Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-99/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća, te sudaca Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SF, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov-8/2025-4 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2025. godine
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika SF kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 131. stavak 1. točka 1., u vezi sa člankom 127. stavak 4. te u vezi s člankom 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje: ZKP/08) protiv okrivljenika SF produljen je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-927/2024-3 od 12. prosinca 2024., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II- 466/2024-2 od 30. prosinca 2024. Temeljem članka 124. stavak 2. ZKP/08., određeno je da se u istražni zatvor okrivljeniku SF uračunava vrijeme od uhićenja 11. prosinca 2024. u 07,52 sati, pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobno je žalbu izjavio osumnjičenik SF putem Danka Bande, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ukinuti istražni zatvor, podredno pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak, ili preinačiti na način da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.
3. Žalba osumnjičenika SF nije osnovana.
4. Protivno navodima u žalbi po ocijeni vijeća pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za produljenjem istražnog zatvora protiv osumnjičenog iz osnova u članku 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavak 1. ZKP/08. , za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu ove mjere protiv osumnjičenika i nemogućnosti zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Nije osnovana niti tvrdnja da je osumnjičeniku uskraćeno pravo da se služi svojim jezikom, pa da je time počinjena bitna povreda postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08 zbog čega su svi dokazi na kojima prvostupanjski sud temelji odluku o postojanju osnovane sumnje nezakoniti. Naime, iz sadržaja pouke o pravima uhićenika proizlazi da je uhićenik državljanin BiH, da je rođen u [adresa] gdje ima i prebivalište, pa stoga nije došlo do povrede prava optuženika da se služi svojim jezikom obzirom da je notorno da državljani BiH razumiju hrvatski jezik kojim se služe, a isto tako i latinično pismo. Da je tome tako, vidljivo je i iz zapisnika sjednice optužnog vijeća gdje je okrivljenik naveo da mu nije potreban sudski tumač jer razumije hrvatski jezik i poznaje latinično pismo.
5. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz sadržaja žalbe proizlazi da se osumnjičenik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dok ne navodi koje je to činjenice sudac istrage propustio utvrditi pa je žalbeni osnov nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovan.
6. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima osumnjičenika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju utvrdio one posebne okolnosti na strani osumnjičenika koje opravdavaju mjeru istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08., pa se tako pravilno utvrđuje postojanje osnovane sumnje da je osumnjičenik počinitelj kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., temeljem do sada provedenih dokaznih radnji i prikupljenih dokaza, sve navedeno pod točkom 6. pobijanog rješenja čime je ispunjena opća pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Suprotno žalbenim tvrdnjama, koje se odnose na preispitivanje dokaza, a obzirom na istaknutu tvrdnju da optuženik nije iskoristio pravo na tumača i prevođenje, valja reći da je u tom pogledu već rečeno pod točkom 4. Isto tako, u ovoj fazi postupka sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i dokazne snage dokaza, već je isključivo ovlašten na temelju podataka u spisu zaključivati o relevantnom stupnju osnovane sumnje, kao odgovarajućeg ranga vjerojatnosti da je kazneno djela počinjeno, što je utvrđeno i valjano obrazloženo u pobijanom rješenju. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud pod točkom 8. pobijanog rješenja utvrđuje da na strani okrivljenika postoji opasnost od bijega, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće, te određuje istražni zatvor po toj zakonskoj osnovi.
7. Zbog spomenute razborito predvidive opasnosti od bijega ocjena je vijeća, da se utvrđena opasnost na strani osumnjičenika ne može učinkovito otkloniti nekom blažom mjerom ili jamstvom, već upravo primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., kako to pravilno iznosi prvostupanjski sud.
8. Nisu osnovane žalbene tvrdnje da određivanje vrste i visine jamčevine predstavlja obvezni sadržaj svake odluke o istražnom zatvoru neovisno o tome može li okrivljenik platiti jamčevinu. Naime, članka 102. stavak 1. određuje da se istražni zatvor određen iz razloga navedenih u članku 123. stavk 1. točka 1. ZKP/08., može ukinuti ako okrivljenik ili tko drugi za njega da jamstvo. Dakle, primjena jamstva nije moguća kod drugih istražno zatvorskih osnova pa stoga odredba o jamstvu nije nužni dio odluke istražnog zatora. Nadalje, valja napomenuti da je jamstvo kaznenoprocesna prisilna mjera jer se radi o mjeri kojom se okrivljeniku u kaznenom postupku ograničava sloboda određenim pravilima ponašanja te mu se određuje obveza polaganja novčanog iznosa na račun suda pod prijetnjom oduzimanja u slučaju kršenja pravila ponašanja. Međutim, za razliku od drugih prisilnih mjera u kaznenom postupku, tu obvezu sud ne može okrivljeniku prisilno nametnuti. Iako sud ne treba prethodni pristanak okrivljenika da bi odredio visinu jamstva, radi se o ponudi suda pritvoreniku da ga pusti na slobodu uz jamstvo, koja ne može biti realizirana bez njegova pristanka. Prema tome, žalbeni navodi da je jamstvo trebalo odrediti neovisno o izjavi osumnjičenika, pa da je zbog toga došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nisu osnovani.
9. Slijedom navedenog, a kako ispitujući pobijano rješenje po članku 494. stavak 4. ZKP/08. vijeće nije našlo povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a žalbene navode osumnjičenika smatra neosnovanima, valjalo je na temelju članka 494. stavak 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci rješenja.
U Karlovcu 7. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Elma Kaleb Mamić
