Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-692/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Damira Krahulca, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika NM, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. i članka 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17.,118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-434/2020-109 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog NM kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi NM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179. a Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 117. stavku 1. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 179. a. KZ/11 optuženom NM je za kazneno djelo pod točkom 1. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.2. Na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11 optuženom NM je za kazneno djelo pod točkom 2. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca.
1.3. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom NM je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora.
1.4. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom NM se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja od 1. siječnja 2020. do 3. siječnja 2020.
1.5. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupu ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11. 91/12., 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08) oštećena ĆM se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP/08 optuženi NM je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 482,63 eura (četiristo osamdeset i dva eura i šezdeset i tri centa), a koji trošak se odnosi na paušalni trošak suda u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), te troškove vještačenja u iznosu od 182,63 eura (sto osamdeset i dva eura i šezdeset i tri centa), sve u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi NM ne navodeći zakonske žalbene razloge. Sadržajno iz žalbe optuženog proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženi NM pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Žalbom upire da je prvostupanjski sud neosnovano iskaz oštećene ĆM ocijenio vjerodostojnim kao i nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine Tomislava Dujmenovića jer smatra da navedeni su suprotni nalazu radiologa dr. VM. Iako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi NM u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. U žalbi optuženi NM ponavlja navode obrane, prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu dokaza i predlaže drukčiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda optuženika NM ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge o postojanju odlučnih činjenica u obrazloženju pobijane presude.
6.2. Suprotno žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud nakon pozorne ocjene optuženog analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi na pravilan i zakonit način utvrdio da je optuženi NM počinio kaznena djela pobliže opisana u izreci prvostupanjske presude. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza ošt. ĆM koji je potkrepljen iskazima svjedoka RM, CM, GM, te nalazom i mišljenje vještaka sudske medicine, medicinskom dokumentacijom zajedno s zapisnikom o očevidu i fotodokumentacijom zaključio da je optuženi NM teško kršio propise o Zaštiti od nasilja u obitelji i kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost, doveo ju u ponižavajući položaj na način da je ošt. ĆM u više navrata tukao rukama po glavi, hvatao za vrat, hvatao i vukao za kosu, šamarao, vrijeđajući ju da je kurva, vrag, da je kurva koja ima ljubavnika. Navedene riječi i postupci su oštećenicu prestrašili, ponizili. Takvim postupanjem optuženi NM počinio je kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179. a. KZ/11. Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da je optuženi NM u vrijeme i mjesto inkriminacije opisano u izreci presude oštećenu ĆM (blisku osobu-suprugu) tjelesno ozlijedio na način da ju udarao šakama po glavi, hvatao za vrat, te nanio tjelesnu ozljedu u vidu natučenja glave u predjelu jagodične kosti s lijeve i desne strane, te donje čeljusti s lijeve strane, te su se u radnjama optuženog stekli svi bitni elementi bića kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11.
7. Optuženi NM u žalbi ne ističe žalbeni osnovu zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, no s obzirom na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 478. ZKP/08 ispitao je pobijanu presudu u navedenom dijelu.
7.1. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud potpuno je i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti i odsutnost otegotnih o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne te je o navedenom dao jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio utvrđene olakotne okolnosti te je polazeći od stupnja krivnje optuženog, te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedena kaznena djela pravilno optuženom NM za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, te je primjenom odredbi za odmjeravanje kazne kod stjecaja kaznenog djela iz članka 51. KZ/11 optuženog NM osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca u kojemu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme uhićenja od 1. siječnja 2020. do 3. siječnja 2020. Na temelju članka 57. KZ/11 pravilno je prvostupanjski sud izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne zatvora na koju je optuženi NM osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo s tim da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora. Stoga je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna da može utjecati na optuženika i sve ostale da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, kao i da kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koju je optuženi počinjenjem navedenih kaznenih djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i 47. KZ/11.).
8. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 7. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
