Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2982/2019-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Vučiniću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Vučinić u Rijeci, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB : 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 3. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem objave od 7. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I-Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj : 336-24/2007, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 22. svibnja 2007., potvrđeno od strane Javnog bilježnika Velibora Panjkovića posl.br. OV- 19379/2007 dana 23. svibnja 2007., kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi :"…Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s primijenjenom kamatnom stopom.", pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke te tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu kamatu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 31.01.2008. do 01.10.2015.

II- Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da tužitelju OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike u kamati isplati iznos od 7.031,62 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 40,05 € od 6.2.2008 do isplate,

na iznos od 41,03 € od 5.4.2008 do isplate,

na iznos od 91,75 € od 3.5.2008 do isplate,

na iznos od 90,06 € od 4.6.2008 do isplate,

na iznos od 89,62 € od 4.6.2008 do isplate,

na iznos od 89,82 € od 5.7.2008 do isplate,

na iznos od 88,44 € od 5.8.2008 do isplate,

na iznos od 88,90 € od 3.9.2008 do isplate,

na iznos od 89,76 € od 3.10.2008 do isplate,

na iznos od 97,53 € od 4.11.2008 do isplate,

na iznos od 93,12 € od 7.12.2008 do isplate,

na iznos od 110,17 € od 4.1.2009 do isplate,

na iznos od 110,22 € od 6.2.2009 do isplate,

na iznos od 110,84 € od 5.3.2009 do isplate,

na iznos od 108,86 € od 4.4.2009 do isplate,

na iznos od 109,17 € od 6.5.2009 do isplate,

na iznos od 107,55 € od 6.6.2009 do isplate,

na iznos od 105,93 € od 4.7.2009 do isplate,

na iznos od 106,46 € od 7.8.2009 do isplate,

na iznos od 107,38 € od 5.9.2009 do isplate,

na iznos od 106,32 € od 6.10.2009 do isplate,

na iznos od 106,23 € od 4.11.2009 do isplate,

na iznos od 107,27 € od 4.12.2009 do isplate,

na iznos od 108,50 € od 6.1.2010 do isplate,

na iznos od 110,21 € od 2.2.2010 do isplate,

na iznos od 109,55 € od 5.3.2010 do isplate,

na iznos od 111,77 € od 6.5.2010 do isplate,

na iznos od 111,57 € od 6.5.2010 do isplate,

na iznos od 113,07 € od 5.6.2010 do isplate,

na iznos od 118,91 € od 7.7.2010 do isplate,

na iznos od 115,60 € od 7.8.2010 do isplate,

na iznos od 123,20 € od 4.9.2010 do isplate,

na iznos od 120,48 € od 2.10.2010 do isplate,

na iznos od 117,40 € od 4.11.2010 do isplate,

na iznos od 123,80 € od 5.12.2010 do isplate,

na iznos od 114,35 € od 5.1.2011 do isplate,

na iznos od 110,60 € od 3.2.2011 do isplate,

na iznos od 110,88 € od 3.3.2011 do isplate,

na iznos od 108,11 € od 6.4.2011 do isplate,

na iznos od 110,46 € od 5.5.2011 do isplate,

na iznos od 117,31 € od 4.6.2011 do isplate,

na iznos od 116,00 € od 7.7.2011 do isplate,

na iznos od 128,51 € od 3.9.2011 do isplate,

na iznos od 125,13 € od 3.9.2011 do isplate,

na iznos od 117,95 € od 5.10.2011 do isplate,

na iznos od 85,67 € od 4.11.2011 do isplate,

na iznos od 85,08 € od 3.12.2011 do isplate,

na iznos od 85,81 € od 6.1.2012 do isplate,

na iznos od 87,24 € od 3.2.2012 do isplate,

na iznos od 86,90 € od 4.3.2012 do isplate,

na iznos od 86,29 € od 4.4.2012 do isplate,

na iznos od 86,28 € od 6.5.2012 do isplate,

na iznos od 87,05 € od 5.6.2012 do isplate,

na iznos od 86,15 € od 5.7.2012 do isplate,

na iznos od 86,05 € od 4.8.2012 do isplate,

na iznos od 85,45 € od 6.9.2012 do isplate,

na iznos od 84,48 € od 6.10.2012 do isplate,

na iznos od 85,62 € od 6.11.2012 do isplate,

na iznos od 85,20 € od 6.12.2012 do isplate,

na iznos od 85,61 € od 5.1.2013 do isplate,

na iznos od 84,17 € od 7.2.2013 do isplate,

na iznos od 84,50 € od 5.3.2013 do isplate,

na iznos od 85,28 € od 6.4.2013 do isplate,

na iznos od 84,55 € od 4.5.2013 do isplate,

na iznos od 82,91 € od 4.7.2013 do isplate,

na iznos od 81,89 € od 4.7.2013 do isplate,

na iznos od 82,15 € od 7.8.2013 do isplate,

na iznos od 83,09 € od 14.9.2013 do isplate,

na iznos od 84,02 € od 6.10.2013 do isplate,

na iznos od 83,35 € od 5.11.2013 do isplate,

na iznos od 83,65 € od 5.12.2013 do isplate,

na iznos od 83,34 € od 4.1.2014 do isplate,

koje teku od 6. veljače 2008. g. do 31. prosinca 2007. g. po stopi od 15% godišnje, a od 01.siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III-Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj : 336-24/2007, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 22. svibnja 2007., potvrđeno od strane Javnog bilježnika Velibora Panjkovića posl.br. OV- 19379/2007 dana 23. svibnja 2007., kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.

IV- Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike u tečaju isplati iznos od 8.494,26 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 2,13 € od 3.8.2007 do isplate,

na iznos od 0,95 € od 6.9.2007 do isplate,

na iznos od 0,59 € od 6.12.2007 do isplate,

na iznos od 0,32 € od 6.2.2008 do isplate,

na iznos od 2,96 € od 6.2.2008 do isplate,

na iznos od 10,87 € od 5.4.2008 do isplate,

na iznos od 10,76 € od 3.5.2008 do isplate,

na iznos od 5,21 € od 4.6.2008 do isplate,

na iznos od 3,90 € od 4.6.2008 do isplate,

na iznos od 4,71 € od 5.7.2008 do isplate,

na iznos od 0,20 € od 5.8.2008 do isplate,

na iznos od 1,88 € od 3.9.2008 do isplate,

na iznos od 4,96 € od 3.10.2008 do isplate,

na iznos od 31,39 € od 4.11.2008 do isplate,

na iznos od 16,64 € od 7.12.2008 do isplate,

na iznos od 35,40 € od 4.1.2009 do isplate,

na iznos od 35,72 € od 6.2.2009 do isplate,

na iznos od 37,75 € od 5.3.2009 do isplate,

na iznos od 31,98 € od 4.4.2009 do isplate,

na iznos od 33,12 € od 6.5.2009 do isplate,

na iznos od 28,42 € od 6.6.2009 do isplate,

na iznos od 23,72 € od 4.7.2009 do isplate,

na iznos od 25,53 € od 7.8.2009 do isplate,

na iznos od 28,47 € od 5.9.2009 do isplate,

na iznos od 25,47 € od 6.10.2009 do isplate,

na iznos od 25,41 € od 4.11.2009 do isplate,

na iznos od 28,76 € od 4.12.2009 do isplate,

na iznos od 32,71 € od 6.1.2010 do isplate,

na iznos od 38,09 € od 2.2.2010 do isplate,

na iznos od 36,34 € od 5.3.2010 do isplate,

na iznos od 43,30 € od 6.5.2010 do isplate,

na iznos od 42,91 € od 6.5.2010 do isplate,

na iznos od 47,74 € od 5.6.2010 do isplate,

na iznos od 65,77 € od 7.7.2010 do isplate,

na iznos od 55,94 € od 7.8.2010 do isplate,

na iznos od 79,41 € od 4.9.2010 do isplate,

na iznos od 71,38 € od 2.10.2010 do isplate,

na iznos od 62,28 € od 4.11.2010 do isplate,

na iznos od 82,15 € od 5.12.2010 do isplate,

na iznos od 102,79 € od 5.1.2011 do isplate,

na iznos od 89,92 € od 3.2.2011 do isplate,

na iznos od 91,23 € od 3.3.2011 do isplate,

na iznos od 81,83 € od 6.4.2011 do isplate,

na iznos od 90,51 € od 5.5.2011 do isplate,

na iznos od 115,15 € od 4.6.2011 do isplate,

na iznos od 110,91 € od 7.7.2011 do isplate,

na iznos od 155,76 € od 3.9.2011 do isplate,

na iznos od 144,21 € od 3.9.2011 do isplate,

na iznos od 119,08 € od 5.10.2011 do isplate,

na iznos od 121,16 € od 4.11.2011 do isplate,

na iznos od 118,65 € od 3.12.2011 do isplate,

na iznos od 122,85 € od 6.1.2012 do isplate,

na iznos od 130,56 € od 3.2.2012 do isplate,

na iznos od 129,42 € od 4.3.2012 do isplate,

na iznos od 126,86 € od 4.4.2012 do isplate,

na iznos od 127,32 € od 6.5.2012 do isplate,

na iznos od 131,75 € od 5.6.2012 do isplate,

na iznos od 127,76 € od 5.7.2012 do isplate,

na iznos od 127,80 € od 4.8.2012 do isplate,

na iznos od 125,41 € od 6.9.2012 do isplate,

na iznos od 120,98 € od 6.10.2012 do isplate,

na iznos od 127,40 € od 6.11.2012 do isplate,

na iznos od 125,79 € od 6.12.2012 do isplate,

na iznos od 128,48 € od 5.1.2013 do isplate,

na iznos od 121,72 € od 7.2.2013 do isplate,

na iznos od 124,06 € od 5.3.2013 do isplate,

na iznos od 128,64 € od 6.4.2013 do isplate,

na iznos od 125,50 € od 4.5.2013 do isplate,

na iznos od 117,73 € od 4.7.2013 do isplate,

na iznos od 113,05 € od 4.7.2013 do isplate,

na iznos od 115,07 € od 7.8.2013 do isplate,

na iznos od 120,51 € od 14.9.2013 do isplate,

na iznos od 126,06 € od 6.10.2013 do isplate,

na iznos od 123,22 € od 5.11.2013 do isplate,

na iznos od 125,44 € od 5.12.2013 do isplate,

na iznos od 124,55 € od 4.1.2014 do isplate,

na iznos od 128,57 € od 5.2.2014 do isplate,

na iznos od 132,44 € od 5.3.2014 do isplate,

na iznos od 128,90 € od 5.4.2014 do isplate,

na iznos od 127,09 € od 6.5.2014 do isplate,

na iznos od 124,52 € od 6.6.2014 do isplate,

na iznos od 127,31 € od 5.7.2014 do isplate,

na iznos od 129,79 € od 5.8.2014 do isplate,

na iznos od 132,00 € od 4.10.2014 do isplate,

na iznos od 133,34 € od 4.10.2014 do isplate,

na iznos od 135,21 € od 5.12.2014 do isplate,

na iznos od 136,92 € od 5.12.2014 do isplate,

na iznos od 136,54 € od 3.1.2015 do isplate,

na iznos od 137,29 € od 4.2.2015 do isplate,

na iznos od 137,29 € od 4.4.2015 do isplate,

na iznos od 137,29 € od 6.5.2015 do isplate,

na iznos od 137,29 € od 4.6.2015 do isplate,

na iznos od 137,29 € od 4.7.2015 do isplate,

na iznos od 137,29 € od 8.8.2015 do isplate,

na iznos od 137,29 € od 4.9.2015 do isplate,

na iznos od 111,65 € od 1.10.2015 do isplate,

na iznos od 137,29 € od 6.10.2015 do isplate,

koje teku od 3. kolovoza 2007.g. do 31. prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, a od 01.siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

V-Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB : 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da naknadi tužitelju UD,u OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročene troškove postupka u iznosu od 6.788,60 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 11. lipnja 2019., navodi da je, kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom (ranije naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), 22. svibnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj : 336-24/2007 na iznos kredita od 102.500,00 CHF, potvrđen od strane Javnog bilježnika Velibora Panjkovića, OV-19379/2007 23. svibnja 2007. Tim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 102.500,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a tužitelj se obvezao vratiti ga u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećim na dan plaćanja, zajedno s kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi od 4,20% koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke.

2.Tuženik je dopisima obavještavao tužitelja kako se tijekom otplatnog perioda mijenjala kamatna stopa jednostranim odlukama tuženika. Ista se povećavala na iznose od 5,00%, 5,99%, 6,20%, 5,95% i 5,45%.

3.Tužitelj se poziva na na utvrđenja iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

4.Tužitelj smatra da je ugovorna odredba iz članka 6., kojom je ugovorena da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odlukama o kamatnim stopama Kreditora, nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i odnosima potrošača i banke, zbog čega je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, sukladno članku 102. Zakona o zaštiti potrošača.

5.Tužitelj navodi da se radi o nerazumljivoj jednostranoj ugovornoj odredbi, ugovor je sastavljen kao standardni ugovor o potrošačkom kreditu, a korištena terminologija je visoko stručna i razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te se bave bankarskim poslovanjem.

6.Tužitelj smatra da je unošenjem takve neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, on kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku (trgovca), jer na temelju iste potrošač zna jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Stoga buduća kamatna stopa nije bila određena niti odrediva. Nametnutu obvezu tužitelj nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, čime takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredba o ugovorenoj kamatnoj stopi da je, osim u dijelu u kojem je određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, nepoštena odredba i time ništetna.

7.Tužitelj navodi da je svoje obveze uredno ispunjavao po dospijeću te da je preplatio kamate koje je tuženik neosnovano stekao, pa potražuje utuženi iznos na osnosvu ništetne odredbe iz članka 6. ugovora na ime preplaćene kamate.

8.Nadalje, tužitelj navodi da je odredbom članaka 2. i 4. Ugovora, ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica. Tuženik mu je stavio na raspolaganje iznos u kunama koji je odgovarao protuvrijednosti od 102.500,00 CHF i to po srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita koji je iznosio 4,425 za 1 CHF, dok je odredbom članka 4. Ugovora tuženik obvezao tužitelja da kredit otplati u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja. U početku je tečaj bio relativno stabilan, da bi nakon 2007. naglo krenuo njegov rast te je do 1. rujna 2015. dosegao visinu od 6,390 kn za 1 CHF. Ovo je rezultiralo povećanjem mjesečnog anuiteta te povećanih uplata na ime razlike početnog srednjeg tečaja i srednjeg tečaja na dan svake uplate.

9.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz postupka posl.br. Pć-6632/2017 kod Visokog trgovačkog suda. Ističe da ugovorne odredbe članka 2. Ugovora kojom je ugovoreno da se tužitelju isplaćuje na ime kredita glavnica vezana uz valutu CHF prema srednjem tečaju CHF na dan korištenja kredita i članka 4. kojom je tužitelj bio obvezan vratiti istu glavnicu uvećanu za kamatu prema tečaju valute CHF na dan plaćanja, predstavljaju odredbe za koje tužitelj kao potrošač nije bio u stanju na temelju razumljivih kriterija procijeniti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz navedenih odredbi o valutnoj klauzuli.

10.Također, tuženik ga, protivno načelu savjesnosti i poštenja, nije informirao o svim rizicima, već je isto prešutio i nudio tužitelju, kao potrošaču

– slabijoj ugovornoj strani, nižu kamatnu stopu stvarajući dojam o povoljnosti takvog kredita. Time je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka. Tužitelju je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, no nije bio upoznat da između pojedinih stranih valuta postoje razlike zbog kojih rizik promjene vrijednosti svake od tih stranih valuta u odnosu na kunu nije jednak. Budući to nije znao, bilo mu je praktički svejedno za koju stranu valutu će vezati glavnicu te stoga nije znao da odredbu kojom je iznos glavnice vezao za valutu CHF zapravo ne razumije i nije znao da ne razumije ni kakve će ekonomske posljedice za njega proizaći iz eventualnog sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Stoga da su odredbe s valutnom klauzulom nepoštene i time ništetne. Stoga tužitelj potražuje isplatu svih iznosa koje mu je tuženik naplatio na ime povećanja tečaja u odnosu na početni srednji tečaj.

11.Tužbenim zahtjevom, preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj zahtijeva kao što je odlučeno u izreco presude.

12.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava činjenicu zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu no navodi da su stranke sklopile i Aneks Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) i izvršile konverziju kredita u kredit s valutnom klauzulom Eur.

13.Tuženi ističe prigovor zastare na podnošenje tužbe, koja je izjavljena 11. lipnja 2019., navodeći da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, pa da su sva potraživanja nastala prije 11. lipnja 2014. zastarjela.

14.Tuženik nadalje smatra da tužitelj nema pravni interes za utvrđivanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz razloga što su te odredbe stavljene van snage i ne proizvode pravne učinke. Zaključenim Aneksom napravljena je konverzija kredita, aneks je imao retroaktivan učinak na način da su sve uplate tužitelja pretvorene u ispunjenje ugovorne obveze sukladno aneksu, a čija je svrha bila izjednačiti tužitelja s osobama koje su zaključile ugovore o kreditu s bankama s deviznom klauzulom u eur. Sve uplate tužitelja od samog početka da se ne smatraju uplatama po spornim odredbama prvotnog ugovora o kreditu, već se smatraju uplatama tužitelja kojima je ispunio svoje obveze po Aneksu ugovora o kreditu. Kako tužitelj ne pobija odredbe Aneksa ugovora, to da nema pravni interes za ovu tužbu. Aneksom da su stranke trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, kako u pogledu svih ranijih izvršenih uplata tužitelja prema tuženiku, tako i u pogledu budućih plaćanja po predmetnom ugovoru o kreditu.

15.Tuženik navodi da je u cijelosti postupio sukladno Izmjenama i dopunama ZPK-a (NN10272015) te da nije zadržao niti najmanji iznos tužitelja bez pravne osnove. Sve uplate tužitelja su postupkom konverzije pretvorene u nove uplate po čl. 19.c. ZPK-a. Učinak provedene konverzije je takav da s eima smatrati kako stranke nikada nisu sklopile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom, već da su sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom eur i zakonom dopuštenom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga da se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na presude VTS-a RH i VS RH, jer su starnke retroaktivno, sklapanjem Aneksa, konverzijom, uredile svoja međusobna prava i obveze.

16.Sve tužiteljeve uplate da su uzete u obzir prilikom sklapanja Aneksa ugovoru o kreditu i dok god egzistiraju pravni učinsi Aneksa, tuženik smatra da je nemoguće vraćanje bilo kojeg iznosa tužitelju.

17.Tuženik ističe da je izostala i činjenična osnova tužbe vezano za ništetnost ugovornih odredbi, a dokazni prijedlozi da su predloženi paušalno, kao i da su u cijelosti neosnovani navodi o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora. Ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule da je zakonom dopušteno, a tuženik ističe i da je on kliente upozoravao oglasima na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora s valutnom klauzulom, a u trenutku sklapanja ugovora tuženik nije ni mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se kasnije dogodila.

18.Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova istome.

19.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 336-24/2007 od 22. svibnja 2007., solemniziranog 23. svibnja 2007. kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci, u Otplatni plan, u obavijest o promjenama kamatnih stopa, u reklamne materijale u Aneks Ugovoru o kreditu zaključen 4. veljače 2016., solemniziran 13. veljače 2016. i otplani plan, odnosno u svu kreditnu dokumentaciju, u pisanu izjavu UDT, osobnim saslušanjem tužitelja i svjedoka DD, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te saslušanjem istoga.

20.Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje ČD i ODT, a sud je odbio prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika kao dokazom koji nije relevantan za presuđenje.

21.Tuženik je uložio u spis pisanu izjavu ODT, no ista je dana uopćeno i ne navodi ništa o konkretnom ugovornom odnosu.

22.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita (te SD i DDT, kao sudužnici te PD kao založni dužnik) i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d.) dana 22. svibnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 336-24/2007, solemniziran od strane Javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci 23. svibnja 2007., pod br. Ov-19379/2007, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 102.500,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita, a za kupovinu stana

-U članku 3. ugovoreno je da se na iznos odobrenog kredita obračunavaju kamate od 4,20% dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete.

-U članku 4. ugovoren je rok otplate kredita od 25 godina te se otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 552,42 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke tuženika na dan plaćanja.

-U članku 6. ugovoreno je da banka ugovorenu kamatnu stopu iz članka 3. ugovora neće mijenjati do 31. prosinca 2007. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora. Banka je ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora. Kamatna stopa mijenja se sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe – Adria Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita suglasn je i bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

23.Banka je izradila otplatni plan, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

24.Stranke su sklopile Aneks rečenom Ugovoru dana 4. veljače 2016., solemniziran 13. veljače 2016., kojim na temelju pisanog prihvata konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. iznosi 51.300,46 eur.

25.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 29.789,00 kn te se ista može promijeniti u prijelaznom razdoblju o čemu će banka pisanim putem obavijestiti korisnika odmah po provedbi aneksa u poslovnim knjigama banke. Iznos preplate koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Rok vraćanja kredita je 30. lipnja 2032.

26.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. na okolnost na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama sa valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate i tečaja švicarskog franka. Zadaća vještaka bila je da izračuna iznos preplaćen kao razliku između kunske protuvrijednosti stvarne plaćenih anuiteta (anuiteti obračunati u CHF po primijenjenom otplatnom planu banke i izraženi u kunama po tečaju od strane banke važećem na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta) i kunske protuvrijednosti istih anuiteta iskazanih primjenom početnog stečaja odnosno tečaja važećeg na dan isplate CHF kredita ( anuiteti obračunati u CHF po primijenjenom otplatnom planu banke izražen u kunama po tečaju važećem na dan isplate kredita u CHF po srednjem tečaju kreditora – banke ), sve specificirano po mjesecima s time da utvrđenu pretplatu u kunama prikaže u eurima. Nadalje da izračuna i odgovori na pitanja : je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( valutne klauzule i promjena kamate), na način da : utvrdi razliku glavnice odnosno nepriznati iznos umanjene glavnice u provedenoj konverziji tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u eur kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015. i stanja neotplaćene glavnice u CHF stvarno zatečene na dan 30.rujna 2015., obračunato u kunama po tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita sve prikazano u eur. Nadalje da utvrdi da li je provedba konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015.i u kojem iznosu te da napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO čl. 171 red uračunavanja i čl. 172 uračunavanje kamata i troškova imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata.

27.Vještak je izradio nalaz i mišljenje temeljem u spisu priležeće financijske i ostale relevantne dokumentacije : Ugovor o kreditu broj 336- 24/2007 od 22.05.2007., Tečajna lista HNB-a na dan 04.06.2007.,Inicijalni otplatni plan, Povijesni pregled promjena kamatnih stopa (CHF), Aneks uz Ugovor o kreditu broj 336-24/2007 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 04.02.2016. Preliminarni izračun, te na temelju naknadno, na zahtjev vještaka, dostavljene dokumentacija, koja se dostavlja i kao prilog Nalazu i mišljenju, kako slijedi : Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Realizirani otplatni plan (CHF), Realizirani otplatni plan (EUR), Početni otplatni plan (CHF), Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 336-24/2007, partija 25301965 (knjigovodstvena kartica), Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 336- 24/2007, partija 25307563 (knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata (CHF ), Specifikacija uplata (EUR). Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu banke, dostupnu na web stranici www.addiko.hr.U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

28.Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj dana 22.05.2007. godine sklopio ugovor o kreditu broj 336-24/2007, partija 25301965 (solemniziran 23.05.200.) s Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita OD

Kreditor Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 336-24/2007, partija 25301965

Datum ugovora 22.5.2007.

Iznos kredita 102.500,00 CHF/453.562,47 HRK

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 102.500,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 4.6.2007.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,425000

Rok otplate (mjeseci) 300

Rok otplate godine 25

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,200%

Efektivna kamatna stopa 4,410%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 552,42 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 2.444,46 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita Konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate/konverzije 81.637,37 CHF

29.Kamatna stopa koja je iskazana prilikom plasmana kredita tužitelju iznosila je 4,20 % godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 102.800,00 CHF, što na dan isplate 04.06.2007. (podatak sa dokumenta „Konverzija na dan 30.09.2015.“) iznosi 453.562,47 HRK , prema srednjem tečaju banke na dan 4,425000 HRK za 1 CHF. Prema ugovoru i otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 300 mjesečnih anuiteta u visini od 552,42 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.444,46 HRK.

30.S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 04.02.2016.

31.Tuženik je u periodu otplate kredita šest puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

04.06.2007 do 31.12.2007 4,20% 31.07.2007 552,42 CHF

31.12.2007 do 29.02.2008 5,00% 31.01.2008 598,45 CHF

29.02.2008 do 30.11.2008 5,99% 31.03.2008 657,71 CHF

30.11.2008 do 30.11.2010 6,20% 31.12.2008 670,34 CHF

30.11.2010 do 30.09.2010 5,95% 31.12.2010 656,24 CHF

30.09.2010 do 31.12.2013 5,45% 31.10.2011 629,31 CHF

31.12.2013 do 30.09.2015 3,23% 31.01.2014 526,42 CHF

32.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirale kamatnu stopu na stambene kredite sa valutnom klauzulom CHF.

33.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

34.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.07.2007 do 30.09.2015. godine. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija : Ugovor o kreditu broj 336-24/2007 od 22.05.2007., Inicijalni otplatni plan. Prikaz u Tablici 3.

35.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31.07.2007 do 30.09.2015. godine, s prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije : Povijesni pregled promjena kamatnih stopa (CHF), Realizirani otplatni plan (CHF), Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 336-24/2007, partija 25301965 (knjigovodstvena kartica), Specifikacija uplata (CHF ). Prikaz u Tablici 4.

36.Prva zadaća vještaka je bila da izračuna iznos preplaćen kao razliku između kunske protuvrijednosti stvarne plaćenih anuiteta (anuiteti obračunati u CHF po primijenjenom otplatnom planu banke i izraženi u kunama po tečaju od strane banke važećem na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta) i kunske protuvrijednosti istih anuiteta iskazanih primjenom početnog stečaja odnosno tečaja važećeg na dan isplate CHF kredita ( anuiteti obračunati u CHF po primijenjenom otplatnom planu banke izražen u kunama po tečaju važećem na dan isplate kredita u CHF po srednjem tečaju kreditora – banke ), sve specificirano po mjesecima s time da utvrđenu pretplatu u kunama prikaže u eurima. S obzirom na razdvojeni tužbeni zahtjev, razdvojen je i prikaz preplate na preplatu po kamati u ovom poglavlju, i po valutnoj klauzuli u slijedećem poglavlju.

37.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

38.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj. povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio.

39.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

40.U razdoblju od odobrenja kredita do konverzije kredita, kamata se mijenjala šest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,20 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje plaćena nije utvrđena jer je kamata samo rasla, osim za vrijeme primjene zakonske od 3,23%) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

41.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,20%), koristeći pri tome prosječni tečaj prema stvarnom plaćanju, kako ga je tuženik proveo u knjigovodstvenoj kartici, a prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, te ih prikazuje u tablici 5.

42.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

43.U razdoblju otplate kredita, do konverzije, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je preplatio na ime kamate iznos od 7.031,62 €.

44.Slijedeća zadaća vještaka bila je izračunati tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita sve navedeno po mjesecima od dana puštanja kredita do dana zaključenja aneksa, odnosno izvršene konverzije.

45.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.

46.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,42500 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazane preplaćene kamate, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, kako ih je tuženik knjižio u svojoj knjigovodstvenoj kartici, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

47.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika iznos od 8.382,61 € , a razlike se prikazuju u Tablici 6.

48.U nastavku su navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,425000 HRK za 1 CHF).

49.U razdoblju otplate kredita do konverzije, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 5,28 € , a razlike se prikazuju u Tablici 7.

50.Posljednja zadaća vještaku je da analizira provedenu konverziju i:

- Je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( valutne klauzule i promjena kamate), na način da : utvrdi razliku glavnice odnosno nepriznati iznos umanjene glavnice u provedenoj konverziji tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u eur kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015. i stanja neotplaćene glavnice u CHF stvarno zatečene na dan 30.rujna 2015., obračunato u kunama po tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita sve prikazano u eur.

-Nadalje da utvrdi da li je provedba konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015.i u kojem iznosu te da napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO čl. 171. red uračunavanja i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata.

51.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije : Aneks uz Ugovor o kreditu broj 336-24/2007 (konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR) od 04.02.2016., Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF na dan 30.09.2015., Pregled prometa za klijenta po kreditu broj 336-24/2007, partija 25301965 (knjigovodstvena kartica).

52.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 453.562,47 kn, odnosno 62.046,85 €

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite.

53.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije.

54.Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 51.300,46 €, odnosno 391.875,60 kn po primijenjenom tečaju 7,638832 za 1 EUR.

55.Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 81.637,37 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 361.245,36 kn.

56.Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 391.875,60 kn - 361.245,36 kn, što iznosi 30.630,24 kn / 4.065,33 € na dan 30.09.2015. i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, Tablica 8.

57.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 178.867,17 kn (sa 570.742,77 kn na 391.875,60 kn), no s pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 30.630,24 kn / 4.065,33 € , kao što je navedeno u tablici 8.

58.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/HRK na dan pojedinih uplata tužitelja.Tablica 9.

59.Tužitelj je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata (navedena u dodatku ugovora) iznosi 29.789,00 kn / 3.899,68 € (3.953,68 €) na dan 30.09.2015 (utvrđeno prema dokumentu izračuna konverzije i čl.3 Dodatka ugovora o kreditu).

60.Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,638832 HRK za 1 EUR), a potom je pretvoren u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. ( 7,53450 HRK za 1 EUR).

61.S obzirom na traženo da se napravi rekapitulacija eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO čl. 171 red uračunavanja i čl. 172 uračunavanje kamata i troškova imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata, daje se izračun u Tablici 10 – rekapitulacija.

62.Obzirom da je razlika glavnice veća od priznate preplate, izračun zateznih kamata do 30.09.2015. nije bio potreban. Nakon obračuna preplate po tečaju (više plaćeno) i kamati u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice i preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosilo je 15.525,88 € (7.031,62 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate, 8.382,61 € preplate po valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate, te 111,65 € preostale razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. do isplate).

63.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio 7.031,62 €.

2.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 8.382,61 €.

3.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika manje uplatio 5,28 €.

4.Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 4.065,33 € . Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

5.Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 3.953,68 € na dan 30.09.2015.

6.REKAPITULACIJA) - Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 4 i 5 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 15.525,88 € i to:

- 7.031,62 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate,

- 8.382,61 € preplate po valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate, te

- 111,65 € preostale razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. do isplate.

64.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome i specificirao tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 18. lipnja 2024.

65. Tuženik je u odnosu na Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tomislava Prpića od 27.05.2024. naveo da je isto neodređeno i nejasno obzriom vještak ne obrazlaže način izračuna u istom. Slijedom navedenog predložio je pozvati vještaka da se očituje o ovdje istaknutim prigovorima, podredno provesti usmeno saslušanje vještaka.

66.Vještak je u nalazu i mišljenju prikazao i razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od početnog, odnosno razdoblja u kojima je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju od početnog. Obzirom da bi se u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora ugovorni odnos stranaka sveo na početno ugovorene parametre, to je prilikom provedbe vještačenja pravilno vještak utvrdio i tzv. negativnu razliku. Naime, ugovorni odnos stranaka po sklopljenom ugovoru o kreditu treba se sagledati kao jedan cjeloviti odnos s pravima i obvezama ugovornih strana, pa se slijedom toga tužitelju kao korisniku kredita, ne može dosuditi ništa više od onog što je on stvarno preplatio po predmetnom ugovoru.

67.Sve kada bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, a što tuženik osporava u cijelosti, tada bi tužitelj eventualno imao pravo samo na onaj iznos navodne preplate koji je umanjen za tzv. negativne razlike.

68.Gore navedeno da potvrđuje i sudska praksa, i to odluka Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 65/2022-2 od 10.02.2022., presuda Općinskog suda u Osijeku – Stala služba u Valpovu poslovni broj P- 906/2019-30 od 11. veljače 2022.g. i dr.

69.Nadalje, tuženik ponovno ukazuje kako je predmetni Ugovor o kreditu konvertiran sukladno odredbama ZID ZPK i da tužitelj nema pravni interes za postavljanjem kondemnatornih zahtjeva za slučaj kada je kredit konvertirao iz valute CHF u kredit denominiran u valuti EUR, to se vještaka trebao očitovati da li je konverzija pravilno provedena, sukladno strogim zakonskim odredbama ZPK-a.

70.Također, uženik napominje kako spisu prileži izračun konverzije koji potvrđuje kako je tužitelju već priznata preplata na dan 30.09.2015. godine u iznosu od 3.899,68 EUR. Čak i kada bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, a što se spori u potpunosti, tuženik ističe kako sud, odnosno vještak ne može zanemariti činjenicu da je tužbeni zahtjev postavljen na način da se od tuženika zahtijeva isplata navodno preplaćenih iznosa bez da se isti iznos umanji za iznos preplate koji mu je tuženik priznao u konverziji. Drugim riječima, usvajanje tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj dovelo bi do nepripadajuće imovinske koristi za tužitelja, i to u visini dvostrukog iznosa koji je tužitelju kao preplata već priznat konverzijom.

71.Tuženik ukazuje kako sud uoće nije uzeo u ozbir prijedlog tuženika za izračun kamatne stope u odnosu na kunske kredite za referentno razdoblje, nego je zadatak vještaka isključivo temeljen na prijedlogu tužitelja, odnosno izračun izvršen po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju, čime tuženik smatra da tužitelj ostvaruje dvostruku korist na štetu tuženika. Tuženik ističe kako je isto vještačenje trebalao provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamtna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu. Dakle, tuženik smatra kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak pogriješio prilikom obračuna kamatne stope te tečaja, posebice iz razloga jer obračun vještaka nema osnovu u činjenicama iznesenim u tijeku postupka, a ujedno nema uporište u sudskoj praksi niti u kakvom materijalnom propisu.

72.Vještak je nalaz i mišljenje izradio na način kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom te s fiksnim tečajem, iako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom te s valutnom klauzulom u CHF, stoga tuženik ukazuje na Presudu i rješenje VSRH, poslovni broj: Revt-294/14 od 09.04.2015. Nopravdano je koristiti izračun vještaka prema početnoj otplatnoj kamatnoj stopi, obzirom da nije utvrđena činjenica ništetnosti promjenjive kamatne stope, također ukazuje na činjenicu da se i utvrdi ništetnost promjenjive kamatne stope, bilo bi potrebno odrediti kamatnu stopu koja bi služila kao osnova za usporedbu kamatne stope mijenjane od strane tuženika, a ne koristiti početnu kamatnu stopu, o čemu govori i Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5847/15 od 25.09.2018.

73.Tuženik ističe kako je vještak, izračunom financijskog vještačenja isključivo po prijedlogu tužitelja zanemario okolnost, da je kamatna stopa na kredite koji su odobravani u HRK bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredit odobren u valutnoj klauzuli CHF u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, odnosno da bi izračun na način koji je tužitelj predložio, a Naslov usvojio, tužitelja dovelo u pravnu i činjeničnu poziciju tako da za njega vrijedi ugovor o kreditu u HRK i najniža kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu vrijedila na tržištu, a odnosila se na ugovor o kreditu u CHF.

74.Slijedom navedenog, način izračuna vještaka u ovom predmetu da dovodi tužitelja u bitno povoljniji položaj od onih potrošača koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu u EUR ili HRK, te umjesto uspostave ravnoteže u ugovornom odnosu stvara neravnotežu na štetu tuženika. Osim što navedeno nije bila volja ugovornih strana, isto niti nema za učinak uspostaviti sustav zaštite potrošača uspostavljen u sudskoj praksi, a kojemu je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza ugovornih stranaka stvarnom ravnotežom kojom se uspostavlja jednakost između tih ugovornih stranaka. Tuženik smatra, da bi pravnu prazninu koja bi eventualno i nastala u slučaju utvrđenja ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope trebalo u načelu popunjavati dopunskim, dodatnim tumačenjem sukladno odredbi čl. 4. i čl. 319. st. 2. ZOO budući da se dogovor o podešavanju kamata ne može, s jedne strane, nadomjestiti odgovarajućim rješenjem dispozitivnog prava, a ne može se ni, s druge strane, trajno narušiti temeljna ugovorna struktura odustane li se od uređenja odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

75.Tuženik u preostalom dijelu i dalje ostaje kod odgovora na tužbu i dosadašnjih navoda, posebice prigovora da je provedenom konverzijom sukladno ZIDZPK (NN 102/15) tužitelj obeštećen u cijelosti, te kako ovakav način izračuna predstavlja omogućavanje prava tužitelju na neosnovano ostvarenje dvostruke korisni na štetu tuženika, odnosno nametanje dvostruke obveze tuženiku, i to obvezu iz kredita u valuti EUR i obvezu povrata s naslova ništetnosti ugovora o kreditu u valuti CHF. Tuženik ponovno ističe kako tužitelj nema pravnog interesa za podnošenjem tužbe u vezi predmetnog Ugovora o kreditu, obzirom da je proveo konverziju, u skladu s ZIDZPK (NN 102/15), a ujedno navodi kako su sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu tužitelj i tuženik:

1. izvršili promjenu valutne klauzule u ugovoru o kreditu iz CHF u EUR,

2. izvršili promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja Aneksa ugovora o kreditu, na način da se odredbe ugovora o promjeni kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF zamijene novim odredbama ugovora o kreditu tako da se promjena kamatnih stopa vrši na način kako je to bilo ugovoreno u ugovorima u kreditu s valutnom klauzulom EUR,

3. izvršili su nesporno utvrđenje iznosa neotplaćene glavnice kredita,

4. ugovorili sporazum o raspologanju preplatom, odnosno o podmirenju manje uplaćenog iznosa,

5. ugovorili novi otplatni plan

76.Naime, odredbama ZIDZPK (NN 102/15) prilikom konverzije kredita predviđena je primjena kamatne stope jednake kamatnoj stopi koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja, denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, pri tome uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a što sve da ukazuje na neosnovanost ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva obzirom je jedino relevantno pitanje je li konverzija predmetnog kredita pravilno provedena, sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK, a što nije osporeno.

77.Sudski vještak Tomislav Prpić, pozvan na ročište, usmeno je izjavio da u cijelosti ustraje kod nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari.

78.Na upit tuženika na koji način je vršio izračun pri izradi nalaza i mišljenja izjavljuje da sukladno traženom u zadaći, a kako je i navedeno prije svake tablice izračuna, tečajne razlike prikazane su kao umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita umanjena za pripadajuću tečajnu razliku preplaćene kamate dok je izračun kamata prikazan kao razlika plaćene kamate u odnosu na kamatu prema početnom otplatnom planu uz primjenu tečaja plaćanja.

79.Na upit da li je vještak u svojem izračunu utvrdio postojanje razdoblja u otplati predmetnog ugovora o kreditu u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih navedenih u početnom otplatnom planu, izjavljuje da je, što se tiče tečaja i isti su navedeni u tablici 7 nalaza. Što se tiče kamate ona je samo rasla osim u periodu kada je bila primijenjena zakonska kamatna stopa.

80.Na upit da li je uzeo u obzir te manje iznose prilikom izračuna navodi da je prije svega zadaća je bila utvrditi preplatu, a ne otplatu. No, unatoč tome informativno su zasebno navedene takve tečajne razlike.

81.Sud je proveo dokaz osobnim saslušanjem tužitelja. Tužitelj je naveo da je njegova obitelj imala jedan stan koji su kupili putem kredita u valuti euro, a kredit su digli u tadašnjoj Hypo banci (danas Addiko). Odlučili su se za kupnju većeg stana. Prodali su manji stan i zatvorili taj prvi kredit, a za veći stan su kod iste banke uzeli novi kredit i to sada u valuti CHF, a na sugestiju službenika banke DD. Tužitelj je htio uzeti kredit u valuti euro, no on im je rekao da za to nemaju uvjete i sugerirao je kredit u CHF. Tužitelju je to sve bila nepoznanica i to je prihvatio. DD nije spominjao nikakve veće rizike kada mu je sugerirao kredit u CHF. On je govorio kako može biti oscilacija, ali ne od 100 %.

82.Supruga i tužitelj su čitali ugovor, ali ne mogu oni to pravno sve shvatiti. Nisu ni morali znati sve cake. Ugovor je već bio gotov, pripremljen, išli su ga potpisati i kod javnog bilježnika. Nije mogao utjecati na odredbe ugovora. Kredit su uzeli za osobne stambene potrebe.

83.Anuitet je na početku iznosio manje od 2.000,00 kn da bi narastao preko 4.000,00 kn. Sklopili su aneks ugovora jer je rata bila velika i išli su to prebaciti na euro.

84.Kredit su otplaćivali supruga i on. Javni bilježnik mu je pročitao ugovor. Tužitelju je bilo bitno dobiti tu količinu novca za kupnju stana. Nejasno mu je bilo zašto mu je rečeno da ne može dobiti ugovor u eurima, a može u chf. Ne sjeća se zašto nije ispunjavao uvjete za euro, dovodio je i jamce, ali svaki puta su ga usmjeravali na kredit u CHF. Misli da je bila u pitanju visina njegove plaće.

85. U je upoznao prilikom sklapanja prvog kredita i ovaj drugi je onda isto sklapao kod njega. Ne sjeća se da li ga je upoznao sa svim značajkama ugovora u CHF, misli da nije. Nije pokušao otići u neku drugu banku tražiti ugovor u eurima. Išli su u ovu banku jer su tu imali prvi kredit, još ga nisu bili otplatili do kraja i zato su išli u ovu banku gdje su refinancirali kredit. U tom trenutku rata u CHF je bila manja od rate u Eurima. To nije bio razlog uzimanja kredita u Chf.

86.Saslušan je kao svjedok DD, tadašnji djelatnik banke, koji je izjavio da je i prije predmetnog ugovora tužitelju ispred banke dao kredit, a sada je kupovao veći stan pa je ponovno uzimao kredit. Svjedok nije sastavljao ugovor. Ugovore suo dobivali već gotove. Tada u RH nije bilo kredita bez valutne klauzule, a ugovori u CHF su tada bili najpovoljniji.

87.Nije se puno pričalo sa strankama, svi su bili upoznati i znali su što je valutna klauzula, ugovore je radila pravna služba. Kada je ponudio valutnu klauzulu u EUR, ljudi su odbijali jer da su tu veći iznosi. Ljudi su odlazili na solemnizaciju Javnom bilježniku i to je bio način rada.

88.Objašnjavali su ljudima o promjenjivoj kamati koliko je tko htio doznati. Kredita nije bilo u kunama, bile su sve valutne klauzule. Nudili su kredite u EUR i u CHF, a ljudi su uglavnom zahtijevali u CHF. Konkretno u odnosu na tužitelja UD, detalja se ne sjeća.

89.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev.

90.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

91.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

92.Tužbu je tužitelj podnio 11. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

93.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

94.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

95.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. 96.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

97.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

98.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

99.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

100.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

101.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

102.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

103.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

104.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je utvrđeno da mu je u banci tuženika rečeno da ne ispunjava uvjete za kredit u valuti euro, već mu je sugeriran kredit u valuti CHF . Tužitelj nije upozoren na moguće rizike ugovora, ugovor je pripremila banka i on nije imao utjecaja na njegov sadržaj te ga bankarski službenik nije ni upoznao sa svim značajkama ugovora u CHF. Tada je I rata tog kredita bila niža od one kaja bi bila u valuti eur. 105.I bankarski službenik DD potvrđuje da je banka sastavila ugovor te da se strankama ni nije puno razgovaralo i pojašnjavalo. Stranke bi dobile gotov ugovor. Konkretno se detalja vezano za osobu tužitelja ne sjeća.

106.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

107.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao. 108.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

109.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

110.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

111.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

112.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

113.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

114.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.

115.Predmetni ugovor o kreditu sklopljeni je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja i svjedoka DD, a koji su prethodno citirani.

116.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

117.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

118.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

119.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

120.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

121.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

122.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

123.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

124.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

125.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

126.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

127.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

128.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

129.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, a kojim je utvrđeno slijedeće :

3.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika manje uplatio 5,28 €.

6.Nakon uzetih iznosa iz točke 1. i 2. u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 4. i 5. mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 15.525,88 € i to:

- 7.031,62 € preplate po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate,

- 8.382,61 € preplate po valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja do isplate, te

- 111,65 € preostale razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. do isplate.

130.Tužitelj iznose navedene pod gore navedenom točkom 6. osnovano zahtijeva u toč. II i IV tužbenog zahtjeva, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, koje sdu prihvaća kao srtučno i nepristarno, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate.

131.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

132.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

133.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

134.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

135.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

136.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda O ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

137.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

138.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

139.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

140.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

141.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

142.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

143.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

144.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

145.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

146.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

147.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

148.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

149.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

150.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručno i nepristrano, ovaj je sud utvrdio da, prema Aneksu uz Ugovor o kreditu, konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

151.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

152.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

153.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

154.U odnosu na niži tečaj i tzv. negativne razlike, tužitelj zbog nižeg tečaja nije ništa primio, niti je onda dužan išta vraćati. Stoga nije uzeta u obzir negativna razlika valutnog tečaja, a također tuženik niti nije postavio prigovor prijeboja.

155.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

156.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 19. siječnja 2021., 18. lipnja 2024. i 28. kolovoza 2024. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 10. veljače 2021., 27. ožujka 2023., 4. srpnja 2023., 24. listopada 2023., 16. listopada 2024. i 3. prosinca 2024., (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, ukupno 5.000,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 1.250,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 350,00 eur i trošak sudske pristojbe na tužbu 188,60 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

157.Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.788,60 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate,

158.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 7. veljače 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte