REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3088/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanu po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. siječnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika Marka Kraljevića i punomoćnice tuženika ES, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., dana 07. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011687234 od 18.7.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.992,92 CHF (slovima: sedamnaesttisućadevetstodevedesetdva CHF i devedesedva C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7.2. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011687234 od 18.7.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja..."

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.121,03 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 0,27 EUR od 31. kolovoza 2006.,

- 0,46 EUR od 30. rujna 2006.,

- 9,68 EUR od 31. listopada 2008.,

- 10,37 EUR od 31. prosinca 2008.,

- 12,02 EUR od 31. siječnja 2009.,

- 12,74 EUR od 28. veljače 2009.,

- 10,47 EUR od 31. ožujka 2009.-

- 10,83 EUR od 30. travnja 2009.,

- 7,86 EUR od 31. svibnja 2009.,

- 4,90 EUR od 01. srpnja 2009.,

- 5,89 EUR od 31. srpnja 2009.,

- 7,88 EUR od 04. rujna 2009.,

- 7,19 EUR od 30. rujna 2009.,

- 5,80 EUR od 31. listopada 2009.,

- 8,40 EUR od 30. studenog 2009.,

- 10,30 EUR od 31. prosinca 2009.,

- 13,36 EUR od 01. veljače 2010.,

- 12,56 EUR od 28. veljače 2010.,

- 16,51 EUR od 31. ožujka 2010.,

- 15,65 EUR od 30. travnja 2010.,

- 17,45 EUR od 31. svibnja 2010.,

- 29,40 EUR od 30. lipnja 2010.,

- 26,85 EUR od 31. srpnja 2010.,

- 33,74 EUR od 31. kolovoza 2010.,

- 31,52 EUR od 30. rujna 2010.,

- 26,83 EUR od 31. listopada 2010.,

- 35,90 EUR od 30. studenog 2010.,

- 47,20 EUR od 31. prosinca 2010.

- 39,41 EUR od 31. siječnja 2011.,

- 41,69 EUR od 01. ožujka 2011.,

- 38,44 EUR od 31. ožujka 2011.,

- 39,38 EUR od 03. svibnja 2011.,

- 54,11 EUR od 31. svibnja 2011.,

- 55,12 EUR od 30. lipnja 2011.,

- 68,15 EUR od 01. kolovoza 2011.,

- 61,84 EUR od 31. kolovoza 2011.,

- 53,85 EUR od 06. listopada 2011.,

- 54,00 EUR od 31. listopada 2011.,

- 53,38 EUR od 30. studenog 2011.,

- 55,99 EUR od 09. siječnja 2012.,

- 59,91 EUR od 29. veljače 2012.,

- 57,54 EUR od 30. ožujka 2012.,

- 57,75 EUR od 31. ožujka 2012.,

- 58,82 EUR od 30. travnja 2012.,

- 60,11 EUR od 01. lipnja 2012.,

- 58,22 EUR od 30. lipnja 2012.

- 58,76 EUR od 31. srpnja 2012.,

- 57,86 EUR od 31. kolovoza 2012.

- 54,84 EUR od 03. listopada 2012.

- 57,99 EUR od 31. listopada 2012.,

- 58,33 EUR od 28. prosinca 2012.,

- 53,67 EUR od 31. siječnja 2013.,

- 55,68 EUR od 22. veljače 2013.,

- 58,09 EUR od 28. veljače 2013.,

- 56,36 EUR od 29. travnja 2013.,

- 51,50 EUR od 31. svibnja 2013.,

- 53,28 EUR od 26. lipnja 2013.,

- 52,50 EUR od 30. srpnja 2013.,

- 52,43 EUR od 30. srpnja 2013.

do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, naknaditi tužiteljici LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.486,43 eura sa zateznom kamatom tekućom od 07. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 27. travnja 2023. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 9011687234 dana 18. srpnja 2006. u iznosu od 17.992,92 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF prema tečajnoj listi tuženika važećoj na dan korištenja kredita. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu utvrditi da je ništetna odredba 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011687234 od 18.7.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.992,92 CHF (slovima: sedamnaesttisućadevetstodevedesetdva CHF i devedesedva C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita..", te da je ništetan dio odredbe 7.2. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011687234 od 18.7.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...". Shodno tome potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.121,03 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužiteljice od 29. srpnja 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare te navodi da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Također navodi da je nesporno da ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno niti nezakonito, te da su navedene odredbe jasne te unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. Nadalje navodi da tuženik i ostale banke nisu znali i nisu mogli znati i predvidjeti iznimno nagli i visoki rast vrijednosti valute CHF, stoga se takva vrsta neravnoteže ne može sanirati kroz propise o nepoštenim ugovornim odredbama već kroz druge odgovarajuće i primjenjive institute kao što su primjerice pravila o izmjenama ugovora zbog izvanrednih okolnosti. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 9011687234 od 18. srpnja 2006. (list 10-14), presliku otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope (list 15-16), presliku plana otplate (list 17-18), presliku knjigovodstvene kartice (list 19-30), presliku Općih uvjeta poslovanja s građanima tuženika (list 46-54), presliku članka HNB-a (list 55-56). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 76-82), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 132- 133).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 9011687234 dana 18. srpnja 2006. na iznos od 17.992,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseci (članak 7. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 4. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 5,50% godišnje, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

6. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

7. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

8. Sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

9. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužiteljica poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

10. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 09. siječnja 2025. navodi da je zbog potrebe kupnje automobila za vlastite potrebe sklapala ugovor o kreditu s tuženikom posredstvom auto kuće te su joj djelatnici tuženika ponudili gotov ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, rekavši da je to najpovoljniji ugovor. Nije mogla pregovarati s djelatnicima tuženika o niti jednoj odredbi ugovora, niti su ju upozorili da bi moglo doći do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Sredstvima iz kredita je kupila osobno vozilo kojeg je koristila isključivo u osobne, a ne poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je do velikog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, a shodno tome i rasta rata kredita. Kredit je u cijelosti osobno otplatila.

11. Dakle i iz iskaza tužiteljice koji je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladan s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da tužiteljica s tuženikom nije mogla pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru, niti su ju djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do većeg povećanja anuiteta, odnosno rasta tečaja CHF u odnosu na kune.

12. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27. travnja 2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

13. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

14. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 18. lipnja 2024. proizlazi da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 15.981,13 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.121,03 EUR. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

15. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužiteljica nije imala nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

16. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižeg tečaja valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također, prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. tužitelj niti ne može potraživati navedene negativne razlike ukoliko nije istaknut prigovor radi prijeboja, prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

17. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

18. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 2.121,03 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 27. travnja 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 16. listopada 2023. i 29. srpnja 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 03. svibnja 2024. i 09. siječnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova što ukupno iznosi 500 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.000,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.250,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 200,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,43 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.486,43 eura, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 07. veljače 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.