REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1345/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik ČB iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. P-640/2021 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. P-640/2021 od 19. lipnja 2024. u točkama I., II., III. i IV. izreke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točkama je I. i II. izreke utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu broj 266-13/2005, sklopljenog između stranaka 10. siječnja 2005. kojima se protuvrijednost mjesečnog anuiteta u iznosu od 734,95 CHF podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju prednika tuženika za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke od 28. veljače 2005. Isto tako utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. st. 2. Aneksa br.1. Ugovora o kreditu broj: 266-13/2005, potvrđenog kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika, posl.br: OV-6477/04, kojom je utvrđeno da su stranke suglasne da je uplatama dug po glavnici kredita na dan 31. ožujka 2007. sveden na iznos od 64.876,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je ništetna i odredba čl. 2. st. 3. istog Aneksa u dijelu koji glasi:

“Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 925,90 CHF i podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju prednika tuženika na dan plaćanja, počevši od 30. travnja 2007. “

1.1.U točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana, isplati tužitelju iznos od 7.358,67 eura sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

1.2.U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.144,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetna čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu od 10. siječnja 2005. kao i odredba čl. 2. st. 2. Aneksa br.1. Ugovora o kreditu broj: 266-13/2005, te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 7.358,67 eura sa zateznim kamatama. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su odredbe predmetnih ugovora ništetne u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u CHF i stoga smatra da ostvaruje pravo na isplatu predmetnog iznosa koji je tuženik neosnovano stekao.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da se o navedenim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo i da u ugovoru nisu utvrđeni egzatni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene valutne klauzulu, pa da su navedene odredbe sukladno čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) ništetne.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da su sukladno čl. 502 c. ZPP-a postoji obvezujući učinak presuda donesenih u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/2012 provedeng radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio da je neosnovan prigovor zastare koji je istaknut od strane tuženika uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) prekinut podnošenjem kolektivne tužbe u smislu čl. 241. ZOO-a, te da zastara nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovom postupku, dana 29. srpnja 2021. jer zastara za dio zahtjeva koji se odnosi za ništetnost valutne klauzule i vezanost anuiteta za promjenu u CHF počela teći pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

9. Visinu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva sud utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem, pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.358,67 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća mjesečnih iznosa pa do isplate.

10. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

11. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni iskazima danim u postupku i priležećim ispravama.

12. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer da je sud nezakonitim postupanjem propustio dostaviti sve podnesake tuženiku, jer su svi podnesci potrebni za meritorno raspravljanje uredno dostavljeni tuženiku.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, niti da se presuda iz kolektivnog spora ne može primjeniti u ovom slučaju, jer se ne radi o naknadi štete, nego o stjecanju bez osnove. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da postoji direktni obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl 502 c. ZPP-a prema kojoj odredbi je sud vezan za utvrđenje iz takvog postupka, ukoliko se stranka na ta utvrđenja pozove u posebnoj parnici radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, kao što je bio slučaj u konkretnom predmetu.

14. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da predmetni ugovor o kreditu je unaprijed formuliran od strane tuženika i da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer tuženik nije dokazao da se o tim odredbama pregovaralo, jer je tijekom postupka predložio saslušanje dva svjedoka, djelatnika tuženika, ali u tijeku postupka je od tih dokaznih prijedloga odustao. Stoga, obzirom na direktan učinak navedene presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu i koristeći se ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama u ugovorima o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorio da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i za vrijeme zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, pa da je stoga tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90 ZZP/03.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije proveo tzv. test transparentnosti i test poštenosti iz ZZP-a, jer da prema čl. 84. ZZP-a, nije bilo dopušteno ocjenjivati je su li poštene ugovorne odredbe o predmetnoj ugovornoj cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a da je čl. 81. st. 1. ZZP-a propisano da ugovorna odredba u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, se smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ( tzv. test poštenosti ).

16. Ovo iz razloga što je tijekom postupka sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelj tuženiku nije dao potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumijeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i svim rizicima koje takve ugovorne odredbe nose, pa se stoga ne mogu prihvatiti kao osnovani niti žalbeni navodi da tuženik nije mogao predvidjeti da bi u slučaju poremećaja na tržištu moglo doći do aprecijacije tečaja CHF, a što potvrđuje utvrđenje suda prvog stupnja da pregovaranja između stranaka o spornim odredbama nije bilo. Isto tako, navodi se da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o spornim odredbama pregovaralo.

17. Slijedom obrazloženog prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, odnosno ništetna u smislu čl. 81. st. 1. u svezi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

18. Žalbeni navodi tuženika kojim se poziva na odluke suda EU posl.br. C- 415/11 (aziz) i C-186/17 od 20. rujna 2017. u pravcu da je sud prvog stupnja trebao analizirati sva prava i obaveze stranaka iz predmetnih ugovora i koja prava potrošaču po nacionalnom pravu stoje na raspolaganju za sprečavanje korištenja nepoštenom ugovornom odredbom se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti, jer je nepoštenost i ništetnost navedenih ugovornih odredbi već utvrđena u postupku povodom kolektivne zaštite potrošača.

19. S obzirom na izloženo, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na odredbu čl. 22. ZOO-a navodeći da je valutna klauzula dopuštena, jer tijekom postupka nije sporno da je valutna klauzula bila dopušena, već da je odredba o ugovaranju isplate u CHF i isplate anuiteta prema tečaju CHF u vrijeme plaćanja, nepoštena i ništetna odredba, jer je utvrđeno da tuženik nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, niti za vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana.

20. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju s obzirom na djelomičnost nitetnost predmetnih ugovora pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi dakle pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF, pa stoga pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st.

1. u svezi čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženika da tužitelju isplati iznos od 7.358,67 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tuženik nesavjesni stjecatelj i da tužitelju ne pripadaju sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik bio nepošten i da je obavezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja navedenih iznosa, jer je tuženik kao trgovac bio svjestan rizika prema korisnicima kredita ugovarajući valutnu klauzulu u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da tužitelja nije upozorio o mogućnosti promjene vrijednosti te valute.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja neosnovano odbio prigovor tuženika koji se odnosi na zastaru. Ovo iz razloga što prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao i u ovom predmetu, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od ( naknadnog ) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeno shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora, tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. ZOO-a.

23. S obzirom da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđena ništetnost odredbe ugovora o valutnoj kaluzuli u CHF, zastarni rok za isplatu novčanih iznosa s tog osnova počinje teći od 14. lipnja 2018. koji rok od pet godina do podnošenja tužbe 29. srpnja 2021. nije protekao.

24. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja neosnovano priznao nagradu za sve radnje prema bodu od 2,00 eura i to retroaktivno prije primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa) . Ovo iz razloga što je prema Tbr. 52. t. 3. navedene Tarife propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima parničnog postupka, a u konkretnom predmetu je donesena prema navedenoj Tarifi kada se vrijednost boda obračunava za 2,00 eura.

24. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

26. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

U Rijeci, 7. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić