REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Hvaru
Broj: Pp-6322/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje zapisničarke Olivere Dedić, u prekršajnom postupku protiv okrivljene NĐ zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. i 2. Zakona o trgovini (Narodne novine br. 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20 i 33/23, dalje u tekstu: Zakon o trgovini); povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga (dalje u tekstu: Državni inspektorat), Klasa: 336-02/23-02/1147, Urbroj: 443- 02-03-23-3 od 17. srpnja 2023. godine, nakon provedene glavne rasprave 07. veljače 2025. godine u izočnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 07. veljače 2025. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona
Okrivljena:
NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći N i Đ, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, trgovac, zaposlena u vlastitom obrtu sa primanjima od oko 30.000,00 eura godišnje, srednjeg imovnog stanja, u izvanbračnoj zajednici, bez djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi razdoblju od 1. do 6. srpnja 2023. godine u Hvaru, kao vlasnica obrta za trgovinu i usluge " [obrt]", obavljala djelatnost trgovine na malo suvenirima, imitacijom nakita i bižuterijom, na prodajnom objektu – pokretnom otvorenom drvenom pultu površine 2 m[2] na lokaciji istočna strana Malog Đardina u Hvaru, redni broj B-16, a da za isti prodajni objekt nije ishodila rješenje nadležnog tijela kojim se utvrđuje da isti ispunjava minimalne tehničke i ostale propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine na malo,
dakle, kao fizička osoba obrtnik započela obavljati djelatnost trgovine prije nego što nadležno upravno tijelo županije izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine (članak 13. stavak 5.),
čime bi počinila prekršaj opisan u članku 13. stavku 5. Zakona o trgovini, kažnjiv po članku 70. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 6. istog Zakona.
II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat podnio je pod gore navedenim brojem optužni prijedlog protiv okrivljene NĐ zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.
2. Očitujući se o optužnom prijedlogu na glavnoj raspravi, okrivljena je izjavila kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. U svojoj obrani je u bitnom navela da je točno da je kritične prigode inspektor Državnog inspektorata ĐĐ izvršio inspekcijski nadzor poslovanja njenog štanda koji se nalazi na naznačenom mjestu u optužnom prijedlogu. Ona je sa gradom [adresa] sklopila ugovor o zakupu tog štanda 2023. godine te joj je Ured državne uprave dao rješenje od 10. kolovoza 2006. godine. U istom rješenju se navodi da taj štand (tada u vlasništvu VĐ) udovoljava minimalnim tehničkim uvjetima, te je gđa. UĐ iz nadležne službe grada [adresa] na to rješenje stavila odgovarajući potpis i pečat i rekla joj da je takvo rješenje za nju punovažno i da ne treba izdavati drugo. Ona je to sve rekla inspektoru kod inspekcijskog nadzora kao i da to rješenje ima kući, a on joj je rekao da ga može naknadno priložiti. Ona nije izjavila što se navodi u predmetnom zapisniku o inspekcijskom pregledu iako ga je potpisala, no nije čitala što je inspektora napisao i to je njena greška. U 2023. godini radila je od 11. lipnja do 30. rujna te je i to netočno u zapisniku, te nije također točno da nije ishodila minimalne uvjete za svoj štand i tako ostvarila nekakvu protupravnu imovinsku korist. Ona je sa gradom [adresa] u ožujku 2024. godine sklopila novi ugovor o zakupu istog štanda i također nije ishodila rješenje o minimalnim uvjetima na svoje ime, jer mi je opet u gradu [adresa] rečeno da mi je prethodno izdano rješenje valjano (iako nije izrijekom na njeno ime).
6. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitan je viši tržišni inspektor ĐĐ, pročitani su zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 05. srpnja 2023. godine, rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- Dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Hvar Klasa: UP/I-330-04/06- 02/29, Urboj: 2181-01/01-06-3 od 10. kolovoza 2006. godine, ugovor o zakupu javne površine za postavljanje pokretne prodajne naprave – štanda od 04. ožujka 2024. godine, rješenje Splitsko-Dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Klasa: UP/I-330-02/23-0102/0017, Urbroj: 2181/1-05-01/12-22- 0003 od 20. srpnja 2023. godine, te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje proizlazi da je okrivljena prekršajno nekažnjavana.
7. Svjedok ĐĐ u svjedočkom iskazu u bitnom je naveo da je kritične prigode, kao viši tržišni inspektor Državnog Inspektorata, Područni ured Split, vršio inspekcijski nadzor u gradu [adresa], u [adresa]. Tako je došao i do pokretnog prodajnog objekta okrivljene, radilo se o drvenom pultu površine 2 m2, na istočnoj strani [adresa] u [adresa] redni broj B-16. Temeljem razgovora s njom i uvida u dokumentaciju koju je ista priložila sastavio je zapisnik o inspekcijskom nadzoru njenog obrta, koji su oboje potpisali i koji prileži spisu, te je sve što je navedeno u njemu istinito. Kritične prigode okrivljena mu nije rekla da bi imala nekakvo rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima za svoj štand, niti mu ga je tada predočila. Tada mi je predočila račune za prodanu robu od 01. srpnja 2023. godine, kao i račune iz kojih je vidljivo za koliko je istu robu nabavila, te razlikom između ta dva iznosa utvrdio je novčani iznos od 500 kuna, odnosno 66,36 eura, a taj bi se iznos odnosio na imovinsku korist ostvarenu prekršajem. Okrivljenoj ne bi pisao predmetni optužni prijedlog da mu je ista tada predočila bilo kakvo svoje rješenje o minimalno tehničkim uvjetima. Istoj je ostavio svoj kontakt i rekao da joj se javi u slučaju ako ishodi kakvu dodatnu dokumentaciju vezano uz nadzor, te mu je ona negdje petnaest dana od nadzora na službeni e-mail poslala rješenje o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta na svoje ime za predmetni štand od 19. srpnja 2023. Ujedno ga je ista dana 23. rujna 2023. usmeno obavijestila da je pronašla staro rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima za taj štand, a on joj odgovorio da to rješenje predoči u sudskom postupku jer je u međuvremenu već podignut predmetni optužni prijedlog. Kada mu je predočeno rješenje o minimalnim tehničkim uvjetima od 10. kolovoza 2006. (koje je dostavila okrivljena u spis) naveo je da inače u praksi nije nezakonito da se predmetno rješenje izdaje na prethodnog vlasnika ukoliko se isti prodajni objekt nalazi u korištenju novog vlasnika, dakle bitan je objekt, a ne korisnik. Da mu je okrivljena kritične prigode predočila predmetno rješenje od 10. kolovoza 2006 ili da mu rekla da će ga naknadno dostaviti, do ovog prekršajnog postupka uopće ne bi ni došlo, naravno on bi prethodno morao obaviti potrebne provjere u evidencijama nadležne službe Ureda državne uprave Splitsko-Dalmatinske županije.
8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra kako s dostatnom izvjesnošću nije utvrđeno da bi okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.
6. Odredbom članka 13. stavak 5. Zakona o trgovini propisano je da se djelatnost trgovine ne može započeti obavljati prije nego što nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima.
6.1. Člankom 70. stavak 2. Zakona o trgovini propisano je da će se novčanom kaznom od 530,00 do 13.270,00 eura kaznit će se i fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinila u vezi s obavljanjem svojeg obrta ili druge samostalne djelatnosti., a stavkom 1. toč. 6 istog članka određeno je da će se novčanom kaznom od 660,00 do 39.810,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 530,00 do 9290,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba ako: djelatnost trgovine započne obavljati prije nego što nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo, izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine (članak 13. stavak 5.),
7. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, a posebice iz priložene materijalne dokumentacije, razvidno je da kritične prigode nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljena počinila predmetni prekršaj. Naime ista je tijekom postupka predočila rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Hvar Klasa: UP/I-330-04/06-02/29, Urboj: 2181-01/01-06-3 od 10. kolovoza 2006. godine na kojem je pečat službene osobe da se isto nadalje odnosi na štand koji je zakupila okrivljena te je isto rješenje vrijedilo i u vrijeme predmetnog inspekcijskog nadzora ovlaštenog tužitelja. Ujedno iz ugovora o zakupu tog istog štanda okrivljene sa gradom [adresa] iz 2024. godine proizlazi da su isti nastavili pravni odnos glede tog istog objekta i da taj objekt udovoljava minimalnim tehničkim i drugim uvjetima za obavljanje prodajne djelatnosti, dakle nije životno logično da bi grad [adresa] sa okrivljenom ponovno sklapao novi ugovor da sa predmetom tog ugovora (prodajni štand) nešto nije bilo zakonito u smislu da isti ne ispunjava minimalne tehničke i ostale propisane uvjete. Ujedno je i svjedok ĐĐ u iskazu naveo da inače u praksi nije nezakonito da se predmetno rješenje izdaje na prethodnog vlasnika ukoliko se isti prodajni objekt nalazi u korištenju novog vlasnika, dakle bitan je objekt, a ne korisnik te da mu je okrivljena kritične prigode predočila predmetno rješenje od 10. kolovoza 2006 ili da mu rekla da će ga naknadno dostaviti, do prekršajnog postupka uopće ne bi ni došlo. Okolnost da okrivljena predmetno rješenje nije predočila inspektoru u trenu nadzora iz neznanja ili omaške ne upućuje na zaključak da je počinila prekršaj, jer je ista posjedovala valjano rješenje o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta izdano na prethodnog korisnika prodajnog objekta (tim više što je ista naknadno priložila inspektoru primjerak identično sadržajnog rješenja izdano na njeno ime).
8. Iz tog razloga Sud je na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona Sud je donio presudu kojom se okrivljena oslobađa od optužbe, kako je i odlučeno u izreci presude.
9. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo oslobađanjem od optužbe, troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Hvar, 07. veljače 2025. godine
Zapisničar
Sutkinja
Olivera Dedić,v.r.
Lara Menđušić,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljena i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni viši sud.
Dostaviti: okrivljenoj, tužitelju, u spis
