REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-76/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Tomislavu Biuku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. veljače 2025. u prisutnosti pun. tužitelja Tomislava Biuka a u odsutnosti tuženika, 07. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplatiti tužitelju na ime naknade štete iz osnove povrede prava osobnosti, iznos od 8.421,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za razdoblje od 27. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.455,60 eura zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja teče od 07. veljače 2025. pa do isplate

Obrazloženje:

1.Tužitelj u tužbi navodi da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora temeljem presude Županijskog suda u Šibeniku br. K-61/06 od 18. srpnja 2007. U razdoblju od 16. rujna 2001. do 14. listopada 2004. da je boravio u istražnom zatvoru u Splitu, na izdržavanje kazne zatvora da je stupio 01. travnja 2008. u zatvoru u Zagrebu, da je 02. lipnja 2008. premješten u zatvorsku bolnicu, a od 05. prosinca 2008. da boravi u kaznionici Lepoglava, s time da je od 09. travnja 2004. do 23. travnja 2009., te od 06. srpnja 2011. do 18. srpnja 2011. boravio u zatvorskoj bolnici. Kaznu da izdržava u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava RH, odredbama o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Temeljno pravo zatvorenika da je pravo na smješten primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima, a tužitelj da je cijelo vrijeme boravka u zatvoru smješten u neadekvatnim uvjetima, da je riječ o prenapučenosti i lošim higijenskim uvjetima nedostojnim čovjeku. Za vrijeme boravka u zatvoru u Splitu, njegovo zdravstveno stanje da je postalo kritično te da mu je dijagnosticirano trovanje krvi, nategnuće jetre, kronični gastritis, iritacija crijeva, poremećaj u prehrani, cistična tvorba na desnom bubregu, vidljive promjene na koži i oštećenja kralježnice. Unatoč navedenim dijagnozama, da mu nije pružena adekvatna medicinska skrb. Po dolasku u zatvor u Zagrebu 01. travnja 2008. da je smještan u spavaonicu neadekvatne veličine sa još 7 zatvorenika, u kojoj se nalazio i sanitarni čvor, koji nije potpuno odijeljen od prostora za prebivanje, bez adekvatne ventilacije, što je boravak u prostoru činilo nepodnošljivim i ometalo privatnost svih osoba smještenih u prostoriji. U istoj da se konzumirala i hrana i sl. Boravak u prostoru da je omogućavan u trajanju od 2 sata dnevno, što je zbog opisanih uvjeta bilo nedostatno. Kontakti sa osobama izvan zatvora da su bili otežani zbog duljine dopuštenosti i procedure vezane uz posjetitelje. Sve to da je utjecalo na zdravstveno stanje tužitelja, a medicinska skrb da je bila neadekvatna, u pogledu veličine spavaonice, nedostatka pitke vode i zaključanosti sobe. Dolaskom u kaznionicu Lepoglava, tužitelj da je također bio smješten u sobu neadekvatne veličine sa još 5 zatvorenika, nakon čega je premješten na drugi odjel, zajedno sa 3 zatvorenika, pa u treću sobu gdje je boravio sa 11 zatvorenika, u prostorima koji ju ispod minimuma standarda predviđenim zakonskim propisima. Sve to da je vrijeđalo njegovo dostojanstvo zbog nehumanih uvjeta izdržavanja zatvorske kazne. Uglavnom, tužitelj podrobno opisuje sve nedostatke zatvorskog smještaja koji su, po njegovom mišljenju, utjecali na njegovo zdravstveno stanje, uskraćivali njegova ljudska prava, zbog čega traži naknadu štete. Pri tom se poziva na odredbe čl. 9., 14., 74., 76., 78., 80., 85., 91., 93., 96., 97., 99., 101., 103. i 117. Zakona o izvršenju kazne zatvora, čl. 4., 5., 6. i 7. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika te čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i standarda Europskog odbora za sprječavanja mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT). Također, tužitelj ističe da je Županijski sud u Varaždinu 18. siječnja 2012. donio pravomoćno rješenje kojim njegov zahtjev smatra osnovanim te naređuje Kaznionici Lepoglava otklanjanja nezakonitog prikraćivanja u odnosu na pravo zatvorenika na odgovarajući smještaj, po kojoj nije postupljeno. Pozivom na odredbu čl. 19. i 1046. ZOO-a predloženo je donošenje presude sadržaja navedenog u izreci ove presude, a tužitelj potražuje 50,00 kn po svakom danu provedenom u opisanim uvjetima, odnosno za 1296 dana iznos od 63.450,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva 27. lipnja 2012.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe prigovor zastare s obzirom na trogodišnji zastarni rok za naknadu štete. Ističe da se kod smještaja svakog zatvorenika, pa tako i kod tužitelja, vodilo računa o tome da zatvaranje bude sukladno čl. 14. st. 1. toč. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, odnosno primjerenim ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Tužena smatra da je smještaj tužitelja odgovarao svim zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, da su sve prostorije bile čiste, suhe, opremljene dnevnim i umjetnim svijetlom, da postoje prekidači za hitne pozive, zaštitu od požara, da su opremljene radijatorima, te da se može konstatirati kako umanjena prostornost nije takvog karaktera da bi utjecala na povredu prava osobnosti, u smislu kršenja ili povrede temeljnih prava tužitelja. Ističe da su netočni navodi tužitelja koji se odnose na održavanje higijene, budući je bila dostupna pitka voda, hladna i topla voda, tuševi s topolom vodom, čistoća da je održavana, a svim zatvorenicima da je pružena primjerena i adekvatna zdravstvena zaštita. Tuženik se također poziva na obrazloženje odluke Ustavnog suda RH br. U-III-3717/2009 od 03. ožujka 2011. u odnosu na povredu čl. 23. i 25. Ustava RH i čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u kojoj odluci Ustavni sud naglašava da se radi o podnositelju koji je na Europskom sudu ishodio osudu RH zbog povrede čl. 3. Konvencije, koja se sastoji o nečovječnom i ponižavajućem postupanju zakonskih vlasti u kaznionicu u Lepoglavi, te je tužitelju dosuđen iznos od 2.000,00 € na ime naknade štete. Ocjena Ustavnog suda odnosila se na razdoblje nakon donošenja navedene odluke, te je utvrđeno da nisu osnovani tužiteljevi navodi, s obzirom da su zatražena očitovanja mjerodavnih institucija te je proveden pripremni sastanak, odnosno utvrđeno je da je tužitelj imao odgovarajući tretman. Neadekvatan smještaj, koji se odnosi na prenapučenost kaznionice, da je posljedica starosti zgrade, te sama po sebi i vezi s drugim postupcima uprave prema tužitelju u tom postupku ne predstavlja suprotnost odredbama Zakona o izdržavanju kazne zatvora, odnosno situaciju koja bi kod podnositelja mogla stvoriti osjećaj potištenosti ili predstavlja objektivni izraz nečovječnog postupanja, radi čega je ocijenjeno da u tom slučaju nisu povrijeđena temeljena ustavna prava ni prava zajamčena Konvencijom. Iz tog razloga da nije osnovana niti tvrdnja tužitelja u ovom postupku da je bio izložen nečovječnom postupanju i da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, zbog kojih povreda bi došlo zbog prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika. Nadalje, u konkretnom slučaju da nisu ispunjene temeljne pretpostavke obvezno-pravnog odnosa za štetu, jer tužitelj ničim ne dokazuje štetnu radnju koja bi se sastojala u neadekvatnom smještaju zbog čega su povrijeđena njegova prava osobnosti. Navodi o neadekvatnom smještaju da su paušalni, tužba da je nejasna i nerazumljiva, da nije dovoljno navesti samo načelno pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj ustvari traži da sud istražuje što on traži, što je neprihvatljivo. Dakle, tužba da ne sadrži činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji svoje tvrdnje. S obzirom na razdoblje provedeno u zatvoru u Splitu i Zagrebu te dio proveden u zatvorskoj bolnici, tužena smatra da je nastupila zastara, uzevši u obzir trogodišnji zastarni rok otkada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila, a to je razdoblje prije 27. lipnja 2009.

3.Presudom ovog suda Pnš-278/14 od 24.7.2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 63.450,00 kn s zakonskim zateznim kamatama i troškom.

4.Presudom Županijskog suda u Vukovaru Gž-690/17-4 od 10.1.2018. odbijena je žalba tužitelja protiv naprijed navedene prvostupanjske odluke.

5.Odlukom Ustavnog suda RH broj U-III-845/2018 od 26.11.2020. usvojena je ustavna tužba tužitelja te su ukinute obje naprijed navedene sudske odluke i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak u odnosu na prigovore tužitelja glede osobnog prostora koji je imao na raspolaganju tijekom boravka u Kaznionici u Lepoglavi.

7.U postupku su izvedeni dokazi pregledom presude Županijskog suda u Šibeniku K-61/06 od 18. srpnja 2007., medicinske dokumentacije tužitelja, rješenja Županijskog suda u Varaždinu br. 2IK.I.774/11-4 od 18. siječnja 2012., rješenja Županijskog suda u Varaždinu 2IK.I.774/11-4 19KžI-26/12-3 od 02. veljače 2012., zahtjeva za mirno rješenje spora od 27. lipnja 2012., izvješća zatvora u [adresa] od 29. siječnja 2016., podataka o smještaju tužitelja u zatvoru Lepoglava i fotodokumentacije ćelija u kojima je bio smješten, očitovanja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav kaznionica Lepoglava KLASA: 702-01/12-01/97 od 21. ožujka 2015., KLASA: 730-11/02-01/181 od 23. ožujka 2015., KLASA: 702-01/12-01/78 od 28. svibnja 2015., KLASA: 730-04/12-01/264 od 19. studenog 2012. i KLASA:702-01/12-01/78 od 28. svibnja 2015., izjave tužitelja od 23. ožujka 2003., pismena Županijskog suda u Splitu br. Mk-266/01 od 23. travnja 2003., 25. travnja 2003., odluke zatvora u Splitu KLASA: 730-03/03-01/21 od 28. travnja 2003., pismena Županijskog suda u Splitu K-78/04 od 06. listopada 2004., naloga za vještačenja Županijskog suda u Splitu K-78/04 od 06. listopada 2004., pismena Okružnog zatvora u Splitu br. Mk-266/01 od 14. veljače 2002., pismena Županijskog suda u Splitu K-18/02 od 14. veljače 2002., pismena zatvora u Splitu od 20. rujna 2004., pismena Županijskog suda u Splitu br. K-78/04 od 16. rujna 2004. i 14. listopada 2004., pismena zatvora u Splitu Mk-266/01 od 15. listopada 2004., saslušanjem tužitelja te svjedoka VE, SE, dr. UE i OE.

8.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u dosuđujućem dijelu.

9.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog, kako tvrdi, grube povrede prava osobnosti i temeljnih ljudskih prava za vrijeme boravka u zatvoru u Lepoglavi.

10.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku K-61/06 od 18. srpnja 2007. tužitelj oglašen krivim što je 16. rujna 2001. počinio kazneno djelo protiv života-ubojstvo supruge Hkazneno djelo označeno i kažnjivo po čl. 90. KZ-a, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 godina, u koje vrijeme je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 16. rujna 2001. do 14. listopada 2004., te mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja se trebala provoditi za vrijeme izvršenja kazne zatvora dok za to postoji potreba, a ne dulje od 3 godine;

- kako je tužitelj boravio u istražnom zatvoru u Splitu od 16. rujna 2001. do 14. listopada 2004., te je na izdržavanju kazne stupio 01. travnja 2008. u zatvor u Zagrebu, odakle je 02. lipnja 2008. premješten u zatvorsku bolnicu, a od 05. prosinca 2008. do 27. srpnja 2012. boravi u kaznionici Lepoglava, s time da je u razdoblju od 09. travnja 2009., do 23. travnja 2009. te od 06. srpnja 2011. do 18. srpnja 2011. boravio u zatvorskoj bolnici, da bi od 27. srpnja 2012. do puštanja 06. rujna 2013. boravio u [adresa];

- kako je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu br. 2 Ik.I.774/11- 4 od 18. siječnja 2012.naređeno kaznionici u Lepoglavi otklanjanje nezakonitog prikraćenja u odnosu na tužitelja, vezano uz odgovarajući smještaj u spavaonici propisane površine i zapremnine, te je naloženo da mu se osigura smještaj u spavaonici u kojoj će u odnosu na njega biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora;

- kako je tužitelj pored izrečenog obveznog psihijatrijskog liječenja tijekom boravka u zatvoru liječen i zbog gastrointestinalnih tegoba, zbog čega je bio podvrgnut posebnom režimu prehrane u zatvoru, kontrolnim internističkim pregledima, koji uključuju RTG snimanja srca i pluća, gastroskopiju, ultrazvuk abdomena, holter EKG, odlazio je na dermatološke i ORL preglede, koristio je stomatološke usluge i dr.;

- kako je tužitelj u pojedinim razdobljima boravka u Kaznionici u Lepoglavi imao na raspolaganju sljedeće površine osobnog prostora: od 5 do 23.12.2008. (18 dana) sobu od 16.00 m2 s još petoricom zatvorenika ( ukupno 6 zatvorenika), što znači da je svaki zatvorenik imao na raspolaganju 2,67 m2; od 23.12.2008. do 9.4.2009. (3 mjeseca i 17 dana) sobu od 9,25 m2 s još trojicom zatvorenika (ukupno 4 zatvorenika), što znači da je svaki zatvorenik imao na raspolaganju 2,31 m2; od 23.4.2009. do 6.7.2011. (2 godine, 2 mjeseca i 13 dana) sobu od 29,99 m2 s još 11 zatvorenika (ukupno 12 zatvorenika), što znači da je svaki zatvorenik imao na raspolaganju 2,5 m2; od 18. do 23.7.2011. (5 dana) sobu od 9,25 m2 s još 3 zatvorenika (ukupno 4 zatvorenika), što znači da je svaki zatvorenik imao na raspolaganju 2,31 m2; od 23.7.2011. do 25.7.2012. (1 godina i 2 dana) u sobi od 29,99 m2 s još 11 zatvorenika (ukupno 12 zatvorenika), što znači da je svaki zatvorenik imao na raspolaganju 2,5 m2

- kako iz naprijed navedenih podataka o površini soba u kojima je tužitelj boravio u Kaznionici Lepoglava proizlazi da je kroz cijelo razdoblje boravio u prostoru bez potrebnog minimalnog prostora od 3 m2

- kako je u Kaznionici Lepoglava boravi ukupno 1300 dana

- kako se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora 27. lipnja 2012.;

11.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li način izdržavanja kazne bio organiziran protivno propisima važećeg nacionalnog zakonodavstva i međunarodnim konvencijama kojih je tuženica potpisnica te protivno propisima donesenim temeljem tih konvencija. Također je trebalo utvrditi je li propuštanjem tuženice da boravak u zatvoru prilagodi propisanim standardima povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, duševni integritet i dostojanstvo.

12.Za postojanje odgovornosti za štetu nužno je da se kumulativno ostvare slijedeće pretpostavke koje mora dokazati tužitelj i to: šteta (jakost i trajanje fizičkih ili psihičkih bolova ili straha kao posljedica povrede privatnosti, dostojanstva, časti i ugleda ili kojeg drugog Ustavom ili zakonom zaštićenog prava osobe), štetnik, štetna radnja, uzročna veza između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje te protupravnost u djelovanju štetnika, a što tužitelj u ovom predmetu nije učinio odnosno dokazao.

13.Nastanak štete se u smislu Zakona o obveznim odnosima ne presumira već je tužitelj u svakom konkretnom slučaju dužan dokazati da je konkretna šteta doista i nastala te u kojem opsegu, a u konkretnom slučaju tužena tvrdi da su svi navodi tužitelja o neadekvatnom smještaju, neadekvatnoj medicinskoj skrbi i navodnoj patnji tužitelja tijekom izdržavanja kazne zatvora i boravka u zatvorskoj bolnici paušalni.

14.Tužitelj u svom iskazu navodi da je u zatvor ušao 2008., a prije toga da je 3 godine boravio u istražnom pritvoru. U zatvorskoj bolnici da je boravio 6 mjeseci zbog izrečene mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Nakon 6 mjeseci da je prebačen u zatvor u Lepoglavi, gdje je proveo 3 godine, a potom u Pulu gdje je proveo godinu dana. U svim zatvorima, odnosno kaznionicama, da nisu bili adekvatni uvjeti što se smještaja tiče, odnosno da je riječ o ograničenoj kvadraturi smještaja i neadekvatnom broju osoba koji su se u zatvorskoj ćeliji nalazili. Iako je bio premještan, niti jedna od ćelija u kojima je bio smješten da nije bila adekvatna broju zatvorenika, odnosno normama koje zakonodavac propisuje. Najviše problema da je bilo u zatvorskoj bolnici i zatvoru Remetinac gdje je 6 zatvorenika boravilo u ćeliji s wc-om sa leptir vratima, zbog čega mu je povrijeđeno pravo na intimu. Njegov najveći problem da je bio nedostatak zraka uslijed takvih uvjeta, a posljedice toga da osjeća i danas na svoje zdravlje. Isti uvjeti da su bili i u Lepoglavi, s time što je tamo dodatno trpio maltretiranja od zatvorskih čuvara, dnevne i noćne pretrese i sl. No, ono na što se najviše žali jeste nedostatak zraka u ćeliji gdje je bio smješten, zbog čega se i žalio, što proizlazi i iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu. Niti nakon donošenja tog rješenja uvjeti da se nisu promijenili, niti su objektivno mogli biti promijenjeni, no čuo je da je u novije vrijeme došlo do određenih promjena u vidu smanjenja broja zatvorenika po ćelijama. Kao posljedica neadekvatnog smještaja da ima zdravstvene probleme u vidu rinitisa, kronične alergije, ciste na desnom bubregu i dr. U zatvorima Pula, Lepoglava i Remetinac da je imao mogućnost boravaka na svježem zraku 2 sata dnevno, te u Lepoglavi pored toga i pravo boravka u dnevnom boravku 2 sata dnevno.

15.Sudu je dostavljeno više izvješća Uprave za zatvorski sustav kaznionica Lepoglava, Zagreb i Split te zatvorskih bolnica, vezano uz primjedbe tužitelja na neadekvatni smještaj.

16.Iz izvješća Uprave za zatvorski sustav zatvora u Splitu KLASA: 730-04/12- 01/264 od 19. studenog 2012. proizlazi da je tužitelj boravio u zatvoru u Splitu u svojstvu pritvorenika od 17. rujna 2001. do 14. listopada 2004., te da se žalio kako je kroz to vrijeme bio smješten u neadekvatnim uvjetima i da je otrovan od strane drugih zatvorenika, te da je i čitav slučaj zataškan, a njegovo zdravstveno stanje da se pogoršava i da mu je onemogućena medicinska skrb. Suprotno tužiteljevim navodima, Uprava za zatvorski sustav zatvora u Splitu drži da tijekom njegovog boravaka u zatvoru nisu povrijeđena prava u pogledu smještaja primjerenom ljudskom dostojanstvu i posebnim zdravstvenim standardima, odnosno da je boravak u cijelosti odgovarao uvjetima propisanim odredbom čl. 74. Zakona o izdržavanju kazne zatvora, odnosno uvjetima propisanim Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima za izdržavanje pritvora. Odbačene su optužbe tužitelja da je za vrijeme boravka u pritvoru otrovan i da mu nije pružena adekvatna medicinska skrb, navodeći da je prilikom medicinskog pregleda kod psihijatra iznosio iste optužbe, no navedeni simptomi ne uklapaju se u sliku trovanja s trihininom. Tijekom boravka u pritvoru tužitelj je bio 54 puta u zatvorskoj ambulanti, odlazio je na preglede kod urologa, psihijatra, interniste i pulmologa, boravio u zatvorskoj bolnici, gdje je obavljena kompletna internistička obrada i dr., kao i kod psihologa, koji mu dijagnosticira paranoidni simptom. Također, odlazio je i kod stomatologa, omogućen mu je odlazak na ostavinsku raspravu, primanje posjeta, dragovoljan rad na poslovima čistaća-redara za što je primao novčanu naknadu, vođen je u bolnicu Vrapče i na psihijatrijsko vještačenje, te ga je obitelj redovno posjećivala.

17.Iz izvješća Uprave za zatvorski sustav kaznionice Lepoglava KLASA: 702- 01/12-01/97 od 21. ožujka 2015. proizlazi da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u kaznionici Lepoglava od 05. prosinca 2008. do 25. srpnja 2012. kada je premješten u Pulu. U kaznionici Lepoglava da je radio u praonici rublja, ponašanje mu je bilo primjereno i nije stegovno kažnjavan, a u slobodno vrijeme bavio se sportskim aktivnostima. Nad njime je provedena mjera sigurnosti psihijatrijskog liječenja od 02. lipnja 2008. do 02. lipnja 2011., te je po završetku bio pod stalnom kontrolom psihijatra. Kod smještaja tužitelja i svakog zatvorenika da se vodilo računa o zadovoljenju uvjeta propisanih odredbom čl. 14. i 74. Zakona o izdržavanju kazne zatvora, da je tužitelj bio adekvatno smješten, imao pravo na slobodno vrijeme, smještaj je odgovarao zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama, sve prostorije bile su čiste, opremljene dnevnim svjetlom koje mu omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, imao je prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe i zaštitu od požara. Kaznionica da je uzimajući u obzir objektivne okolnosti prekapacitiranosti posebnu pozornost posvetila veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika i prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbi te pojačanom kontaktiranju s obitelji. Slijedom toga da se može konstatirati kako umanjena prostornost na koju tužitelj prigovora nije takvog karaktera da bi utjecala na njegovu povredu prava osobnosti u smislu kršenja ili povrede njegovih temeljnih prava. Imajući u vidu cjelovitost odredbi kojima se određuje smještaj i boravak zatvorenika na jednoj strani, te objektivne mogućnosti radi izvršavanja tih odredbi na drugoj strani, naglašava se prekapacitiranost, no prava zatvorenika njegovim smještajem nisu ciljano i namjerno uskraćena, već su posljedica objektivnih okolnosti koje će se otkloniti kada to objektivne prilike dopuste. Navodi tužitelja koji se odnosi na održavanje higijene, nedostatak pitke vode i dr., kako je to u tužbi navedeno, da nisu utemeljeni, jer je kaznionica Lepoglava imala adekvatne sanitarne uređaje koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima, pitka voda bila je dostupna svakog zatvoreniku, sanitarni čvorovi bili su adekvatno opremljeni i dostupni za korištenje tijekom cijelog dana, odnosno korištenje kupaonice nije bilo ograničeno. Naglašava se da su za održavanje higijene prostora u kojima su boravili, sukladno propisima, bili zaduženi zatvorenici, dok je kaznionica osiguravala potrebna sredstva za čišćenje. Jednako tako, postupalo se i sa održavanjem čistoće odjeće, posteljine i ostalog rublja.

18.Iz izvješća zatvorske bolnice KLASA: 730-11/02-01/181 od 23. ožujka 2015. proizlazi da je tužitelj od 15. veljače do 05. travnja 2002. boravio na odjelu psihijatrije, od 02. lipnja do 15. prosinca 2008. na odjelu forenzičke psihijatrije, od 09. travnja do 23. travnja 2009. na odjelu interne medicine, te od 06. srpnja do 18. srpnja 2011. na odjelu psihijatrije. Navodi se da je zatvorenik boravio u sobi adekvatne veličine (dimenzija i broj sobe navode se u samom izvješću), zajedno sa drugih zatvorenicima, a sobe su imale prirodno svjetlo, svježi zrak, adekvatnu rasvjetu i vidljivost. Sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja provodila se po programu koji je uključivao individualni tretman liječnika psihijatra i višeg stručnog savjetnika za tretman, terapijsku zajednicu i psihoterapiju u malim grupama. U bolnici su organizirane i dodatne aktivnosti (likovna, literarna i dr.), te mu je omogućeno i korištenje prostora za spor (teretana, tenis i dr.), mogao je posuđivati knjige iz knjižnice te koristiti tv. Za čišćenje odjela primao je novčanu naknadu, a pozivom na zvono putem djelatnika pravosudne policije bio mu je svakodobno omogućen pristup sanitarnom čvoru. Uglavnom, tužitelj je imao adekvatnu zdravstvenu skrb, adekvatne uvjete u pogledu održavanja osobne higijene, sukladno svim zdravstvenim standardima, adekvatnu dostavu hrane kroz 4 dnevna obroka, uz mogućnost dodatnog 5 obroka (ovisno o dijagnozi i prema odluci liječnika), mogućnost boravka na svježem zraku šetnjom bolničkog šetališta ili hodnicima (ovisno o vremenskim uvjetima). Liječenje tužitelja provedeno je po pravilima medicinske struke i za vrijeme boravka u zatvorskoj bolnici nije iznosio nikakve pritužbe.

19.Kao i prethodna dva izvješća zatvora u Lepoglavi i Splitu, i izvješće zavora u Zagrebu KLASA: 702-01/12-01/78 od 28. svibnja 2015. sadrži podatke o smještaju tužitelja u zatvorskim uvjetima sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kaznene zatvora, te zbog toga i kratkoće vremena boravka u ovom zatvoru (63 dana), ova ustanova smatra neosnovanima tužiteljeve tvrdnje da bi kroz to vrijeme bio izložen nečovječnom postupanju, da je povrijeđeno njegovo ljudsko dostojanstvo i to zbog prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika.

20.Iz iskaza svjedoka VE koji je u vrijeme smještaja tužitelja u kaznionici Lepoglava radio na poslovima višeg stručnog savjetnika u odjelu tretmana, proizlazi da sobe u kojima je tužitelj bio smješten po prostornosti nisu ispunjavale zakonske uvjete, odnosno svaki zatvorenik nije imao propisanu kvadraturu od 4 m2 i 10 m3, no to nije bilo moguće zbog prenapučenosti zatvorskog sustava, jer je kaznionica predviđena za 392 zatvorenika, a u njoj se u to vrijeme nalazilo preko 500 zatvorenika. Ujedno, prema iskazu ovog svjedoka, to je jedini uvjet koji nije bio ispunjen, odnosno nije odgovarao zakonskim standardima. Što se tiče opremljenosti zatvora, sobe da su bile adekvatno namještene, čiste, opskrbljenim dnevnim i umjetnim svjetlom, zagrijavane i dr. Brigu o čišćenju da su vodili i zatvorenici, putem obveze čišćenja ćelije u trajanju od 2 sata dnevno. Također, sanitarni i higijenski uvjeti da su bili sukladni propisanim uvjetima, te da su se adekvatno čistili i održavali, kao što se čistila i održavala posteljina i drugo rublje. Tužitelj da mu se nikada nije tužio na loš smještaj, odnosno posljedice istog na njegovo zdravlje, niti je čuo da bi se tužio drugim osobama iz Uprave kaznionice.

21.Svjedok ME, viši stručni savjetnik za tretman zatvorenika u Lepoglavi, ne poznaje tužitelja, jer nije bio pod njegovim tretmanom. Kao i prethodni svjedok navodi da je jedini problem kaznionice Lepoglava u vrijeme dok je tužitelj izdržavao zatvorsku kaznu bila prenapučenost, koja se ublažavala na način da je zatvorenicima tijekom dana omogućeno boraviti u drugim prostorima, sukladno dnevnom rasporedu, te su tako mogli boraviti u radionicama, u prostoriji za provođenje slobodnog vremena, u šetnji na svježem zraku, baviti se slobodnim aktivnostima (informatička, glazbena, radno-terapijska radionica, teretana, čitaonica i dr.).

22.Svjedok dr. ŽE zaposlen je u kaznionici u Turopolju, u periodu od svibnja 2008. do travnja 2014. odlazio je na ispomoć u kaznionicu Lepoglava gdje je pružao zdravstvenu zaštitu zatvorenicima i obavljao poslove koordinatora odjela. Sjeća se tužitelja i njegovog boravka na odjelu psihijatrijske zatvorske bolnice, te da je u Lepoglavi ostvarivao primarnu zdravstvenu zaštitu u ambulanti opće medicine kaznionice gdje je evidentno 75 pregleda kod liječnika opće medicine i 15 posjeta stomatologu. Tužitelj je bolovao od kroničnih bolesti kralježnice i želuca te od prolaznih i manje značajnih zdravstvenih tegoba. Specijalističke preglede i dijagnostičku obradu ostvarivao je u Općoj bolnici Varaždin, bolnici Klenovnik i zatvorskoj bolnici. Prije dolaska u kaznionicu vještačenjem mu je utvrđen paranoidni poremećaj ličnosti radi čega je mu je izrečena sigurnosna mjera, a po dolasku u kaznionicu uključen je u grupni tretman predviđen za osobe kojima je izrečena ista mjera, kao i u individualni tretman kaznioničkog psihijatra, gdje je bio 8 puta te 2 puta u zatvorskoj bolnici. Sigurnosna mjera istekla je 2011. te tužitelj povremeno prima terapiju po preporuci psihijatra, iako nerado, jer misli da mu lijekovi škode. Cijelo vrijeme izdržavanja kazne da je radio u praonici rublja i postizao naročito uspješne rezultate, te se bavio sportskim aktivnostima. Psihičko stanje da mu je uglavnom stabilno cijelo vrijeme boravka u kaznionici, osim jednog pogoršanja 2011. kada je hospitaliziran na odjelu psihijatrijske bolnice. Svjedok ŽE navodi da je proučio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja koja je opsežna i nije uočio da bi se bilo kada požalio zatvorskom liječniku ili psihijatru na psihičke ili tjelesne zdravstvene tegobe koje bi bile uzrokovane uvjetima smještaja, te zaključuje da je tužitelju pružena zdravstvena zaštita koja kvalitetom odgovora standardima, a opsegom ih i premašuje, što proizlazi iz opsežne medicinske dokumentacije koja je nastala za vrijeme izdržavanja kazne. Također, tužitelj da je imao hranu adekvatne kvalitete, higijenski uvjeti da su bili također dobri, imao je pravo izlaska i šetnji, pravo bavljenja sportom, mogućnost korištenja knjižnice, raznih radionica i dr.

23.Svjedok OE boravio je u kaznionici Lepoglava na odsluženju kazne 2009. i 2010. godine, i to u ćeliji zajedno sa tužiteljem . Radilo se o četverokrevetnoj sobi u kojoj je bilo smješteno 4 zatvorenika, koja je bila mala, tijesna i s malim prozorima. Svaki zatvorenik imao je krevet i ormarić, u kutu se nalazio wc koji je od ostatka prostorije bio odvojen vratima. U sobi i wc-u nikada nije bilo neugodnih mirisa, budući su je nastojali održavati čistom i urednom, a sami zatvorenici da su redovno održavali osobnu higijenu, pa tako nije bilo nikakvih neugodnih mirisa. Tuš kabina bila je dostupna za korištenje u svako doba. U sobi je bio i tv prijamnik koji se mogao gledati do 23 sata, kada je struja isključena. Također, soba je bila opskrbljena radijatorom, prekidačem za hitne pozive, hrana je bila normalna i dostupna uz mogućnost dodatne narudžbe. Nadalje, zdravstvena skrb bila je dostupna od liječnika opće prakse, zubara, psihijatra, te zatvorske bolnice. Tužitelj da se uvijek žalio kako ga nešto boli i to prepisivao zatvoru i lošem tretmanu, no ne zna je li te svoje žalbe iznosio i nadležnim tijelima. Nije mu poznato da bi imao problema sa zatvorskim čuvarima. Po iskazu ovog svjedoka, zatvor u Lepoglavi je najbolji zatvor zatvorenog tipa u RH, osim iznimke koja se odnosi na veličinu zatvorske sobe koja je premala na 4 osobe.

24.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) te uvažavajući odluku Ustavnog suda RH u III-845/2018 ovaj sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja kao isti glasi u izreci ove presude.

25.Odredbom čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne Novine br. 12/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13) propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom zatvoreniku osigurava se zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4m2 i 10m3 prostora. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

26.Prema odredbi čl. 14. ZIKZ-a svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim ovim zakonom, pravo na: 1 (smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima). Odredbom čl. 15. istog zakona propisano je pravo pritužbe zatvorenika na postupak i odluku kaznionice, odnosno zatvora, odnosno način podnošenja pritužbe, dok je odredbom čl.17. propisano pravo na sudsku zaštitu protiv postupaka i odluke uprave kaznionice, odnosno zatvora.

27.Prema odredbi čl. 23. Ustava RH nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, dok je odredbom čl. 25. propisano kako se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

28.U odluci Ustavnog suda RH broj U-IIIBi-890/2012 navodi se kako trpljenje i poniženje koji su povezani s nekim oblikom kažnjavanja moraju nadilaziti stupanj trpljenja i poniženja koji su u takvim slučajevima neizbježni kako bi mogli doći u domašaj navedenih odredaba Ustava odnosno Konvencije. Nadalje, država je dužna osigurati provedbu ovih mjera u uvjetima au kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru.

29.Mjerodavna načela i standardi za ocjenu prenapučenosti zatvora ESLJP iznio je u predmetu Muršić protiv Hrvatske (br.7334/13, §§ 136. -141.), prema kojima je potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji kojoj boravi više zatvorenika, odnosno površina manja od te smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije.

30.Oborivost naprijed navedene čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje 3 čimbenika:

- smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 kratka, povremena, minimalna

- takva smanjena su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru

31.Također, da bi postupanje tužene potpalo pod domašaj čl. 3. Konvencije isto mora doseći minimalni stupanj težine, koja se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu se uzima u obzir trajanje postupanja, tjelesne i duševne posljedice, dob, spol, zdravstveno stanje i dr., odnosno okolnosti vezane uz konkretan slučaj.

32.Preporukom R (99) 22 i stajalištem Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja proizlazi da ponižavanje kao povreda čl. 3. Konvencije može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene da li je uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije, kako u vremenskom tako i u sadržajnom smislu.

33.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio pritužbu Županijskom sudu u Varaždinu temeljem odredbe čl. 17. ZIKZ-a. Sutkinja izvršenja tog suda povodom te pritužbe rješenjem broj 2IK.I.774/11-4 od 18.1.2012. utvrdila je kako kaznionica u Lepoglavi protivno čl. 74. st. 3. ZIKZ-a tužitelja ne zakonito prikraćuje u pravu na odgovarajući smještaj u spavaonici propisane površine i zapremnine te je naređeno otklanjanje tog nezakonitog prikačivanja na način da tužitelju osigura smještaj u spavaonici u kojoj će imati najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na smještaj u zatvoru u Zagrebu te zatvorskoj bolnici u Zagrebu tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom.

34.Iz iskaza saslušanih svjedoka, podataka o veličini ćelija u kojima je tužitelj bio smješten, priležeće medicinske dokumentacije i očitovanja Uprava kaznionica, proizlazi da je tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne zatvora pružana adekvatna zdravstvena skrb, da mu je svakodnevno bilo na raspolaganju vanjski prostor kaznionice, dakle, boravak na svježem zraku i bavljenje sportskim aktivnostima, da je prehrana zadovoljavala propisane standarde, a u njegovom slučaju i posebne, s obzirom da je imao propisani režim prehrane adekvatan zdravstvenim tegobama, da su poštivani standardi higijene te konačno da je bila omogućena dostupnost izobrazbe i sadržaja biblioteke.

35.Tužitelj je u Kaznionici u Lepoglavi, prema podacima koji su naprijed navedeni, boravio ukupno 1300 dana i to svo vrijeme u sobama koje su svakom zatvoreniku stavljale na raspolaganje manje od 3 m2 prostora. U svojoj odluci U-III- 845/2018 USRH utvrđuje da razdoblja u kojima je tužitelj boravio u toj Kaznionici nisu bila kratka i povremena, pa stoga nije zadovoljen prvi od kumulativnih uvjeta utvrđenih u presudi ESLJP-a Muršić protiv Hrvatske, to jest nije ispunjen jedan od kumulativno predviđenih čimbenika za oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije radi čega je tužbeni zahtjev valjalo prihvatit. Tužitelj potražuje 50,00 kn za svaki dan proveden u zatvoru što ukupno iznosi 65.000,00 kn (1300 x 50,00). Kako potražuje iznos od 63.450,00 kn/ 8.421,26 eura, te mu je taj iznos i dosuđen, za zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a koja teče od dana podnošenja zahtjeva za naknadnom štete 27.6.2012.

36.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav zahtjeva u mirnom postupku sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 21.04.2015., 12.04.2016., 20.09.2016., 19.01.2017., 08.06.2021., 25.1.2022., 4.2.2025. po 200 eura, za sastav podnesaka od 09.06.2017., 11.03.2021., 22.10.2021., 10.01.2025. po 200 eura za sastav žalbe od 09.06.2017. po 200,00 eura, za zastupanje na ročište od 14.06.2016. 100,00 eura, za sastav ustavne tužbe 2.000,00 eura, što ukupno iznosi 4.900,00 eura uvećano za 1.225,00 eura PDV-a, tako da troška zastupanja ukupno iznosi 5.225,00 eura. Tužitelju nije obistinjen trošak sudske pristojbe, s obzirom da sudu nije dostavljen dokaz o plaćanju iste, dok mu je obistinjen trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 130,60 eura, tako da parnični trošak ukupno iznosi 5.455,60 eura. Tužitelju nije obistinjen trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 17.03.2021. i 05.10.2021., s obzirom da se radilo o njegovom propuštanju.

U Splitu, 7. veljače 2025.

S U D A C

Vica Roščić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis