REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1613/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ARBANAS d.o.o., Velika Gorica, Sisačka 45, OIB: 98352441242, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju odvjetnici iz Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Zelinska ulica 4, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 29. siječnja 2025. u prisutnosti stranaka, s danom objave 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, isplatiti tužitelju AUTO ARBANAS d.o.o., Velika Gorica, Sisačka 45, OIB: 98352441242, iznos od 816,99 EUR (slovima: osamstošesnaest eura i devedesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za platež zateznih kamata koje teku na iznos od 816,99 EUR počev od 5. travnja 2024. do isplate po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke do zatražene stope koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, naknaditi tužitelju AUTO ARBANAS d.o.o., Velika Gorica, Sisačka 45, OIB: 98352441242, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.091,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 19,83 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 15. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu marke Mazda 3, reg. oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu osiguranice tuženika CN. Navodi da je štetu obvezan nadoknaditi tuženik po polici kasko osiguranja. Ističe da je štetni događaj oštećenica tuženika prijavila tuženiku te da je tuženik izvršio izvid štete 29. ožujka 2024. Objašnjava da visina štete, po izvidu štete, ne obvezuje ni osiguranje, ni osiguranicu tuženika. Ističe da je tuženik utvrdio štetu pravno osnovanu 9. travnja 2024. te poslao obavijest o uplati ali je štetu podmirio samo djelomično. Nakon štetnog događaja osiguranica tuženika odlučila je popraviti svoje vozilo kod tužitelja, čija je primarna djelatnost limarija i lakiranje, a tužitelj je vozilo popravio, sukladno zahtjevu vlasnice vozila, odnosno vratio vozilo u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sukladno pravilima struke. Osiguranica tuženika, kao oštećenica, ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo. Takav stav zauzeli su i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tuženik mu ne može i ne smije određivati cijenu sata rada. Tužitelj je popravio vozilo sukladno pravilima struke te ispostavio račun br. 1180-01-91 na iznos od 1.828,53 EUR, unutar kojeg iznosa je uključen PDV. Tuženik je podmirio dio računa u iznosu od 1.011,54 EUR dok je preostao neplaćen iznos od 816,99 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku. Ukazuje da tuženik u e-mail korespondenciji s tužiteljem priznaje cijenu po iznosu od 23,89 EUR, uvećano za PDV-e, odnosno da tuženik priznaje cijene proizvoljno. Službena cijena sata rada je 60,00 EUR, uvećano za PDV-e. Poziva se na pravna mišljenja zauzeta u odlukama Visokog trgovačkog sud RH posl. br. Pž-3749/12, Pž-1749/23 i Pž-387/24. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da mu naknadi iznos od 816,99 EUR sa zateznim kamatama počev od 5. travnja 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava osnov i visinu. Ističe da je isplatom iznosa od 1.011,54 EUR u cijelosti namirio štetu. Navodi da je tuženik priznao račun za popravak u svim dijelovima, osim u cijeni sata limarskih i lakirerskih radova. Cijena sata rada tužitelja ne odgovara prosječnim cijenama takvih radova i usluga na području na kojem je popravak obavljen, a to je Kastav i okolica te visoko odskače od drugih cijena. Cijena sata rada bi trebala biti 23,89 EUR po satu, uvećano za PDV-e. Sve iznad navedenog iznosa snosi vlasnica vozila, po čl. 10. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Osiguranica tuženika je pridonijela time da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila zbog čega osiguranica tuženika ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Cijena sata rada od 23,89 EUR, po satu, uvećano za PDV-e, odgovara cijenama na području na kojem je popravak izvršen. Cijena sata rada kako ju tužitelj potražuje od 60,00 EUR, uvećano za PDV-e, je cijena za 150 % veća u samo 7 mjeseci jer je tužitelj prije 7 mjeseci za cijenu sata rada potraživao iznos od 23,89 EUR, uvećano za PDV-e, što je nerealno, neistinito te napravljeno isključivo i samo za potrebe osiguravajućih društava. Poziva se na primjenu sudske prakse u predmetima tuđe pomoći i njege, a koja je zauzela stav da oštećenici imaju pravo na cijenu sata tuđe pomoći i njege prema prosječnoj cijeni tih usluga u mjestu u kojem oštećenici žive, a ako oštećenici tako uslugu ostvaruju prema cijeni većoj od prosječne cijene, imaju pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, sve primjenom čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Osporava se tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 1. listopada 2024. navodi da tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada tužitelja, kao ovlaštenog servisa, te je dužan u smislu čl. 9. izvršavati preuzete obveze. Poziva se na sudsku praksu u odlukama Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-3971/23 od 29. veljače 2024., posl. br. Pž-1824/24-2 od 3. svibnja 2024. te rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Revd-2136/2024-2 od 22. svibnja 2024. Ističe da drugi osiguravatelji isplaćuju cijene ovlaštenih servisa po čak i 80,00 EUR, uvećano za PDV-e.

4. Tuženik u podnesku od 10. listopada 2024. navodi da tužitelj ne može imati više prava prema tuženiku nego što je to imala osiguranica tužitelja prema tuženiku. Ističe da ispravlja grešku u odgovoru na tužbu na način da naznačuje da je popravak vrše na području grada Zagreba i okolice. Objašnjava da je osiguranica tuženika imala pravo otići popraviti vozilo u kojigod servis, ali na svoju vlastiti odgovornost i štetu, zbog čega tuženik nije dužan snositi troškove nerazumnih, luksuznih težnji i prohtjeva. Ako visina (cijena) neke varijable u formuli potrebno za izračun visine osigurnine nije ugovorno ili zakonski određena, onda se, po logici stvari i dugogodišnjoj sudskoj i osiguravajućoj praksi, primjenjuje pravni standard prosjeka na relevantnom području, odnosno konkretno prosječne cijene satnice na području na kojem je popravak izvršen. U odnosu na servis iz Svete Nedelje, tuženik je priznao cijenu sata rada od 42,11 EUR jer taj servis djeluje na drugom području, predgrađe Zagreba, dok s tim servisom tuženik ima sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji kojim je visina satnice popravka vozila ugovorno regulirana, odnosno određena.

5. Tijekom postupka sud je pročitao račun tužitelja br. 1180-01-91 od 4. travnja 2024.(list 9. spisa), cjenik tužitelja, koji se primjenjuje od 1. prosinca 2023. (list 15 spisa), ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja sklopljen između CN i tužitelja (listovi 16. i 17. spisa), e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 26. i 27. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 41. – 44. spisa), račun Autolimarske i autolakirerske radionice i trgovine ĆN , [adresa], br. 3-1-1 od 9. siječnja 2024. (list 71. spisa), račun Termolakirerske radione "Vidović", Zagreb, br. 1-105-1 od 5. veljače 2024. (list 72. spisa), račun C – Autolimarska i autolakirerska radnja br. 117-2023 od 5. prosinca 2023. (list 73. spisa), račun tužitelja br. 2140-01-91 od 28. lipnja 2023. (list 74. spisa), račun tužitelja br. 2963-01-91 od 13. rujna 2023. (list 75. spisa), policu za automobilsko osiguranje (listovi 76. i 77. spisa), račun Auto Jurković d.o.o. br. 1238-01-91 od 27. ožujka 2024. (list 78. spisa), račun Autokuća Karlo br. 263/31/B od 7. veljače 2024. (list 79. spisa), račun tužitelja br. 2140-01-91 od 28. lipnja 2023.(list 80. spisa), račun tužitelja br. 2963-01-91 od 13. rujna 2023. (list 81. spisa), računa Auto Habek br. 328/01/2 od 23. listopada 2023. i dokaza o njegovom plaćanju (listovi 110. i 113.), račun AMC Međimurje d.o.o. br. 614-100-1 od 15. svibnja 2024. i dokaza o njegovom plaćanju (listovi 114. – 116. spisa), račun br. 190/01/67 od 8. ožujka 2024. D.M.K. d.o.o., Zagreb (listovi 117. – 119. spisa), račun Termolakirnice Zagi d.o.o. br. 485/01/01 od 25. rujna 2023. i dokaz o njegovom plaćanju (listovi 120. - 122. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 629/01/01 od 28. listopada 2021. i dokaza o plaćanju (listovi 123. - - 125. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 57/01/01 od 7. veljače 2022. te dokaza o uplati navedenih računa (listovi 127. - 129. spisa), račun Termolakirnice Zagi d.o.o. br. 103/01/01 od 2. ožujka 2022. (listovi 130. - 132. spisa), račun računu Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 24/01/01 od 24. siječnja 2022. te dokaza o uplati navedenog računa (listovi 133. - 135. spisa), račun računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 32/01/01 od 1. veljače 2022. i dokaza o njegovom plaćanju (listovi 136. i 137. spisa), račun Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 188/01/01 od 13. travnja 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 138. - 140. spisa), saslušao svjedokinju CN na glavnoj raspravi 16. siječnja 2025. (listovi 149. i 150. spisa) te saslušao zakonskog zastupnika tužitelja VN na ročištu 29. siječnja 2025. (listovi 153. i 154. spisa).

6. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (listovi 20. – 25. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (listovi 28. – 35. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (listovi 36. – 40. spisa), presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-818/11-2 od 4. lipnja 2024. (listovi 45. – 48. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (listovi 49. – 53. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (listovi 54. – 59. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1826/19-4 od 19. svibnja 2020. (listovi 82. – 90. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-674/07-2 od 5. prosinca 2007. (listovi 92. – 94. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-1824/2024- 2 od 3. svibnja 2024. (listovi 99. – 103. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Revd-2136/2024-2 od 22. svibnja 2024. (listovi 104. – 107. spisa).

7. Raspravnim rješenjem od 29. siječnja 2025. (list 154. spisa) sud je odbio preostale, daljnje, predložene, a neizvedene, dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Naime, činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo je dovoljno raspravljeno za donošenje meritorne odluke. Tako je, sud, među ostalim, odbio dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja uvidom u poslovne knjige i račune tužitelja, a na okolnost utvrđenja stvarne cijene tih radova, kao i dokazni prijedlog, istaknut po tuženiku na glavnoj raspravi 16. siječnja 2025., kojim je tuženik predložio da sud naloži svjedokinji CN, kao trećoj osobi, dostaviti račune koje je podmirivala tužitelju (list 151. spisa). Ujedno je sud odbio i prijedlog tuženika kojim si tuženik sam pridržava pravo na predlaganje daljnjih dokaza u vidu saslušanja trećih osoba o izdanim računima tužitelja, podrijetlu šteta na vozilima trećih osoba te utvrđenju imaju li te štete ikakve veze s osiguravajućim društvima. Valja navesti da je stav ovoga suda da se provođenjem financijskog vještačenja ne može utvrditi stvarna cijena radova koje je izvodio tužitelj. Uz navedeno, radi se o stručnom dokazu za koji je potrebno platiti veći iznos, počev od 400,00 EUR naviše, dok se u konkretnom predmetu radi o maličnom sporu i vrijednosti predmeta spora od 816,99 EUR. Zbog navedenog, izvođenje takvog dokaza, pored dovoljno utvrđenog činjeničnog stanja, sve uz uvažavanje stava ovoga suda da osiguranica tuženika ima pravo izabrati gdje će popraviti svoje vozilo (po dokazima u ovom spisu, odnosno u vezi s ugovorom o kasko osiguranju iz ovoga spisa), navedeni dokaz predstavlja nevažan dokaz u ovoj pravnoj stvari, a sasvim sigurno nesvrsishodan i neekonomičan dokaz po čl. 10. st. 1. ZPP-a. Navedeno posebice stoga jer je cijena sata u utuženom računu identična cijeni iskazano u cjeniku, a koji tuženik ne osporava do zaključenja prethodnog postupka, pa i do zaključenja glavne rasprave (dakle, cijena sata iz utuženog računa identična je cijeni sata rada za limarske i lakirerske radove iskazanoj u cjeniku tužitelja, dok tuženik cjenik tužitelja ne osporava). Dapače, tuženik je takve navode mogao dokazivati i drugim sredstvima, a što je i pokušao učiniti dostavom računa s iskazanim poredbenim cijenama. S navedenim u vezi, tuženik je mogao, sukladno čl. 219. st. 1. i drugim sredstvima dokazati takve svoje navode, pa tako pravovremeno (odmah uz odgovor na tužbu) dostaviti isprave ili predložiti na koji način da ih pribavi sud, od koga i za koje razdoblje. Međutim, navedeno tuženik nije učinio, dok valja posebice uvažiti stav suda, kako je već obrazloženo. Nadalje, dokazni prijedlog tuženika, istaknut na glavnoj raspravi 16. siječnja 2025. sud, ujedno, nije uzeo u obzir, primjenom odredbe iz čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP-a. Valja navesti i da si tuženik ne može pridržati pravo predlaganja drugih daljnjih dokaznih prijedloga samo iznošenjem takvog pridržaja jer se radi o maličnom sporu te je odlučne činjenice i dokaze tuženik dužan dostaviti već uz odgovor na tužbu, sve primjenom 461.a ZPP-a, suprotno upiranjima tuženika.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja – prometna nezgoda koja se dogodila 15. siječnja 2024., činjenica da je u navedenoj prometnoj nezgodi oštećeno vozilo marke Mazda 3, reg. oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je u vlasništvu oštećenika, odnosno osiguranice tuženika CN, odgovornost, činjenica da je osiguranica tuženika u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imala sklopljen ugovor o kasko osiguranju, kao i činjenica da je tuženik isplatio tužitelju po izdanom računu za popravak vozila iznos od 1.011,54 EUR, a koji iznos predstavlja dio iznosa računa tužitelja izdanog za popravak vozila u predmetnoj prometnoj nezgodi koji je glasio na ukupan iznos od 1.828,53 EUR. Također, između stranaka nije sporno da tuženik nije platio tužitelju utuženi iznos od 816,99 EUR, kao i broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su bili potrebni da se oštećeno vozilo, zbog sudjelovanja u predmetnoj prometnoj nezgodi, vrati u prvobitno stanje (9,10 sati + 9,00 sati = 18,10 sati).

10. Međutim, između stranaka sporan je osnov i visina. Sporno je imali li pravo osiguranica tuženika - oštećenica slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi, odnosno ima li tužitelj pravo na višu cijenu rada za limarske i lakirerske radove od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik, kao osiguravajuće društvo.

11. Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je sklopljen između CN, kao ustupitelja i tužitelja, kao primatelja, od 10. travnja 2024. (listovi 16. i 17. spisa) vidljivo je da je CN ustupila potraživanje koje ima prema tuženiku upravo u utuženom iznosu od 816,99 EUR tužitelju. Iz dopisa predmeta notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. travnja 2024. te e-maila od 28. lipnja 2024. (listovi 18. i 19. spisa) vidljivo je da su CN i tužitelj o ustupanju tražbine radi ispunjenja obavijestili tuženika (što tuženik tijekom postupka ne osporava).

12. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakon o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

13. Kako se u ovoj predmetu radi o tražbini isplate osigurnine u visini naknade štete nastale na vozilu uslijed sudjelovanja u prometnoj nezgodi, to se radi o imovinskoj tražbini koja se može prenijeti na drugoga (ovdje tužitelja).

14. Zbog navedenog, prijenos tražbine iz ovoga predmeta dopušten je po odredbi iz čl. 80. st. 1. ZOO-a, čime je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, suprotno osporavanjima tuženika.

15. Također, tuženik je obaviješten o ustupanju tražbine, sukladno odredbi iz čl. 82. ZOO-a.

16. Uvidom u e-mail korespondenciju od 3. srpnja 2015. (listovi 26. i 27. spisa) vidljivo je da Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odgovara da nije potrebno da autokuća, kao izvođač radova, ima ugovor o suradnji s osiguravateljem da osiguratelj isplati račun za popravak vozila sastavljen po izvidu štete. Iz navedenog e-maila proizlazi da Hrvatska agencije za nadzor financijskih usluga napominje da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati cijene radnog sata treće osobe, kao i da društva za osiguranje koriste pomoć stručnjaka za procjenu štete te uzimanje u obzir njegovo mišljenje u pogledu osnovanosti i visine primljenog zahtjeva. Pritom oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala radionica u kojoj je izvršen popravak i potraživati isplatu naknade štete, odnosno naknade iz osiguranja.

17. Iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (listovi 41. – 44. spisa) vidljivo je da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja daje mišljenje da u slučaju štetnog događaja na vozilu oštećena osoba ima pravo izbora autoservisne radionice registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila, koja će obaviti popravak vozila prema cijenama uredno istaknutim u svom cjeniku, temeljem kojeg redovito posluje na tržištu i plaća poreze i doprinose, uz zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje u istom dopisu navodi da preporuka i/ili isticanje popisa ugovornih servisa na internetskim stranicama ili u poslovnicama osiguravajućeg društva ne bi bila sporna, uz obveznu napomenu da oštećenik u slučaju štetnog događaja na vozilu ima pravo takvu preporuku prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, navedeno je da je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati autoservisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.

18. Nadalje, uvidom u utuženi račun tužitelja br. 1180-01-91 od 4. travnja 2024. (list 9. spisa) vidljivo je da je u njemu tužitelj naznačio da je izdan za popravak vozila marke Mazda 3, reg. oznaka [registarska oznaka] te da je u njemu naznačio broj radnih sati za limarske radove od 9,10, kao i broj lakirerskih sati od 9, a oboje po cijeni sata rada za limare i lakirere od 60,00 EUR, uvećano za PDV-e.

19. Iz računa Autolimarske i autolakirerske radionice i trgovine ĆN , [adresa], br. 3-1-1 od 9. siječnja 2024. vidljivo je da je u njemu navedeni naznačio cijenu rada u iznosu od 25,00 EUR, uvećano za PDV-e. Iz navedenog računa nije jasno točno na koji rad se odnosi iskazani rad radione, odnosi li se na limarske, lakirerske ili neke treće radove.

20. Iz računa Termolakirerske radione "Vidović", Zagreb, br. 1-105-1 od 5. veljače 2024. vidljivo je da je navedena radiona naznačila cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od 20,00 EUR, uvećano za PDV-e.

21. Iz računa C – Autolimarska i autolakirerska radnja br. 117-2023 od 5. prosinca 2023. (list 73. spisa) vidljivo je da je ta radiona naznačila limarske i lakirerske radove po cijeni od 15,93 EUR, uvećano za PDV-e.

22. Nadalje, iz računa samog tužitelja br. 2140-01-91 od 28. lipnja 2023. (list 74. spisa) vidljivo je da je cijenu sata rada lakirera tužitelj naznačio u iznosu od 23,90 EUR, uvećano za PDV-e. Ovdje valja navesti da utuženi račun datira s 4. travnjem 2024., dok poredbeni račun tužitelja, koji dostavlja tuženik, datira s 28. lipnjem 2023., što se radi o razlici od 10 mjeseci, što treba posebno cijeniti u trenutku visoke inflacije u Republici Hrvatskoj.

23. Uvidom u račun tužitelja br. 2963-01-91 od 13. rujna 2023. vidljivo je da je lakirerski rad tužitelj u tom računu naznačio u iznosu od 23,89 EUR, čime se i ovdje radi o računu izdanom gotovo 7 mjeseci prije utuženog računa u ovom vremenskom razdoblju. Valja navesti da je ovaj račun izdan u rujnu 2023., a što je prije stupanja na snagu cjenika tužitelja primijenjenog na utuženi račun i u ovom predmetu (list 15. spisa – cjenik se primjenjuje od 1. prosinca 2023.).

24. Iz računa Auto Jurković d.o.o. br. 1238-01-91 od 27. ožujka 2024. (list 78. spis) vidljivo je da je navedeno trgovačko društvo u tom računu naznačilo lakiranje vozila u iznosu od 25,99 EUR, uvećano za PDV-e.

25. Dana **.**.2024. HN izdao je račun br. 263/31-B u kojem je naznačio cijenu sata rada limara i lakirera na iznos od 29,20 EUR, uvećano za PDV- e.

26. Računom tužitelja br. 2140-01-91 od 28. lipnja 2023.(list 80. spisa) tužitelj je naznačio cijenu sata rada limara i lakirera na iznos od 23,90 EUR, a računom br. 2963- 01-91 od 13. rujna 2023. (list 81. spisa) na iznos od 23,89 EUR. Oba računa izdana su više mjeseci ranije od utuženog računa u ovom predmetu izdanom u travnju 2024. Valja navesti da je ovaj račun izdan u lipnju 2023., a što je prije stupanja na snagu cjenika tužitelja primijenjenog na utuženi račun i u ovom predmetu (list 15. spisa – cjenik se primjenjuje od 1. prosinca 2023.).

27. Nadalje, iz računa Auto Habek br. 328/01/2 od 23. listopada 2023. i dokaza o njegovom plaćanju (listovi 110. i 113.) vidljivo je da je navedeni obrt na računu iskazao cijenu sata rada limara i lakirera na 40,00 EUR, uvećano za PDV-e.

28. Na računu Auto Habek br. 22/01/2 od 30. siječnja 2024. i dokaza o njegovom plaćanju (listovi 111. i 112. spisa) vidljivo je da je u tom računu cijena sata rada za limarske i lakirerske radove iskazana na iznos od 55,00 EUR.

29. Ujedno iz računa AMC Međimurje d.o.o. br. 614-100-1 od 15. svibnja 2024. i dokaza o njegovom plaćanju (listovi 114. – 116. spisa) vidljivo je da je cijena sata rada za autolimarske i autolakirerske radove iskazana na iznos od 80,00 EUR, uvećano za PDV-e, te da je takvo potraživanje i platilo osiguravajuće društvo Croatia osiguranje d.d. Zagreb.

30. Računom br. 190/01/67 od 8. ožujka 2024. D.M.K. d.o.o., Zagreb, vidljivo je da je iskazana i plaćena cijena sata rada tome trgovačkom društvu za limarske i lakirerske radove u iznosu od 60,00 EUR, uvećano za PDV-e (listovi 117. – 119. spisa). Takav račun platilo je osiguravajuće društvo, u tom slučaju Adriatic osiguranje d.d. 31. Uvidom u račun Termolakirnice Zagi d.o.o. br. 485/01/01 od 25. rujna 2023. te dokaza o njegovom plaćanju vidljivo je da to trgovačkog društvo iskazalo cijenu sata rada za limarske i lakirerske radove od 42,11 EUR, uvećano za PDV-e, te da je takvo potraživanje platilo osiguravajuće društvo, u ovom slučaju Croatia osiguranje d.d. (listovi 120. – 122. spisa).

32. Iz računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 629/01/01 od 28. listopada 2021. i dokaza o plaćanju navedenog računa (listovi 123. - 126. spisa) vidljivo je da je Allianz Hrvatska d.d. platio račun Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojem je cijena rada usluge i cijena rada usluge limarije navedena u iznosu od 42,11 EUR / 317,25 kn. 33. Nadalje, iz računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 57/01/01 od 7. veljače 2022. te dokaza o uplati navedenih računa (listovi 127. - 129. spisa) vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. platio potraživanje Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojem je iskazan rad usluge po satu od 42,11 EUR / 317,25 kn.

34. Ujedno iz računa Termolakirnice Zagi d.o.o. br. 103/01/01 od 2. ožujka 2022. (listovi 130. - 132. spisa) vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. podmirilo potraživanje u kojem je iskazana cijena usluge po satu od 42,11 EUR / 317,25 kn.

35. Jednak iznos cijene usluge po satu naveden je i u računu Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 24/01/01 od 24. siječnja 2022. te dokaza o uplati navedenog računa (listovi 133. - 135. spisa), računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 32/01/01 od 1. veljače 2022. i dokaza o njegovom plaćanju (listovi 136. i 137. spisa).

36. Nadalje, iz računa Termolakirnica Zagi d.o.o. br. 188/01/01 od 13. travnja 2022. i dokaza o uplati navedenog računa (listovi 138. - 140. spisa) vidljivo je da je Uniqa d.d. platila potraživanje Termolakirnica Zagi d.o.o. unutar kojeg je obračunata usluga limarskog rada u iznosu od 42,11 EUR / 317,25 kn za jedan sat rada.

37. Nadalje, uvidom u cjenik tužitelja, koji se primjenjuje od 1. prosinca 2023. (list 15 spisa) vidljivo je da je kao cijena limarskih i lakirerskih radova naveden iznos od 60,00 EUR. S navedenim u vezi, valja navesti da tuženik tijekom postupka ne osporava da se radi o cjeniku koji je izvješen u prostorijama tuženika i o cjeniku na kojem je tužitelj temeljio cijene iskazane u utuženom računu. Cijena sata rada limara i lakirera iz računa i cijena sata rada za te radove navedena u cjeniku tužitelja se suglasna te su svi radovi iskazani po cijeni od 60,00 EUR. Ovdje valja ponoviti da tuženik ne osporava da se radi o relevantnom cjeniku tužitelja, zbog čega svako drugo daljnje provođenje dokaza postaje nevažno i nesvrsishodno, što je sve već obrazloženo. 38. Valja navesti da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

39. Dakle, priloženim računima tuženik je dokazao da na području Zagreba, različite radione izdaju račune sa različitim cijena sata rada za limarske i lakirerske radove. Pritom, tuženik uopće nije ni pokušao objasniti koja je od tih radiona ovlašteni, a koja neovlaštenih serviser (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Stoga je sud zaključio da su računi ĆN, „ Ć“, „ C“ izdani za neovlaštene račune, a računi Auto Jurković, tužitelja i EN izdani od strane ovlaštenih servisera (navedeno stoga jer na računu Auto Jurković i MN na sebi sadržavaju ovlašteni žig Mazde).

40. Također, tužitelj je dostavom drugih računa, ali i dokazima o plaćanju tih računa, dokazao da i drugi serviseri, odnosno autoradione izdaju račune na različite, pa i veće (čak i 80,00 EUR za sat rada limara i lakirera, uvećano za PDV), a da te račune podmiruju različita osiguravajuća društva.

41. Stoga je valjalo, kao neosnovan, otkloniti prigovor tuženika da je cijena sata rada za limarske i lakirerske radove, koju tužitelj potražuje u ovom predmetu, neosnovana, odnosno da ju tuženik nije dužan podmiriti.

42. Sud je saslušao svjedokinju CN, na glavnoj raspravi 16. siječnja 2025. (listovi 149. i 150. spisa), koja je navela da je vozila popravila kod tužitelja, a tako je postupila jer je to vozilo i kupila kod tužitelja 2016. Pojasnila je da od kupovine vozila pa sve do danas sve svoje potrebe u pogledu vozila rješava kod tužitelja, pa tako redovne i izvanredne servise te je zadovoljna radom i uslugom koju joj tužitelj pruža svih tih godina. Objasnila je da joj je tako najsigurnije i najjednostavnije. Istakla je da bi kod tužitelja popravila svoje vozilo čak i u slučaju da je sama morala podmiriti razliku u cijeni sata rada. Nije ništa primijetila različito u cijenama između inače izdanih joj računa i u ovom slučaju jer se u to ne razumije.

43. Zakonski zastupnik tužitelja VN, saslušan na glavnoj raspravi 29. siječnja 2025. (listovi 153. i 164. spisa), je naveo da je na funkciji direktora tužitelja od prije četiri godine, a da je CN stranka tužitelja i duže nego što je on direktor tužitelja. Istakao je da je vozilo CN popravljeno u skladu s pravilima struke i da nije nikakvih prigovora bilo na popravak vozila. Naveo je da je tužitelj u izdanom, utuženom računu iskazao cijenu koja je uobičajena za tužitelja i koja se izdaje i za popravak drugih vozila, a koja je, također, sukladna cjeniku tužitelja. Cjenik je izložen u servisnom prijemu vozila na oglasnoj ploči. Objasnio je da tužitelj cijenu materijala formira prema cijenama kako ih iskazuje generalni zastupnik Mazde, a cijenu usluga formira prema bilanci cjelokupnih troškova, režijskih troškova, troškova limara, lakirera, a i prema katalogu Audatex-a.

44. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušane svjedokinje CN i zakonskog zastupnika tužitelja VN jer su oboje iskazivali životno, a posebice stoga jer su iskazivali sukladno jedan drugome te ispravama u spisu.

45. Između stranaka, kao što je već obrazloženo, nije sporno da su se pravna prednica tužitelja, kao osiguranica tuženika i tuženik, kao osiguravatelj nalazili u ugovornom odnosu na temelju sklopljenog ugovora o kasko osiguranju cestovnih vozila. Stoga je, nakon što se dogodio osigurani slučaj, osiguranica tuženika prema tuženiku imala potraživanje na ime isplate osigurnine, a u visinu naknade štete na vozilu. Upravo takvo potraživanje, s istim identitetom, preneseno je ugovor o ustupu tražbine na tužitelja. Time, valja zaključiti, i da tužitelj prema tuženiku ima zahtjev za isplatu točno preostalog dijela neisplaćene osigurnine u visini preostalog, neplaćenog dijela naknade štete. Pritom valja navesti, da ni jedna od stranka ne dostavljaju kasko uvjete iz kojih bi proizlazilo nešto drugo, odnosno drugačije ugovorno utvrđenje visine isplate osigurnine, a što je, kao dispozitivno, u domeni dogovora između stranaka, odnosno ovdje konkretno pravne prednice tužitelja i tuženika.

46. Prema odredbi iz čl. 921. ZOO-a ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

47. Prema odredbi iz čl. 943. st. 1. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

48. Iz provedenih dokaza i to uvidom u isprave u spisu, a posebice saslušanjem svjedokinje i zakonskog zastupnika tužitelja, kao stranke, sud je utvrdio da je CN izabrala tužiteljev servis za popravak svog vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 15. siječnja 2024., a taj izbor je izvršila na temelju toga što je vozilo i kupila kod tužitelja 2016., te od tada pa sve do davanja svog iskaza pred sudom obavlja kod tužitelja sve redovne i izvanredne servise. Navedeno posebice stoga što je zadovoljna uslugom i radom koji joj tužitelj pruža, te se u slučaju kada svoje vozilo popravka kod tužitelja osjeća najsigurnije i taj joj je popravak najjednostavniji. Dugogodišnju suradnju između CN i tužitelja potvrdio je i sam zakonski zastupnik tužitelja, a koji je naveo da je CN klijentica tužitelja više od četiri godine. Ovakav kriterij oštećenice, odnosno pravne prednice tužitelja za izbor autoradione u kojoj će popraviti svoje vozilo, ovdje konkretno tužitelja, sud je cijenio kao životan, logičan te, ne samo subjektivno, već i objektivno osnovan i time za tuženika, kao pružatelja kasko osiguranja prane prednice tužitelja, obvezujući (dok suprotno između stranaka nije bilo ugovoreno – čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP- a), sve primjenom odredbe iz čl. 943. st. 1. ZOO-a.

49. Pritom valja navesti da je mišljenje ovog suda da je osiguranica tuženika (na temelju ovakvih dokaza te na temelju i primjenom ovakvog ugovora) imala pravo sama izabrati gdje i kod koga će popraviti svoje vozilo te da pritom osiguranica tuženika nije postupala suprotno odredbama iz čl. 5. i čl. 10. st. 1. ZOO-a, suprotno upiranjima tuženika.

50. S obzirom na to da između stranaka nema spora u broju radnih sati limarskih i lakirerskih radova, a koji su potrebni da se oštećeno vozilo dovede u stanje prije nego što je šteta (osigurani slučaj) nastala (nastao), to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

51. Na dosuđeni iznos glavnice valjalo je dosuditi zatezne kamate od 5. travnja 2024. na temelju odredbi iz čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013, 152/2014 – dalje u tekstu ZOOP), a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva. Zatezne kamate valjalo je dosuditi po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koje se primjenjuju u tzv. ostalim odnosima.

52. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I. izreke.

53. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja za platež zateznih kamata po kamatnoj stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke pa do tražene stope koja se primjenjuje u trgovačkim ugovora iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ovo stoga jer se kamata iz trgovačkih ugovora primjenjuje u trgovačkim ugovora među trgovcima, a kako je to propisano čl. 14. st. 2. ZOO-a, dok je ovdje potraživanje nastalo između osiguranice tuženika, kao fizičke osobe, i tuženika, dakle, ne između trgovaca. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. Izreke.

54. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife). Stoga je, tužitelju valjalo priznati troškove i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastava podneska od 1. listopada 2024. u iznosu od 150,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife te troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 20. prosinca 2024., 16. siječnja 2024. i 29. siječnja 2024., za svako iznos od 150,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristoje na tužbu u plaćenom iznosu od 19,99 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR. Slijedom iznesenog, tužitelju je valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.091,06 EUR, a na dosuđene troškove dosuditi zatezne kamate počev od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u t. III. izreke.

55. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja za platež troškova parničnog postupka u iznosu od 19,83 EUR sa zateznim kamatama, a koji se odnosi na previsoko tražene troškove sudskih pristojbi, zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke presude.

U Zagrebu 7. veljače 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 39,82 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana