Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-170/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupani po generalnoj punomoćnici UID, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupani po generalnoj punomoćnici UI, dipl.iur., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, javno objavljene 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 8.929,67 eura zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče počevši od 03.10.2022. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 16.6.2019. oko 20:45 sati u Lacićima dogodila se prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja ĆI smrtno stradao, a koju je prouzročio ZI upravljajući u alkoholiziranom stanju i nedopuštenom brzinom osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], koji je u trenutku prometne nesreće bio osiguran kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-9/2020-13 od **.**.2020. ZI proglašen je krivim za izazivanje navedene prometne nesreće. Zbog smrti osiguranika tužitelja ĆI, tužitelj je rješenjem broj 251713 od 14.10.2019. njegovom djetetu, TI, priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 16.6.2019. isplatom navedene obiteljske mirovine za tužitelja nastaje šteta. Tužitelj je putem Područne službe u Osijeku, djetetu osiguranika tužitelja ĆI, TI, s prebivalištem na adresi [adresa], isplatio za razdoblje od 16.6.2019. do 30.9.2022. obiteljsku mirovinu u ukupnom iznosu od 8.929,67 eura, koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tuženik je temeljem članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju odgovoran tužitelju za naknadu štete u iznosu od 67.280,61 kuna/8.929,67 eura.

1.1. Tužitelj je podneskom od 27. rujna 2024. uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, tako da je naveo da se tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 8.929,67 eura sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi u cijelosti ovako postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu, a sve imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju po pitanju opsega i visine šteta imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Tuženik čini nespornim činjenicu da je osiguranik tužitelja smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 16.06.2019., te da je isti u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovao kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je na dan nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranje od automobilske odgovornosti broj 010212057170.Također nije sporna niti činjenica da je osiguranik tuženika ZI pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-9/2020, oglašen krivim za izazivanje prometne nezgode, međutim tuženik u ovoj pravnoj stvari prvenstveno ističe doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja zbog činjenice što je isti pristao na vožnju sa alkoholiziranim vozačem, a koja činjenica je predniku tužitelja bila poznata. Doprinos prednika tužitelja nesporno proizlazi iz dokaza provedenih u kaznenom postupku, kao i iz dokaza provedenih u parničnom postupku koji je između ostalog pokrenula i osiguranica tužitelja, a koji postupak se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod brojem Pn-66/2021 i u kojemu postupku je u konačnici zaključena sudska nagodba na način da su parnične stranke suglasno utvrdile postojanje doprinosa prednika tužitelja u omjeru od 25%. U tom smislu tuženik i u ovoj pravnoj stvari ističe doprinos pokojnog SI nastanku štetnog događaja u omjeru od najmanje 25% pa kako je člankom 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu jasno propisano da je osiguravatelj u obvezi društvu za mirovinsko osiguranje nadoknaditi stvarnu štetu i to u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranje evidentno je da je ovako postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan. Nadalje. tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva iz razloga što tužbeni zahtjev nije postavljen sukladno članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koja odredba se ima primijeniti u konkretnom slučaju. Poziva se na članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zaključno, iz dostavljenih odluka je evidentno da je VSRH zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme izvršenih isplata od strane tužitelja, a kako je to tuženik i naveo u odgovoru na tužbu. Uvažavajući naprijed spomenutu odredbu, evidentno je da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine, nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine, a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno svemu iznesenom, a s obzirom da tužitelj na kojemu je teret dokaza nije naveo niti predložio dokaze radi utvrđivanja osnovanosti i visine postavljenog tužbenog zahtjeva, to tuženik predlaže tužitelja u cijelosti odbiti sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz obvezivanje istoga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prilježe spisu i to presudu Županijskog suda u Osijeku od 16.9.2020., broj K-9/2020-13 (stranice 4-15 spisa) i potvrdu pravomoćnosti navedene presude (stranice 16-17 spisa), dopis ovog suda od 9.2.2022., broj K-9/2020-43 (stranice 18-19 spisa), dokumentaciju (stranice 20-21 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 14.10.2019. (stranice 22-24 spisa), OIB servis/pretragu osiguranika (stranice 25-26 spisa), obračun isplata (stranice 27-44 spisa), izvod iz zapisnika Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (stranica 56- spisa), te u spis Županijskog suda u Osijeku broj K-9/2020 i spise Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu brojeva Pn-183/2024 i Pn-66/2021.

3.1. U ovome postupku sud je na raspravi održanoj 17. siječnja 2025. donio rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za spajanje ovoga postupka s postupkom broj Pn- 183/2024, budući da je u navedenom predmetu više tuženika, dok je u ovome postupku tužena Croatia osiguranje d.d.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnosi na naknadu štete, sukladno članku 161. i 164. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. –dalje u tekstu: ZMO).

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja ĆI smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 16.6.2019., u kojem je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

7. Spornim se ukazuje prije svega osnova potraživanja, odnosno primjenjuje li se na konkretan slučaj ZMO ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje u tekstu: ZOOP). Sporna je i visina štete.

7.1. Prema ocjeni ovog suda na konkretni slučaj primjenjuje se ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP-a. S tim u svezi, iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) poslovni broj Rev 328/2023, Rev 12/2022, Rev 159/2022, Rev 184/2022, Rev 1437/2021, Rev 635/2023, Rev 731/2022- 2, Rev 936/2023-2 proizlazi da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a koje pravno shvaćanje nije napušteno, pa su neosnovani navodi tužitelja da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZMO, te s time u vezi i pozivanje na odluke koje odstupaju od tog shvaćanja.

8. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da se razmjeni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. propisano je da se odredbe stavka 1., 2., 3. odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8.1. Iz citirane zakonske odredbe proizlazilo bi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova obiteljske mirovine, kao što je to propisano u članku 27. stavku 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja HZMO-a i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 16.6.2019. za koji je odgovoran osiguranik tuženika (kao o odluci VSRH Rev 469/2022 od 16. svibnja 2023.).

9. Tijekom postupka, tužitelj je da bi dokazao visinu tužbenog zahtjeva, sudu dostavio Izračun isplaćenog dijela obiteljske mirovine za razdoblje od 16. lipnja 2019. do 30. rujna 2022. (list 27 spisa) iz kojeg proizlazi da iznos isplaćene obiteljske mirovine 8.929,67 eura.

10. Dakle, iz navedenog izračuna proizlazi da tužitelj nije izračunao razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine iz odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, već navedeni obračun čini ukupan iznos isplaćene mirovine.

11. Slijedom navedenoga, tužitelj, na kojemu je teret dokaza, sudu je dostavio obračun isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 16. lipnja 2019. do 30. rujna 2022. Navedeni obračun nije izračunat na temelju odredbe članka 27. ZOOP-a. Isto tako, tužitelj nije predlagao niti dokaze kojima bi dokazao da je iznos obiteljske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku u istom razdoblju, i to samo za razliku ta dva iznosa. Nadalje, potrebno je reći da tužitelj tijekom postupka nije predložio dokaz financijskim vještačenjem. Slijedom svega navedenoga, tužitelj, na kome je teret dokaza sukladno članku 219. stavka 1. ZPP nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 7. veljače 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku