REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Us I-1028/2024-8

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Slašćak d.o.o. [adresa], OIB: 21378456986, kojeg zastupa prokurista GI, protiv tuženika, Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, Trg Lava Mirskog 3, Osijek, OIB: 10383308860, Osijek, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Viškovci, Omladinska 23, Viškovci, OIB: 70382818640, koju zastupa opunomoćenik Vedran Bikić, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 11B, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade, 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnoga odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/II-363-03/24-01/12, URBROJ: 2158-19/14-24- 2 od 18. lipnja 2024.

II Poništava se rješenje Općine Viškovci, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-363-02/24-01/02, URBROJ: 2158-40-03-01-24-01 od 28. ožujka 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III Odbija se zahtjev zainteresirane osobe, za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Viškovci, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-363-02/24- 01/02, URBROJ: 2158-40-03-01-24-01 od 28. ožujka 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2024. u točki 1. izreke tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade od 5. ožujka 2024. za nekretnine u [adresa], na adresi [adresa], na kč. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], u naravi poslovno proizvodne djelatnosti, korisne površine 19248,8 m2, u godišnjem iznosu od 4.157,74 eur. U točki 2. izreke određeno je da je tužitelj, utvrđeni iznos komunalne naknade, dužan platiti u 4 rate (tromjesečno) u iznosu od 1.039,44 eur (umanjen iznos prve rate, počevši od 5. ožujka 2024.), koje dospijevaju na naplatu dvadesetog dana u mjesecu na kraju svakog tromjesečja. U točki 3. izreke naveden je broj žiro-računa Proračuna Općine Viškovci na koji je potrebno vršiti uplate. U točki 4. izreke određeno je da se na dospjeli iznos neplaćene komunalne naknade obračunava zakonska zatezna kamata, dok je u točki 5. izreke određeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Tužitelj u tužbi navodi da rješenje tuženika osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba postupka. Navodi da prvostupanjsko tijelo, u ponovljenom postupku, nije postupilo prema uputi tuženika iz rješenja od 10. svibnja 2022. jer nije utvrdilo korištenje, točnu površinu niti namjenu prostora, te nije izvelo dokaz utvrđivanja obavljanja poslovne djelatnosti. Navodi da je nesporno da se predmetna nekretnina nalazi izvan građevinskog područja općine Viškovci te da je udaljena oko 1 km od samog naselja i sagrađena je na poljoprivrednom zemljištu poljoprivredne namjene. Ističe da na području predmetne nekretnine nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za naplatu komunalne naknade koji proizlaze iz članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Navodi da Općina Viškovci ne raspolaže projektnom dokumentacijom vezanom za rekonstrukciju i/ili održavanje nerazvrstane ceste u vlasništvu Općine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao niti račune o održavanju iste, a radi se o cesti koja je od najvećeg značenja za tužitelja jer prolazi kraj njegove nekretnine, i koju je o svom trošku rekonstruirao, asfaltirao i koju sam održava. Nadalje, navodi da je sam osigurao rekonstrukciju i proširenje županijske ceste ŽC 4130 te izgradio priključak na istu. Vezano za javnu rasvjetu, navodi da ona završava s posljednjom kućom unutar naselja Viškovci, dok ista ne postoji na potezu od posljednje kuće u naselju do tužiteljeve nekretnine. Navodi da je financirao dovođenje priključka na električnu mrežu iz druge jedinice lokalne samouprave i izgradnju rasklopišta bez kojih ne bi mogao obavljati svoje proizvodne djelatnosti niti ishoditi sve potrebne dozvole i realizirati navedene investicije. Ističe da predmetne nekretnine nisu priključene na javnu vodoopskrbnu mrežu, nego koriste bunarsku vodu iz eksploatacijskog bunara koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji bunar tužitelj sam održava. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo površinu predmetnih nekretnina te da nije moguće utvrditi temeljem kojih dokaza je isto utvrdilo stvarnu namjenu/korištenje predmetnih nekretnina. Ističe da prvostupanjsko tijelo nije navelo koje su to službene evidencije i podaci korišteni kao osnova izračuna i što je iz njih proizašlo, te smatra neosnovanim da se od bilo kakvih podataka paušalno umanji 20% kako bi se dobila "korisna" površina. Navodi da prvostupanjsko tijelo, pri utvrđivanju korisne površine, nije postupilo po članku 19. Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticanje stanogradnje ("Narodne novine", broj 106/2004., dalje: Pravilnik), a koje je bilo dužno primijeniti sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine", broj 40/1997., dalje: Uredba). Smatra da prvostupanjsko rješenje nije na zakonit način odredilo početak tijeka obveze stoga što se predmetna obveza komunalne naknade njime zasniva po prvi puta za navedenu nekretninu i to retroaktivno. Poziva se na praksu upravnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske te predlaže sudu provesti dokaz provođenjem vještačenja po vještaku građevinske struke na okolnost ispunjavanja uvjeta iz članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu na predmetnim nekretninama. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 28. ožujka 2024.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu smatra da su navodi tužitelja neosnovani i neutemeljeni te navodi da je ispunila u cijelosti potrebnu proceduru prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja te da je isto doneseno na temelju svih javno dostupnih informacija i dokumenata. U pogledu članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu navodi mišljenje ministarstva te ističe kako tužitelj pogrešno smatra da je Općina Viškovci obvezna osigurati javnu rasvjetu u svakoj ulici i uličici naselja, jer sukladno mišljenju ministarstva za obvezu plaćanja komunalne naknade dovoljno je da se na području naselja obavlja predmetna komunalna djelatnost. Slijedom navedenog predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev, te potražuje trošak sastava odgovora na tužbu.

6. Dana 17. siječnja 2025. pred ovim sudom je održana rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tuženika i zainteresirane osobe, na kojoj je opunomoćenik tužitelja ostao kod tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga navedenih u tužbi. Opunomoćenica tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu, kao i kod obrazloženja osporavanog rješenja i svih navoda iznesenih tijekom postupka. Opunomoćenik zainteresirane osobe ostao je kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih tijekom postupka te je u spis predao mišljenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine vezano uz tumačenje članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu te je primjerak istog uručen opunomoćeniku tužitelja. Sud je na raspravi, u skladu s odredbom članka 49. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., dalje: ZUS) odbio dokazni prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke na okolnost ispunjenja uvjeta iz članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu jer se prema shvaćanju ovoga Suda, pravilna i zakonita odluka u ovom sporu mogla donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog postupka.

7. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave koje prileže istome.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 9. Rješenjem Općine Viškovci, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I- 363-02/24-01/02, URBROJ: 2158-40-03-01-24-01 od 28. ožujka 2024. tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade od 5. ožujka 2024. pa nadalje u ukupnom godišnjem iznosu od 4.157,74 eur, za nekretnine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poslovno-proizvodni objekt, na adresi [adresa].

10. Prema odredbi članka 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/2018., 110/2018. i 32/2020., dalje: ZKG) komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Komunalna naknada je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture.

11. U skladu s odredbom članka 92. ZKG-a, komunalna naknada plaća se za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište (stavak 1.). Komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave (stavak 2.).

12. Člankom 94. ZKG-a propisano je da obveza plaćanja komunalne naknade nastaje: 1. danom izvršnosti uporabne dozvole odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole, 2. danom sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine, 3. danom pravomoćnosti odluke tijela javne vlasti kojim se stječe vlasništvo nekretnine, 4. danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez pravne osnove (stavak 1.). Obveznik plaćanja komunalne naknade dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti upravnom tijelu nastanak te obveze odnosno promjenu tih podataka (stavak 2.). Pod drugim podacima bitnim za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade iz stavka 2. ovoga članka smatra se promjena obračunske površine nekretnine ili promjena namjene nekretnine (stavak 3.). Ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.

13. Prema odredbi članka 99. ZKG-a, komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: 1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (Narodne novine, broj 40/97.) i 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine. Iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

14. Odredbom članka 100. ZKG-a propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 1.). Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (stavak 2.). Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (stavak 3.).

15. Tužitelj osporava predmetno rješenje prvenstveno tvrdeći da zainteresirana osoba, Općina Viškovci, ne obavlja komunalne djelatnosti u skladu s odredbama ZKG- a, odnosno ne pruža komunalne usluge od interesa za fizičke i pravne osobe te ne financira građenje i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općine, zbog čega smatra da nije obveznik plaćanja komunalne naknade, prema odredbi članka 92. stavka 2. ZKG-a.

16. U skladu s dosadašnjom sudskom praksom, primjerice odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-7071/2011-4 od 11. rujna 2013., proizlazi da se komunalna naknada može odrediti za područje općine na kojem postoje pristupne ceste, električna energija i opskrba vodom, a pri tome nije odlučno obavljaju li se te komunalne usluge baš u svakoj ulici. Također, iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-11715/2011-4 od 5. ožujka 2014. proizlazi kako je za obvezu plaćanja komunalne naknade dovoljno da je javna rasvjeta osigurana na području naselja unutar kojega se nalazi ulica gdje se nalazi nekretnina.

17. U odnosu na prigovor tužitelja da je sam financirao komunalnu infrastrukturu, valja reći da isti nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. To stoga što je odredbom članka 92. stavka 2. ZKG-a, propisano da se komunalna naknada za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, pri čemu nije odlučno tko je navedenu infrastrukturu financirao, kakvo je stajalište i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-1877/17-2 od 8. studenog 2017.

18. Nadalje, iz dokaza u spisu jasno proizlazi da pristupna cesta prema navedenim nekretninama postoji, a isto tako nije sporno da je Općina Viškovci opskrbljena vodovodnom mrežom. Osim toga neosnovan je i prigovor tužitelja vezan uz javnu rasvjetu jer nije odlučno da li se ista nalazi u svakoj ulici općine, već je bitno da ona postoji.

19. Isto tako, nisu odlučne tvrdnje tužitelja o tome da vodu koristi iz bunara kojega nije izgradila, financirala ili održavala zainteresirana osoba, da je predmetnu pristupnu cestu sam uredio te da javna rasvjeta uopće ne postoji, kada je dovoljno da pristupne ceste te opskrba električnom energijom i vodom postoje na području Općine Viškovo, što tužitelj niti ne spori, kao što je nesporno i da komunalna infrastruktura egzistira u odnosu na ulicu gdje se nekretnina tužitelja nalazi.

20. Stoga je prema stajalištu ovoga Suda u provedenom postupku utvrđena činjenica da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina te njihov položaj, a posebno činjenica da se iste nalaze u ulici, odnosno zoni gdje je dostupna komunalna infrastruktura Općine Viškovo te da stoga i postoji obveza tužitelja na plaćanje komunalne naknade.

21. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2024. tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za objekte koji služe u svrhu obavljanja poslovno-proizvodne djelatnosti koje su izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] korisne površine 19248,8 m2. Međutim, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog postupka nije vidljivo na koji je način utvrđena točna površina predmetnih objekata odnosno jedinica korisne površine predmetnih objekata.

22. Osim toga, niti zainteresirana osoba u prvostupanjskom rješenju, a niti tuženik u osporavanom rješenju ne navode na temelju kojih dokaza i podataka su utvrdili početak obavljanja poslovne djelatnosti tužitelja u navedenim objektima, a što je bitno za pravilno obračunavanje obveze komunalne naknade jer se komunalna naknada za predmetne nekretnine utvrđuje prvi puta.

23. Naime, za utvrđivanje činjenice početka korištenja nekretnine potrebno je, prema stajalištu ovoga Suda, provesti potpuni upravni postupak i izvesti sve potrebne dokaze (saslušanje svjedoka, izjava stranke i sl.) kako bi se utvrdila točna činjenica početka korištenja nekretnine u poslovno-proizvodne svrhe. Naime, prema članku 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP) ispitni se postupak provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućavanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Prema stavku 1. članka 58. ZUP- a službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i dr.

24. Iz naprijed navedenog proizlazi kako prvostupanjsko tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, odnosno nije na nedvojben način utvrdilo korisnu površinu nekretnina koje služe u svrhu obavljanja poslovno-proizvodne djelatnosti, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti početak korištenja predmetne nekretnine u poslovno- proizvodne svrhe, te stoga Sud ne može osporavana rješenja ocijeniti zakonitima.

25. S obzirom na navedeno, Sud smatra da je donošenjem pobijanog rješenja tuženika od 18. lipnja 2024. kao i donošenjem prvostupanjskog rješenja od 28. ožujka 2024. došlo do povrede prava tužitelja kao i do povrede zakona na štetu tužitelja te je stoga temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud poništio i prvostupanjsko rješenje od 28. ožujka 2024. i pobijano rješenje tuženika te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko će tijelo pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na koje će pravilno primijeniti materijalno pravo te će u roku od 60 dana od primitka prijepisa ove presude, donijeti novu, zakonitu odluku pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka sukladno odredbi članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (točka I i II izreke).

26. O zahtjevu zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora odlučeno je na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a, jer navodi očitovanja, odnosno odgovora na tužbu nisu pridonijeli donošenju odluke Suda u konkretnom slučaju te je stoga odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Osijeku 7. veljače 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke III izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku