Poslovni broj: P-612/2024-17
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka,Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Arsenu Stipinoviću odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika MZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Filipu Liscu odvjetniku u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave održane 18. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te zaključene temeljem odredbe čl. 335 ZPP-a, nakon javne objave od 7. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci od dana 28.11.2017. posl.br.Ovr-3118/2017 radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 03. svibnja 2005. do 31.12.2017. po stopi zateznih kamata od 15 % godišnje, od dana 01.01.2008. do 31.07.2015. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku počam od dana donošenja rješenja o ovrsi pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku u cijelosti obustavljaju."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični troška u visini od 6.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. veljače 2025. do isplate po stopi od koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tuženik odbija kao neosnovanim.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. veljače 2019. navodi kako je u predmetu posl.br.Ovr-3118/17 rješenjem od 15. siječnja 2019. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi ovog suda od 28. studenog 2017. Predmetno rješenje od 26. siječnja 2017. posl.br.Ovr-1840/2013 da je postalo pravomoćno 29. siječnja 2019. Tužitelj prvenstveno ističe prigovor zastare tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave bianco zadužnice od iznosa od 500.000,00 kn, koja je izdana 3. svibnja 2005., te ovjerena od strane javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić iz Rijeke. Budući je od dana izdavanja bianco zadužnice i dana ovjere potpisa na istoj 3. svibnja 2005. protekao i 10-godišnji zastarni rok tražbina tuženika kao ovrhovoditelja temeljem predmetne zadužnice da je u zastari. Tužitelj ističe da je odredbom čl. 126. Ovršnog zakona (NN 139/10) koji je stupio na snagu u siječnju 2011. propisano da zadužnica mora biti potvrđena od strane javnog bilježnika, a čime se napustila dugogodišnja praksa samo ovjere potpisa na njoj. Bianco zadužnice na kojima je javni bilježnik ovjerio potpis, odnosno koje je potvrdio prije stupanja na snagu ovršnog zakona (NN 112/12) da se upisuju u registar na zahtjev vjerovnika. Sukladno odredbi čl. 216. st. 6. OZ-a zadužnicu ili bianco zadužnicu ovjerenu ili potvrđenu prije stupanja na snagu Ovršnog zakona (NN 112/12) vjerovnik da je dužan prije podnošenja iste na naplatu zatražiti kod javnog bilježnika upis u registar, a što je ovdje propušteno učiniti, pa smatra da je sud prijedlog za ovrhu podnesen 25. travnja 2017. trebao odbaciti. Naime, na nekretnini koja je predmet ovršnog postupka da je kao vlasnica u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu dana 27. travnja 2017. bila upisana GZ koja nije ovršenica. Potom da je rješenje zemljišnoknjižnog odjela posl.br.Z-47248/2017 od 25. svibnja 2018. na predmetnoj nekretnini dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u ½ idealnog suvlasničkog dijela. Protiv tog rješenja da je GZ podnijela 21. rujna 2018. prigovor, te je dopušten upis zabilježbe istog. Nadalje da niti tužitelj kao ovršenik nije u obveznom ili drugom odnosu s tuženikom kao ovrhovoditeljem, a niti tuženik u prijedlogu za ovrhu dokazuje postojanje pravnog odnosa temeljem kojeg je nastalo potraživanje u iznosu od 150.000,00 kn. Stoga osporava u cijelosti i visinu novčane tražbine. Konačno predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva kao u izreci. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Navodi da su netočni navodi tužitelja da nije niti u kakvom obveznom ili drugom odnosu sa tuženikom. Potraživanje tuženika prema tužitelju da se temelji na pozajmici u iznosu od 161.232,12 kn od 11. ožujka 2004. Izjavom od 11. ožujka 2004. tužitelj da je potvrdio primitak pozajmice od tuženika u navedenom iznosu, a izjava da je potpisana u prisustvu svjedoka VZ. Radi osiguranja potraživanja tuženika prema tužitelju da je izdana bianco zadužnica na iznos od 150.000,00 kn od 3. svibnja 2005. br. OV-2644/05. Navedena isprava da predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut ovršni postupak radi ovrhe na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, a koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr- 3118/17. Tuženik navodi da je neosnovan i materijalno pravni prigovor zastare potraživanja tuženika prema tužitelju. Naime, tuženik da godinama poduzima pravne radnje pred sudovima i drugim nadležnim tijelima protiv tužitelja sa svrhom ostvarenja svoje tražbine. Nakon što njegovo dospjelo potraživanje nije bilo plaćeno tuženik da je bianco zadužnicu dostavio na naplatu Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te je 21. ožujka 2007. izvršena djelomična naplata potraživanja u iznosu od 7.706,07 kn. 19. rujna 2011. tuženik da je podnio tužbu protiv tužitelja i njegove supruge GZ radi utvrđenja bračne stečevine, jer je stan u [adresa] na adresi [adresa] upisan u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] upisan samo na ime supruge tužitelja iako predstavlja bračnu stečevinu. Presudama Općinskog suda u Rijeci posl.br.P-3556/17 od 17. ožujka 2014. i Županijskog sud a u Rijeci posl.br.Gž-3215/2014-2 od 25. ožujka 2015. tužitelj je utvrđen suvlasnikom opisane nekretnine u ½ dijela. Dana 25. travnja 2015. tuženik da je podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama tužitelja, a sud je donio rješenje o ovrsi posl.br.Ovr-4080/2015 od 8.6.2015. Konačno tuženik da je dana 25. travnja 2017. pred Općinskim sudom u Rijeci pokrenuo ovršni prijedlog protiv tužitelja radi ovrhe na nekretnini u vlasništvu tužitelja, a koji postupak se vodi pod posl.br.Ovr-3118/17. Sukladno odredbama čl. 241. i 245. ZO-a tuženik da je dokazao da je tijekom godina pokrenuo više postupaka radi utvrđenja i ostvarenja svoje tražbine čime je zastara svaki puta prekinuta, a ovrha na pokretninama i nekretninama da je još u tijeku. Neosnovani da su navodi tužitelja da isti nije upisan kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe te se predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu prouzročenog mu parničnog troška.
Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležećoj spisu, u ovosudne spise poslovni broj P-3556/2011, Ovr 747/2022 (ranije Ovr- 185/2021, Ovr-2548/18, Ovr 4080/15 ) i Ovr-3118/2017.
Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.
Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Ovr-747/2022 ( ranije Ovr-185/21, ranije Ovr-2548/2018, ranije Ovr-4080/2015) utvrđeno je kako je povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja MZ doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 4080/2015 od 8. lipnja 2015. radi naplate tražbine u iznosu od 142.293,93 kn sa zateznim kamatama, te je određena ovrha zapljenom, procjenom, oduzimanjem ovršenikovih pokretnina, njihovih povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, prodajom, te namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom. Navedeno rješenje da je postalo pravomoćno i ovršno- jer je žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja o vrsi odbačena kao nedopuštena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr 320/2019 od 8. travnja 2021.
Rješenjem od 21.11.2016. sud obustavlja postupak ovrhe određen ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-4080Ž/2015 od 08. lipnja 2015. pozivom na odredbu čl. 144 st. 1 i st. 2 Ovršnog zakona jer da ovrhovoditelj na zapisnik o popisu pokretnih stvari od 17. svibnja 2016. nakon što ovršenik nije zatečen nije odmah predložio ponovnu provedbu pljenidbe uz sudjelovanje osoba. Na navedeno rješenje je ovrhovoditelj izjavio žalbu koja je uvažena rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-94/2018 od 21. veljače 2018. te je ukinuto rješenje poslovni broj Ovr-4080/2015 od 21.11.2016 i predmet vraćen na ponovni postupka odnosno nastavak ovrhe. Postupak se nastavalja pod novim brojem Ovr-2548/2018. Rješenjem od 13. svibnja 2020. pod posl. br. Ovr-2548/2018 utvrđeno je da je ovrhovoditeljeva tražbina djelomično namirena za iznos od 1.000,00 kn i to prebijanjem s ovršenikovom tražbinom za isplatu kupovine za dio iznosa troška određenog rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-4080/2015 od 08. lipnja 2015. dok je u preostalom dijelu tražbina ovrhovoditelja nenamirena. Pod točkom III izreke rješenja utvrđeno je da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena. Podneskom od 13. siječnja 2020., a koji je zaprimljene u spis naknadno (službenom bilješkom od 10.02.2021 konstatirano da pregledom spisa je utvrđeno da spisu ne prileže prijedlog ovrhovoditelja za promjenu sredstava ovrhe od 13. siječnja 2020. (iako navedeni podnesak ima pečat prijema od 13.01.2020. SS Opatija) pa da je o istome odlučeno kasnije pod novim brojem Ovr-185/2021) predložena je promjena predmeta i sredstva ovrhe. Rješenjem pod posl.br. Ovr-185/2021 od 10.02.2021. sud određuje promjenu predmeta i sredstva ovrhe (pljenidba svih ovršenikovih novčanih tražbina po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama kod kojih ovršenik ima račune te prijenosom tražbine na račun ovrhovoditelja) po prijedlogu ovrhovoditelja od 13.01.2020.Na navedeno rješenje od 10.02.2021 ovršenik je izjavio žalbu, a ista je odbijena kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-293/2021 od 2. srpnja 2021. i potvrđeno rješenje Ovr-185/21 od 10. veljače 2021. kojim je odlučeno da sud određuje promjenu predmeta i sredstva ovrhe prema prijedlogu ovrhovoditelja ovdje tuženika od 13. siječnja 2020. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je ovrhovoditelj 25. travnja 2017. podnio prijedlog za ovrhu na i temelju bianco zadužnice od iznosa od 500.000,00 kn izdane 3. svibnja 2005. i ovjerene od strane javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić iz Rijeke OV-2644/05 na nekretnini u vlasništvu ovršenika. Predmetna zadužnica izdana u vrijeme važenja Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05), odnosno 3. svibnja 2005. pa se njezina valjanost procjenjuje prema propisima koji su bili na snazi kada je izdana, što znači da je u smislu odredbe čl. 183. st. 1. OZ-a bila dovoljna ovjera potpisa dužnika jer se zadužnice potvrđuju kod javnog bilježnika od 1. siječnja 2011. odnosno od stupanja na snagu Ovršnog zakona (NN 139/10) . Na tražbinu iz zadužnica koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, dok se na tražbine iz zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. ZOO-a. Takvo shvaćanje da je zauzeo i Vrhovni sud RH na sjednici održanoj 19. studenog 2018. Pobijano rješenje od 10.02.2021. predstavlja novo rješenje o ovrsi u skladu s odredbom čl. 5 st. 3 Ovršnog zakona. Neosnovan je žalbeni prigovor ovršenika da ovrhovoditelj ne može voditi ovrhu na dva različita predmeta. Naime, prema odredbi čl. 5. st. 1. OZ sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu. Ako je predloženo više sredstva ili više predmeta ovrhe, sud će, na prijedlog ovršenika, ograničiti ovrhu samo na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine. Kraj činjenice da je ovrhovoditeljeva tražbina tek djelomično namirena zapljenom i prodajom na javnoj dražbi pokretnine i to za iznos od 1.000,00 kn, i da je u preostalom dijelu njegova tražbina ostala nenamirena, to je povodom prijedloga ovrhovoditelja da se radi namirenja iste tražbine odredi ovrha na novom sredstvu ili predmetu ovrhe, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 5. st. 3. OZ pobijanim rješenjem o ovrsi odredio predloženu ovrhu prema njegovom prijedlogu od 13. siječnja 2020. i to pljenidbom ovršenikovih tražbina po računima i oročenim sredstvima u bankama (list spisa 90). FINA na poziv suda podneskom od 22. veljače 2022. dostavlja potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava bez naknade sukladno čl. 9 st. 4 Pravilnika o vrstama i visini naknada za obavljen poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Podneskom od 09. svibnja 2022. ovrhovoditelj ponovno predlaže promjenu sredstava ovrhe – prodajom nekretnine u suvlasništvu ovršenika, koji prijedlog sud usvaja te donosi rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-747/2022 20.06.2024. na koje ovršenik izjavljuje žalbu o kojoj nije odlučeno spis je dostavljen na rješavanje Županijskom sudu.
Uvidom u ovosudni spis Ovr-3118/2017 sud je utvrdio da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3118/2017 od 28. studenog 2017. ovrha određena na nekretnini u suvlasništvu ovršenika nekretnine stana u [adresa] i na Adresi [adresa] koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a prema prijedlogu ovrhovoditelja od 25. travnja 2017. Na navedeno rješenje ovršenik LZ je izjavio žalbu 10.01.2018. U žalbi navodi kako s ovrhovoditeljem nije u nikakvom obveznom odnosu temeljem koje je nastalo potraživanje naspram ovršenika, osporava dug u cijelosti i visinu istog te ističe prigovora zastare tražbine ovrhovoditelja iz ovršne isprave. Rješenjem od 15. siječnja 2019. upućen je ovršenik na parnicu iz razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 7 i 11 Ovršnog zakona radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-829/2019 iod 09. srpnja 2019 odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3118/2017 od 28.11.2017 osim iz žalbenih razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 7 i 11 OZ-a.
Rješenjem suda poslovni broj Ovrv-3118/2017 od 03.03.2022. u toč. I. izreke obustavljen je u cijelosti ovršni postupak određen rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 3118/2017 od 28. studenog 2017., te su ukinute sve provedene ovršne radnje. U toč. II. izreke, radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist ovrhovoditelja na nekretninama pobliže određenim i opisanim u toč. I. izreke, te je ujedno naloženo zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci uknjižba založnog prava u korist ovrhovoditelja, te upis zabilježbe ovršivosti tražbine. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3118/2017 od 28. studenog 2017. ovrha određena na nekretnini u suvlasništvu ovršenika. Budući da se navedena nekretnina nije prodala na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 102. st. 4. OZ-a predmetni ovršni postupak obustavio. Rešenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž ovr-162/2022-2 od 11. listopada 2022. odbijena žalba ovršenika kao neosnovana te potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3118/17 od 3. ožujka 2022. u toč. II. izreke.
Tužitelj je na pokretanje parnice radi proglašenje ovrhe nedopuštenom upućen rješenjem ovršnog suda poslovni broj Ovr-3118/17 od 15. siječnja 2019. na temelju odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 –dalje: OZ), jer je u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i iz čl. 50. st. 1. t. 11. (nastupanje zastare) toga Zakona, a ovrhovoditelj, ovdje tuženik se navodima žalbe usprotivio.
Tužitelj (u ovršnom predmetu ovršenik) ima pravni interes za vođenje ove parnice i ako se ovrha provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi. Tada tužitelj može postupiti u smislu odredbe čl. 56. st. 1. OZ kojom je propisano da ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. OZ provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.
U odnosu na navode tužitelja da s tuženikom nije u nikakvom obvezno pravnom odnosu kao i da osporava visinu tražbine, u odnosu na koje osporavanje nije predložio izvođenje dokaza, valja navesti kako je tuženik dostavio u spis izjavu od 11. ožujka 2004. kojom izjavom tužitelj potvrđuje da je od tuženika primio pozajmicu u visini od 161.232,12 kn/20.311,00 EUR po prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan 15.03.2005. Navedeni iznos da se obvezuje vratiti do 01.07.2004. Potpisom da potvrđuje vjerodostojnost dokumenta. Izjavu su potpisali tužitelj tuženik i svjedok VZ. Stoga je jasno da tražbina postoji te da je tuženik u obvezno pravnom odnosu s tuženikom. Posebice valja navesti da nakon primitka odgovora tužbu tužitelj u pogledu neopuštenosti ovrhe ističe isključivo prigovor zastare.
Bjanko zadužnica od 03. svibnja 2005 izdana od strane društva Missio d.o.o. kao dužnika, radi naplate tražbine od 150.000,00 kn sa kamatom od 03. svibnja 2005 sa svih računa kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa za vjerovnika MZ . Kao jamac platac ZZ je suglasan da se radi naplate tražbine zaplijene sa svih računa kod subjekata platnog prometa. Na zadužnici je ovjeren potpis dužnika i jamca platca kod javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić 03. svibnja 2005.
Ovrha u predmetu Ovr-3118/17 u kojem postupku je tužitelju upućen na pokretanje ove parnice, određena na temelju bianco zadužnice od 3. svibnja 2005. na kojoj je samo ovjeren potpis LZ kod javnog bilježnika, a nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) kao ovršne isprave, mjerodavna je odredba čl. 225. ZOO, prema kojoj se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.
Prema odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO smatra se da nije nastupio prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a prema odredbi čl. 242. st. 2. ZOO smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
Zadužnica predstavlja instrument u vjerovnikovim rukama te je vjerovniku odredbama OZ-a omogućeno njeno primarno korištenje kao platno prometnog instrumenta, a potom (ako naplata tim putem ne uspije) kao instrument ovrhe kao ovršna isprava.
U konkretnoj pravnoj stvari tuženik kao vjerovnik je predmetnu bianco zadužnicu podnio na naplatu Hypo Alpe Adria banci te je djelomično izvršena 21.03.2007. naplata u visini od 7.706,07 kn -list 22 pozadina istog. Kako naplata tražbine nije uspjela u cijelosti to je vjerovnik podnio tužbu dana 19.09.2011. pod poslovnim brojem P-3556/2011 protiv tuženika-dužnika LZ i EZ radi utvrđenja prava vlasništva u ½ dijela nekretnine stana u [adresa] i na Adresi [adresa]. Postupak je okončan donošenjem presude 17. ožujka 2014. kojom je utvrđeno da je 1. tuženik LZ suvlasnik u ½ dijela nekretnine stana u [adresa] i na Adresi [adresa] koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] , presuda je postala pravomoćna 25. ožujka 2015.
Nadalje tuženik kao ovrhovoditelj podnosi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave bianco zadužnice 28. travnja 2015. na pokretninama ovršenika, povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja MZ doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4080/2015 od 8. lipnja 2015. radi naplate tražbine u iznosu od 142.293,93 kn sa zateznim kamatama, te je određena ovrha zapljenom, procjenom, oduzimanjem ovršenikovih pokretnina, njihovih povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, prodajom, te namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom. Navedeno rješenje da je postalo pravomoćno i ovršno- jer je žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja o vrsi odbačena kao nedopuštena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr 320/2019 od 8. travnja 2021.
Rješenjem od 21.11.2016. sud obustavlja postupak ovrhe određen ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovnog broja Ovr-4080/2015 od 08. lipnja 2015. pozivom na odredbu čl. 144 st. 1 i st. 2 Ovršnog zakona jer da ovrhovoditelj na zapisnik o popisu pokretnih stvari od 17. svibnja 2016. nakon što ovršenik nije zatečen nije odmah predložio ponovnu provedbu pljenidbe uz sudjelovanje osoba. Na navedeno rješenje je ovrhovoditelj izjavio žalbu koja je uvažena rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-94/2018 od 21. veljače 2018. te je ukinuto rješenje poslovni broj Ovr-4080/2015 od 21.11.2016 i predmet vraćen na ponovni postupka odnosno nastavak ovrhe. Postupak se nastavlja pod novim brojem Ovr-2548/2018. Rješenjem od 13. svibnja 2020. pod posl. br. Ovr-2548/2018 utvrđeno je da je ovrhovoditeljeva tražbina djelomično namirena za iznos od 1.000,00 kn i to prebijanjem s ovršenikovom tražbinom za isplatu kupovine za dio iznosa troška određenog rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-4080/2015 od 08. lipnja 2015. dok je u preostalom dijelu tražbina ovrhovoditelja nenamirena. Pod točkom III izreke rješenja utvrđeno je da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena. Nadalje je po prijedlogu ovrhovoditelja donijeti rješenje o nastavnoj ovrsi na promijenjenom sredstvu ovrhe-zapiljena novčanih sredstava. Nastavne radnje u ovom postupku nisu bitne jer je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari bitno utvrditi je li do trenutka podnošenja prijedloga za ovrhu 25. travnja 2017. u predmetu Ovr-3318/2017 nastupila zastara tražbine koja proizlazi iz bianco zadužnice koja nije solemnizirana po javnom bilježniku.
Iz materijalne dokumentacije uložene u sudski spis te uvidom u predmete P- 3556/2011, Ovr-3118/2017 i Ovr-741/22 (ranije Ovr-4080/15 i dr.) ovaj sud je utvrdio kako je tuženik kontinuirano poduzimao radnje radi utvrđenja i ostvarenja svoje tražbine prema tužitelju čime ja zastara svaki put prekinuta. Naime zadužnica je izdana 3. svibnja 2005. godine, istu je tuženik kao vjerovnik poslao na naplatu Hypo Alpe Adria banci 2007. godine te je 21. 3.2007 izvršena djelomična naplata čime je zastara prekinuta. Dana 19. rujna 2011. tuženik podnosi tužbu pod poslovnim brojem P-3556/2011 protiv tužitelja i njegove supruge radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu tuženika i njegove supruge. Svrha pokretanja postupka radi utvrđenja prava vlasništva je da se utvrdi postojanje imovine u vlasništvu ovdje tužitelja na kojoj tuženik kao vjerovnik može naplatiti svoje potraživanje. Presuda je donesena 17. ožujka 2014. a postala je pravomoćna 25.03.2015. Tuženik je potom 28. travnja 2015. podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama tuženika koji se vodio pod brojem Ovr-4080/2015 te je doneseno rješenje o ovrsi 08. lipnja 2015. koji postupak je u tijeku podnošenja ove tužbe još bio u tijeku pod sada brojem Ovr-2548/2018. Rješenjem od 13. svibnja 2020. pod posl. br. Ovr-2548/2018 utvrđeno je da je ovrhovoditeljeva tražbina djelomično namirena za iznos od 1.000,00 kn i to prebijanjem s ovršenikovom tražbinom za isplatu kupovine za dio iznosa troška određenog rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-4080/2015 od 08. lipnja 2015. dok je u preostalom dijelu tražbina ovrhovoditelja nenamirena. Pod točkom III izreke rješenja utvrđeno je da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena. Navedeni postupak je i dalje u tijeku i jedino je došlo do promjene sredstva ovrhe. Pored ovršnog postupka koji je započet 28. travnja 2015. tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo i ovršni postupak 25. travnja 2017. pod brojem Ovr-3118/2017 u tom trenutku potraživanje tuženika nije bilo u zastari jer je došlo do prekida zastare već 2007. godine kada je tuženik kao vjerovnim podnio na naplatu bianco zadužnicu Hypo banci no kakao nije u cijelosti naplata izvršena to je tuženik 2011. podnio tužbu sudu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini kojom radnjom tuženika podnesenoj u roku od 5 godina od podnošenja bianco zadužnice na naplatu Hypo banci ponovno dolazi do prekida zastare. Postupak pod poslovnim brojem P- 3556/2011 pokrenuto je iz razloga utvrđenja postojanja imovine u vlasništvu ovdje tužitelja na kojoj tuženik kao vjerovnik može naplatiti svoje potraživanje. Postupak je pravomoćno okončan 25. ožujku 2015. kada ponovno počinje teći petogodišnji rok zastare. U navedenom petogodišnjem roku tuženik pokreće dva ovršna postupka i to 28. travnja 2015. i 25. travnja 2017. Stoga u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 25. travnja 2017. tražbina tuženika nije zastarjela.
Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. ove presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te je tuženiku zastupanom po punomoćniku valjalo je , priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova ( Tbr 8 toč. 1, ) sastav podnesak od 05.02.2021., 15.02.2022., i 05.07.2022. svaki u visini od po 250 bodova( Tbr 8 toč1), za zastupanje na ročištima održanima 18.02.2021, 04.05.2022, 13.09.2022, 21.10.2022, 06.11.2024 i 18.12.2024. svaki u visini od po 250 bodova (Tbr. 9 toč.1) za sastav žalbe od 6. srpnja 2021. 125 bodova (Tbr 10. toč.4) vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika što sveukupno iznosi 6.250,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tuženiku pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate. Tuženiku ne pripada trošak za sastav podneska od 29.10.2020. kojim postavlja zahtjev za naknadom troška nakon donošenja rješenja o presumiranom povlačenju kao niti trošak za sastav odgovora na žalbu od 28. svibnja 2024. žalba tužitelja izjavljena na rješenje o presumiranom povlačenju) sve s obzirom da je rješenje o presumiranom povlačenju ukinuto pa u odnosu na navedene troškove tuženiku ne pripada naknada. Nadalje neosnovan je zahtjeva tuženika za naknadom troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu te odgovor na žalbu budući tuženik nije obveznik snašanja navedenih sudskih pristojbi sve budući sudska pristojba za odgovor na tužbu dospijeva tek po pravomoćnom dovršetku postupka i odmjerava se srazmjerno uspjehu u sporu stranaka, dok sudska pristojba za odgovor na žalbu koja žalba je izjavljena na rješenje o povlačenju se ne plaća.
Slijedom toga odlučeno je kao u točki II izreke presude.
U Rijeci 07. veljače 2025.
S u d a c
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženiku
