekla mu je tada više puta da ju je udario vozilom. On se na to nije obazirao, nije ju pitao kako joj je, već se na nju derao i galamio. Nakon toga je otišao s tog mjesta, s njim je bila u društvu jedna ženska osoba koja uopće nije reagirala niti je izlazila iz vozila. Ovaj vozač se nakon toga udaljio autom s mjesta događaja, iako je mogao vidjeti da je ozlijeđena. Nakon pet minuta se vratio natrag, niti tada ju nije pitao kako joj je, niti se interesirao za ozlijede, već je i dalje vikao na nju i vrijeđao ju da laže i slično. Pozvala je policiju čiji su djelatnici pozvali hitnu pomoć i odvezli ju u Draškovićevu u bolnicu. Koljeno joj je bilo natečeno u idućih nekoliko dana, nije se smjela kretati pa je bila i na bolovanju zbog toga. Napomenula je da je taj događaj opažao i njen kolega s posla NO. Pokušala je stupiti u kontakt sa okrivljenim te mu je za svo vrijeme ovog događaja govorila da se zaustavi vozilom, da ju je ozlijedio, no on ju nije želio slušati već je na vikao, vrijeđao ju da kako izgleda da ju je mogao i pregaziti.

4.1. Zbog promjene raspravnog suca i primjene načela neposrednosti, svjedokinja RO je ponovno pozvana na raspravu 13. prosinca 2024. te je izjavila da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dala ovom sudu 1. srpnja 2024.

4.2. Okrivljenik i braniteljica su stavili primjedbu na iskaz svjedokinje u svim dijelovima u kojem je u suprotnosti sa obranom okrivljenika. Nisu imali posebnih pitanja za svjedokinju.

5. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedokinje RO, a prije provođenja dokaza sud je pozvao okrivljenika i svjedokinju da se ustanu, okrenu jedan prema drugome te iznesu svoje tvrdnje gledajući jedan drugog u oči.

5.1. Okrivljenik je izjavio da ostaje kod svoje obrane, te navodi da tom prilikom svjedok kojeg je oštećenica navela nije bio tamo na mjestu događaja i još je ovdje na sudu izjavio da ju je okrivljenik udario dva puta, što je nemoguće, tom prilikom derala se na njega i na njegovu suprugu.

5.2. Svjedokinja RO je izjavila da u cijelosti ostaje kod svog iskaza, tom prilikom išla je u pekaru, tamo je imala svoj studio i jako dobro poznaje prometnu situaciju, odnosno pješački prijelaz gdje ju je okrivljenik udario, tom prilikom je bio nepropisno parkiran, išao je u nazad i uopće nije gledao iza sebe, uslijed čega ju je udario, a svjedok NO je tom prilikom bio u pekarni, a kojeg inače poznaje, te je vidio cijelu prometnu nesreću.

5.3. U tijeku postupka dokaza suočenja sud je konstatirao da je okrivljenika nekoliko puta upozorio da gleda prema oštećenici, s obzirom da je pogledavao prema sucu, a i kad nije gledao prema sucu gledao je sa strane, a ne direktno u oštećenicu. Prilikom dokaza suočenja oštećenica je gledala u okrivljenika, te ga pozivala da ju gleda u oči, a čak je se i tijelom pomaknula kako bi okrivljenika gledala ravno u oči. U daljnjem postupku suočenja okrivljenik i oštećenica su uglavnom raspravljali o događanjima koja su se desila nakon nesreće, na koji način su se međusobno ponašali, koliko su čekali hitnu pomoć i policiju, te sud konstatira ne iznose neke nove činjenice ili okolnosti zbog čega je zaključio postupak suočenja.

5.4. Braniteljica okrivljenika je istakla da nije sporno da je okrivljenik parkiran na način da su mu zadnji kotači bili na pješačkom prijelazu, međutim tom prilikom je otišao sa mjesta događaja, jer je otišao suprugu odvesti i vratio se nakon 3 minute, a da je bježao ne bi se vratio na mjesto događaja.

5.5. Na poseban upit suca okrivljeniku da li je bio na mjestu događaja prilikom vršenja očevida od strane djelatnika policije, okrivljenik je odgovorio da je s mjesta događaja otišao zato jer ovdje nazočnoj oštećenici nije ništa bilo, odnosno nije imala nikakve ozljede. Djelatnici policije su ga naknadno pozvali na kućnu adresu zbog čega se po njihovom pozivu vratio na mjesto događaja.

6. Svjedok NO ispitan pred ovim Sudom dana 1. srpnja 2024. izjavio je da se sjeća da se predmetne zgode nalazio na izlaznim vratima pekare Mlinar koja se nalazi na samom uglu Trga žrtava fašizma i Ulice kneza Višeslava, okrenut je bio prema cesti te je vidio kako je osobni automobil vožnjom unazad udario pješakinju RO, koju inače pozna, jer je s njom tada radio u njenom salonu za tetoviranje. Vidio je da je automobil vožnjom unazad udario pješakinju dva puta, ona nije pala na pod, a udario ju je u trenutku dok je već skoro prošla cijeli pješački prijelaz, i nalazila se u tom trenutku na pješačkom prijelazu. Vozač je odmah nakon toga izašao iz auta i počeo vikati na pješakinju, vrijeđao ju je. Pješakinja je njemu tada rekla da je on nju prethodno udario vozilom, lupila je rukama po zadnjem dijelu njegovog automobila. Navodi da se sjeća da je tada vozač tog automobila pješakinji rekao da ju je barem zgazio i slično. Nakon toga se vozač tog automobila s vozilom udaljio s mjesta ovog događaja, nakon pet minuta se ponovno vratio, s time da je ovoga puta bio sam u vozilu, dok je prije toga u vozilu s njim bila jedna ženska osoba. I ovoga puta je vozač tog automobila vikao na pješakinju, vrijeđao ju je da kako to izgleda i slično, a pješakinja je pozvala policiju. Sjeća se da je u trenutku nesreće na taxi stajalištu bio zaustavljen jedan taksist u vozilu, misli da se radilo o vozilu marke Renault clio, međutim on uopće nije reagirao na ovu nesreću već se odmah udaljio vozilom.

6.1. Pozvan da se očituje na iskaz svjedoka, okrivljenik je izjavio da u cijelosti prigovara iskazu ispitanog svjedoka, navodi da ništa od ovoga nije točno i u cijelosti ostaje kod svih navoda iz svoje obrane. Dodaje da se ovaj svjedok nije nalazio na mjestu događaja u trenutku njegovog navodnog naleta na pješakinju.

6.2. Na posebno pitanje branitelja gdje se nalazila ženska osoba s kojom je okrivljenik bio u društvu u trenutku događaja, svjedok je izjavio da se nalazila u vozilu, vidio je da u vozilu na mjestu suvozača sjedi jedna ženska osoba. U trenutku kada je vidio da je taj auto naletio na pješakinju, vidio je da je u tom vozilu na mjestu suvozača sjedila jedna ženska osoba starije životne dobi.

6.3. Branitelj je prigovorio iskazu svjedoka u cijelosti. Nije imao daljnjih primjedbi.

6.4. Zbog promjene raspravnog suca i primjene načela neposrednosti, svjedok NO je ponovno pozvan na raspravu 13. prosinca 2024. te je izjavio da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koju je dao ovom sudu 1. srpnja 2024. Ističe da se okrivljenik nakon prometne nesreće veoma neugodno ponašao i bio bezobrazan.

6.5. Okrivljenik je izjavio da stavlja primjedbu na iskaz svjedoka u svim dijelovima koji su u suprotnosti sa njegovom obranom. Ističe da svjedok uopće predmetne zgode nije bio u pekari već je na mjesto događaja došao nakon deset minuta i tamo se nešto dogovarao sa oštećenicom, a da je oštećenicu zaista udario vozilom ista bi imala bolove i ne bi se svađala sa njegovom suprugom i tamo bila dva sata.

6.6. Na poseban upit braniteljice okrivljenika FO svjedoku da tehnički objasni kako je okrivljenik udario oštećenicu dva puta, svjedok je odgovrio da će na ovo pitanje pokazi kako se to dogodilo (svjedok ustaje i pokazuje) i navodi da je okrivljenik predmetne zgode lagano išao vožnjom unatrag i prvo je sa zadnjim dijelom udario u lijevu nogu u području potkoljenice i nakon toga je ona sa rukom udarila po zadnjoj haubi, a nakon toga ju je ponovno udario.

6.7. Braniteljica okrivljenika je stavila primjedbu na iskaz svjedoka u svim dijelovima koji je u suprotnosti sa obranom okrivljenika. Posebno stavlja primjedbu na zadnji odgovor jer je tehnički nemoguće da okrivljenik sa vozilom udara oštećenicu dva puta na način kako je to svjedok opisao.

7. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika i svjedoka NO, a prije provođenja dokaza sud je pozvao okrivljenika i svjedokinju da se ustanu, okrenu jedan prema drugome te iznesu svoje tvrdnje gledajući jedan drugog u oči.

7.1. Okrivljenik je u postupku dokaza suočenja svjedoku NO izjavio da nije bio tamo, da je došao naknadno i sa oštećenicom se nešto došaptavao, nakon čega je ona počela vikati da ima svjedoka, ima svjedoka. Iz pekare nije mogao vidjeti da ju udario.

7.2. Svjedok okrenut licem prema okrivljeniku izjavio da ne govori istinu, njegovo mišljenje je da je tom prilikom okrivljenik bio pripit, njemu je policija tijekom vršenja očevida pokazala sliku okrivljenika i on ga je prepoznao i rekao da se radi o njemu.

7.3. Sud konstatira da okrivljenik i svjedok u daljnjem tijeku suočenja uglavnom ponavljaju ono što su do sada rekli u tijeku postupka te zaključio postupak suočenja.

8. Svjedok MO ispitan pred ovim Sudom dana 1. srpnja 2024. izjavio je da se sjeća predmetne zgode kada se zatekao kao pješak na uglu Trga žrtava fašizma i Ulice kneza Višeslava gdje je čekao svog prijatelja, stajao je na nogostupu te se nalazio u blizini predmetnog pješačkog prijelaza koji se proteže od smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada. U jednom trenutku čuo je deranje, viku i galamu, te privučen tom vikom skrenuo je pogled na taj pješački prijelaz odakle je dolazila vika i vidio na tom pješačkom prijelazu jednu žensku osobu, koju on ne poznaje, kako viče na vozača automobila. Auto prema kojem se ženska osoba obraćala, odnosno vozač tog automobila, je vozilom bio zaustavljen jednim manjim dijelom na tom pješačkom prijelazu, a drugim dijelom prema taxi stajalištu. Navodi da je prvo od svega naprijed iznesenog vidio kako je ta ženska osoba rukama snažno udarila po zadnjem dijelu tog automobila, i pritom glasno vikala "Stao si na pješačkom, tata mi je policajac, udari me, udari me" i slično. Nije primijetio da bi tom prilikom ovdje okrivljeni vikao, odnosno galamio na ovu pješakinju, već je ona bila ta koja se glasno derala i njega verbalno napadala. Vozač tog automobila je sa vozilom vrlo brzo napustio mjesto događaja te se nakon otprilike 5 minuta vratio natrag i tada je prišao okrivljeniku i ponudio mu se za svjedoka za slučaj potrebe. U trenutku navodnog naleta vozila na pješakinju u neposrednoj blizini nije primijetio nikog drugog od prolaznika niti očevidaca.

8.1. Sud je nakon toga okrivljeniku i branitelju čitao odnosno predočio iskaz ispitane svjedokinje RO, nakon čega je okrivljenik izjavio da u cijelosti prigovara iskazu ove svjedokinje, ništa od onoga što je iskazala nije točno, on na nju nije naletio vozilom niti je na istu vikao i vrijeđao je. Ostaje kod svega što je iskazao u svojoj obrani.

8.2. Branitelj je u cijelosti prigovorio iskazu svjedoka te smatra da je do nesreće došlo na način da pješakinja nije dobro gledala prilikom pješačkog prijelaza te je ona udarila u vozilo.

8.3. Zbog promjene raspravnog suca i primjene načela neposrednosti, svjedok MO je ponovno pozvan na raspravu 4. veljače 2025. te je izjavio da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koju je dao ovom sudu 1. srpnja 2024. Ističe sada ponovno na sudu da ne poznaje okrivljenika niti oštećenicu i da ih je prvi puta vidio na mjestu događaja te izričito tvrdi da predmetne zgode do prometne nesreće uopće nije došlo odnosno okrivljenik nije udario u oštećenicu već se radi o tome je vozilo bilo zaustavljeno i u tom trenutku je starija ženska osoba ulazila u vozilu, a oštećenica je u jednom trenutku udarila u zadnji dio njegovog vozila rukom po haubi i počela vikati i histerizirati. Posebno je počela vikati na jednu stariju žensku osobu i u tom trenutku je pomislio da je dotična pod utjecajem narkortika s obzirom na intenzitet i riječi koje je izgovarala.

8.4. Okrivljenik i braniteljica nisu imali primjedbi na iskaz svjedoka niti daljnjih pitanja za svjedoka.

9. Svjedokinja IO ispitana pred ovim Sudom dana 1. srpnja 2024. izjavila je da je kritične zgode bila u društvu sa svojim suprugom ovdje okrivljenim. On ju je tog dana i vremena čekao u automobilu koji je bio zaustavljen u Ulici kneza Višeslava na prostoru taxi stajališta dok je ona za to vrijeme otišla u trgovinu Prehrana. Kada je izašla iz te trgovine koja se nalazi u neposrednoj blizini od mjesta gdje ju je čekao suprug u vozilu i u trenutku dok je prilazila vozilu odjednom je vidjela "scenu" odnosno primijetila jednu žensku osobu na pješačkom prijelazu kako lupa rukama po stražnjem dijelu vozila suprugovog auta i pritom na sav glas vikala vrijeđajući mu majku, "lupili ste me, lupili ste me" i slično. Navodi da je prišla toj ženskoj osobi i rekla joj da što to priča jer je ona lupila po vozilu koje je u tom trenutku bilo zaustavljeno i samo se manjim dijelom nalazilo na tom pješačkom prijelazu. Suprug je izašao iz vozila, pitao pješakinju što se dogodilo, međutim ta pješakinja je i dalje stalno vikala, sjeća se da je izgovarala riječi "moj tata je policajac, snimam, zvat ću policiju, udari me". Za svo to vrijeme je držala u rukama mobitel i pritom vikala na njenog supruga da ga mobitelom snima. U tom trenutku na tom mjestu nije primijetila nikog od očevidaca. Nakon toga se vozilom sa suprugom udaljila s ovog mjesta, suprug ju je odveo na posao, tako da ona više nije naknadno ništa opažala od ovog događaja. Inače niti suprug, a niti ona ne poznaju ovu pješakinju, tada su je po prvi puta vidjeli.

9.1. Zbog promjene raspravnog suca i primjene načela neposrednosti, svjedokinja IO je ponovno pozvana na raspravu 13. prosinca 2024. te je izjavila da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dala ovom sudu 1. srpnja 2024.

9.2. Okrivljenik i braniteljica nisu imali primjedbi na iskaz svjedokinje niti daljnjih pitanja za svjedokinju.

10. Na izvedene materijalne dokaze okrivljenik i braniteljica nisu stavili primjedbe, osim u djelu na bolničku prijavu jer je samoj bolničkoj prijavi kao dijagnoza navedena kontuzija koljena bez točne specifikacije kojeg koljena odnosno lijevog ili desnog.

11. Braniteljica okrivljenika je u završnoj riječi izjavila da tijekom postupka nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret jer do prometne nesreće nije došlo, a sve kako je obrana tijekom postupka tvrdila. Također ukazuje na nesuglasnosti u iskazima svjedoka NO i oštećenice.

12. Okrivljenik se u završnoj riječi pridružuje svim navodima braniteljice.

13. Iz dokumentacije u spisu koja je relevantna za utvrđenje prekršaja sud je utvrdio da je u izvješću o počinjenom prekršaju policijski službenik unio osobne podatke okrivljenika, te činjenični i pravni opis prekršaja prilikom utvrđenja prekršaja. U zapisniku o očevidu navedeni su točno mjesto prometne nesreće, vrsta ceste, osobine ceste, stanje prometa, vremenske prilike, vidljivost, osobe koje su u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, podaci o vozilu okrivljenika i oštećenjima - na vozilu [registarska oznaka] nije nastala šteta, na stražnjem dijelu vozila i to na braniku i vratima prtljažnog prostora pronađeni su kontakti tragovi od pješakinje RO, opis mjesta događaja, kao građanin – očevidac naveden je samo NO, te poduzete mjere i radnje. Dinamika prometne nesreće opisana je u skici mjesta događaja u kojoj je ucrtan smjer kretanja pješakinje RO, smjer kretanja osobnog automobila [registarska oznaka], postavljeni prometni znakovi „Obilježeni pješački prijelaz“. Na fotografijama prometne nesreće prikazano je mjesto događaja, osobni automobil [registarska oznaka] sa obilježenim kontaktnim tragovima od pješakinje RO te je policija prilikom vršenja očevida izvršila visinu navedenih tragova. Nadalje, iz bolničke prijave KBC Sestre milosrdnice, Klinike za traumatologiju, Zagreb, Draškovićeva 19 od 11. rujna 2023. proizlazi da je RO istog dana dopraćena kolima HMP i da je kao pješak nastradala u prometnoj nesreći u naletu automobila na križanju Kneza Višeslava i Trga žrtava fašizma, da je zadobila laku tjelesnu ozljedu, dijagnoza: S80.0 Kontuzija koljena.

14. Dokaze priložene od strane tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao valjane i zakonite dokaze jer su sastavljeni od strane službenih osoba policije, prilikom vršenja očevida na mjestu događaja a koji su pravilno pronađeni, izmjereni i opisani u zapisniku o očevidu i prikazani u skici prometne nesreće kao i fotografijama prometne nesreće, a koje je sud u cijelosti ocijenio kao vjerodostojne dokaze.

15. Sud je bolničku prijavu KBC Sestre milosrdnice od 11. rujna 2023. u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o zdravstvenom stanju oštećenice RO ovo stoga što je liječnička dokumentacija izdana po ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi te ovjerena pečatom i potpisom ovlaštenog liječnika. Zbog navedenog, Sud nije prihvatio prigovor obrane na bolničku prijavu da je kao dijagnoza navedena kontuzija koljena bez točne specifikacije kojeg koljena, a sve iz razloga što sud smatra da je za ovaj prekršajni postupak i terećeni prekršaj relevantno da je oštećenica RO zadobila laku tjelesnu ozljedu sa dijagnozom: S80.0 Kontuzija koljena, a koju bolničku prijavu je sud prihvatio iz naprijed navedenih razloga.

16. Nakon ovako provedenog postupka, na temelju obrane okrivljenika i svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaje za koje je proglašen krivim i to na način kako je to precizno navedeno u izreci presude, čime je ispunio bitna obilježja predmetnih prekršaja radi čega ga je sud proglasio krivim i presudio kao u izreci presude.

17. Naime, nesporno je utvrđeno da je okrivljenik predmetne zgode upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] na način da se uključivao u promet sa taxi stajališta, vožnjom u nazad, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti na siguran način, ne vodeći pri tome računa o položaju i smjeru kretanja svoga vozila u odnosu na druge sudionike u prometu, te je sa stražnjim dijelom vozila naletio na pješakinju RO, koja je prelazila kolnik po obilježenom pješačkom prijelazu i u prometnoj nesreći je zadobila tjelesne ozljede. Također, nesporno je utvrđeno da je okrivljenik nakon prometne nesreće sa osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], napustio mjesto događaja prometne nesreće, a da o prometnoj nesreći nije obavijestio najbližu policijsku postaju i sačekao dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

18. Da je tome tako proizlazi kako iz obrane okrivljenika tako i na temelju u dokaznom postupku ispitanih svjedoka, pročitanih materijalnih dokaza koji su činjenično suglasni navodima optužnog prijedloga i tvrdnjama tužitelja, a koji su sastavljeni od strane djelatnika policije prilikom pregleda vozila i opisani u zapisniku o očevidu te prikazani na skici mjesta događaja i fotografijama koje je tužitelj dostavio u spis, te posebno liječničke dokumentacije nadležne bolnice o zdravstvenom stanju pješakinje iz koje proizlazi da je zadobila laku tjelesnu ozljedu. Svi provedeni dokazi koji su relevantni za utvrđenje terećenih prekršaja međusobno su suglasni i čine jednu zaokruženu cjelinu te pružaju dostatnu osnovicu pa ih je sud u cijelosti prihvatio kao valjane i zakonite dokaze i na njima temeljio svoje uvjerenje i odluku o krivnji okrivljenika.

19. Pri utvrđenju činjeničnog stanja sud je najprije utvrdio dio činjeničnog opisa optuženog djela koji nije sporan. Naime, nesporno je da se okrivljenik inkriminirane zgode kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] nalazio u Zagrebu, Ulica kneza Višeslava kućni broj 2 zaustavljen na taxi stajalištu, međutim sporno je da li je tom prilikom došlo do prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena osoba odnosno da li se tom prilikom uključivao u promet sa taxi stajališta vožnjom u nazad a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti na siguran način, ne vodeći pri tome računa o položaju i smjeru kretanja svoga vozila u odnosu na druge sudionike u prometu, uslijed čega bi stražnjim dijelom vozila naletio na pješakinju RO, koja je prelazila kolnik Ulice kneza Višeslava po obilježenom pješačkom prijelazu te zadobila tjelesne ozljede, te da li je shodno tome kao sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je ozlijeđena osoba bio dužan o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju.

20. Okrivljenik je u obrani porekao izvršenje djela prekršaja navodeći da se u trenutku kontakta između njegovog vozila i pješakinje, nalazio u automobilu [registarska oznaka] koji je bio parkiran na taxi stajalištu, da vozilo uopće nije u tom trenutku bilo u kretanju, nije upalio motor vozila, nego je u istom čekao suprugu, čuo je snažan udarac po stražnjoj haubi vozila, izišao je iz vozila i vidio u neposrednoj blizini žensku osobu koja je na njega počela vikati da je bio na pješačkom prijelazu sa vozilom i pri tom se kretala, niti u jednom trenutku mu nije rekla, niti pokazala po kojem dijelu tijela ju je on udario vozilom. Budući da je pješakinja glasno vikala, te s istom nije mogao stupiti u normalan kontakt na način da bi ju upitao gdje je ozlijeđena i da bi joj eventualno pružio pomoć, zbog njene vike i galame i nemogućnosti komunikacije s istom, jednostavno je otišao s ovoga mjesta, a nakon 10-tak minuta vozilom se vratio na isto mjesto gdje je zatekao pješakinju, a nakon toga je još dva puta došao na mjesto događaja kako bi provjerio da li je došla policija a budući da to nije utvrdio otišao je kući.

21. Međutim, iz iskaza svjedokinje oštećenice RO proizlazi da je kao pješak prelazila obilježeni pješački prijelaz i kada je već došla gotovo pred sam kraj pješačkog prijelaza, na nju je naletio automobil [registarska oznaka], koji se u tom trenutku kretao vožnjom unazad u smjeru sjeverozapada, udario ju po lijevoj nozi u visini koljena, odmah je zbog toga snažno nekoliko puta rukama lupila po autu kako bi se vozač zaustavio međutim on je i dalje nastavio sa vožnjom te ju je u trenutku dok se izmakla ponovno udario po istom dijelu noge. Nadalje je posvjedočila da je došlo do konfliktne situacije odnosno da su međusobno vikali i da mu je rekla da ju je više puta udario vozilom i da će pozvati policiju, na što se okrivljenik nije obazirao te je otišao mjesta događaja.

22. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je iskaz svjedokinje GO ocijenio vjerodostojnim jer je cijeneći njeno držanje prilikom neposrednog saslušanja, stekao dojam da govori jasno, uvjerljivo i sigurno te se u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka nesreće u bitnome podudara s ostalim materijalnim dokazima u spisu tako da sud nije našao niti jedan razlog za sumnju u objektivnost i istinitost njenog iskaza. Kod svog iskaza svjedokinja je čvrsto ustrajala i prilikom suočenja sa okrivljenikom. Naime, obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje RO su bili kontradiktorni u dijelu koja se odnosi na samu dinamiku nastanka prometne nesreće, a u provedenom dokazu suočenja navedena svjedokinja je gledala okrivljenika u oči, pokazujući na taj način postojanost u svojim tvrdnjama, iskazivala je uvjerljivo i ostala kod svog iskaza, dok s druge strane okrivljenik nije gledao prema oštećenici zbog čega je bio upozoren od strane suda i uglavnom se usredotočio na ponašanje svjedokinje nakon nesreće.

23. Iskaz svjedoka NO u odnosu na dinamiku nastanka prometne nesreće u bitnome se podudara sa iskazom svjedokinje RO te je potvrdio da se predmetne zgode nalazio na izlaznim vratima pekare Mlinar koja se nalazi na samom uglu Trga žrtava fašizma i Ulice kneza Višeslava te je bio okrenut prema cesti te vidio kako je osobni automobil vožnjom unazad udario pješakinju RO.

24. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je povjerovao ispitanom svjedoku NO koji je ovom sucu o okolnosti događaja koje su mu poznate dao detaljan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Kod svog iskaza svjedok je čvrsto ustrajao i prilikom suočenja sa okrivljenikom. Sud nije prihvatio primjedbe obrane okrivljenika da navedeni svjedok nije bio na mjestu događaja s obzirom da je isti svjedok prilikom vršenja očevida naveden u zapisniku u očevidu kao očevidac ove nesreće.

25. Iskaz svjedoka MO se u bitnome podudara sa obranom okrivljenika, potvrdio je da je kao pješak stajao na nogostupu na uglu Trga žrtava fašizma i Ulice kneza Višeslava u blizini predmetnog pješačkog prijelaza, a u jednom trenutku čuo je deranje, viku i galamu, te privučen tom vikom skrenuo pogled na taj pješački prijelaz odakle je dolazila vika i vidio na tom pješačkom prijelazu jednu žensku osobu, koju ne poznaje, kako viče na vozača automobila. Također, potvrdio je da je vozač tog automobila sa vozilom vrlo brzo napustio mjesto događaja te se nakon otprilike 5 minuta vratio natrag i tada je prišao okrivljeniku i ponudio mu se za svjedoka za slučaj potrebe. Svjedok je izričito tvrdio da predmetne zgode do prometne nesreće uopće nije došlo odnosno da okrivljenik nije udario u oštećenicu već se radi o tome je vozilo bilo zaustavljeno i u tom trenutku je starija ženska osoba ulazila u vozilo, oštećenica je u jednom trenutku udarila u zadnji dio njegovog vozila rukom po haubi i počela vikati i histerizirati.

26. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud nije u potpunosti poklonio vjeru iskazu svjedoka MO u odnosu na činjenice koje su bitne za utvrđivanje činjeničnog stanja, neovisno što je tijekom ispitivanja više puta istakao da sudionike ove nesreće ne poznaje od ranije. Naime, premda je prije davanja iskaza upozoren na posljedice lažnog svjedočenja, po mišljenju suda svjedok nije u potpunosti dao vjerodostojan iskaz budući je izričito tvrdio da predmetne zgode do prometne nesreće uopće nije došlo odnosno da okrivljenik nije udario u oštećenicu, a iz iskaza svjedoka proizlazi da je u pravcu mjesta gdje se dogodila nesreća obratio pažnju tek kada je čuo deranje, viku i galamu od strane ženske osobe. Stoga, sud zaključuje da svjedok nije vidio kretanje okrivljenika neposredno prije nesreće i sam nalet na pješakinju, a s obzirom na druge izvedene dokaze koji nedvojbeno govore o počinjenju prekršaja od strane okrivljenika.

27. Iz iskaza svjedokinje IO, supruge okrivljenika proizlazi da se okrivljenik nalazio zaustavljen na prostoru taxi stajališta dok je ona za to vrijeme otišla u trgovinu Prehrana, a kada je izašla iz te trgovine koja se nalazi u neposrednoj blizini od mjesta gdje ju je čekao suprug u vozilu, u trenutku dok je prilazila vozilu odjednom je vidjela "scenu" odnosno primijetila jednu žensku osobu na pješačkom prijelazu kako lupa rukama po stražnjem dijelu vozila suprugovog auta i pritom na sav glas vikala vrijeđajući mu majku, "lupili ste me, lupili ste me" i slično.

28. Dakle, iz iskaza svjedokinje IO proizlazi da neposredno prije prometne nesreće nije bila na samom mjestu događaja pa samim time nije ni vidjela ponašanje okrivljenika neposredno prije naleta na pješakinju, a tek kad je prilazila vozilu vidjela je "scenu" koju je opisala u iskazu. Zbog navedenog sud je iskazu ove svjedokinje djelomično poklonio vjeru u dijelu na događanja prije odnosno nakon prometne nesreće u okviru njenih neposrednih saznanja. Osim toga sud je stekao uvjerenje da joj je iskaz pristran i da je zainteresirana da okrivljenik izbjegne prekršajnu odgovornost, a s obzirom na druge izvedene dokaze koji nedvojbeno govore o počinjenju prekršaja od strane okrivljenika.

29. Sud smatra, okrivljenik je počinio prekršaje na način kako je to opisano u izreci presude.

30. Člankom 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano:

(1) Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

(2) Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.“

31. Dakle, u smislu citiranog članka okrivljenik je bio dužan prije započinjanja radnje vožnje unazad uvjeriti se da to može učiniti na siguran način, vodeći pri tome računa o položaju i smjeru kretanja svoga vozila u odnosu na druge sudionike u prometu. Da je okrivljenik vršio radnju vožnje unatrag u skladu s naprijed navedenim navedenim nije bilo razloga da ne primijeti oštećenicu RO koja je u tom trenutku prelazila kolnik po obilježenom pješačkom prijelazu i na taj način pravovremeno bi izbjegao ovu prometnu nesreću u kojoj je pješakinja zadobila tjelesnu ozljedu.

32. Iako je okrivljenik u svojoj obrani tvrdio da mu oštećenica RO niti u jednom trenutku nije rekla, niti pokazala po kojem dijelu tijela ju je on udario vozilom, na temelju provedenog postupka sud je mišljenja da je okrivljenik morao znati da je oštećenica zadobila udarac u tijelo - konkretno koljeno, a što nedvojbeno proizlazi iz liječničke dokumentacije - bolničke prijave KBC Sestre milosrdnice, Klinike za traumatologiju za Bo Punjek.

33. Člankom 175. st. 1. toč. 3. i st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano:

„(1) Sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan je:

…3) o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

3) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit će se za prekršaj vozač motornog vozila koji ne ostane na mjestu prometne nesreće.“

34. Dakle, okrivljenik je kao sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko ozlijeđen bio dužan o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid. Nesporno je da je okrivljenik otišao s mjesta događaja i da se istog dana u 15:00 sati je pristupio na mjesto događaja tek po službenom pozivu policije.

35. Sagledavajući cjelokupni postupak nesporno je da je predmetne zgode došlo i do verbalnog konflikta te da je cjelokupna situacija nakon prometne nesreće rezultirala neprimjerenom komunikacijom okrivljenika i pješakinje RO, međutim isto nije predmet ovog postupka i njihovo međusobno ponašanje nakon nesreće ne utječe na prekršajnu odgovornost okrivljenika za prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

36. Zbog svega naprijed navedenog, sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer je stekao uvjerenje da je neuvjerljiva, proturječna provedenim dokazima i po ocjeni ovog suda obrana okrivljenika je dana sa namjerom da sebe otkloni prekršajnu odgovornost za inkriminirani prekršaj.

37. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ispunio sva bitna obilježja predmetnih prekršaja radi čega ga je sud proglasio krivim i presudio kao u izreci presude.

38. Stoga je sud okrivljeniku za svaki od počinjenih prekršaja utvrdio novčanu kaznu primjerenu načinu i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i svim okolnostima iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona. Pri tome je sud primijenio odredbu čl. 37. Prekršajnog zakona, odnosno novčane kazne ublažio ispod zakonom propisanog raspona kazne (za djelo pod toč. 1. izreke presude u utvrđenom iznosu od 130,00 eura uvećano za 260,00 eura uz primjenu čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; za djelo pod toč. 2. izreke presude u propisanom rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana), a s obzirom da su utvrđene posebno olakotne okolnosti koje ukazuju da će svrha kažnjavanja biti postignuta i blažom kaznom od propisane. Potom je sud tako utvrđene novčane kazna zbrojio i okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu. Naime, od olakotnih okolnosti sud je kod donošenja odluke posebno imao u vidu da okrivljenik nije prekršajno osuđivan zbog težeg prometnog prekršaja, da je osoba starije životne dobi te je posebno uzeo u obzir imovinske prilike odnosno da je umirovljenik sa mjesečnom mirovinom od 300,00 eura pa minimalne kazne propisane zakonom za prekršaje iz izreke presude za koje je proglašen krivom nisu razmjerne financijskim mogućnostima okrivljenika. Otegotne okolnosti nisu utvrđene.

39. Sud nije primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, smatrajući da će se i bez primjene takve mjere okrivljenik ubuduće kloniti počinjenja prekršaja u prometu, a s obzirom na prethodno navedene olakotne okolnosti, pri čemu ponašanje okrivljenika nakon počinjenja prekršaja ne ukazuje na opasnost od ponavljanja djela.

40. Budući je okrivljenik proglašen krivim odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, prema u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), dok je trošak upotrebe izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru određen prema zahtjevu za naknadu troškova tužitelja.

U Zagrebu 7. veljače 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Gordana Nikšić

Ljiljana Pirić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljenik: DO, [adresa]

2. branitelj: Odvjetničko društva Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d., Zagreb, Amruševa 8

3. tužitelj: MUP, Policijska uprava zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb,

4. pismohrana-ovdje.