Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-398/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika ZF, iz [adresa], zastupanog p.p. Marti Licul, odvjetnici u Labinu, radi predaje suposjeda i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 09. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 06. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
IOdbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
"I. Nalaže se tuženiku ZF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da preda tužitelju MF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u suposjed, slobodnu od svojih stvari, nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ZF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju MF naknadu u iznosu od 4.762,80 eura, uvećanu zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 800,00 eur, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
Obrazloženje
1.U tužbi podnesenoj 13. ožujka 2024. tužitelj tvrdi da su tužitelj i tuženik suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi oranice, površine 1489 m2, svaki u ½ dijela. Tuženik da je bez znanja i dopuštenja tužitelja, kao nepošteni posjednik na cijeloj predmetnoj nekretnini zasadio 28 stabala maslina unazad preko 5 godina. Time da je u potpunosti istisnuo iz posjeda tužitelja. Navedena stabla da su zasađena i danas, te da je tužitelj još uvijek istisnut iz posjeda predmetne nekretnine. Nastavno na navedeno, od plodova opisanih zasađenih stabala tuženik da je ostvario sljedeću korist: i) 2019. 1.512,00 eur (prosječan urod po stablu masline iznosio da je cca 30 kg, kg ploda masline prosječno da daje 15 % maslinovog ulja, odnosno, 126 litara maslinovog ulja, dok da je prosječna cijena litre maslinovog ulja iznosila 12,00 eur), ii) 2020. 1.512,00 eur (prosječan urod po stablu masline iznosio da je cca 30 kg, kg ploda masline prosječno da daje 15 % maslinovog ulja, odnosno, 126 litara maslinovog ulja, dok da je prosječna cijena litre maslinovog ulja iznosila 12,00 eur), iii) 2021. 1.512,00 eur (prosječan urod po stablu masline iznosio da je cca 30 kg, kg ploda masline prosječno da daje 15 % maslinovog ulja, odnosno, 126 litara maslinovog ulja, dok da je prosječna cijena litre maslinovog ulja iznosila 12,00 eur), iv) 2022. 2.268,00 eur (prosječan urod po stablu masline iznosio da je cca 36 kg, kg ploda masline prosječno da daje 15 % maslinovog ulja, odnosno, 151,2 litara maslinovog ulja, dok da je prosječna cijena litre maslinovog ulja iznosila 15,00 eur), v) 2023. 2.721,60 eur (prosječan urod po stablu masline iznosio da je cca 36 kg, kg ploda masline prosječno da daje 15 % maslinovog ulja, odnosno, 151,2 litara maslinovog ulja, dok da je prosječna cijena litre maslinovog ulja iznosila 18,00 eur). Nastavno na navedeno, tuženik da je od posađenih 28 stabala masline na predmetnoj nekretnini, u razdoblju od 2019. pa do kraja 2023. ostvario korist u iznosu od 9.525,60 eur. Budući da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, tuženik da je kao nepošteni posjednik ostvario nepripadnu korist u polovini navedenog iznosa, odnosno, u iznosu od 4.762,80 eur. Tužitelj da je pokušao mirno riješiti spor te tuženiku uputio dopis od 07. studenog 2023. da mu naknadi nepripadnu korist, međutim, tuženik da nije prihvatio takvo mirno rješenje spora. Slijedom navedenog, tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "I. Nalaže se tuženiku ZF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da preda tužitelju MF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u suposjed, slobodnu od svojih stvari, nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana. II. Nalaže se tuženiku ZF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju MF naknadu u iznosu od 4.762,80 eura, uvećanu zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."
2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve činjenične navode iz tužbe, izuzev onih koje tuženik izričito učini nespornim. Tuženik čini nesporne navode tužitelja da je na predmetnoj nekretnini posađeno 28 stabala maslina. Svi drugi navodi tužitelja se u cijelosti osporavaju. Tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan. Tuženik ističe prigovor prava na posjed predmetne nekretnine u cijelosti temeljem odredbe čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV). Naime, tužitelj da je putem svojih pravnih prednika, u poštenom posjedu cijele nekretnine još od 1930-ih godina, dakle, gotovo 100 godina. Ranije da je predmetna nekretnina bila u posjedu tuženikova oca, UF, tuženikova djeda AF i pradjeda NF. Pradjed tuženika NF da je stekao predmetnu nekretninu diobom između svoje braće te da su mu diobom pripale i nekretnine koje da i sada u cijelosti koristi tuženik. Radi da se o nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] te predmetnoj k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te da se iste oduvijek koriste na isti način i kao cjelina.
Tuženik da je osobno u posjedu istih od 2000. godine, odnosno od smrti svoga oca, pok. UF. Tuženik i njegovi pravni prednici da oduvijek koriste predmetnu nekretninu na način da istu obrađuju za proizvodnju poljoprivrednih kultura pa da su tako ranije sadili krumpir i sijali pšenicu i djetelinu te da je u posljednjih 12 godina koriste kao maslinik. Od stupanja u posjed predmetne nekretnine, tuženiku i njegovim pravnim prednicima da nitko nikada nije osporavao posjed predmetne nekretnine, nitko da nije smetao u posjedovanju niti tražio predaju u posjed pa tako ni tužitelj prije pokretanja ovog postupka. Tužitelj da nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine te zemljišnoknjižno stanje da ne odgovara stvarnom, izvanknjižnom stanju. Stvarni, izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine da je tuženik u cijelosti. Tužitelj da nije nikada bio u posjedu predmetne nekretnine pa da ga tuženik nije ni mogao "istisnuti" iz posjeda, kako da to tužitelj u tužbi tvrdi. S druge strane, tužitelj da je znao da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine i da nije do podnošenja ove tužbe tražio predaju suposjeda, a upisao da se kao suvlasnik 2016. i 2020., što da znači da je u međuvremenu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj da tek ovom tužbom traži predaju predmetne nekretnine u suposjed, što da prije nikada nije tražio pa ni dopisom prije pokretanja ovog postupka, već samo naknadu za nepripadnu korist i to prema pravilima stjecanja bez osnove. Stoga da isti nema pravo na naknadu nikakvih koristi (presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-109/2019-2, Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-351/2022-2). Tužitelj da nema nikakvo pravo tražiti naknadu nepripadne koristi temeljem instituta stjecanja bez osnove, kako da to isti tvrdi, budući da predmetna nekretnina nije promijenila identitet zbog čega da ne bi bilo moguće ili da nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine. Predmetna nekretnina uvijek da se koristila za uzgoj poljoprivrednih kultura i kao takva da se koristi i danas. Tuženik da je pošteni posjednik predmetne nekretnine u cijelosti temeljem odredbi čl. 18. ZV-a, pa da stoga nije dužan dati nikakvu naknadu za upotrebu i koristi. U odnosu na tuženika da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti, sukladno odredbama čl. 159. i 160. ZV-a još prije pokretanja ovog postupka. Tužitelj da je pokrenuo ovaj postupak nakon što da je tuženik počeo
rješavati imovinskopravne odnose na predmetnoj nekretnini i usklađivati stvarno, izvanknjižno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem. Budući tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, posljedično da osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Visinu prihoda koju da je tužitelj obračunao da je u potpunosti paušalna i nerealna. Stabla maslina da su vlasništvo tuženika u cijelosti. Tuženik da je posadio masline 2013. godine, koje da su tada bile mlade sadnice. Tužitelj da tada nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Osim na predmetnoj nekretnini, tuženik da je istovremeno posadio masline na
nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], koje da zajedno s predmetnom nekretninom, čine jednu jedinstvenu gospodarsku cjelinu – poljoprivrednu površinu odnosno jedan maslinik. Tuženik da ukupno ima 218 maslina. Visinu prihoda koju da je tužitelj obračunao u najboljem slučaju da bi se odnosila na stabla masline od 200 godina starosti, uz najbolji mogući godišnji urod, izvanredne vremenske uvjete svih 5 godina i pod uvjetom da masline ne zahvate nikakve bolesti. U konkretnom slučaju da se radi o 28 stabala maslina koje da su 2019. godine, dakle, u razdoblju obuhvaćenom predmetnom tužbom imale tek 6 godina, dakle, radi da se o mladim maslinama, koje da ni u kojem slučaju ne mogu proizvesti onoliko ploda i dati onoliko ulja koliko tužitelj u tužbi traži. Naime, tužitelj da traži naknadu koristi, koja da mu ne pripada, a čiju da je visinu obračunao na način da je uzeo u obzir samo čisti prihod od maslina, ali da nije uzeo u obzir i cjelokupni trošak koji da je tuženik imao prilikom njihove obrade do konačnog proizvoda. U tom slučaju tuženik da ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova. Tako da tužitelj nije uzeo u obzir sve agrotehničke radnje koje da je potrebno provesti svake godine da bi masline urodile plodom pa tako: drljanje zemlje 2 x godišnje (strojno, traktorom 30 EUR/1 ha), rezidba stabala (6 EUR po stablu), skupljanje i paljenje granja (800 EUR/ha), prskanje bakrom (2kg/ha, 1 kg=14 EUR), kultivacija zemlje 3 x godišnje (strojno, traktorom 30 EUR/1 ha), ručno uništavanje korova (15 h/1 ha, 1h=10 EUR), zaštita prve i druge generacije moljca bor + insekticid (70EUR/ha), zaštita prve generacije muhe insekticidom syllit (1,5kg/1 ha, 1kg=40 EUR) i rotor insekticidom (0,5 l/1ha= 20 EUR), berbu maslina (1kg/0,5 EUR), dezinfekciju rana bakrom (modra galica)(2kg/1 ha, 1kg=14 EUR), gnojidbu maslina (14 maslina-30kg gnojiva=30 EUR), ripanje (strojno, 1h=30 EUR) te trošak prerade ploda masline (računi u privitku u odnosu na svih 218 maslina u vlasništvu tuženika) i konačno, amortizaciju nasada koja da iznosi 20.000,00 EUR/ha za 20 godina. Sve navedene radnje da je o svom trošku poduzimao tuženik, a ne tužitelj, štoviše, tužitelj da im se nikada nije usprotivio. Bez obzira na navedeno, tuženik ističe svoju spremnost na mirno rješenja spora. Zaključno, tuženik navodi da je predmetna tužba u cijelosti neosnovana te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
3.Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se stranke pozivaju, jer u protivnom prekoračuje njihove zahtjeve (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).
4. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (5), izvod iz katastarskog plana (7), dopis od 07. studenog 2023. s potvrdom o primitku i povratnicom (9-13), izvatke iz zemljišne knjige (35 i 39), izvatke iz zemljišne knjige, povijesne prikaze (41-49), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Poreču posl. br. O-117/00 od 09. lipnja 2000. (53-55), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Poreču posl. br. O-79/99-4 od 11. lipnja 1999. (57-58), ugovore o kupoprodaji nekretnine (59-64), ugovor o zamjeni nekretnina (65-69), ispise sa Geoportala (79, 81, 83). Saslušani su svjedoci ĐF, EF, OF, SF, KF i HF. Saslušane su parnične stranke. Odbijeni su prijedlozi za izvođenjem drugih dokaza, jer su već izvedeni dokazi bili dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica.
5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5) utvrđeno je da su stranke uknjižene kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], označene kao oranica, s površinom od 1489 m2, iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaka u ½ dijela. To među strankama ni nije sporno.
Nesporno je da je predmetna nekretnina u naravi maslinik.
Nesporno je da je na predmetnoj nekretnini tuženik, bez dopuštenja tužitelja, zasadio 28 stabala maslina unazad preko pet godina, te da su ta stabla maslina i danas tamo.
Uvidom u dopis od 07. studenog 2023. s potvrdom o primitku i povratnicom utvrđeno je da je tužitelj ovaj dopis uputio tuženiku. Tuženik je dopis primio 09. studenog 2023. Tužitelj dopisom potražuje od tuženika 4.032,00 eur na ime stečene nepripadne koristi, odnosno, na ime stjecanja bez osnove.
Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige (35 i 39) utvrđeno je da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u izvod iz katastarskog plana je utvrđeno da je predmetna nekretnina okružena sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u ispise sa Geoportala utvrđeno je da su na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zasađene iste poljoprivredne kulture.
Nesporno je da predmetnu nekretninu okružuju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu i posjedu tuženika, na kojima je tuženik također posadio masline istovremeno kada i na predmetnoj nekretnini. Nesporno je da je stabala maslina, uključujući i spornu nekretninu, ukupno 218.
Nesporno je da od plodova tih stabala maslina tuženik proizvodi maslinovo ulje.
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl. br. O-79/99-44 od 11. lipnja 1999. utvrđeno je da je tim rješenjem raspravljena ostavina iza ostavitelja pok. AF od NF, umrlog **.**.1999., te da je UF sin ostavitelja. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Poreču posl. br. O-117/00-4 od 09. lipnja 2020. utvrđeno je da je tim rješenjem raspravljena ostavina iza ostavitelja pok. UF, umrlog **.**.2000., te da je tužitelj sin ostavitelja. Dakle, UF je tužiteljev otac, a AF tužiteljev djed.
Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 08. prosinca 2023. (59-60) utvrđeno je da je tim ugovorom tuženik, kao kupac, od ŠF, kao prodavatelja, kupio 4/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U ugovoru se navodi da je tuženik već u posjedu ove nekretnine.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (41-44) utvrđeno je da se tuženik sa 08. prosinca 2023., temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08. prosinca 2023., uknjižio kao suvlasnik na 4/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. studenog 2023. (61-62) utvrđeno je da je tim ugovorom tuženik, kao kupac, od FF, kao prodavatelja, kupio 2/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U ugovoru se navodi da je tuženik već u posjedu ove nekretnine.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (41-44) utvrđeno je da se tuženik sa 28. studenog 2023., temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. studenog 2023. uknjižio kao suvlasnik na 2/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. prosinca 2023. (63-64) utvrđeno je da je tim ugovorom tuženik, kao kupac, od DF, kao prodavatelja, kupio 4/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U ugovoru se navodi da je tuženik već u posjedu ove nekretnine.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (41-44) utvrđeno je da se tuženik sa 22. prosinca 2023., temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. prosinca 2023., uknjižio kao suvlasnik na 4/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u ugovor o zamjeni nekretnina od 20. siječnja 2023. utvrđeno je da su tim ugovorom tuženik i SF zamijenili nekretnine, tako da tuženik daje BF k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a SF tuženiku k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (41-44) utvrđeno je da se tuženik sa 20. siječnja 2023., temeljem ugovora o zamjeni nekretnina od 20. siječnja 2023. uknjižio kao suvlasnik na 2/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (45-50) utvrđeno je da se tužitelj sa 03. lipnja 2016., temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 11. travnja 2016., uknjižio na 6/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj se sa 26. siječnja 2021., temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 25. studenog 2020., uknjižio na daljnjih 6/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Nesporno je da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine, te da tuženik nikada nije bio u posjedu iste.
Saslušanjem tužitelja i tuženika utvrđeno je da se, vezano za predmetnu nekretninu, tužitelj prvi put (posredno) obratio tuženiku 05. studenog 2021. Tada je tužitelj razgovarao sa suprugom i sinom tuženika i, uz ostalo, upoznao ih da je upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj i tuženik su o tome dali sukladne iskaze, pa sud njihove iskaze o tome prihvaća.
Saslušanjem svjedoka i tuženika utvrđeno je da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine od 2000. godine, a da su prije njega u posjedu bili njegovi prednici (otac, djed i pradjed), i to od vremena prije 1979. godine, odnosno, da je tuženik, do 2019. godine, uračunavajući i vrijeme za koje su je prednici tuženika neprekidno posjedovali, više od 20 godina bio u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine. Nekretnina je cijelo to vrijeme posjedovana tako da je korištena za poljoprivredu. Svjedoci i tuženik su o tome dali neposredno uvjerljive i sukladne iskaze. O tome imaju neposredna saznanja. Na njihove iskaze o tome nije bilo prigovora. Njihove iskaze o tome ne demantira ni iskaz samog tužitelja (koji je iskazao da ne zna koliko godina je tuženik u posjedu predmetne nekretnine, niti tko je bio u posjedu prije njega).
Prema čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno, kao pošteni samostalni posjednici.
Prema čl. 11. st. 2. ZV-a posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.
Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
Prema čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
Kraj utvrđenja da je tuženik, računajući i posjed svojih prednika, do 2019. više od dvadeset godina bio u posjedu predmetne nekretnine, te da nisu dokazani nesamostalnost i nepoštenje tog posjeda (tužitelj ni ne tvrdi da je posjed tuženikovih prednika bio nesamostalan i nepošten, niti da je tuženikov posjed bio nesamostalan, a tek se paušalno, bez konkretiziranja, poziva na nepoštenje tuženikovog posjeda), isti je, do 2019., dosjelošću stekao vlasništvo idealnog dijela predmetne nekretnine na kojem je uknjižen tuženik.
Prema čl. 42. st. 1. ZV-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari.
Prema čl. 46. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.
Kako je tuženik dosjelošću stekao idealni dio predmetne nekretnine na kojem je uknjižen tužitelj, to tužitelj nije suvlasnik iste. Shodno tome, tužitelju ne pripada pravo na suposjed predmetne nekretnine, pa onda niti pravo da od tuženika zahtijeva da mu preda suposjed iste.
Prema čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
Kako je tuženik do 2019. dosjelošću stekao idealni dio predmetne nekretnine na kojem je uknjižen tužitelj, to tužitelj 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023. nije bio suvlasnik predmetne nekretnine. Shodno tome, ne pripada mu pravo zahtijevati od tuženika naknadu koristi koju je ovaj imao od uporabe predmetne nekretnine tih godina.
Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.
6.Tuženik je zatražio naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove.
Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi ukupno 6.089,80 eur (vrijednost predmeta spora nenovčanog tužbenog zahtjeva iznosi 1.327,00 eur, a novčanog tužbenog zahtjeva 4.762,80 eur).
S obzirom na vrijednost premeta spora, tuženiku su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 09. listopada 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 12. studenog 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za zastupanje na ročištu 09. siječnja 2025. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), ili ukupno 800,00 eur.
Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima u dijelu iznad priznatog, jer u tom dijelu prelaze limit određen citiranim tarifnim brojevima. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer te troškove nema, budući da, sukladno čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (dalje: ZSP), tuženik nije obveznik plaćanja ove pristojbe. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe na presudu, jer te troškove nema, budući da, sukladno čl. 3. st. 2. ZSP-a, tuženik nije obveznik plaćanja ove pristojbe.
Tuženiku, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripadaju zatražene zatezne kamate na priznate troškove, tekuće od donošenja odluke do isplate.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 06. veljače 2025.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužitelju,
2. tuženiku p.p.
S u d a c: v.r.
