REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-136/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Ankici Zorić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ŠN, rođenog **.**.1982., državljanina Libijske Republike, alias ČN, rođenog **.**.1987., državljanina Libijske Republike, koji trenutno boravi u Prihvatilištu za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, 7. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/25-06/222, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 9. siječnja 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Zoranu Bauer, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 Eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/222, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 9. siječnja 2025., tužitelju je, kao tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 (točka 1.), a ograničenja kretanja iz točke 1. ovog rješenja određeno je na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2.).
2. Tužitelj pobija osporavano rješenje u cijelosti, navodeći da je njime povrijeđen zakon te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što je rezultiralo nezakonitim odlukama. Smatra da je ograničenje slobode kretanja određeno bez valjanog obrazloženja, jer tuženik nije konkretno naveo koje se bitne činjenice i okolnosti trebaju utvrditi. Također, ističe da je njegov identitet već nesporno utvrđen kroz prethodni dublinski postupak te da mjera ograničenja kretanja onemogućava ravnopravno sudjelovanje u postupku međunarodne zaštite. Dodatno, tuženik nije jasno obrazložio primjenu članka 54. stavak 1. točka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, budući da je proveden samo jedan postupak međunarodne zaštite. Stoga predlaže saslušanje tužitelj radi razjašnjenja spornih činjenica. Predlaže poništiti osporavano rješenje, naložiti puštanje tužitelja, tužitelju odobriti besplatnu pravnu pomoć i naložiti tuženiku isplatu troškova pružene pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužitelj je više puta vraćan u Republiku Hrvatsku sukladno dublinskom postupku, ali je u više navrata napuštao teritorij države, što je rezultiralo obustavom prvog postupka međunarodne zaštite. Tuženik je zaključio da je ograničenje slobode kretanja nužno zbog rizika od bijega te radi utvrđivanja činjenica i okolnosti njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Smještaj u Prihvatni centar za strance ocijenjen je kao jedina učinkovita mjera s obzirom na tužiteljeve ranije postupke, a tijekom postupka mu je omogućeno sudjelovanje i dostava dokaza. Tužitelj tvrdi da zbog ograničenja kretanja ne može ravnopravno sudjelovati u postupku, no tuženik ističe da mu je već bila pružena prilika za iznošenje dokaza, ali ju je propustio iskoristiti. Tuženik naglašava da je tužitelj više puta napustio Hrvatsku i da su poduzete mjere zakonite i nužne radi osiguranja provođenja postupka. Zaključno, tuženik navodi da tužiteljevo nezadovoljstvo ne znači da je rješenje nezakonito. Predlaže odbiti tužbu.
4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 4. veljače 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika.
4.2. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja jer iz Zapisnika KLASA: UP/I-216-03/25-06/222, URBROJ: 511-01-213-25-3 od 14. siječnja 2025. proizlazi da je tužitelj saslušan i da je potvrdio činjenice na kojima je utemeljeno osporavano rješenje.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj 9. siječnja 2025. u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Samobor izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu kada je sukladno dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku;
- da je tužitelj prvi puta namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio dana 21. ožujka 2023. godine u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Zaprešić, a zahtjev podnio dana 24. ožujka 2023.;
- da je tužitelju obustavljen postupak rješenjem od 30. kolovoza 2024., a navedeno rješenje postalo je izvršno 24. rujna 2024.;
- tužitelj je sukladno dublinskom postupku, vraćan u Republiku Hrvatsku kao odgovornu državu tri puta, prvi puta dana 30. travnja 2024., zatim 24. svibnja 2024. te na kraju 21. kolovoza 2024., nakon čega je tužitelj svaki puta napustio Republiku Hrvatsku.
7. Na temelju navedenih činjenica tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon). Tuženik je utvrdio da se sloboda kretanja ne može ograničiti drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona, već mjerom smještaja u prihvatni centar za strance.
8. Sud je na temelju članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku.
10.1. Prema odredbi članka 54. stavka 1. Zakona tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
10.2. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 1. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
10.3. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 6. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.
10.4. Prema odredbi članka 54. stavak 4. Zakona rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
10.5. Odredbom članka 54. stavka 5. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti sljedećim mjerama: 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance.
10.6. Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
11. Prema ocjeni ovog Suda prethodno ponašanje tužitelja u vidu uzastopnog napuštanja Republike Hrvatske tijekom ranijeg postupka međunarodne zaštite, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, tuženik je pravilno okarakterizirao kao razlog zbog kojeg je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja. Ispitni postupak povodom ranijeg zahtjeva za međunarodnu zaštitu ne može se voditi bez sudjelovanja podnositelja zahtjeva. Stoga je njegov bijeg smetnja za vođenje postupka. Ukupne okolnosti u konkretnom slučaju opravdavaju ocjenu o postojanju rizika od bijega.
12. U odnosu na mogućnost da se ista svrha ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, ocjena je suda da nema mjesta primjeni blaže mjere. Naime, tužitelj nema putnu ispravu pa je samo na temelju te činjenice isključena mjera davanja u polog putne isprave. Nadalje, primjena ostalih blažih mjera (zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobno pristupanje u Prihvatilište u određeno vrijeme) u konkretnom je slučaju isključena s obzirom da tužiteljevo prethodno ponašanje tužitelja ukazuje da primjena tih blažih mjera neće spriječiti njegovo napuštanje Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.
13. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a.
15. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).
16. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 7. veljače 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Sarajevska 41
3. U spis
