Pr-6266/2021-44

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika Klemm sigurnost d.o.o., OIB: 35596498125, Zagreb, Drage Gervaisa 3, zastupanog po punomoćnici Dariji Božinović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenog 2024. u prisutnostitužiteljice i punomoćnika stranaka, objavljene dana 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

“Nalaže se tuženiku KLEMM SIGURNOST društvo s ograničenom odgovornošću za tjelesnu i tehničku zaštitu, OIB: 35596498125, Drage Gervaisa 3, 10 000 Zagreb da u roku od 15 dana isplati tužitelju AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ime naknade za neiskorištene godišnje odmore, iznos od ukupno 2.815,13 eura bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, i to: od 1. srpnja 2016.g. do 31. prosinca 2016.g. po stopi od 7,88% godišnje; od 1.siječnja 2017.g. do 30. lipnja 2017.g. po stopi od 7,68 % godišnje; od 1. srpnja 2017.g. do 31.prosinca 2017.g. po stopi od 7,41 % godišnje; od 1. siječnja 2018.g. do 30. lipnja 2018.g. po stopi od 7.09% godišnje, od 1. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018.g. po stopi od 6,82 %godišnje, od 1. siječnja 2019.g. do 30. lipnja 2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020.g. do18. travnja 2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 19. listopada 2020.g. do 31. Prosinca2020.g. po stopi od 5,89% godišnje, a od dana 01. siječnja 2021.g. do 30. lipnja 2021.g. po stopi od 5,75 % godišnje, od 01. srpnja 2021.g. do 31. prosinca 2021.g. po stopi od 5,61 %godišnje, od 01. siječnja 2022.g. do 30. lipnja 2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje, od 01.srpnja 2022.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje, od dana 01. Siječnja2023.g. do dana 30. lipnja 2023.g. po stopi od 5,50 % godišnje, od dan 01. srpnja 2023.g. dodana 31. prosinca 2023.g. po stopi od 7,00 % godišnje, od dana 01. siječnja 2024.g. do 30.lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 01. srpnja 2024. pa do isplate po stopi od 7, 25%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, a koje teku na iznos od:

- 307,46 eura bruto od dana 1. srpnja 2016.g.

- 291,10 eura bruto od dana 1. srpnja 2017.g.

- 659,13 eura bruto od dana 1. srpnja 2018.g.

- 590,25 eura bruto od dana 1. srpnja 2019.g.

- 407,68 eura bruto od dana 1. srpnja 2020.g.

- 559,51 eura bruto od dana 1. srpnja 2021.g.“

dok se u dijelu više zatraženog iznosa od 587,22 eura (do iznosa od 3.402,35 eura) tužbeni zahtjev odbija, kao i u dijelu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće.

II Nalaže se tuženiku KLEMM SIGURNOST društvo s ograničenom odgovornošću za tjelesnu i tehničku zaštitu, OIB: 35596498125, Drage Gervaisa 3, 10000 Zagreb da tužitelju AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak u visini od 2.517,50 eura uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je to tužiteljica zatražila podneskom od 17.9.2024. kada je potraživanje za 2015. godinu povećala s iznosa od 346,63 eura na iznos od 614,92 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 29.6.2021. navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme u razdoblju od 2.1.2012.g. pa do dana 31.5.2021.g. na radnom mjestu zaštitara. Tijekom cjelokupnog trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika istoj da nije bilo omogućeno redovito ostvarivanje prava na korištenje godišnjeg odmora pa da je tako tužiteljica koristila svoje zakonsko pravo na godišnji odmor samo u siječnju 2016.g. u trajanju od dva tjedna i u rujnu 2019.g. u trajanju od jednog tjedna, a iz čega da proizlazi da tužiteljica nije koristila godišnji odmor i da joj nisu isplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor i to: za 2012.g. u cijelosti, za 2013.g., 2014.g. i 2015.g. u cijelosti, za 2016.g. u srazmjernom dijelu od dva tjedna, za 2017.g. i 2018.g. u cijelosti, za 2019.g. u srazmjernom dijelu od tri tjedna, za 2020.g. u cijelosti, za 2021.g. u srazmjernom dijelu od dva tjedna. Dodatno, tuženik da tužiteljici ni u jednoj kalendarskoj godini za vrijeme njenog rada nije dao obavijest - rješenje o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja. A to iz jednostavnih razloga što da ih ista (osim u dva navedena izuzetka) nije ni koristila.

1.1. Tužiteljica ističe i to da joj tuženik kao poslodavac nije redovito dostavljao ni obračunske liste plaća. Zbog navedenog tužiteljica da se pisanim putem obratila tuženiku Zahtjevom za isplatu od dana 25. svibnja 2021.g., tražeći uz isplatu naknada za neiskorištene godišnje odmore od tuženika da joj dostavi i njen Ugovor o radu sa svim njegovim eventualnim dodacima, kao i sve platne liste – obračunske liste plaća za cjelokupno razdoblje trajanja radnog odnosa. Predmetni zahtjev tuženik da je primio, ali na isti nije odgovorio, tj. na njega se oglušio.

1.2. Tužiteljica naglašava da je obračunska lista njene plaće za mjesec veljaču 2021.g. krivotvorina jer ista nije bila ni na jednom danu godišnjeg odmora dok je u obračunskoj listi plaće naveden neistinit podatak - da je na godišnjem odmoru bila 80 sati – dakle deset radnih dana. Kao dokaz istinitosti svojih tvrdnji tužitelj prilaže radni nalog za veljaču 2021.g. iz kojeg da je vidljivo da je ista svaki drugi dan radila bilo dvanaest, bilo osam sati dnevno pa da je potpuno nemoguće da je ista tijekom veljače 2021.g. koristila godišnji odmor. Također, u obračunskoj listi plaća za mjesec svibanj 2021. da se navodi stavka ''neiskorišteni godišnji odmor'' uz prikaz 64 sata umnožena s iznosom od 25,2976 kuna (list 26).S obzirom da tuženik nije naznačio na koju se godinu odnosi predmetna naknada za neiskorišteni godišnji odmor, to je istim tužiteljica ''zatvorila i namirila'' svoje najstarije potraživanje prema tuženiku, tj. naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2012.g. Stoga svojim tužbenim zahtjevom u ovoj parnici tužiteljica traži od tuženika da joj sukladno odredbi čl. 82. st. 1. Zakona o radu isplati naknade za neiskorištene godišnje odmore u zakonom propisanom trajanju od četiri tjedna, a u iznosima određenima st. 2. istog članka za 2015.g. u cijelosti – što čini novčani iznos bruto naknade od 5.178,20 kuna (697,27 eura), za 2016.g. u srazmjernom dijelu od dva tjedna – što čini novčani iznos brutom naknade od 2.589,10 kuna (343,63 eur), za 2017.g. u cijelosti - što čini novčani iznos bruto naknade od 5.178,20 kuna (687,27 eura), za 2018.g. u cijelosti- što čini novčani iznos bruto naknade od 5.178,20 kuna (687,27 eura), za 2019.g. u srazmjernom dijelu od tri tjedna- što čini novčani iznos bruto naknade od 3.452,13 kuna (458,18 eura), za 2020.g. u cijelosti- što čini novčani iznos bruto naknade od 5.178,20 kuna (687,27 eura), za 2021.g. u srazmjernom dijelu od dva tjedna-što čini novčani iznos bruto naknade od 2.589,10 kuna (343,63 eura).

1.2.1. Tužiteljica je do navedenih iznosa došla na način da je u ožujku 2021.g. kod tuženika kao poslodavca radom ostvarila plaću u bruto iznosu od 4.910,20 kuna; u travnju 2021.g. plaću u bruto iznosu od4.810,73 kuna te u svibnju 2021.g. plaću u bruto iznosu od 8.920,61 kuna pa kada se ta tri iznosa zbroje, dobije se iznos od 18.641,54 kuna iz čega daljnim dijeljenjem proizlazi da je prosječna bruto plaća tužiteljice za zadnja tri mjeseca prije nastupanja dana 1.srpnja 2021.g. kao zadnjeg dana u kojem se godišnji odmor za 2020.g. trebao iskoristiti, tj. dokada je tuženik morao tužiteljici osigurati korištenje istoga iznosila 6.213,84 kuna. Navedenih 6.213,84 kuna tužiteljica potom dijeli na 24 radna dana mjesečno s trajanjem od po 8 sati dnevno, ne računavši subote i nedjelje, iz čega proizlazi da je vrijednost dana neiskorištenog godišnjeg odmora 258,91 kunu bruto.

1.3. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojim bi se naložilo tuženiku da joj na ime naknade za neiskorištene godišnje odmore isplati ukupno 29.343,13 kuna bruto (3.894,50 eura), sve za zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 29.7.2021. tuženik cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja. Naime, odredbom članka 139. Zakona o radu određeno je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

2.1. Nadalje, tuženik osporava da tužiteljici nije omogućio korištenje godišnjeg odmora, odnosno, da istoj nisu isplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Nadalje, točno je da je tužiteljici prestao Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora oradu u svibnju 2021. godine te da je istoj u lipnju 2021. godine isplaćena i naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora, odnosno, razmjerni dio godišnjeg odmora za 2021.godinu, a sve sukladno odredbi članka 78. stavak 1. i 2. Zakona o radu. Naime, odredbom članka 78. stavak 1. Zakona o radu propisano je da radnik kojem prestaje radni odnos ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od jedne dvanaestine od godišnjeg odmora propisanog odredbom članka 77. Zakona o radu (četiri tjedna), za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Kako je ovdje tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao u svibnju 2021. godine, to je ista ostvarila pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od 8 dana (20 dana (4 tjedna):12 iznosi 1,66 x 5 mjeseci – sveukupno 8 dana), a koja je naknada dospjela dana 16. lipnja2021. godine da je istoj isplaćena. Dakle, da je netočan navod tužiteljice da je nejasno na koji dio navodno neiskorištenog godišnjeg odmora se odnosi isplaćena naknada. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je „zatvaranje“ potraživanja, odnosno, naknade za godišnji odmor kako to tužiteljica predlaže, odnosno, najstarijeg potraživanja prema nekoj računici iste bilo nezakonito. Naime, pozitivnim propisima Republike Hrvatske određeno je kada se i kako obračunava naknada za godišnji odmor, odnosno, kada ista dospijeva. Nadalje, tuženik osporava i način obračuna navodno neisplaćene naknade za godišnji odmor, odnosno, naknade za navodno neiskorišteni godišnji odmor. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja

3. U podnesku od 11.9.2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev prema dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis pa je tako na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za utuženo razdoblje zatražena isplata ukupnog bruto iznosa od 25.891,00 kn.

3.1. Tužiteljica u navedenom podnesku, a nakon uvida u dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis (obračunske liste, rješenja o korištenju godišnjih odmora, potpisne liste o primitku obračuna plaća) precizirano navodi kada je bila na godišnjim odmorima: u 2016.g. u razdoblju od 25.01.2016.g. do 08.02.2016.g. (dakle, dva tjedna a kako je i navela u točki 2. svoje tužbe.), a što odgovara rješenju o korištenju godišnjeg odmora od dana 05.01.23016.g. za godišnji odmor za 2015.g.; u 2016.g. u razdoblju od 7.11.2016. do 18.11.2016.g. (dakle, dva tjedna, a što je zbog proteka vremena od tada pa do podizanja tužbe predvidjela), a što odgovara rješenju o korištenju godišnjeg odmora od dana 17.10.2016.g. za godišnji odmor za2016.g.; u 2019.g. u razdoblju od 17.09.2019. do 30.9.2019.g. (a da je pod točkom 2.svoje tužbe navela da se radilo o jednom tjednu). Što stoga isto čini dva tjedna, a što odgovara rješenju o korištenju godišnjeg odmora od dana 20.8.2019. za 2019.g.

3.2. Tužiteljica u podnesku ističe da je potpisala sljedeća rješenja o korištenju godišnjeg odmora: od dana 05.01.2016.g, od dana 17.10.2016.g. i od dana 20.08.2019.g. Rješenja o korištenju godišnjeg odmora za koje tužiteljica navodi da se ne sječa da ih je potpisala i da tada nije koristila godišnji odmor su slijedeća: od 09.05.2016.g. za razdoblje od 01.06.2016.g. do 14.06.2016.g., od 06.02.2017.g. za razdoblje od 1.3.2017.g. do 14.3.2017.g.,od 18.7.2018.g. za razdoblje od 16.8.2018.g. do 29.8.2018.g.,od 19.9.2018.g. za razdoblje od 15.10.2018. do 26.10.2018.g.Nadalje, rješenja o korištenju godišnjeg odmora za koje tužiteljica navodi da ih nije potpisala i da tada nije koristila godišnji odmor su slijedeća: od 12.7.2017.g. za razdoblje od 16.8.2017.g. do 29.8.2017.g,od 18.12.2017.g. za razdoblje od 15.1.2018. do 26.01.2018.,od 3.12.2019. za razdoblje od 7.1.2020.g. do 20.1.2020.g., od 8.9.2020.g. za razdoblje od 1.10.2020.g. do 14.10.2020.g., od 11.1.2021.g. za razdoblje od 1.2.2021. do 12.2.2021.g. Tužiteljica tvrdi da na sljedećim potpisnim listama nije njen potpis: 08/2018, 06/2016, 01/201, 3/2017. Za sljedeće potpisne liste tužiteljica navodi da je moguće da je na njima njen potpis: 2/2016 (na jednoj od dvije liste za taj mjesec, da dok na drugoj za taj mjesec potpis nije njen), 11/2016 tužiteljica navodi da je moguće da je potpis na istoj njen potpis,8/2018, 8/2017.S obzirom na sve istaknute prigovore kojima tužiteljica navodi da pojedini potpisi na većini isprava koje je priložio tuženik nisu njeni potpisi, tužiteljica predlaže izvesti dokaz i grafološkim vještačenjem radi utvrđivanja je li tužiteljica potpisnik (skriptor) na onim ispravama na kojima tužiteljica osporava da bi potpis bili njeni.

3.3. Tužiteljica u podnesku precizira kada nije koristila godišnji odmore i to: za 2015.g. u srazmjernom dijelu od dva tjedna – što čini novčani iznos bruto naknade od 5.178,20 kuna; za 2016.g. u srazmjernom dijelu od dva tjedna – što čini novčani iznos bruto naknade od2.589,10 kuna; za 2017.g. u cijelosti - što čini novčani iznos bruto naknade od 5.178,20 kuna;- za 2018.g. u cijelosti- što čini novčani iznos bruto naknade od 5.178,20 kuna;za 2019.g. u srazmjernom dijelu od tri tjedna- što čini novčani iznos bruto naknade od 3.452,13kuna;za 2020.g. u cijelosti- što čini novčani iznos bruto naknade od 5.178,20 kuna;za 2021.g. u srazmjernom dijelu od dva tjedna (jer je radni odnos prestao polovicom te godine) što čini novčani iznos bruto naknade od 2.589,10 kuna. Unatoč takvoj specifikaciji, tužiteljica je uređenim tužbenim zahtjevom za 2015. umjesto iznosa od 5.178,20 kn, uređenim tužbenim zahtjevom zatražila 2.589,10 kn (343,63 eur), a za 2019. umjesto 3.452,13 kn iznos od 2.589,10 kn (343,63 eur). Kada se ta dva iznosa zbroje i njima pribroje iznosi od po 2.589,10 kn za 2016.(343,63 eur) i za 2021.(343,63 eur) i iznosi od po 5.178,10 kn (687,27 eur) za 2017., 2018. i 2020., dobije se ukupno 25.891,00 kn (3.436,33 eura).

4. Tužiteljica u podnesku od 1.12.2022. ističe kako ne primanjem pojedinih isprava bilo obračuna plaća, bilo rješenja o korištenju godišnjih odmora tužiteljica, dokazuje osnovanost svog tužbenog zahtjeva jer da zbog čega bi bilo tko umjesto tužiteljice potpisivao rješenja o korištenju godišnjih odmora ukoliko ga je tužiteljica doista i koristila, a tužiteljica da nije ni znala kada to i u kojim razdobljima koristi godišnje odmore.

5. Podneskom od 17.9.2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje od 1.1.2015. do 31.5.2021. zatražila od tuženika isplatu ukupnog bruto iznosa od 3.402,35 eura, od čega za 2015. iznos od 614,92 eura bruto od dana 1. srpnja 2016.g., za 2016. iznos od 291,10 eura bruto sa zateznom kamatom od dana 1. srpnja 2017.g., za 2017. iznos od 659,13 eura bruto sa zateznom kamatom od dana 1. srpnja 2018.g., za 2018. iznos od 590,25 eura bruto sa zateznom kamatom od dana 1. srpnja 2019.g., za 2019. iznos od 407,68 eura bruto sa zateznom kamatom od dana 1. srpnja 2020.g., za 2020. iznos od 559,51 eura bruto sa zateznom kamatom od dana 1. srpnja 2021.g. i za 2021. iznos od 279,76 eura bruto sa zateznom kamatom od dana 1. srpnja 2021.g.

5.1. Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila u skladu s izračunom sudskog vještaka Ante Mrčele izvršen u Prvoj varijanti pisanog vještva od 6.8.2024. na temelju prijedloga tužiteljice i pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno pod pretpostavkom da tužiteljica nije koristila godišnji odmor i to: za 2015. godinu u cijelosti (20 radnih dana),za 2016. godinu dva tjedna (10 radnih dana), za 2017. godinu u cijelosti (20 radnih dana), dospijeće 1.7.2018. godine, za 2018. godinu u cijelosti (20 radnih dana),za 2019. godinu tri tjedna (15 radnih dana), za 2020. godinu u cijelosti (20 radnih dana), za 2021. godinu dva tjedna (10 radnih dana).

5.1.1. Sudski vještak izvršio je obračun i u Drugoj varijanti i to ne isplaćene razlike naknade za godišnji odmor na temelju rješenja o korištenju godišnjeg odmora i obračunskih lista koje je u spis dostavio tuženik pa je tako sudski vještak utvrdi po razliku neisplaćene naknade u ukupnom bruto iznosu od 692,64 eura za razdoblje od 2015. do 2020. godine, dok razlika za 2021. nije utvrđena s obzirom je tuženik za tu godinu tužiteljici isplatio naknadu po osnovi godišnjeg odmora, a kako je to navedeno u redu 49. Tablice br. 2. Vještva.

6. Tuženik se na ročištu od 11.11.2024. usprotivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu te se usprotivio preinaci, navodeći da je ista učinjena jer da su pojedini iznosi veći od onih koje je tužiteljica prije potraživala. Za 2015. tužiteljica sada traži iznos od 614,92 eura prije je bio 346,63 eura, za 2016.sada 291,10 eura prije 346,63 eura, za 2017. sada 659,13 eura prije 687,27 eura, za 2018. sada 590,25 eura prije 687,27 eura, za 2019. sada 407,68 prije 346,63 eura, za 2020. sada 559,51 prije 687,27 eura, za 2021. sada 279,76 eura prije 346,63 eura. Dakle, tužiteljica je preinačila tužbu jer je u dijelu zahtjeva za isplatu razlike naknade za neiskorišteni godišnji odmora 2015. godinu povećala tužbeni zahtjev, s obzirom sada traži isplatu iznosa od 614,92 eura, a do tada je tražila isplatu iznosa od 346,63 eura(čl. 191. st. 1. ZPP). Sud je dopustio preinaku tužbe jer je tužiteljica preinačila tužbu nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem pa bez svoje krivnje tužbu nije mogla preinačiti prije toga (čl. 190. st. 2. ZPP) i jer sud to smatra svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a), a slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije priložene spisu, saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka RZ, JZ, ŽZ, PZ, SZ, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Mrčeli.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje od 1.1.2015. do 31.5.2021.

10. Tuženik ističe prigovor zastare.

10.1. Članak 76. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, u tekstu ZR) propisuje da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu.

10.2. Članak 84. st.1. ZR-a propisuje da se neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

10.3. Članak 139. ZR-a propisuje ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

11. Najstariji dio potraživanja tužiteljice je za 2015. godinu, a koji dio dospijeva 30.6.2016. s obzirom je čl. 84. st.1. ZR-a propisano da se neiskorišteni dio godišnjeg odmora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Kako je tužiteljica tužbu podnijela 29.6.2021., proizlazi da je tužbe podnesena unutar zakonom propisanog roka pa je prigovor zastare potraživanja tužiteljice neosnovan.

12. Nadalje, tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da joj je tuženik platio naknadu za neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora za 2021. (tužiteljici je radni odnos prestao u svibnju 2021.) te iz obračunske liste od 15.6.2021. (list 26 spisa) proizlazi da je tuženik tužiteljici na ime neiskorištenog godišnjeg odmora isplatio iznos od 1.619,05 kn pa kako čl. 82. st. 1. ZR-a propisuje da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, proizlazi da je tuženik isplatio tužiteljici naknadu na ime neiskorištenog godišnjeg odmora za 2021. i to njegovog razmjernog dijela jer se naknada iz stavka 1. tog članka određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora (stavak 2.) pa je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade za 2021. u iznosu od 279,76 eura neosnovan. Neosnovano tužiteljica smatra da je navedenom isplatom tuženik podmirio tužiteljici naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za najstarije potraživanje tužiteljice iz 2012. godine jer iz izvedenih dokaza i naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je tuženik time isplatio tužiteljici, kojoj prestaje radni odnos kod tuženika, naknadu za razmjerno neiskorišteni godišnji odmor za 2021. godinu.

12.1. Tužiteljica se u tužbi pozvala na pravo na godišnji odmor koji je zajamčen čl. 76. ZR-a koji propisuje da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu. Članak 77. st. 1. ZR-a propisuje da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna. Prema čl. 85. st. 1. ZR-a raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac najkasnije do 30. lipnja tekuće godine, a prema stavku 4. poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja.

13. Među strankama je sporno je li, i koliko godišnjeg odmora tužiteljica koristila u utuženom razdoblju. Tužiteljica osporava da je koristila godišnji odmor kako je to navedeno u Rješenjima tuženika o korištenju godišnjeg odmora, osim u Rješenjima od 5.1.2016., 17.10.2016. i 20.8.2019., a u kojima da je točno navedeno da je tužiteljica u 2016. koristila 2 tjedna odmora za 2015. godinu, 2 tjedna odmora za 2016. godinu i 2 tjedna odmora za 2019.

14. Tužiteljica tvrdi da nije iskoristila godišnji odmor u srazmjernom dijelu od 2 tjedna za 2015. odnosno, da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 9.5.2016. (list 62 spisa) koristila godišnji odmor za 2015. od 1.6.2016. do 14.6.2016.Tužiteljica navodi da se ne sjeća da je to rješenje potpisala i u spis je dostavila Izvješće od 10.6.2016. (list 119 spisa) u kojem tužiteljica navodi da je dana 10.6.2016. u „Metro“ Kaštel Sućurac pronašla novac na pultu gdje je ormarić s cigaratema…, a takvo Izvješće tužiteljica sigurno ne bi pisala da je bila na godišnjem odmoru.

14.1. Tužiteljica tvrdi da nije iskoristila godišnji odmor u srazmjernom dijelu od 2 tjedna za 2016. odnosno, da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 6.2.2017. (list 75 spisa) koristila godišnji odmor za 2016. od 1.3.2017. do 14.3.2017.Tužiteljica navodi da se ne sjeća da je to rješenje potpisala i u spis je dostavila ispis iz aplikacije whatsup o razgovoru koji da se vodio između tužiteljice i njene kolegice ŽZ (list 120 spisa), a vjerodostojnost čega tuženik nije osporio pa proizlazi da je tužiteljica kolegici ŽZ dana **.**.2017. dostavila podatke o broju i stanju računa za razdoblje od 27.2.2017. do 3.3.2017., a 11.3.2017. za razdoblje od 6.3.2017. do 10.3.2017., a koje podatke tužiteljica navodi, da ne bi mogla dostaviti da u navedenom razdoblju nije radila jer joj isti ne bi bili poznati.

14.2.Tužiteljica tvrdi da nije iskoristila godišnji odmor u cijelosti (4 tjedna) za 2017. odnosno, da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 12.7.2017. (list 64 spisa) koristila godišnji odmor za 2017. od 16.8.2017. do 29.8.2017. Tužiteljica ističe da to rješenje nije potpisala i kao dokaz da je radila u spis je dostavila radni nalog br. Z- 283-01-08/17 ST (list 121 spisa), a iz kojeg proizlazi da je tužiteljica AZ, prije EZ (Izvadak iz matice vjenčanih, list 117, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica novo prezime upisala 5.10.2019.) radila cijeli kolovoz 2017.

14.2.1. Nadalje, tužiteljica tvrdi da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 18.12.2017. (list 66 spisa) koristila godišnji odmor za 2017. od 15.1.2018. do 25.1.2018. Tužiteljica ističe da to rješenje nije potpisala i kao dokaz da je radila u spis je dostavila ispis iz aplikacije whatsup o razgovoru koji da se vodio između tužiteljice i njene kolegice ŽZ (list spisa), a vjerodostojnost čega tuženik nije osporio pa proizlazi da je tužiteljica kolegici ŽZ dana **.**.2018. dostavila podatke o broju, stanju računa i utvrđenim greškama za razdoblje od 15.1.2018. do 19.1.2018., a za koje podatke tužiteljica navodi da ne bi mogla znati da nije radila dana 21.1.2018. jer da se radi o fičikom zbrajanju računa i grešaka koje tužiteljica tjedno prijavljuje ŽZ.

14.3. Tužiteljica tvrdi da nije iskoristila godišnji odmor u cijelosti (4 tjedna) za 2018. odnosno, da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 18.7.2018. (list 77 spisa) koristila godišnji odmor za 2018. od 16.8.2018. do 29.8.2018. Tužiteljica ističe da se ne sječa da je to rješenje potpisala. Isto tako, navodi da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 19.9.2018. (list 79) koristila godišnji odmor u razdoblju od 15.10.2018. do 26.10.2018., da se ne sječa da je to rješenje potpisala. Tužiteljica je u spis dostavila izvod iz Knjige reklamacija video nadzora Metro cash & carry (list 258- 264 spisa) iz kojeg proizlazi da su na datume 15.10.2018. i 25.10.2018. u Knjigu reklamacija upisane bilješke s potpisom EZ (djevojačko prezime tužiteljice), a čime tužiteljica navodi da je dokazala da je radila u one dane kada u rješenju tuženika piše da je na godišnjem odmoru.

14.4. Tužiteljica tvrdi da nije iskoristila godišnji odmor u srazmjernom dijelu od 3 tjedna za 2019. odnosno, da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 3.12.2019. (list 70 spisa) koristila godišnji odmor za 2019. od 7.1.2020. do 20.1.2020.Tužiteljica ističe da to rješenje nije potpisala i kao dokaz da je radila upire na Knjigu reklamacija u kojoj su na datume 14.1.2020. i 20.1.2020. upisane zabilješke s parafom „MŽ“, a za koji tužiteljica navodi da je to njen paraf, ime i djevojačko prezime, EZ.

14.4.1. Nadalje, tužiteljica tvrdi da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 8.9.2020. (list 80 spisa) koristila godišnji odmor u srazmjernom dijelu za 2019. od 1.10.2020. do 14.10.2020. i da na tom rješenju nije njen potpis. Tužiteljica je u spis dostavila izvod iz Knjige reklamacija video nadzora Metro cash & carry (list 258-264 spisa) iz kojeg proizlazi da se na datume 2.10.2020. i 12.10.2020. u Knjigu reklamacija upisane bilješke s A, a što upućuje na zaključak da je tužiteljica radila u te dane.

14.5. Tužiteljica tvrdi da nije iskoristila godišnji odmor u cijelosti (4 tjedna) za 2020. odnosno, da nije točno da je prema Rješenju tuženika od 11.1.2021. (list 83 spisa) koristila godišnji odmor za 2020. od 1.2.2021. do 12.2.2021. Tužiteljica ističe da to rješenje nije potpisala i kao dokaz da je radila u spis je dostavila radni nalog br. Z- 283-01-02/21 ST (list 125 spisa), a iz kojeg proizlazi da je tužiteljica AZ, radila u navedenom razdoblju i to, svako drugi dan po 12 sati.

15. Tužiteljica je na ročištu od 7.9.2023. iskazala da na godišnji odmor ili nije išla ili bi koristila samo određen broj dana, unatoč tome što je to više puta tražila usmeno od poslodavca i to od svoje voditeljice, ŽZ. Odgovor da bi bio uobičajen, odnosno, navela bi da je nema tko zamijeniti, da se strpi i sl. Tužiteljica ističe da onda kada bi išla na godišnji odmor koristeći damo određeni broj dana godišnjeg odmora, da bi tada dobila rješenje od poslodavca o danima i razdoblju korištenja godišnjeg odmora, ali da bi ta rješenja uvijek dobila naknadno. Ta rješenja da bi dobila na ruke ili kada bi došla do ureda i tada da bi potpisala preuzimanje rješenja, ali to da se odnosi samo na ona rješenja u skladu s kojima je zaista koristila godišnji odmor, a odnosi se na razdoblje od 7.11.2016. do 18.11.2016., od 17.9.2019. do 30.9.2019. i na razdoblje od 25.1.2016., a kako je to tužiteljica pobliže označila u podnesku od 11.9.2022. i potkrijepila naprijed navedenim dokazima. Rješenja kojima se utvrđuje da je tužiteljica koristila godišnji odmor u drugom razdoblju od navedenog, da nikada nije dobila niti potpisala njihovo preuzimanje. Što se tiče platnih lista, većinu da ih nije dobila, neke da je dobila na e-mail, a one koje je dobila i na kojima je pisalo da je koristila godišnji odmor a nije, tome da bi usmeno prigovorila poslodavcu, ali da voditeljica na to nije reagirala.

15.1. Tužiteljica je iskazala da joj je radni odnos prestao 31.5.2021. i da nije koristila razmjerni dio godišnjeg odmora za 2021. godinu, ali da je istina da joj je poslodavac za to isplatio naknadu, samo što je tužiteljica smatrala da joj je time podmiren najstariji dio potraživanja na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Tužiteljica navodi da je unatoč nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora i dalje ostajala u

1 0

radnom odnosu dugi niz godina kod tuženika jer da je vjerovala poslodavcu koji joj je uvijek ponavljao da se strpi te da je bila u nezavidnoj situaciji, odnosno da je bila podstanar i imala otvoren kredit. U radnom odnosu kod tuženika da je bila od 2.1.2012. god. Tužiteljica navodi da poslodavcu nikada nije uputila pisani zahtjev ili dopis zbog nemogućnosti korištenja godišnjeg odmora, ali da je kontaktirala u svezi navedenog svog neposrednog nadređenog u Splitu, dok da Zagreb nikada nije kontaktirala. Navedeno stoga što da je njen neposredno nadređeni bila ŽZ i JZ i Poslovnica u Splitu.

15.2. Nadalje, tužiteljica iskazuje da je kao zaštitar radila u više različitih objekata u onom razdoblju za koje tuženik tvrdi da je prema rješenjima bila na godišnjem odmoru i to, Emezeta, Trgovački centar Joker, Tehnomarke, dućani u Cyti centar, Mall, (Hervis, Peack & Clopeburg, C &A, Muller, HM, Casino i XYZ. Inače, ono što jojje bilo dostavljeno od rješenja, radnih naloga, izvješća, to da bi joj bilo dostavljeno na radnom mjestu

16. Svjedokinja ŽZ iskazala je na ročištu od 8.11.2023. da je voditeljica Podružnice zaštitar Split, da joj je tužiteljica poznata s radnog mjesta, ali da kako je svjedokinja voditeljica podružnice, da su s tužiteljicom u češćem kontaktu bili nadzornici nego svjedokinja. Radnici tuženika da su imali pravo na 20 dana godišnjeg odmora. Svjedokinja navodi koliko se sjeća da je tužiteljica svaku godinu koristila godišnji odmor. Svjedokinja navodi da je tužiteljica onda kada je htjela koristiti godišnji odmor, to trebala zahtijevati od nadzornika usmeno, a potom i pismeno, a kako bi firma mogla evidentirati korištenje godišnjeg odmora. Tužiteljica da joj se nekada znala obratiti sa zahtjevom za korištenjem godišnjeg odmora npr. kada bi trebala ići na put u Osijek i da bi joj to bilo i odobreno. Inače, procedura podnošenja zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora da je takva, da radnik podnese zahtjev nadzorniku ili svjedokinji ŽZ i to pisani zahtjev, a nakon čega svjedokinja zahtjev prosljeđuje kadrovskoj pute e-maila u Zagreb, a nakon čega da se donosi rješenje o korištenje godišnjeg odmora, a koje da se putem pošte dostavi svjedokinji. Nakon toga da bi ih svjedokinja dala nadzornicima da ih dostave radnicima i da bi ih najčešće nadzornici odnosili u objekte gdje radnici rade te bi ih oni tu i preuzimali. Platne liste da su se isto tako dostavljale, a nekada i putem e- maila.

16.1. Svjedokinji ŽZ predočen je izlist WhatsApp komunikacije list 120- 124 spisa, a nakon čega je svjedokinja iskazala da se ne sjeća je li to prikaz komunikacije između nje i tužiteljice, ali je potvrdila da je s tužiteljicom znala komunicirati putem WhatsApp poruka.

17. Svjedok HZ saslušan na ročištu od 7.9.2023. iskazao je da je bio kontrolor tužiteljici dok je ona radila u Metrou. Navodi da je ponekad tužiteljici dostavljao rješenja o korištenju godišnjeg odmora, platne liste i radne naloge, a ponekad da bi to zaštitari preuzimali u uredu. Svjedok HZ i SZ da su ti koji su to dostavljali zaštitarima, a prije da je to bio kolega CZ. Svjedok navodi da bi oni pismena ostavili na stolu i da bi ih kasnije pokupili zajedno sa zahtjevima. Svjedok se sječa velike liste s imenima i prezimenima radnika koja bi se potpisivala, a ponekad da su ga neki radnici molili da netko drugi potpiše umjesto njih, ali da se ne sječa da bi to i tužiteljica radila. Što se tiče rješenja o korištenju godišnjeg odmora, da bi prije rješenja išao zahtjev koji bi se slao u Zagreb pa da bi

1 1

se nakon toga rješenje vratilo iz Zagreba pa ako bi se vratilo prije nego zaštitar otiđe na godišnji , tada da bi mu se rješenje predalo na navedeni način.

17.1. Svjedok HZ se sjeća da ga je tužiteljica 2018. pitala za korištenje godišnjeg odmora, ali to ljeto godišnji odmor nije mogla koristiti zbog povećanog obujma posla, s obzirom su samo ona i kolegica R obavljale poslove video nadzora. Svjedok HZ se sječa daje tužiteljica jednom bila na godišnjem odmoru, ali se ne može sjetiti kada. Nadalje, svjedok HZ ističe da je u kontrolu dolazio i u Kaštela pa da zna da tu tužiteljica nikada nije bila odsutna s radnog mjesta 15 dana. Inače, zamjene za to radno mjesto dok su radnici na godišnjem odmoru osiguraje on, SZ i ŽZ, ali se ne može sjetiti koliko je puta osobno osigurao zamjenu za tužiteljicu, sjeća se da to nije bilo često potrebno jer je bila dobar radnik. Inače, isprave koje je predavao radnicima na potpis, da je preuzimao u uredu kod ŽZ. O korištenju godišnjeg odmora da se odlučivalo po dogovoru i da bi o tome odlučili on, SZ i ŽZ. Svjedok se sječa da je tužiteljica određeno razdoblje radila na dva radna mjesta u isto vrijeme za tuženika-u Metrou i u u Oysho (Mall of Split), a on da je bio kontrolor i za Oysho. Tužiteljica da u tom razdoblju nije koristila godišnji odmor, a to da je trajalo tri ili četiri godine, moguće od 2013/14. do 2017.

18. Svjedok RZ iskazao je na ročištu od 7.9.2023. da je u razdoblju od 2012. do 2021. radio u Metrou poslove referenta zaštite od požara i voditelja osiguranja. Tužiteljica je u Metrou radila kao zaštitar i to na video nadzoru, zaštitar – detektiv. U navedenom razdoblju da je njegov poslodavca bio Metro. Svjedoku je predočeno Izvješće od 10.6.2016. (list 119 spisa) za koje navodi da je iz njega vidljivo da ga je potpisala VZ i da misli da je na njemu i tužiteljičin potpis u donjem desnom kutu jer da poznaje rukopis tužiteljice s obzirom su sva njena izvješća bila potpisana od strane nje i većinom napisana rukom. Isto tako zbroj sati na kraju mjeseca da bi ona potpisala. Inače, da se radi o uobičajenoj proceduri kada se pronađe određeni novčani iznos pa da se napravi izvješće i preda se pronađeni novac da se čuva u trezoru. Nadalje, svjedok navodi da je tužiteljica većinu vremena u Metrou radila poslove video nadzora, ali da je povremeno znala ići na dostavu kao kontrolor (kada roba izlazi vanka, tužiteljica to nadzire i to da bi bilo svega jedan posto njenog radnog vremena). Radno vrijeme tužiteljice da je bilo kao i radno vrijeme centra-od 7 do 19 sati. Svjedok navodi da je on u Metrou radio tri puta tjedno: ponedjeljak , srijeda i petak do 15,00 sati. JZ da poznaje, da je bio kontrolor zaštitara, voditelj objekta, da je redovito dolazio u Kaštela u Metro i da ga je uvijek kontaktirao kada je nešto trebalo. Svjedok ističe da u Metrou postoji knjiga reklamacija o video nadzoru te da bi istu vodili oni koji vrše video nadzor i u nju da bi bilježili sve što se događa. Te knjige da se djelomično nalaze u njihovom trgovačkom društvu. Djelomično zato što su neki iz Klema sigurnost kada je prestala njihova poslovna suradnja, pokupili su određenu količinu knjiga bez suglasnosti Metroa.

19. Svjedok SZ iskazao je na ročištu od 15.7.2024. navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika do 2023. i da je radio kao nadzornik. Navodi da su ga radnici kontaktirali vezano uz korištenje godišnjeg odmora, da bi se nakon toga napravio raspored, da bi radnik otišao na godišnji odmor, a nakon što bi se radnik vratio s godišnjeg odmora, da bi dobio rješenje o korištenju godišnjeg odmora, a koja da bi donijeli na objekt gdje radi radnik koji koristi godišnji odmor. Ponekad da bi se dogodilo da ta osoba nije tu već na nekom drugom objektu pa da bi ga taj radnik kontaktirao i rekao bi da mu ostavi rješenje i da će ga on potpisati pa da da bi

1 2

svjedok SZ po to rješenje došao naknadno, a da li je taj radnik ovlastio nekog drugog kolegu da potpiše preuzimanje rješenja umjesto njega, to da mu nije poznato. Svi radnici da su koristili godišnji odmor pa tako i tužiteljica, od čega bi jedan dio trebao biti u trajanju od deset dana, a drugi dio su mogli koristiti isprekidano, s tim da bi taj prvi dio godišnjeg odmora od deseta dana bio onda kada to radnik želi. Nikada se nije dogodilo da u rješenjima o korištenju godišnjeg odmora piše da radnik koristi godišnji odmor u određenom razdoblju, a da to u naravi nije bilo tako. Inače, da su svi radnici imali pravo na korištenje 20 radnih dana na ime godišnjeg odmora. Na isti način da su se dostavljale i obračunske liste i da je postojala jedna lista s potpisima radnika koja se dostavljala na objekt gdje ti radnici rade i oni bi tu listu trebali potpisati. Na upit svjedoku, je li se dogodilo da netko drugi potpiše umjesto radnika na kojeg se odnosi obračunska lista, svjedok je odgovorio da koliko on zna, da se to nije dogodilo.

19.1. Svjedok SZ je pojasnio proceduru pokretanja postupka za korištenje godišnjeg odmora pa tako navodi da bi ga radnik nazvao i rekao kada želi ići na godišnji odmor. Svakom radniku da se nastojalo omogućiti korištenje godišnjeg odmora kako je zatražio. Nakon toga da bi svjedok SZ napravio raspored pa kada se radnik vrati s godišnjeg, da bi potpisao dva primjerka rješenja o korištenju godišnjeg odmora. Ta rješenja da bi došla iz Zagreba poštom iz kadrovske i da bi ih zaprimila gospođa ŽZ u poslovnici podružnice Split i nakon što bi radnik potpisao primitak rješenja, isto da bise dostavilo u Zagreb. Nadalje, svjedok SZ navodi da kada radnik uoči otuđenje artikla ili krađe, da tada postoji zapisnik o krađi koji ispunjava zaštitar koji je radio na tom mjestu gdje se dogodila krađa i kojemu se dogodila krađa za vrijeme smjene. Taj zapisnik da potpisuje taj isti zaštitar, a trebala bi i osoba ukoliko na to pristane koja je počinila krađu. Zapisnik se da se potom treba ovjeriti i od strane ovlaštene osobe tog objekta u kojem radi napr. ako se radi u Hervisa, to treba biti osoba koja je kod njih u radnom odnosu.

19.2. Svjedok SZ je iskazao da se sjeća da je tužiteljica radila objektima Tehno market, Metro Dugopolje, Metro Kaštel Sućuruca, Peek & Cloppenburg i dr. Svjedok SZ navodi da je rijetko dolazio u kontrolu na radno mjesto tužiteljice jer da je ona uglavnom radila na objektima koji nisu pod njegovim nadzorom već da su po nadzorom JZ. Nadalje, u Metrou tužiteljica da je radila na video nadzoru te da se sjeća da bi im RZ ponekad dao zadatak da prekontroliraju ulaz i izlaz robe na dostavi, a što je prema mišljenju svjedoka u opisu poslova RZ koji je radio u Metrou. Na upit svjedok je li ikada bio osobno prisutan kada je tužiteljice potpisivala preuzimanje obračunskih lista ili rješenja o godišnjem odmoru, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti. Svjedok nema saznanja o tome je li Metro imao knjigu reklamaciju koju su potpisivali i zaštitari.

20. Svjedok PZ iskazao je na ročištu od 8.11.2023. da kod tuženika od 2020. radi poslove nadzornika, a do tada da je radio poslove savjetnika. Naime, u tvrtci tuženika da postoje voditelji i nadzornici, a savjetnici da su bili spona između tvrtke (uprave u Zagrebu) i podružnice. Što se tiče korištenja godišnjeg odmora, to da su radnici dogovarali sa nadzornicima. Zahtjevi da su se podnosili pisanim putem. Svjedoci navode da su rješenja sastavljali nadzornici i da su se ona dostavljala na radna mjesta. Radnici da su prilikom preuzimanja rješenja potpisivali potpisne liste i da bi se znalo dogoditi ako radnik nije tu, da bi se ostavila potpisna lista na popis onom zaštitaru koji je tada tu. Svjedok navodi, da kliko je njemu poznato, da je

1 3

tužiteljica za razdoblje od 2015. do 2021. iskoristila godišnji odmor u cijelosti. Nakon upita punomoćnika tuženika, svjedok je ispravio svoj navod i rekao da bi sastavljeno rješenje o korištenju godišnjeg odmora došlo iz uprave u Zagrebu.O tome da je tužiteljica iskoristila godišnji odmor u cijelosti, svjedok da ima saznanja iz razgovora s nadzornicima, postoji plan kada se koristi g.o. pa da bi se pokrili svi dućani morali smo o tome razgovarati. Što se mene tiče, od 2020. sam i ja ponekad nosi potpisne liste radnicima. Svjedok navodi da je tužiteljici nadređeni bio prvo CZ, a poslije toga DZ. Svjedok navodi da bi tužiteljicu vidio svega nekoliko puta godišnje, od čega da bi tužiteljica jednom godišnje, ili možda više puta dolazila u ured gdje da bi tražila korištenje godišnjeg odmora zbog odlaska u Slavoniju da bi tada tužiteljica u uredu potpisala preuzimanje platnih lista ili rješenja. Svjedok navodi da dok je bio savjetnik, da je u Metro odlazio povremeno, a nakon toga da bi u Metro odlazio po potrebi, nekoliko puta godišnje. Tužiteljica da je osim u Metroa radila i u drugim objektima kao što su City, Tehnomarket i dr.

21. Iz ovako izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica dok je bila u radnom odnosu kod tuženika ostvarivala pravo na godišnji odmor u trajanju od 20 radnih dana (4 tjedna), ali da je tužiteljica u utuženom razdoblju godišnji odmor koristila samo u sljedećem razdoblju: od 25.1.2016. do 8.2.2016. prema Rješenju o korištenju godišnjeg odmora od 5.1.2016.(2 tjedna-10 radnih dana godišnjeg odmora za 2015.), od 7.11.2016. do 18.1.2016. prema Rješenju o korištenju godišnjeg odmora od 17.10.2016.(2 tjedna-10 radnih dana godišnjeg odmora za 2016.), od 17.9.2019. do 30.9.2019. prema Rješenju o korištenju godišnjeg odmora od 20.8.2019. (2 tjedna-10 radnih dana godišnjeg odmora za 2019.). Proizlazi da su navedena rješenja kojima poslodavac utvrđuje trajanje i razdoblje korištenja godišnjeg odmora tužiteljici uručena tek nakon što se ista vratila s godišnjeg odmora i to, kako tužiteljica navodi, u Uredu ili u objektu u kojem je radila i da ih je potpisala kao potvrdu o navedenom, a u što sud ne sumnja jer iz iskaza svjedoka proizlazi da su se rješenja o korištenju godišnjih odmora pisala u kadrovskoj službi u Upravi tuženika u Zagrebu, a nakon čega bi se putem pošte dostavila voditeljici Podružnice zaštitar Split ŽZ, a nakon čega bi ih nadzornici najčešće odnosili u objekte zaštitarima na preuzimanje i potpis, a ponekad bi zaštitari ta rješenja preuzeli i u Uredu.

22. U preostalom razdoblju, tužiteljica nije koristila godišnji odmor, a takav zaključak sud izvodi iz izvedenih dokaza. Naime, tuženik je u spis dostavio rješenja o korištenju godišnjeg odmora u kojima piše da tužiteljica koristi godišnji odmor u trajanju od 1.6.2016. do 14.6.206., od 1.3.2017. do 14.3.2017., od 16.8.2017. do 29.8.2017., od 15.1.2018. do 25.1.2018., od 16.8.2018. do 29.8.2018., od 15.10.2018. do 26.10.2018., od 1.7.2020. do 20.1.2020., od 1.10.2020. do 14.10.2020. i od 1.2.2021. do 12.2.2021. Međutim, iz WhatsApp prepiske između tužiteljice i voditeljice ZZ (ŽZ ne osporava da je s tužiteljicom komunicirala putem WhatsApp); iz radnih naloga; iz izvoda iz Knjige reklamacije video nadzora Metroa, a za koju je svjedok RZ iskazao da su je vodili u objektu Metroa oni koji su vršili video nadzor, a tužiteljica je u Metrou radila baš poslove video nadzora, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku; iz Izjave o pronađenom novcu (svjedok SZ navodi da je kod krađe potrebno sastaviti zapisnik, ali ovdje se nije radilo o krađi već o pronađenom novcu pa se tada piše Izvješće, a kako je to iskazao i svjedok RZ), a sve kako je to pobliže navedeno u obrazloženju ove odluke pod točkama od 14. do 14.5.; proizlazi da je tužiteljica radila i u razdobljima za koja je tuženik u naprijed navedenim rješenjima naveo da tužiteljica

1 4

koristi godišnji odmor. Da tužiteljica uopće nije koristila godišnji odmor tri ili četiri godine, potvrđuje i tužiteljici neposredno nadređena osoba, nadzornik HZ (svjedok PZ iskazao da je J bio tužiteljici neposredno nadređena osoba, a prije njega da je to bio CZ), a koji navodi i to, da se sjeća da je tužiteljica od njega usmeno zahtijevala korištenje godišnjeg odmora u 2018., ali da joj to nije bilo omogućeno zbog pojačanog obujma posla. Svjedok HZ iskazao je pred sudom uvjerljivo te isti kao tužiteljici neposredno nadređena osoba ima izravna saznanja o tome kada je tužiteljica koristila ili nije koristila godišnji odmor, ako ga koristi, osiguravao je zamjenu, a s druge strane, svjedok PZ tužiteljicu je vidio svega nekoliko puta godišnje, svjedok SZ, iako nadzornik, rijetko je dolazio u kontrolu na mjesto rada tužiteljice jer je ona uglavnom radila na objektima koji nisu bili pod njegovim nadzorom pa ti svjedoci nisu imali redovita i izravna saznanja o tome kada tužiteljica koristi ili ne koristi godišnji odmor, kao ni ŽZ, koja je navela da su njeni nadzornici bili u češćem kontaktu s tužiteljicom nego ona, a pokazala je i dozu nesigurnosti kada je iskazivala u vezi sporne činjenice pa je tako prvotno navela, da je tužiteljica svaku godinu koristila godišnji odmor da bi nakon toga navela, da je tužiteljici radni odnos prestao 2021. i da se ne sjeća je li koristila godišnji odmor ili ne.

23. Ovdje je za navesti da je sud na ročištu od 11.11.2024. odbio dokazni prijedlog tužiteljice za grafološko vještačenje potpisa na onim Rješenjima o korištenju godišnjeg odmora za koje navodi da po njima nije koristila godišnji odmor i da ih nije potpisala ili da se ne sjeća da ih je potpisala; i za grafološko vještačenje potpisa s potpisnih lista o primitku platnih lista (obračuna plaće) jer je sud taj dokaz smatrao suvišnim, s obzirom su nadzornici ti koji su u većini slučajeva zaštitarima dostavljali rješenja i platne liste na potpis, a od kojih je HZ iskazao da su ga neki radnici molili može li netko drugi potpisati umjesto njih, a SZ da kada bi ga neki radnik molio da ostavi na potpis rješenje na objektu da bi on to i učinio pa bi naknadno došao po njega, a sad, je li taj radnik ovlastio nekog drugog da potpiše, da mu nije poznato. Dakle, proizlazi da se događalo da rješenja o korištenju godišnjeg odmora i potpisne liste potpišu neki drugi radnici umjesto onih na koje se odnosilo pa je moguće da je tako bilo i u slučaju tužiteljice i stoga je suvišno vještačiti je li potpis njen ili ne.

24. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je tužiteljici uskraćeno pravo na korištenje godišnjeg odmora i to, za 2015. u trajanju od deset radnih dana (10 je iskoristila), za 2016. u trajanju od 10 dana (10 je iskoristila), za 2017. i 2018. u trajanju od 20 dana za svaku godinu, za 2019. u trajanju od 15 dana (5 je iskoristila), dok je za 2021. godinu tuženik isplatio tužiteljici naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Pravo na korištenje godišnjeg odmora radnik može izgubiti samo ako je poslodavac radniku stvarno omogućio, da pravodobno iskoristi dane godišnjeg odmora, a što poslodavac u konkretnom slučaju nije učinio jer tuženik tužiteljici rješenja o korištenju godišnjeg odmora kojima se utvrđuje trajanje i razdoblje njegova korištenja pravodobno nije dostavio, odnosno nije ih dostavio najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora, a kako to propisuje čl. 85. st. 4. ZR-a, a da je to tako proizlazi iz iskaza tužiteljice i iz iskaza svjedoka HZ i SZ, osoba koje su zaštitarima dostavljali rješenja i platne liste, kada navode da su rješenja o korištenju godišnjeg odmora zaštitarima dostavljali nakon što se isti vrate s godišnjeg odmora. Navedeno upućuje na zaključak da datumi preuzimanja koji su navedeni na rješenjima o korištenju godišnjeg odmora priložena spisu, nisu točno

1 5

navedeni jer su uvijek navedeni oni datumi koji su prije razdoblja za koje se navodi da se koristi godišnji odmor, a navedeni svjedoci su iskazali da su ih radnicima dostavljali nakon što se vrate s godišnjeg odmora. Osim toga, iz iskaza svjedoka HZ proizlazi da mu se tužiteljica obratila za korištenje godišnjeg odmora u 2018. godini, ali da joj te bilo uskraćeno te da ista nekoliko godina nije koristila godišnji odmor.

24.1. Presudom u predmetima C-619/16 i C-684/16, ESP zauzeto je stajalište da se pravu Unije protivi da radnik automatski gubi dane plaćenog godišnjeg odmora na koje je imao pravo na temelju prava Unije, te povezano s time, pravo na novčanu naknadu za taj neiskorišteni godišnji odmor, samo zato što nije zatražio godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa ili tijekom referentnog razdoblja. Ta prava mogu se izgubiti samo ako je poslodavac radniku stvarno omogućio, osobito pružanjem primjerene obavijesti, da pravodobno iskoristi predmetne dane godišnjeg odmora, što poslodavac mora dokazati. Naime, radnika treba smatrati slabijom stranom radnog odnosa. Stoga bi ga se moglo odvratiti od izričitog pozivanja na svoja prava u odnosu na svojeg poslodavca, osobito zato što bi zbog zahtijevanja tih prava mogao biti izložen poslodavčevim mjerama koje bi mogle utjecati na radni odnos na štetu tog radnika.

25. Zbog uskrate prava na korištenje godišnjeg odmora tužiteljica ima pravo potraživati naknadu i to po osnovi naknade štete na temelju odredbe čl. 111. st. 1. ZR-a koji propisuje ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (sud je vezan činjeničnim supstratom tužbe, ali ne i pravnom osnovom, čl. 186. st. 3. ZPP).

25.1. Županijski sud u Rijeci u odluci br. Gž R-214/20174-2 od 30.listopada 2018.g. navodi „Polazeći od toga da tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva plaćanje naknade radi neiskorištenog godišnjeg odmora u 2010.g., pravna osnova tužbenog zahtjeva temelji se na odredbi čl.103.ZR/09, kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (st.1) Pravo na naknadu štete iz st.1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (st.2.)“.

25.2. U ovom slučaju, poslodavac je tužiteljici uzrokovao štetu povredom njenog prava iz radnog odnosa, a to je pravo na korištenje godišnjeg odmora pa joj je dužen tužiteljicu naknaditi štetu (čl. 1045. st. 1. ZOO).

26. Što se tiče određivanja visine štete, u odluci Vrhovnog suda RH br.Rev-2116/95 od 25.listopada 1995.g. zauzet je stav: „Visina naknade štete treba se utvrditi prema okolnostima koje su postojale u vrijeme kada je radnik godišnji odmor trebao koristiti, a najčešće je to plaća koju bi radnik primio za vrijeme korištenja godišnjeg odmora“.

27. Sudski vještak za financije i računovodstvo Ante Mrčela podnio je pisani nalaz mišljenje 6.8.2024. gdje je u Prvoj varijanti izračunao naknadu prema naknadi plaće koju bi tužiteljica dobila da je koristila godišnji odmor i to: 614,92 eura bruto za 2015., 291,10 eura bruto za 2016., 659,13 eura bruto za 2017., 590,25 eura bruto za 2018., 407,68 eura bruto za 2019., 559,51 eura za 2020. i 279,76 eura bruto za 2021.

1 6

godinu, ukupno 3.402,35 eura (Tablica br. 1. Vještva) Od ukupnog iznosa valja oduzeti utvrđeni iznos od 279,76 eura za 2021. jer je tuženik isplatio tužiteljicu naknadu za 2021. pa se dobije iznos od 3.122,59 eura. Nadalje, kako je sudski vještak za 2015. godinu utvrđivao naknadu na ime 20 dana neiskorištenog godišnjeg odmora (614,92 eura), a tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je za 2015. bilo 10 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, valjalo je iznos od 614,92 eura podijeliti sa 2 pa se dobije 307,46 eura bruto na ime naknade za neiskorištenih 10 dana godišnjeg odmora za 2015. dok je za više zatraženi iznos od 307,46 eura tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Dakle, od iznosa od 3.122,59 eura valja oduzeti iznos od 307,46 eura pa se dobije ukupno 2.815,13 eura koliko je tužiteljici valjalo priznati na ime naknade štete pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan dok je za više zatraženi iznos od 587,22 eura odbijen kao neosnovan.

27.1. Tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od 1. srpnja sljedeće godine (čl. 84. st.1. ZR-a), izuzev zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći. Naime, odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04, dalje: ZPD) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07dalje: PPD), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Dakle, u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate nije osnovan pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP). Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 84% (85% osnov + 83% visina = 168 : 2 = 84%), a uspjeh tuženika u omjeru od 16%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 68% od ukupnog troška.

28.1. Tužitelju je u skladu s popisanim troškom (list 108) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe-100 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 20.9.2022., 16.11.2022., 26.1.2023., 7.9.2023., 8.11.2023., 15.7.2024., 11.11.2024. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 20.10.2021., 11.9.2022., 14.11.2023., 17.9.2024.- za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 1.12.2022., 19.9.2023., 7.12.2023. -za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), što zbrojeno daje 1275 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00

1 7

eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 3.187,50 eura, od čega tužiteljici valja priznati 68% pa se dobije 2.167,50 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 350,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 2.517,50 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

28.2. Tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Rok za izvršenje predmetne potraživanja određen je pozivom na odredbu čl. 328. st. 2. ZPP-a pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci presude.

Split, 7. veljače 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis