Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-348/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari I- tužiteljice FUĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužitelja FU iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Adnanu Rizviću, odvjetniku iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. siječnja 2025., u prisutnosti II-tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanih I-tužiteljice i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 7. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Poništava se ugovor o zakupu dijela kuće zaključen dana 6. travnja 2016. godine između MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FUĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke dana 6. travnja 2016. godine.
II. Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1124/18-2 od 4. svibnja 2018. godine, proglašava se nedopuštenom.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima plati troškove postupka u iznosu od 53,09 eura s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 7. veljače 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi kao i tijekom postupka navode da su rješenjem ovoga suda broj Ovr- 1124/18-18 od 15. studenoga 2018. godine upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, te u tužbi dalje navode da je ovršna isprava, odnosno ugovor o zakupu dijela kuće od 6. travnja 2016. godine ništetan, pa predlažu ovome sudu predmetnu ovrhu proglasiti nedopuštenom. II-tužitelj potražuje trošak sudskih pristojbi.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio, prije svega ističući prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a podredno tuženik navodi da tužitelji ne mogu u ovosudnom postupku osporavati valjanost ugovora od 6. travnja 2016. godine i isticati njegovu ništetnost jer da su to mogle samo u drugom posebnom postupku radi utvrđenja ništetnosti, budući da ovršni sud nije nadležan za utvrđenje ništetnosti ugovora o zakupu. Tuženik predlaže odbiti tužitelje s tužbenim zahtjevom. Tuženik potražuje i naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.
5. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2/2021-4 od 5. travnja 2023. godine ovosudna presuda broj P-1164/2018-28 od 12. studenog 2020. ukinuta je i vraćena ovome sudu na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu da će u nastavku postupka raspraviti istaknuti prigovor ništetnosti ugovora o zakupu poslovnog prostora kao ovršne isprave i utvrditi odlučne činjenice za rješenje odnosa među strankama, te nakon toga donijeti odluku o tužbenom zahtjevu.
6. Prije svega, sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor našao neosnovanim, naime odredbom članka 63. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) jasno je određeno da je za suđenje u sporovima koje nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka, odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha.
7. Slijedom izloženog, prigovor tuženika se evidentno ukazuje neosnovanim.
8. Postupajući u smislu gore navedene upute Županijskog suda u Rijeci sud je u ponovljenom postupku prije svega izvršio uvid u priloženu dokumentaciju i to konkretno ugovor o zakupu dijela kuće od 6. travnja 2016. godine (list 5-6 ovoga spisa), te je uvidom u isti utvrdio da su parnične stranke sklopile ugovor o zakupu dijela kuće, te da su zakupoprimci, ovdje tužitelji trebali nekretnine koje su predmet citiranog ugovora koristiti isključivo za iznajmljivanje apartmana, te iste ne mogu dati u podzakup drugim osobama.
9. Uvidom u dopis Ministarstva turizma RH od 24. kolovoza 2018. godine (list 7 ovoga spisa) sud utvrđuje kako Ministarstvo turizma predmetnim dopisom obavještava II- tužitelja kako pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu može samo vlasnik objekta ili uz njegovu pisanu suglasnost, njegov bračni ili izvanbračni drug, životni partner, srodnik u ravnoj liniji ili član obitelji, pa dakle fizička osoba koja je sklopila s vlasnikom objekta ugovor o zakupu ili ugovor o najmu ne bi mogla ishoditi rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a sve u smislu odredbe članka 34. stavak 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj 85/15. i 121/16.).
10. Uvidom u dopis Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Crikvenica od 16. listopada 2018. godine (list 8 spisa), sud utvrđuje kako navedeni Ured predmetnim dopisom obavještava II-tužitelja da po priloženom ugovoru o zakupu ne može ishoditi odobrenje za pružanje usluga u domaćinstvu, a što je predviđeno odredbom članka 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
11. Uvidom u daljnju priloženu dokumentaciju ovome spisu (listovi 40-46), sud utvrđuje da su ovdje tužitelji po saznanju da zakupljene apartmane, odnosno da u zakupljenim apartmanima ne mogu pružati ugostiteljske usluge, pokušali sa ovdje tuženikom sklopiti novi ugovor o zakupu na način da su u svrhu iznalaženja rješenja za teškoće u realizaciji pružanja ugostiteljskih usluga u apartmanima koje su zakupili, izvršili i registraciju firme, te kako je sud već naveo pokušali s tuženikom sklopiti i novi ugovor o zakupu dijela kuće, međutim tuženik na to nije pristao, te do realizacije novog ugovora o zakupu nije došlo.
12. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno ovaj sud zauzima stav da se u ovoj pravnoj stvari radi o pobojnom ugovoru koja pobojnost je previđena člankom 330. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), a u svezi s člankom 282. koji definira nesporazum kao razlog pobojnosti, naime ovaj sud drži da je predmetni ugovor o zakupu dijela nekretnine koje su parnične stranke zaključile s tuženikom dana 6. travnja 2016. godine, u smislu odredbi članaka 519. -531. ZOO-a, valjan jer ispunjava sve zakonske uvjete za valjanost ugovora o zakupu nekretnina, te stoga dakle po stavu ovoga suda predmetni ugovor nije ništav, međutim analizom svih provedenih dokaza ovome spisu sud drži da se u konkretnom slučaju prilikom sklapanja ugovora o zakupu radilo o nesporazumu o pravnoj naravi ugovora, a što je razlog pobojnosti istoga u smislu odredbe članka 330. ZOO-a. Naime, sud poklanja vjeru tužiteljima kada isti tvrde da su znali da sklapanjem takvog ugovora ne mogu pružati ugostiteljske usluge isti ne bi niti sklopili, a da je to zaista tako sud utvrđuje iz dokumentacije koju su priložili ovome spisu iz koje je jasno razvidno da su rješenje pokušali naći time da su osnovali firmu, no tuženik nije pristao na sklapanje novog ugovora o zakupu, stoga ovaj sud drži da se zaista radilo o nesporazumu o pravnoj naravi ugovora predviđeno odredbom članka 282. ZOO-a, te je stoga po stavu ovoga suda predmetni ugovor pobojan, pa shodno izloženom ovaj sud donosi odluku kao u izreci presude, te usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje su tužitelji imali za trošak koju će tužitelji imati za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura sud nije prihvatio budući da istu zbog zastare neće niti naplatiti.
Osijek, 7. veljače 2025.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u pisanom primjerku, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. I-tužiteljici
2. II-tužitelju
3. punomoćniku tuženika
