Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Ps-23/2020-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 07. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, koji glasi:
" Nalaže se tuženiku da iseli iz stana na adresi [adresa] u [adresa], površine 27,76m², a koje je vlasnik Republika Hrvatska te da kuću slobodnu o osoba i stvari preda u posjed tužitelju, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe".
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika dana 30. studenog 2020. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom koji konačno glasi kao u izreci, koji je uredio podneskom od 21. travnja 2021. Tužbu obrazlaže i tijekom postupka navodi da ima prebivalište u [adresa], u kojem stanu živi zajedno sa bratom OFtuženikom, a čije iseljenje zahtjeva iz predmetnog stana jer nema pravni osnov za korištenje tog stana. Navodi da je on korisnik Centra za socijalnu skrb i ima zakonsko pravo za plaćanje režija, dok tuženik na navedenoj adresi ima boravište. Navodi da su dugovi za režije preveliki i da je on osobno zadužen za plaćanje režija za predmetni stan, iako ih ne može plaćati jer živi od pomoći za uzdržavanje i povremenog rada. Navodi da je u svađi s roditeljima zbog režija i da su u predmetnom stanu isključili struju, dok tuženik u dijelu stana koji koristi ima struju, grijanje, a on u svom dijelu nema. Navodi da je u predmetnom stanu živio sa roditeljima ČF i GF koji su odselili u Sarvaš, te isti više nisu vlasnici predmetnog stana u kojem živi sa bratom-tuženikom, već je stan u vlasništvu Republike Hrvatske, pa zahtijeva da tuženik iseli iz tog stana kako bi se mogle podmiriti režije.
Navodi da stan nije etažiran, već je prezidan i on stanuje s jedne strane, a tuženik s druge strane, a predmetni stan mu je dan na korištenje kao korisniku Centra za socijalnu skrb u Osijeku, o čemu će priložiti dokaz, kao i svu dokumentaciju vezanu za predmetni stan, ali nema ugovor za korištenje predmetnog stana, iako režije glase na njega i da su troškovi neplaćenih režija ogromni, te će u spis priložiti dokaz da računi za režije glase na njega. Na ročištu održanom dana 20. siječnja 2023. tužitelj navodi da živi u predmetnom stanu, kao i tuženik, koji je stan u vlasništvu njihovih roditelja ČF i GF, a razlog podnošenja tužbe je što se njega tereti za režije za predmetni stan u iznosu od oko 150.000,00 kn, dok tuženik koji živi isto u tom stanu ne plaća režije.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj nije vlasnik predmetnog stana, te da je u stanu u [adresa] živio sa bivšom suprugom i mldb. djetetom od 2012. - 2015. godine, koji je u suvlasništvu njihovih roditelja ČF i GF. Navodi da je u tom stanu boravio u dijelu koji je uređen, dok tužitelj boravi u dijelu stana koji nije uređen, da se tužitelj hrani u Caritasu, nikada nije bio zaposlen, sklon je agresivnosti i konzumiranju alkohola, te da treba biti sretan što mu roditelji dopuštaju da živi u njihovom stanu. Napominje da režije za stan glase i plaća ih njihova majka GF, a razlog isključenja struje u dijelu stana koji koristi tužitelj je nabijanje ogromnih troškova režija korištenjem električne grijalice koje je podmirila njihova majka GF. Navodi da su ranije njihovi roditelji već podmirili račun za struju koje je troškove napravio tužitelj u iznosu od 14.000,00 kn kako bi tužitelju ponovo bila uključena struja. Tijekom postupka tuženik navodi da je stan pregrađen i da je on u jednoj polovici živio sa svojom djevojkom i uredno plaćao režije, a u drugoj polovici živi tužitelj. Napominje da uplatnice za električnu energiju za stan glase na majku GF kao suvlasnicu stana, dok na njega glase uplatnice za režije za odvoz otpada, vodu i RTV pristojbu. Tijekom postupka iselio je iz stana i odselio u [adresa], gdje je prijavio prebivalište.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze koje su stranke predložile te je saslušao tužitelja i svjedoke GF i ČF, izvršio uvid i pročitao Izjavu ovjerenom od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV-25948/2024 od 28. studenog 2024., podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) za tužitelja i tuženika, rješenje Centra za socijalnu skrb Osijek od 12. siječnja 2021., izvadak iz knjige položenih ugovora (list 24., 25., 30.), prijepis posjedovnog lista, izvadak iz zemljišne knjige (list 31. -33.), rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Klasa:UP/I°-943-06/06-01/47 od 17. kolovoza 2007.
4. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka PF, dok se tuženik izjasnio o predmetu spora na pripremnom ročištu od 20. siječnja 2023., te Izjavom ovjerenom od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV-25948/2024 od 28. studenog 2024. i podneskom od 17. prosinca 2024., dok na ročište za glavnu raspravu koje je održano dana 07. siječnja 2025. nije pristupio, iako je bio uredno pozvan.
5. Iz iskaza tužitelja sa ročišta za glavnu raspravu od dana 07. siječnja 2025. proizlazi da živi u predmetnom stanu u [adresa], sada 89A, te mu nije poznato tko je vlasnik toga stana, a misli da je u vlasništvu Republike Hrvatske i da mu država dopušta da u tom stanu živi i ne mora plaćati ni režije ni stanarinu, ali mu je poznato da uplatnice za režije ne dobiva i da ne glase na njegovo ime, već na njegovu majku GF. Nije mu poznato da li je njegov brat tuženik iselio iz tog stana. Njega su savjetovali u Udruzi Rijeka ljubavi da pokrene ovu parnicu da ne mora plaćati režije za stan za koje su mu izjavili da su ogromne, ali mu nije poznato kako oni to znaju, dok su mu u FINI rekli da je dug na ime režija za taj stan oko 150.000,00 kn.
6. Iz iskaza svjedoka ČF sa ročišta za glavnu raspravu od dana 07. siječnja 2025. proizlazi da su on i supruga GF suvlasnici stana u [adresa], u kojem žive njihovi sinovi-tužitelj i drugi sin EF, dok je sin OF, ovdje tuženik, odselio iz tog stana i živi u [adresa]. Niti tužitelj, niti tuženik nikada nisu bili vlasnici toga stana koji se nalazi na adresi u [adresa], te ne postoji stan na broju 89A. Sve režije za taj stan plaćaju on i supruga i nikada nisu glasile na tužitelja, a niti ih je on podmirivao ili imao bilo kakvih obveza za taj stan, već je svojevremeno napravio dug od oko 3.000,00 DEM za potrošnju struje, koji su dug podmirili on i supruga i morali platiti postavljanje novog brojila za struju. Napominje da tužitelja nitko ne tjera iz tog stana.
7. Iz iskaza svjedokinje GF proizlazi da je sa suprugom ČF suvlasnica stana u kojem živi tužitelj na adresi u [adresa], dok je sin OF, ovdje tuženik, iselio iz tog stana. Dok je tuženik živio u tom stanu on je snosio i režije za stan, a koje uplatnice za režije glase na nju i koje sada režije podmiruje sin EF koji također živi u tom stanu, dok tužitelj nije nikada plaćao režije za stan, niti su uplatnice na njega glasile. Niti ona, niti suprug H nisu nikada tjerali tužitelja da iseli iz stana, iako je isti radi krađe struje prouzročio isključenje električne energije u stanu i dug od oko 12.000,00 kn, koji su ona i suprug podmirili.
8. Iz Izjave tuženika ovjerene od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV-25948/2024 od 28. studenog 2024., te podneska od 17. prosinca 2024., proizlazi da ne stanuje, niti boravi u stanu u vlasništvu njegovih roditelja u [adresa], da je u stanu ranije boravio sa svojom zaručnicom temeljem odobrenja roditelja i da su za to vrijeme uredno plaćali režije, iako zbog sezonskih poslova gotovo nikada u stanu nisu boravili. Napominje da tužitelj nikada nije plaćao režije za taj stan, niti dokazao da je vlasnik istog.
9. Iz Detalja osobe Vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH proizlazi da tužitelj ima prebivalište u [adresa] od 20.02.1987. pa nadalje, dok je tuženik imao prebivalište u [adresa], od 27.01.1993. -12.09.2000., od 27.03.2012.-21.11.2016. i od 11.11.2022. - 28.11.2024., te neko vrijeme i boravište u [adresa], te da od 28. studenog 2024. ima prebivalište u [adresa].
10. Iz knjige položenih ugovora za broj [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška] knjiga PU Osijek, proizlazi da je na kčbr. [katastarska čestica] sagrađena zgrada u [adresa], Anina 89, u kojoj se nalazi stan ukupne površine od 27,76m², koje je vlasnik Republika Hrvatska, dok iz izvatka iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za istu katastarsku česticu proizlazi da je u vlasništvu Drave international d.o.o. Osijek i da se na istoj nalazi kuća br. 82, br. 89, četiri zgrade, Ul. Reisnerova od 6741m².
11. Iz rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Klasa:UP/I°-943-06/06-01/47 od 17. kolovoza 2007., proizlazi da je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na stanu površine 27,76m² kao posebnom dijelu zgrade koja se nalazi u Osijeku, Anina 89 s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 82, broj 89, četiri zgrade u [adresa] površine 6741m².
12. Iz prijepisa posjedovnog lista 23114, k. o. [katastarska općina], za kčbr. [katastarska čestica] O [adresa], kuća, [adresa], ekonomsko dvorište, šupa, tvornica, 6 zgrada od ukupno 6741m², proizlazi da je navedena katastarska čestica u posjedu Drave international d.o.o. Osijek.
13. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška] knjiga PU Osijek, proizlazi da se u zgradi u [adresa], sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] nalazi dvosobni stan u prizemlju zgrade, ulaz 1, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice površine 57,02m² te drvarnice, kojeg stana su suvlasnici H i GF.
14. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Osijek od 12.01.201. proizlazi da je tužitelj primatelj pomoći za uzdržavanje.
15. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).
16. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Ovdje se napominje da je tužitelj podneskom od 03. kolovoza 2022. izvijestio sud da mu je odbijeno pružanje besplatne pravne pomoći sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
17. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u cijelosti, prigovor nedostatka aktivne legitimacije je osnovan.
18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika i predaju u posjed stana na adresi [adresa] u [adresa], površine 27,76m², u vlasništvu Republike Hrvatske, temeljem čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.).
19. Između stranaka nije sporno:
- da tužitelj živi u stanu na adresi u [adresa], koji nije u njegovom vlasništvu i da ne plaća režije niti na njega glase uplatnice za režije.
20. Među strankama je sporno:
- da li je tužitelj aktivno legitimiran tražiti iseljenje tuženika i predaju u posjed stana na adresi [adresa] u [adresa], površine 27,76m², koji je u vlasništvu Republike Hrvatske,
- da li tuženik živi u stanu na adresi [adresa] u [adresa], površine 27,76m², koji je u vlasništvu Republike Hrvatske.
21. Temeljem čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
22. Temeljem čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
23. Iskaze saslušanih svjedoka ČF i GF sud je cijenio kao vjerodostojne, jer su sukladni sa priloženom materijalnom dokumentacijom u spisu i dani su jasno za razliku od tužitelja koji se izjašnjavao na proturječan i nerazumljiv način i u tužbi i tijekom postupka.
24. Naime, uvidom u priložene izvatke iz knjige položenih ugovora, rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Klasa:UP/I°-943-06/06-01/47 od 17. kolovoza 2007. i prijepis posjedovnog lista, nesporno je utvrđeno da tužitelj nije vlasnik stana od 57,02m² na adresi u [adresa], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], već je isti u suvlasništvu njegovih roditelja ČF i GF, a također da nije vlasnik niti stana od 27,76m² koji se nalazi na istoj adresi u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, a koji je stan predmet tužbenog zahtjeva. Osim što je nesporno utvrđeno da tužitelj nije vlasnik stana iz kojeg traži iseljenje tuženika i predaju u posjed, isti nije dokazao niti da ima pravnu osnovu za korištenje toga stana u vlasništvu Republike Hrvatske, jer nije priložio nikakvu dokumentaciju vezano za takve tvrdnje, iako se na to obvezao tijekom postupka. Pored navedenog, nesporno je utvrđeno da tuženik nikada nije niti živio u stanu u vlasništvu Republike Hrvatske, kako to sam navodi, a što potvrđuju i svjedoci H i GF, već je živio u stanu na istoj adresi u [adresa], a koji je u vlasništvu njegovih roditelja – svjedoka ČF i GF, a iz kojeg je stana tuženik odselio. Sud napominje da tužitelj tijekom postupka daje nejasne i proturječne izjave, a niti njegovim saslušanjem sud nije mogao jasno utvrditi radi čega je isti pokrenuo ovu parnicu, dok vezano za njegove navode u odnosu na obvezu podmirenja režija za stan u [adresa], sud napominje da isto nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, a niti je tužitelj priložio dokaze o tome da je obveznik plaćanja režija za stan na navedenoj adresi ili da ih je podmirivao.
25. Temeljem navedenog i citiranih zakonskih odredbi čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koje reguliraju zaštitu vlasništva, odnosno reivindikacijski zahtjev tužitelja kao vlasnika stvari za predaju u posjed te stvari, usmjeren prema tuženiku, sud je utvrdio da tuženik ne živi u stanu od 27,76m² u vlasništvu Republike Hrvatske koji je predmet tužbenog zahtjeva, a da tužitelj nema pravnu osnovu za korištenje tog stana, već je tuženik sukladno odobrenju svojih roditelja ČF i GF živio u njihovom stanu od 57,02m² u [adresa] i iz kojeg je stana odselio, a koji dakle nikada nije bio u vlasništvu tužitelja i koji nije ni predmet tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju. Iz navedenog nesporno proizlazi da tužitelj nije aktivno legitimiran za tužbu u konkretnom slučaju.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Osijeku, 07. veljače 2025.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Tužitelju
2.Tuženiku