Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-262/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sucu Krešimiru Pavloviću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽN, iz [adresa], kojeg brani branitelj Krunoslav Vuljak, odvjetnik iz Koprivnice, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode, opisano u čl. 136. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 136. st. 3. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KO-DO-4/2023-1 od 12. siječnja 2023., na raspravi održanoj dana 4. veljače 2025., u nazočnosti zastupnice optužbe, okrivljenika ŽN, osobno, branitelja okrivljenika Krunoslava Vuljaka, osobno, oštećenice ZN i zamjenika punomoćnice oštećenice Mislava Matića, odvjetnika u Zagrebu, osobno, a presude objavljene na ročištu za objavu presude dana 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14., 70/17., 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenik ŽN

OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i ĆN, rođene Z, rođenog **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom za elektrotehničara, zaposlenog u trgovačkom društvu Tehnika SPV d.o.o., prima mjesečne prihode u iznosu od 1.200,00 eura, razveden, oca dvoje djece u dobi od 17,5 godina i 13,5 godina, godine, vlasnik stana, garaže i spremišta u mjestu stanovanja, vlasnik osobnog automobila marke Citroen C5, godina proizvodnje 2011., nije u tijeku drugi kazneni postupak, ostali podaci nepoznati,

oslobađa se od optužbe

da bi:

u razdoblju od ožujka 2020. do 24. srpnja 2020., u [adresa]., na prvom katu kuće, u nakani da svojoj supruzi ZN onemogući slobodno kretanja kako bi podnosila njegovo protupravno postupanje, uslijed sukoba oko razvoda braka, u više navrata, nakon što je TN ušla u kupaonici, ušao je za njom i stao je ispred vrata kupaonice, kojom prilikom joj je govorio da se trebaju dogovoriti i da se ne smiju razvesti, te iako ga je ona tražila da se makne kako bi izašla iz kupaonice, nije joj to dozvolio, već ju je pustio tek kada je dozvala njihovu djecu, te je u jednom takvoj prilici zaključao vrata kupaonice i ona ga je pokušala odgurnuti kako bi izašla iz kupaonice, no primio ju je rukama za njene ruke i nadalje joj nije dozvolio da izađe iz kupaonice, odakle ju je pustio tek kada su njihova djeca počela lupati po vratima i tražila ga da je pusti,

dakle, drugome protupravno oduzeo slobodu s ciljem da ga prisili da trpi, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode iz čl. 136. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 136. st. 3. KZ/11.

II. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada izabranog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo je optužnicu broj KO-DO- 4/2023-1 od 12. siječnja 2023. protiv okrivljenika ŽN radi kaznenog djela činjenično, pravno i zakonski opisanog u izreci presude.

2. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-7/2023-7 od 3. listopada 2023. potvrđena je u uvodu citirana optužnica.

3. Okrivljenik ŽN upitan kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice očitovao se da se ne smatra krivim zbog počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, te je iznio obranu.

4. Prilikom prvog ispitivanja okrivljenik ŽN naveo je da smatra da nije počinio to što mu se stavlja na teret, da to nije bilo u tolikoj mjeri, da su im odnosi bili narušeni i kako bi zaštitili svoju djecu da su znali otići u kupaonicu, zatvoriti se i razgovarati u kupaonici, ali da se djeci to znalo činiti jako dugo, pa da su znali lupati po vratima, nakon čega bi im on ili bivša supruga otvorili vrata. Također je izjavio da se to znalo događati više puta, no ne jako često, odnosno da su u tom razdoblju možda par puta zatvarali vrata, no samo kalo im djeca ne bi ulazila u kupaonu kada su razgovarali. Također je izjavio da kada su zaključavali vrata, da je kupaona dosta velika, odnosno 10-12 metara kvadratnih, da su se oni unutra kretali i razgovarali, pri čemu da je ona znala prostirati veš, te da su normalno razgovarali bez prisutnosti djece, no ne o temama koje navodi njegova bivša supruga. Nadalje je izjavio da su jednom pričali o djeci, a da ju je on stalno molio da idu na bračna savjetovanja, da proba popraviti odnos s njome. Naposljetku jer izjavio da on nije stajao ispred zaključanih vratiju kupaonice, već da su zaključali vrata i da su hodali po kupaonici, da je ključ bio u bravi i da je ona mogla u svako vrijeme otključati vrata, a da su djeca znala doći na vrata i upadati unutra, jer da kupaonica nije bila svaki puta zaključana, te da su tada djeci rekli da izađu jer tata i mama imaju nešto za razgovarati.

5. Iznoseći obranu na raspravi okrivljenik ŽN naveo je da u u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja. Neposredno na raspravi potvrdio je da je žrtva u inkriminiranom vremenskom razdoblju dolazila sa njime u sukobe oko razvoda braka i da je u više navrata znala ulaziti u kupaonicu i da je on ulazio u kupaonicu za njom i stao ispred vrata kupaonice, a kojim prilikama joj je govorio da se ne smiju razvesti i da se trebaju dogovoriti. Oštećenica je tražila da se makne kako bi izašla iz kupaonice, a on ju je svaki puta pustio iz kupaonice. Uz to, žrtva je dozivala i njihovu zajedničku djecu jer se sa njima tako dogovorila i u tim prilikama je vrištala. U kupaonicu isključivo je dolazio sa oštećenicom kako bi se odmakli od djece i imali privatnost, a ona je svaki puta dobrovoljno ulazila u kupaonicu. Ona je isključivo vrištala u kupaonici jer je u kupaonici o njoj iznio neke privatne činjenice. Nije porekao da je zaključao vrata od kupaonice, a kako bi sačuvao privatnost odnosno da djeca ne bi ušla u kupaonicu. Oštećenica ga je naguravala pa tako i u kupaonici i to je bilo njezino konstanto ponašanje kao i vrijeđanje i omalovažanje pred djecom. U kupaonici ga je oštećenica naguravala a kada je vikala i galamila primio ju je rukama za njezine ruke, a poslije toga joj je dozvolio da izađe iz kupaonice. Jednom ili dvaput djeca su došla i lupala po vratima, a da li je to bilo i u trenutku kada je zaključao vrata od kupaonice, nije mogao odgovoriti na to pitanje. Na pitanje zastupnice optužbe dodatno je pojasnio da su se događaji odvijali u razdoblju od 20 do 30 minuta. Sukobi su bili oko razvoda braka, a on se nije htio razvesti zbog djece. Na pitanje zamjenika punomoćnice žrtve naveo je da je sa oštećenicom razgovarao u prostorijama kuće i da ga je ona znala pozivati u kupaonicu radi razgovora. Na daljnje pitanje naveo je da je sa oštećenicom razgovarao u svako doba dana pa tako i po noći. Na pitanje branitelja okrivljenika dodatno je pojasnio da prilikom razgovora u kupaonicu oštećenica nije bila uplašena i nije pokazivala strah. Kada su djeca došla do kupaonice zajedno sa oštećenicom izašao je van iz kupaonice te su ostali zajedno u kući a on se trudio ne govoriti pred djecom o njihovom braku ili ulaziti sa oštećenicom u bilo kakve rasprave.

6. U dokaznom postupku po suglasnom prijedlogu stranaka pročitana je presuda Općinskog suda u Koprivnici broj K-14/2021-32 od 14. studenog 2021. i presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Kzd-48/2021-4 od 5. svibnja 2022., a na kraju dokaznog postupka vrši se uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

7. Analizirajući provedene dokaze zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti pri tome imajući u vidu obranu okrivljenika, sud nalazi utvrđenim da Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici nije dokazalo da bi okrivljenik bio počinitelj kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode, opisano u čl. 136. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 136. st. 3. KZ/11.

8. Naime, iz iskaza žrtve ZN prilikom prvog ispitivanja, proizlazi da je u razdoblju od ožujka 2020. do 24. srpnja 2020. došlo do kulminacije lošeg odnosa nje i njenog sada bivšeg supruga ŽN. Navela je da je prije toga tražila razvod braka i da se htjela s njime dogovoriti da to riješe na mirni način radi djece, da podijele imovinu, te da su jednom prilikom išli i bračnom savjetniku, no da se njen bivši suprug nikako nije slagao s time da se oni razvedu, te kada je vidio da ona neće odustati da je došlo je do kulminacije događaja u navedenom razdoblju. Također je navela da je on svaki dan bio pijan, da nikada nije bio kod kuće, da nije brinuo o djeci, te da oni već dugo vremena nisu niti spavali u istoj sobi, da je ona htjela razvod braka, a on to nije htio, pa da ju je dočekivao kada je dolazila kući s posla, hodao je za njom, te joj je čitavo vrijeme kada bi hodao za njom pričao da se ne smiju razvesti i govorio joj da ona to sve mora pretrpjeti, a kada je bila na poslu da joj je sastavljao neke besmislene poruke. Izjavila je da je jednog dana u tom razdoblju isto tako hodao za njom i pričao, te da ju je u kuhinji kuće u kojoj su zajedno živjeli, na adresi na kojoj ona i nadalje živi, stjerao u kut i tijelom joj prepriječio da se makne, te je tu došlo između njih do svađe, naguravanja i vrištanja, a da su tome bila prisutna njihova djeca VN, tada star 13 godina i UN, tada stara 9 godina, te da su djeca stala između njih, nakon čega je ona otrčala u kupaonu, a da je njen bivši suprug dotrčao za njom u kupaonu i nastavio joj pričati. Također je izjavila da mu je ona rekla da se makne, no da nije otišao, te da ga je ona slušala kako bi održala mir, no da nakon nekog vremena više nije to mogla slušati te mu je rekla da prestane, a da je on čitavo to vrijeme stajao ispred vratiju kupaone, koja je zatvorio kada je ušao u kupaonu. Nadalje je izjavila da mu je rekla da je pusti van, no da je on tada rukom iza leđa zaključao vrata kupaone s ključem koji se nalazio u vratima i da joj je govorio da se trebaju dogovoriti, da ga mora poslušati, da se ne smiju rastati, da su se vjenčali u crkvi. Isto tako je izjavila da ga je tražila da se makne, da ona izađe iz kupaone, no da on to nije htio, već da je samo ponavljao jedno te isto, pa da ga je ona pokušala odgurnuti da može izaći van, no da ju je on primio rukama za njene ruke te joj se ljutito unio u lice, da je pocrvenio i postao agresivan, a da je nju već ranije u toj situaciji postalo strah te je htjela izaći iz kupaone. Izjavila je da nakon što je nasrnuo na nju da je počela jako plakati i vikati te dozivati djecu, s time da je to u kupaoni trajalo barem sat vremena, te da su nakon njenog dozivanja djeca počela lupati po vratima kupaone, nakon čega ju je bivši suprug pustio van iz kupaone, pri čemu da je kćerka UN stala između njih te je nju držala za noge, nakon čega da se on maknuo ili je ona otišla. Također je izjavila da se nakon tog događaja dogovorila s djecom da kada će ona vikati da dođu udarati po vratima, te da se barem još tri puta u tom razdoblju dogodila slična situacija kada je njen bivši suprug dolazio za njom u kupaonicu te je zatvarao vrata i ponavljao priču da se ne smiju razvesti, odnosno da se moraju dogovoriti, no da je u tim prilikama ona počela vikati čim bi situacija počela kulminirati, pa da ta još barem tri puta on nije uspio zaključati kupaonicu, već je djecu dozvala prije toga, no da je svaki puta stajao na vratima kupaonice koja je prethodno zatvorio i nije je puštao van. Naposljetku je izjavila da joj je njen bivši suprug, kada bi bili u kupaonici i kada je nije pustio van, znao govoriti da će ona uništiti djeci život zato jer će se rastati, jer da je bolji bilo kakav brak nego da se razdvoje, a da je isto tako znao govoriti i mnoge druge stvari povezane s razvodom braka.

9. Neposredno ispitana na raspravi žrtva TN navela je u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je iznijela na zapisnik pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici broj Kis-DO-25/2022-5 od 4. listopada 2022. Potvrdila je da se inkriminirani događaj dogodio u vremenskom razdoblju od ožujka 2020. do 24. srpnja 2020. u [adresa], na [adresa], na prvom katu kuće. U tom vremenskom razdoblju ona je bila u braku sa okrivljenikom ŽN, a brak je razveden 9. prosinca 2020. U gore navedenom razdoblju okrivljenik joj je onemogućavao slobodno kretanje isključivo vezano za sukob oko razvoda braka, a oni su bili svakodnevni i u više navrata. Okrivljenik je u inkriminiranom vremenskom razdoblju, nakon što je ušla u kupaonicu, ušao za njom i stajao na vratima kupaonice i tom prilikom joj je govorio da se trebaju dogovoriti i da ne smiju razvesti brak budući da su sklopili crkveni, a ne svjetovni brak. Nakon toga tražila je od okrivljenika da se makne kako bi izašla iz kupaonice, a on joj to nije dozvolio, a pustio ju je kada je dozvala zajedničku djecu. Osim toga, okrivljenik joj je u jednom navratu zaključao vrata od kupaonice te ga je pokušala odgurnuti kako bi izašla iz kupaonice, a on ju je primio rukama za njene ruke i nije joj dozvolio da izađe iz kupaonice. Okrivljenik ju je pustio iz kupaonice kada su njihova zajednička djeca počela lupati po vratima od kupaonice i tražila da ju pusti iz kupaonice. O inkriminiranim događajima posvjedočiti mogu isključivo njihova zajednička djeca budući da se inkriminirani događaj dogodio u vrijeme pandemije korona virusa. Na pitanje suda zašto se inkriminirani događaj uvijek događao u kupaonicu, dodatno je pojasnila da ju je u kupaonici okrivljenik mogao najlakše zatvoriti. Ključevi od kupaonice nalazili su se u bravi od kupaonice i to sa unutarnje strane, a te ključeve nije uzimala, iako su se događaji dogodili u više navrata, budući da su svi ključevi od brava od kuće bili isti. U pogledu inkriminacije, a koja je stavljena na teret okrivljeniku odnosno protupravnog lišenja slobode i navoda činjeničnog opisa kaznenog djela da je okrivljenik stao ispred vrata kupaonice kojom prilikom joj je govorio da se trebaju dogovoriti i da se ne smiju razvesti, navela je da je ona bila lišena slobode u tom trenutku oko dva do tri sata. Slijedeći puta kada je bila lišena slobode na način da je okrivljenik zaključao vrata kupaonice to je trajalo oko sat vremena. U oba navrata kada je bila lišena slobode zajedno sa okrivljenikom raspravljala je o tome da se ne smiju rastati, time da je on isključivo govorio da se oni ne smiju rastati, a ona je molila rastavu. U oba slučaja razgovor se odvijao normalno, a onda je bilo i povišenih tenzija i došlo je i do svađe i vrištanja. Tom prilikom okrivljeniku je rekla da ga ne voli, da je nesretna i da više sa njim ne želi živjeti. U kupaonici u vrijeme tih događaja djeca su se nalazila u kući te su mogli čuti galamu i vrištanje, a na koje su "oguglali". Nakon događaja koji su inkriminirani okrivljeniku, a radi se o dva događaja, mogla se slobodno kretati po stanu i izaći iz stana. Radi proteka vremena nije mogla odgovoriti na pitanje a koliko se sjeća u oba slučaja, ona je ostala u kući radi djece, a nakon tih događaja u kupaonici, i okrivljenik je ostao u kući. Ona nije napuštala stan i tražila pomoć od policije i drugih kako bi spriječila okrivljenika da ne ponovi isto. Istaknula je da nakon svakog izlaska iz kupaonice da ju okrivljenik nije ostavljao na miru, da je hodao po kući za njom i da je stalno ponavljao jedno te isto, a pritom misli na ono što je govorio i u kupaonici. Kada joj je predočen iskaz svjedoka njihovog zajedničkog sina VN dodatno je pojasnila da je on rekao u iskazu da okrivljenik nije koristio ružne riječi i da se želio sa njom pomiriti, međutim, da se radi o njegovom iskazu, a koji se temelji na njegovoj percepciji događaja. Navela je da je u kupaonici znala govoriti okrivljeniku "prestani me daviti, izlazi van" te je potvrdila da je prilikom izlaska iz kupaonice bila ljuta, a što je u tom trenutku osjećala da VN to nije mogao znati. Nadalje, potvrdila je da je dozivala zajedničku djecu VN i UN da dođu lupati na vrata od kupaonice, a kako bi ju okrivljenik pustio iz kupaonice. Osim toga, potvrdila je i navod iz iskaza VN da je njemu išlo na živce što se zajedno sa okrivljenikom zatvara u kupaonicu i da je radi toga išao lupati po vratima od kupaonice. Kada joj je predočen iskaz isključivo na okolnost vremenskog razdoblja da su inkriminacije trajale 5-10 minuta, opet je navela da se radilo o percepciji djeteta koje se prije nalazilo u drugom dijelu kuće i igralo igrice. Kada joj je predočen iskaz kćerke UN potvrdila je njen iskaz da se sa svojom djecom dogovorila da dođu po nju u trenutku kada se svađala odnosno razgovarala sa okrivljenikom. Kada joj je predočena obrana okrivljenika navela je da joj je okrivljenik uvijek govorio pred djecom da djeca ne smiju znati za njihove narušene međuljudske odnose i uvijek ju "navigirao" prema kupaonici da djeca ne bi vidjela i čula što se među njima događa. Radi toga mu se i sin VN obraćao riječima "tata, dosadan si i koliko ti se puta treba reći da želi rastavu braka". Na pitanje zamjenika punomoćnice oštećenice dodatno je pojasnila da je molila okrivljenika da ju pusti te mu je rekla da sa njime ne želi živjeti, da ga ne voli, da hoće živjeti svoj život i da se rastaje zbog njega, a ne zbog druge osobe. Pitala ga je ukoliko si nađe drugoga da li će je onda ostaviti na miru, a on joj je odgovorio da neće. Nadalje, navela je da su okrivljenik i ona radi bračnih problema bili kod bračnog savjetnika, a bračni savjetnik je okrivljeniku objasnio da je njihov brak gotov i da ne "siluje" situaciju. Na daljnje pitanje dodatno je pojasnila da kada su djeca dolazila kod vratiju ona je vikala djeci neka kažu okrivljeniku da otvori vrata. Na daljnje pitanje odgovorila je da su svi njihovi razgovori iz kupaonice prvo započeli u mirnom tonu, a onda je sve u kupaonici eskaliralo, a okrivljenik se zajapurio, a kako se zajapurio nesvjesno joj je pljuckao po licu. Na kraju je navela da ju je i danas strah okrivljenika. Na pitanje branitelja okrivljenika Krunoslava Vuljaka, odvjetnika u [adresa], dodatno je pojasnila da joj je okrivljenik u kupaonici govorio ružne riječi i to da je kurvetina dok mu se ona nije obraćala takvim riječima već ga je uvijek molila da se makne i da ju ostavi na miru. Devet mjeseci nakon razvoda braka saznala je da je okrivljenik imao i drugu ženu u vremenu trajanju njihove bračne zajednice. Njezino saznanje o preljubu nema veze sa podnošenjem kaznene prijave u ovom kaznenom predmetu. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika odgovorila je da ju je okrivljenik isključivo zaključavao u kupaonici. Iako su svi ključevi bili isti ona druge ključeve nije uzela jer se bojala okrivljenika i nije imala kuda otići. Radi postupanja okrivljenika ona je bila ljutita, jadna i uplašena, a najviše frustrirana, budući da je postupanje okrivljenika trajalo dvije godine i to svakodnevno. Kada su djeca došla do vratiju kupaonice okrivljenik je otvorio vrata te su potom iz kupaonice izašli van.

10. Iz iskaza svjedoka djeteta VN proizlazi da su se njegov otac i majka često svađali i da je njegov otac nekad zaključao vrata kada bi ušao u kupaonicu u kojoj se nalazila njegova majka, te da je u tim otac prilikama govorio majci da se neće rastati, da je voli i da je to stalno ponavljao, a da mu je majka govorila da prestane i da izađe, te da je htjela izaći iz kupaonice, no da joj otac to nije dao i da je govorio da neće rastavu braka. Također je izjavio da su jednom prilikom kada su se otac i majka nalazili u kupaonici on i UN lupali po vratima i da je otac tada otključao vrata, a da je on ocu preko vrata tada govorio da pusti majku, a da su po vratima lupali jer su se otac i majka derali, što da je trajalo 5-10 minuta, te da im je to išlo na živce. Nadalje je izjavio da se to dogodilo par puta, no ne često, te kada su oni lupali da je otac uvijek nakon nekog vremena, odnosno 2-3 minute, otvorio vrata, u kojim prilikama da je majka izgledala ljutito, odnosno da nije na njoj vidio strah ili plač te da misli da majka u tim trenucima nije tražila pomoć.

11. Iz iskaza svjedoka – djeteta UN proizlazi da su se majka i otac znali svađati i da je otac znao majku zatvoriti u kupaonici, odnosno da ju je znao zaključati, u kojim prilikama bi se otac nalazio u kupaoni, te da su se majka, VN i ona dogovorili da kada otac to nekad napravi da dođu tamo i da kažu tati da pusti majku. Također je izjavila da je jednom prilikom čula da se deru, da nije mogla otvoriti vrata, da je lupala po vratima, te da je došao i VN i da je otac onda pustio majku. Nadalje je izjavila da je otac znao biti pod utjecajem alkohola, da se znao derati, a da mu je majka govorila da je pusti, dok je otac govorio u smislu da se ne može razvesti od nje, da ona ima nekoga te da je prijetio da će se baciti pod vlak i da se ona ne smije razvesti od njega, kao i da je on vara. Isto tako je izjavila da je otac otvorio kada su lupali po vratima i da je on imao ključ, te da je otac tada bio kao ljut, a majka malo uplašena, dok se ona osobno osjećala da će se nešto loše dogoditi majci, pa da je isto bila uplašena. Navela je da udaranje po vratima nije bilo često, odnosno da je bilo 2, 3 ili 4 puta, te da su tada vikali ocu da pusti majku. Izjavila je da je ključ znao biti u bravi kupaonice, obično s unutarnje strane ili da je bio gore na štoku, s time da su svi ključevi od soba i kupaonice isti. Također je izjavila da je otac nekad uzeo ključ sa sobom, a da ga je nekad ostavio.

12. Uvidom u presudu Općinskog suda u Koprivnici broj K-14/2021-32 od 14. studenog 2021., sud nalazi utvrđenim da je okrivljenik ŽN proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179a. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11 te je isti osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te mu je na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Okrivljenik je tom presudom pravomoćno osuđen radi kaznenog djela činjenično kako slijedi:

"što je u razdoblju od siječnja 2020. pa do 25. srpnja 2020., u [adresa]., u nakani da kod svoje supruge KN izazove bojazan za njezinu sigurnost, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN. 70/17), svakodnevno provjeravao kada je njegova supruga na društvenim mrežama i sa kim se dopisuje, satima hodao za njom po kući do kupaonice i zahoda, ulazio u kupaonicu dok se tuširala, slikao je golu i prijetio da će njene slike objaviti na Facebooku, prisluškivao njene razgovore, prijetio da će zvati sve osobe koje su mu sumnjive da su njeni ljubavnici, pratio suprugu po gradu, pisao joj poruke na papiriće u kojim porukama je navodio da će se ubiti i maltretirati je sa neba, te 25. srpnja 2020. oko 01.00 sati ušao u sobu kod supruge, skočio na suprugu, čupao je za kosu, tresao je i vikao da tko joj je Ć, tko joj je ovaj, tko joj je onaj, da ona ima ljubavnike i neka otvori mobitel da vidi s kim se ona dopisuje, zbog čega je supruga vrištala, što je čuo njihov maloljetni sin VN, kojem je rekla da pozove policiju, a on je uzeo suprugin mobitel i tražio da mu da PIN, nakon čega je supruga potrčala prema radnoj sobi, a on je dotrčao za njom, uhvatio je za ruke i bacio je na krevet, a sin VN mu je rekao da pusti suprugu i da ju ne tuče i pokušao ga je maknuti od supruge, nakon čega je supruga pokušala nazvati policiju, ali je on uzeo sve mobitele i fiksni telefon, te u cilju da zastraši suprugu rekao joj "Ubit ću i tebe i sve tvoje ljubavnike", koje riječi su kod KN izazvale osjećaj straha, nakon čega je supruga pobjegla od kuće, što je sve povrijedilo dostojanstvo KN i kod nje izazvalo osjećaj poniženja dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time blisku osobu doveo u ponižavajući položaj,"

13. Uvidom u presudu Općinskog suda u Koprivnici broj Kzd-48/2021-4 od 5. svibnja 2022., sud nalazi utvrđenim da je okrivljenik ŽN proglašen krivim radi počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava, opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, te mu je uz primjenu čl. 48. i 49. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci (za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta UN), te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci (za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta VN te je na temelju istih zakonskih propisa i čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (mjeseci), a kojom presudom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od (10) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Okrivljenik je tom presudom pravomoćno osuđen radi kaznenog djela činjenično kako slijedi:

"što je:

u razdoblju od svibnja 2019. pa do 20. siječnja 2021., u [adresa], kao otac djeteta UN, rođene **.**.2011. i djeteta VN, rođenog **.**.2007., svjestan da time ozbiljno ugrožava psihofizički razvoj svoje djece, pred djecom govorio supruzi KN da je kurva, glupa, da ima ljubavnike, više sati dnevno hodao za svojom suprugom i govorio joj da ga ona mora voljeti, naguravao suprugu, bacao je na krevet, zaključavao je u kupaonu, govorio da će se ubiti, a 25. srpnja 2020. pred VN fizički napao suprugu na način da ju je čupao za kosu i navlačio je za uho, govorio supruzi da će ubiti nju i sve njene ljubavnike, a nakon što mu je 26. srpnja 2020. rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KP-DO-249/2020- 8 određena mjera zabrane približavanja supruzi i sinu VN, u više navrata prilikom telefonskih kontakata sa UN raspitivao se s kim njegova supruga spava,

dakle, zlostavio dijete"

14. Nakon provedenog dokaznog posutpka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve zajedno u svojoj ukupnosti sud smatra da tijekom ovog postupka nije dokazano da je okrivljenik ŽN počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode, opisano u čl. 136. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 136. st. 3. KZ/11.

15. Naime, iznoseći obranu na raspravi, okrivljenik ŽN nije porekao da je žrtva u inkriminiranom vremenskom razdoblju sa njime dolazila u sukobe oko razvoda braka i da je više puta znala ulaziti u kupaonicu i da je on ulazio sa njom i stao ispred vrata od kupaonice i da joj je govorio da se ne smiju razvesti budući da se trebaju dogovoriti. Također, nije porekao da je oštećenica tražila da se makne kako bi izašla iz kupaonice time da je naveo da ju je on svaki puta pustio iz kupaonice. Uz to, naveo je da je oštećenica u tim prilikama dozivala njihovu zajedničku djecu jer se sa njima tako dogovorila i da je u tim prilikama vrištala. Nadalje, naveo je da je on i zaključao vrata od kupaonice, a kako bi sačuvao privatnost i kako njihova zajednička djeca ne bi ušla u kupaonicu. Nije porekao da je u kupaonici oštećenicu primio rukama za njezine ruke, a poslije joj je dozvolio da izađe iz kupaonice, a to se dogodilo iz razloga što ga je oštećenica naguravala pa tako i u kupaonici i to je bilo njezino konstantno ponašanje kao vrijeđanje i omalovažavanje pred djecom. Iz obrane okrivljenika u bitnom proizlazi, a što je i nesporna činjenica, a utvrđena je uvidom u pravomoćne presude ali iskazom oštećenice ZN koja je u inkriminiranom vremenskom razdoblju bila supruga okrivljenika, dakle, bliska osoba, da su interpersonalni odnosi između nje i okrivljenika u inkriminiranom vremenskom razdoblju bili narušeni, a uslijed čega je nesporno došlo i do razvoda braka. Okrivljenik smatra da mu se nije moglo staviti na teret inkriminirano kazneno djelo budući da je nesporna činjenica da se tek u dva navrata zatekao sa oštećenicom u kupaonici pa da takve radnje ne predstavljaju objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode s ciljem da oštećenicu prisili da trpi jer već od prvog ispitivanja isključivo tvrdi da je želio sačuvati privatnost i razgovarati sa oštećenicom kako bi izbjegao radi njihovih narušenih odnosa viktimizaciju njihove dvoje zajedničke djece.

16. Obranu okrivljenika nužno je dovesti u vezu sa iskazom oštećenice ZN koja ima neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima, a koja na raspravi u bitnom odrednicama i potvrđuje obranu okrivljenika. Iz njenog iskaza na raspravi u bitnom proizlazi da se ona zatekla sa okrivljenikom u dva navrata u kupaonici i da joj je okrivljenik govorio da se ne smiju rastati, a ona je bila za rastavu te su se u oba slučaja razgovori odvijali na uljudbeni način, a potom je došlo do povišenih tenzija, svađa i vrištanja. Nakon tih događaja, a koji su inkriminirani okrivljeniku, ona se mogla slobodno kretati po stanu i izaći iz stana time da je i okrivljenik ostao u kući. Osim toga, nije tražila niti pomoć policije, a izlaskom iz kupaonice okrivljenik je opet nije ostavio na miru hodajući po kući za njom i ponavljajući jedno te isto, a pritom misli na ono što je govorio i u kupaonici. Zbog toga, po ocjeni ovog suda, a pritom imajući u vidu iskaz oštećenice i obranu okrivljenika, sud nalazi utvrđenim da okrivljenik oštećenici nije u dva navrata protupravno oduzeo slobodu s ciljem da je prisili da trpi odnosno da nije postupao s takvom namjerom već isključivo kako bi imali privatnost i kako o svojim poremećenim partnerskim odnosima ne bi raspravljali pred djecom. Nadalje, niti oštećenica nije rekla da joj je okrivljenik rekao da ne smije izaći iz kupaonice odnosno kuće, a nesporno izlaskom iz kupaonice žrtva se po kući nesmetano kretala, a niti okrivljenik nije napustio kuću pa i te nesporno utvrđene činjenice govore u prilog obrane da žrtvi nije protupravno oduzeta sloboda, a nesporno oštećenica nije pozvala policiju, a to bi bilo uobičajeno postupanje žrtve, a pritom imajući u vidu iskaz žrtve u kojem je navela da je takvo postupanje bilo permanentno i trajalo je duže vremensko razdoblje. U prilog obrane okrivljenika govori i iskaz svjedoka VN, zajedničkog djeteta okrivljenika i oštećenice, koji također potvrđuje navode obrane okrivljenika da kada su se oštećenica i okrivljenik nalazili u kupaonici da se okrivljenik želio pomiriti sa oštećenicom i da nije govorio ružne riječi i da mu je oštećenica u kupaonici znala govoriti "prestani me daviti, izlazi van". I sama oštećenica nije dovela u pitanje iskaz saslušanog svjedoka u dijelu u kojem je naveo da je takvo njihovo postupanje njihovom djetetu išlo na živce i to upravo zbog toga što se zajedno sa okrivljenikom zatvarala u kupaonicu i da je radi toga VN išao lupati po vratima od kupaonice. Obrana okrivljenika potvrđena je i iskazom kćerke UN, a i taj iskaz je potvrđen i iskazom same žrtve budući da iz iskaza njihove zajedničke kćerke UN u bitnom proizlazi da se sa djecom dogovorila da uvijek dođu po nju i to u trenucima u kojima se svađala odnosno razgovarala sa okrivljenikom u kupaonici.

17. Sa druge strane, iskaz oštećenice ZN doveden je u pitanje i iskazom sina VN jer ona u svojem iskazu navodi da je u kupaonici bila lišena slobode protiv vlastite volje i nekoliko sati, dok iz iskaza sina VN proizlazi da je to trajalo svega 5 do 10 minuta. Sud u tom dijelu ne prihvaća iskaz oštećenice ZN da je protupravno lišenje slobode trajalo i po nekoliko sati i da dijete loše percipira inkriminirane događaje iz razloga što je VN u inkriminiranom vremenskom razdoblju bio dijete u dobi od 13 godina, time da je opće poznata činjenica da i djeca u toj kronološkoj dobi mogu odrediti i procijeniti vremenski interval nekog događaja. Konačno, u prilog obrane samog okrivljenika ide i iskaz oštećenice kojeg je dala na raspravi iz kojeg proizlazi da je okrivljenik znao govoriti da djeca ne smiju znati za njihove narušene međuljudske odnose i da ju je uvijek "navigirao" prema kupaonici da djeca ne bi vidjela i čula što se između njih događa, radi čega se okrivljeniku sin VN obraćao riječima da je dosadan i koliko puta da mu treba reći da majka želi rastavu braka.

18. Konačno, predmet raspravljanja pred ovim sudom su bila i kaznena djela za koje je okrivljenik pravomoćno osuđen i to radi nasilja u obitelji na štetu oštećenice KN sada Kustura te njihove dvoje malodobne djece radi kaznenog djela zlostavljanja te su donijete pravomoćne presude kojima je okrivljenik proglašen krivim radi terećenih kaznenih djela. Predmet raspravljanja u tim kaznenim predmetima bili su i događaji koji su se odvijali u kupaonici iako te radnje izvršenja kaznenih djela u činjeničnim opisima kaznenih djela nisu egzaktno opisane pa iz toga proizlazi da je nadležno državno odvjetništvo i prije pokretanja ovog kaznenog postupka imalo saznanja za radnje izvršenja kaznenih djela koja su se odvijala u kupaonici, a unatoč tome, te radnje po službenoj dužnosti nisu okvalificirane kao kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode, budući da u tim kaznenim predmetima o tim radnjama izvršenja toga kaznenog djela također nije bilo dokaza, a sa druge strane, da je bilo dokaza zasigurno bi nadležno državno odvjetništvo po službenoj dužnosti takve radnje okvalificiralo i optužilo kao teže kazneno djelo (protupravno oduzimanje slobode).

19. Polazeći od naprijed iznijetog, ovaj sud je zaključio da nije dokazano da bi okrivljenik svojim postupanjem onemogućio slobodno kretanje oštećenice ZN. Naime, kada se uzme u obzir iskaz oštećenice koja u bitnim dijelovima potvrđuje i navode obrane okrivljenika da joj okrivljenik nije rekao da ne smije otići iz kupaonice, te obranu okrivljenika i iskaz svjedoka VN i UN koje je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinite i logične, obzirom da stranke nisu stavljale primjedbe na iskaze saslušanih svjedoka VN i UN niti je oštećenica iskaz svjedoka VN dovela u pitanje, uz činjenicu da navedeno kazneno djelo se može počiniti samo sa namjerom koja se sastoji o svijesti o oduzimanju ili ograničenju slobode kretanja pojedinoj osobi na protupravan i nezakonit način, što u ovom slučaju nije riječ jer je i sama oštećenica TN navela da je fizički mogla izaći iz kupaonice, a potom i iz kuće, a što nije učinila i da je nakon inkriminiranog događaja slobodno ulazila i izlazila iz kuće, a okrivljenik u obrani je naveo da niti u jednom trenutku nije oštećenici rekao da ne smije iz kupaonice i kuće i da ju protupravno nije zatvarao u kupaonicu, tada je ovaj sud zaključio da u nedostatku dokaza kojima bi se potvrdili navodi iz činjeničnog opisa optužnog akta, valjalo pozivom na odredbu čl. 453. t. 3. ZKP/08, osloboditi okrivljenika za kazneno djelo iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 136. st. 3. KZ/11.

20. Slijedom navedenog, koristeći se pravilom o slobodnoj ocjeni dokaza, sud smatra da optužba nije kao nesporno dokazala postojanje subjektivnih i objektivnih elemenata koja čine zakonska obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode i to kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode, opisanog po čl. 136. st.3. u svezi čl. 2. KZ/11., a kažnjivo po čl. 136. st. 3. KZ/11.

21. Na temelju čl. 3. st. 2. ZKP/08., nastalu dvojbu u postojanju činjenica koje tvore obilježja djela, sud je riješio na način koji je povoljniji za okrivljenika ŽN te ga je oslobodio od optužbe.

22. Riječ je o pravilu poznatom po latinskom nazivu "in dubio pro reo" (u sumnji u korist okrivljenika), koje govori o tome kako treba postupiti sud kada mu nije jasno da li postoje ili ne postoje određene činjenice ali se ipak mora opredijeliti u određenom smjeru budući da kazneni predmet ne smije ostati neriješen. Navedeno pravno pravilo određuje dokazni standard prema kojem one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti s izvjesnošću dokazani. Konkretno, to znači da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje. No, one činjenice koje idu u korist okrivljenika sud treba uzeti dokazanima, čak i onda kada su samovjerojatne, dakle, kada samo postoji sumnja u takvo postojanje. Ovo vrijedi čak i u onom slučaju kada bi postojanje one činjenice koja ide u prilog tužitelja bilo vjerojatnije od one koje ide u prilog okrivljenika. Stoga se, postojanje takve činjenice koja je za okrivljenika povoljnija utvrđuje i kada je samovjerojatno postojanje takve činjenice, ali ne i izvjesno. Suprotno tome, odlučna činjenica koja ide na teret okrivljeniku (tj. u prilog optužbi) mora biti dokazana do takve izvjesne mjere da čak ne postoji niti mogućnost neke druge činjenice koja bi isključila ovu prethodnu.

23. Prema tome, krajnja konzekvenca gore navedenog načela je i mogućnost da počinitelj bude oslobođen od optužbe, a temelju čl. 453. točka 3. ZKP/08, što je društveno i moralno prihvatljivije da nevina osoba bude osuđena.

24. Pravilo "in dubio pro reo" je neodvojivo povezano s pretpostavkom okrivljenikove nevinosti koja je regulirana čl. 3. st. 1. ZKP/08. Oba gore navedena pravila su izraz jamstva humanog odnosa prema okrivljeniku.

25. Ovaj humani odnos je u konačnici izražen oslobađajućom presudom jer se sud u dvojbi opredjeljuje za stajalište koje je povoljnije u odnosu na okrivljenika.

26. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 6. ZKP/08., nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada izabranog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, iz razloga jer je sud donio oslobađajuću presudu u odnosu na okrivljenika.

27. Slijedom iznijetog, presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 7. veljače 2025.

Sudac

Krešimir Pavlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 (pet) istovjetnih primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici na broj: KO-DO-4/2023

2. ŽN, [adresa]

3. Odvjetnik Krunoslav Vuljak, Koprivnica

4. TN, [adresa]

5. Odvjetnica Jasna Detelj-Marković, Zagreb