REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-4/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženika RV, zbog kaznenog djela iz članka 156. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd- 2/2022 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Varaždinu na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) optuženi MV je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo spolnim uznemiravanjem iz članka 156. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 45. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i pobijana presuda preinači na način da se optuženika proglasi krivim, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Fabijanu Šebijanu, odvjetniku iz Varaždina, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza navodeći da, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iskaz oštećenice je dosljedan i vjerodostojan, nema razloga neosnovano teretiti optuženika to tim više što je nesporno da je imala dobar odnos sa udomiteljicom JV, suprugom optuženika. Također, iskaz oštećenice je potvrđen iskazima ĐV, TV, ZV i CV koji su svi iskazivali o tome da im je mlt. ŽV opisala neprimjereno ponašanje optuženika, a jednako tako je i svjedokinja ĆV iskazala da je oštećenica bila u lošem psihičkom stanju i da je nisu dodatno ispitivali kako je ne bi traumatizirali. Uz navedeno, žalitelj ističe da psihijatrijsko vještačenje nije provedeno po pravilima struke jer da su se upustili u ocjenu dokaza i nalaz je dan na temelju subjektivne procjene i odmah su isključili mogućnost da je oštećenica bila zlostavljana i analizirali su iskaz oštećenice.

8. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i donio pravilan zaključak da nema dokaza da bi optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo te ga je pravilno, uslijed nedostatka dokaza, oslobodio optužbe.

8.1. Prije svega se napominje da se neosnovano prigovara stručnosti provedenog psihijatrijskog vještačenja koje je provedeno, i po ocjeni drugostupanjskog suda, u skladu s pravilima struke. Naime, uobičajeno je da se nalaz temelji na medicinskoj dokumentaciji tako i na intervjuu s osobom koja se vještači, no u konkretnom slučaju se ni u jednom dijelu provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja ne daje vrijednosna ocjena iskaza žrtve u smislu je li ili nije bilo zlostavljanja, već sukladno pravilima struke je dan zaključak o ličnosti oštećenice. Također, prilikom dopunskog saslušanja su vještaci Jadranka Zorić i Josip Podobnik naglasili da je pitanje sklonosti deformaciji sadržaja pri prepričavanju događaja testirano objektivnom i neutralnom materijom, nevezano sadržajno za predmetno kazneno djelo. Dakle, neosnovan je prigovor da su vještaci iznijeli vrijednosnu ocjenu iskaza žrtve, već su na temelju pravila struke dali zaključak o tome da se radi o nepouzdanom svjedoku.

8.2. Tako je psihologijska vještakinja dr. Jadranka Zorić, nakon iznošenja ponašanja oštećenice u ranijim udomiteljskim obiteljima, gdje je bila sklona bježanju, utvrdila da su kod mlt. ŽV naglašene anksiozne odlike ličnosti i mogućnost formiranja fobičnog i opsesivno-kompulzivnog ponašanja, naglašena je potreba za priznanjem od strane socijalne sredine, a njena postupanja su impulzivna, usmjerena hetero destruktivno s agresivnim predznakom. Ista je emocionalno hladna osoba, s psihologijske strane u spontanom prepričavanju je sklona deformirati sadržaj i uočava se nedostatak logične povezanosti informacija koje prezentira i u situaciji osobne frustriranosti je s motivacijskog aspekta uočena tendencija neprijateljskog ponašanja prema drugim ljudima. Mlt. ŽV je izrazito podložna sugestivnim ispitnim utjecajima bili da se radi o „ne – da“ pitanjima, ponavljajućim pitanjima ili onim pitanjima koja nude alternativne odgovore, slijedom čega s psihologijskog aspekta se radi o nekredibilnoj i nepouzdanoj svjedokinji u sudske svrhe.

8.3. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Josipa Podobnika proizlazi da je prvi put oštećenica psihijatrijski liječena u rujnu 2015. kada je bila smještena kod udomiteljice ŠV i kada je govorila psihijatru o seksualnom zlostavljanju od strane muškarca koji ju je htio silovati na cesti, ista je bolnički liječena i zbog suicidalnih misli i zaključeno je da je prvenstveno traumatizirana u primarnoj obitelji. Već tada je uočena sklonost preuveličavanju i zaokupljenost spolnošću. Ponovno je hospitalizirana 2016., a tada se nalazila u Domu u Križevcima, a dovedena je zbog seksualiziranog ponašanja, navodno i s korisnikom Doma. Nadalje, za vrijeme boravka u Domu u Cresu stanje se pogoršalo jer bježi i samoozljeđuje se i dijagnosticiran je mješoviti poremećaj ponašanja i osjećaja, a posljednji je put hospitalizirana od 20. siječnja 2020. do 5. veljače 2020. i tada je utvrđeno rizično seksualno ponašanje zbog slanja svojih fotografija nepoznatim muškarcima. Poremećaj u razvoju ličnosti nestabilnog tipa uključuje i manipulativni odnos prema ljudima te su znakovi psihopatologije ponašanja i razvoja ličnosti zabilježeni već kod prve posjete psihijatru u rujnu 2015. S aspekta postavljene dijagnoze vještak zaključuje da je oštećenica sklona izmišljanjima, manipulaciji i preuveličavanju i od početka je uočeno seksualizirano ponašanje. To seksualizirano ponašanje u razdoblju od 2015. do 2020. je znak traumatiziranosti i ne može se povezati sa životom u obitelji optuženika jer datira još od 2015. i zaključuje se da je posljedica traumatiziranosti u primarnoj obitelji.

8.4. Prilikom dopunskog saslušanja je psihijatrijski vještak dr. Josip Podobnik izjavio da nisu utvrdili kod oštećenice znakove traumatiziranosti vezano za predmetne sadržaje. Također, vještakinja psihologijske struke dr. Jadranka Zorić je pojasnila na koji način se traumatiziranost manifestira tj. ponekad odmah, a ponekad je odgođena, a da u konkretnom slučaju se ne može zanemariti da nakon što je ŽV pobjegla od kuće dolazi do iznošenja iskustva u udomiteljskoj obitelji te se s motivacijskog aspekta to ocjenjuje prigodnim manipulativnim postupanjem kako bi sa sebe odvratila pozornost, a što je inače karakteristika njezine ličnosti. Vještak dr. Josip Podobnik je s tim u svezi pojasnio da je oštećenica osoba koja funkcionira na način da svoju priču prilagođava trenutnim potrebama i daje neke primjere, pa tako navodi da ukoliko je u njenom interesu, kao kad je željela izaći iz psihijatrijske bolnice, prikazati će udomitelje krasnim osobama, a ukoliko se od nje traži da izvršava određene obveze, tada ih prikazuje lošim, a posebno napominje da su i odgajatelji u Domu na Lošinju optuženi za seksualno zlostavljanje.

8.5. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud cijenio iskaz djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad OV koja je iskazala da su ona i R Biškup pomagale udomiteljici JV i da se nikada ŽV nije požalila na tretman u toj obitelji niti se požalila na neprimjereno ponašanje optuženika, pa s pravom prvostupanjski sud to povezuje s pismom oštećenice u kojem ista navodi da od samog početka nema nikakvih prava, ne smije izlaziti te da joj JV i njena kćer kopaju po stvarima, a da je optuženik često pijan i dira je, a što je u suprotnosti s iskazom EV. Osim toga i svjedokinja LV je iskazala da nisu uočili nikakve probleme u toj obitelji ili ponašanje koje ne bi bilo primjerno niti joj se ŽV na išta požalila, a istovjetno je iskazivala i DV. Također, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ukoliko je doista bilo neprimjerenog ponašanja postavlja se pitanje iz kojeg se razloga odmah oštećenica nije požalila djelatnicama koje su pomagale udomiteljici, to tim više što iz iskaza oštećenice ne proizlazi da bi joj optuženik prijetio ili je ucjenjivao ako „navodno neprimjereno ponašanje“ prijavi.

8.6. Imajući u vidu sve navedeno i povezujući iskaze djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb s nalazom i mišljenjem psihologijske vještakinje dr. Jadranke Zorić i nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka dr. Josipa Podobnika te iskazom JV koja je iskazala da joj se oštećenica povjeravala i pričala o svojem ponašanju u ranijim udomiteljskim obiteljima, tada je s pravom dovedena u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice, a nije se mogla sa sigurnošću otkloniti obrana optuženika. U odnosu na iskaze svjedoka ZV, TV i ĐV, kao i CV, radi se o svjedocima koji ima saznanja na temelju onog što im je ispričala oštećenica, pri čemu je indikativno da niti majka niti baka oštećenice nisu ništa poduzele, već su iskazale da je oštećenica odbila sve prijaviti jer da bi JV na nju vikala, a što je krajnje neživotno i nelogično jer se radilo o ozbiljnim pritužbama.

8.7. Stoga su neosnovani prigovori vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a što je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 7. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević