REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6831/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Lovrić Škunca, odvjetnici u odvjetničkom društvu Lovrić Škunca, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 9.184,81 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. ožujka 2019. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zakonske zatezne kamate na iznos od 9.184,81 Eura koje teku na taj iznos od 6. studenog 2012. do 27. ožujka 2019. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je tuženoj prestalo pravo na obiteljsku mirovinu 30. rujna 2006 budući da je završila redovito školovanje. Ističe da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2006. do 31. siječnja 2010. tuženoj s osnove obiteljske mirovine isplatio iznos od 69.202,96 kn, a na koji tužena nije imala pravo budući da je završila redovno školovanje. Nadalje, navodi da je tužena dužna izvršiti povrat nepripadno isplaćenih mirovina temeljem čl. 164 Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja obzirom da tužitelj potražuje iznose koji su plaćeni od 1. listopada 2006. pa do isplate. Tužena priznaje da je bila korisnica obiteljske mirovine temeljem rješenja tužitelja te osporava da bi postojali razlozi za povrat sredstava u smislu čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužena ističe da je rješenje nezakonito te da će protiv istoga podnijeti žalbu, odnosno prijedlog za obnovu postupka.

3. Tužitelj je sudu dana 11. ožujka 2024. dostavio rješenje broj 7521 od 25. siječnja 2019., a koje je postalo pravomoćno 28. ožujka 2019. kojim rješenjem je poništeno rješenje tužitelja broj 7521 od 8. studenog 2010. te tuženoj kao korisnici prava na obiteljsku mirovinu prestaje pravo na obiteljsku mirovinu i obustavlja se isplata sa datumom 30. rujna 2006.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: rješenje broj 7521 od 16. srpnja 2012. (list 3-4 spisa), dopisa tužitelja od 20. rujna 2012. (list 5 spisa), dopis tužitelja od 1. kolovoza 2012. (list 6-7 spisa), obračun mirovinskih primanja prema rješenju o promjeni ili prestanku prava i obustava od mirovinskih primanja (list 8-10 spisa), dopis tužitelja od 24. rujna 2012. (list 11-12 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 413 spisa), rješenje broj 7521 od 25. siječnja 2019. (list 29-30 spisa).

5. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost razloga ne povrata utuženog iznosa od strane tuženice, budući da razlozi zbog kojih tužena nije vratila utuženi iznos nisu odlučne činjenice u konkretnoj pravnoj stvari.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Između stranaka je sporno da li nastupila zastara potraživanja te da li postoji osnova za povrat isplaćenih sredstava.

8. Odredbom čl. 166. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., dalje: ZOMO propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji: kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće i kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

9. Odredbom iz čl. 168 st.2. ZOMO propisano je zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.

10. Iz rješenja tužitelja broj 7521 od 25. siječnja 2019., a koje je postalo pravomoćno 28. ožujka 2019. sud je utvrdio da je navedenim rješenjem poništeno rješenje tužitelja broj 7521 od 8. studenog 2010. te tuženoj kao korisnici prava na obiteljsku mirovinu prestaje pravo na obiteljsku mirovinu i obustavlja se isplata sa datumom 30. rujna 2006. Nadalje, iz obrazloženja rješenja proizlazi da se tužena redovito školovala za zaključno do akademske godine 2005/2006 na Ekonomskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu te da je ista u akademskoj godini 2006/2007 nastavila studij u statusu izvanrednog studenta, a zbog čega je tužena 30. rujna 2006. završila redovito školovanje pa joj prestaje pravo na obiteljsku mirovinu i obustavlja se isplata iste da danom 30. rujna 2006. Valja istaknuti da je predmetno rješenje pravomoćno te je sud vezan istim pa sud nije ovlašten odlučivati o tome da li je tužena imala pravo na obiteljsku mirovinu nakon 30. rujna 2006. budući da je navedeno rješenje donijelo nadležno upravno tijelo u upravnom postupku.

11. Iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi da je tužitelj isplatio tuženoj u razdoblju od 1. listopada 2006. do 31. siječnja 2010. isplatio iznos od 69.202,96 kn, a isto proizlazi i iz obračuna mirovinskih primanja prema rješenju o promjeni ili prestanku prava i obustava od mirovinskih primanja.

12. Odredbom iz čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/, 125/2011, 78/15., 29/18.,dalje: ZOO/05) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom st.3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. Budući da je sud utvrdio da tuženoj ne pripada pravo na isplatu obiteljske mirovine nakon 30. rujna 2006. te da je sud utvrdio da je tužitelj tuženoj isplatio mirovinu u iznosu od 69.202,96 kn/9.184,81 Eura, tužena je dužna vratiti tužitelju isplaćene mirovine temeljem čl. 166 ZOMO kao stečeno bez osnove.

14. Budući da je nepripadna isplata mirovine pravomoćno utvrđena rješenjem broj 7521 od 25. siječnja 2019., koje je postalo pravomoćno 28. ožujka 2019., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. studenog 2012. sud je utvrdio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan budući da nije nastupila zastara za utuženo potraživanje.

15. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je donijeti presudu kojom se djelomično prihvaća tužbeni zahtjev temeljem odredbe iz čl. 166 ZOMO i naložiti tužitelju plaćanje iznosa od 9.184,81 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2019.

16. Odredbom iz čl. 1115 ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužitelj nije dokazao kada je tužena zaprimila rješenjem broj 7521 od 25. siječnja 2019., međutim isto je postalo pravomoćno 28. ožujka 2019. što znači da je najkasnije navedenog datuma tužena saznala za isto, pa je od tog trenutka tužena postala nepoštena. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata po stopi koja se odnosi na ostale odnose, a temeljem odredbe iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 7. veljače 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika