Poslovni broj Psp-5/2024-28
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj Psp-5/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice JVT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. tužitelja PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, protiv 1. tuženice KV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika BV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Tomislavu Štefanoviću i Ivoru Štefanoviću, odvjetnicima u Ivanić- Gradu, radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 7. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Tuženici KV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i BV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetali su tužitelje JVT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], JV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i PV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu njihove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica u pov.5018 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te njihovom posjedu na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako što su u razdoblju između 22.2.2024. g. i 30.2.2024. g. na njihovom posjedu postavili betonski temelj i na njega ormarić za struju dimenzija oko 40x90x100 cm, osam metalnih šipki povezanih žičanom pletenom ogradom duž zemljišta od betonskog stupa do bunara u dužini od oko 14 metara, čime su ušli u posjed tužitelja za oko 1,5 do 2 metra u odnosu na stanje prije smetanja te su postavili dvanest metalnih cijevi duž zemljišta iza bunara u dužini od oko 25 metra, čime su ušli u posjed tužitelja za oko 0,5 do 1.5 metara u odnosu na stanje prije smetanja pa im se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da uklone betonski temelj i ormarić za struju, postavljene metalne šipke s žičanom pletenom ogradom te metalne cijevi i vrate oduzeti posjed tužiteljima te im se zabranjuje svako slično uznemiravanje ili oduzimanje posjeda tužitelj pod prijetnjom novčane kazne.
Nalaže se tuženicima i da tužiteljima nadoknade trošak postupka u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženicima naknadi trošak postupka u iznosu od 875,00 EUR.
Obrazloženje
1 Uvodno naznačeni tužitelji podnijeli su u ovoj parnici tužbu radi smetanja posjeda protiv uvodno naznačenih tuženih, te u tužbi navode kako su suvlasnici i suposjednici nekretnine u k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica], možda i rubnih dijelova kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu i posjedu 1. tuženice, dok je 2. tuženik njezin suprug i suposjednik ove nekretnine. Svoju nekretninu tužitelji posjeduju na način da je obilaze i održavaju košnjom trave, uzgajanjem voćnjaka i vinove loze. Tužitelji su 24. veljače 2024. saznali da se za potrebe nekretnine 1. tuženice na njihovom „posjedu“ postavlja ormarić za struju, da je 2. tuženik „na posjedu“ tužitelja počeo izvoditi zemljane radove, a nekoliko dana kasnije postavio metalne šipke koje je povezao žičanom pletenom ogradom i metalne cijevi kao pripremu za žičanu ogradu. Dalje u tužbi tužitelji tvrde da je kuća 1. tuženice izgrađena „na samoj međi“, jednako kao i gospodarski objekti u nastavku iza kuće, zbog čega tuženici nisu mogli niti imali razloga dolaziti sa stražnje strane svojih objekata. Prema navodima tužbe ranije je granica posjeda među strankama u naravi bila vidljiva stoga što je ispred kuće tuženika bila živica u posjedu tuženika sa betonskim podzidom, što je zajedno predstavljalo granicu posjeda. Ovo stoga što su tuženici kosili sa svoje strane do podzida i živice koju su održavali, a nikada zemljište iza svoje kuće. Sve ovo tužitelji potkrepljuju fotografijama u prilogu tužbe. I na kraju, tužitelji ističu da su bili suposjednici cijelog bunara, kojeg su tuženici ogradili „po polovici“. Tužbenim zahtjevom tužitelji traže da ovaj sud rješenjem u deklaratornom dijelu utvrdi čine smetanja posjeda postavljanjem betonskog temelja i na njega ormarića za struju, postavljanjem osam metalnih šipki povezanih žičanom pletenom ogradom od betonskog stupa do bunara u dužini od oko 14 metara, i postavljanjem dvanaest metalnih cijevi iza bunara u dužini od oko 25 metara, da se tuženicima naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem svega navedenog, zabranom takvog ili sličnog daljnjeg smetanja, kao i da im se naloži naknada troškova postupka. 2 U odgovoru na tužbu (list 24) tuženici ne poriču da su parnične stranke suvlasnici i suposjednici nekretnina kako se tvrdi u tužbi, međutim poriču da bi počinili smetanje posjeda kako se tvrdi i opisuje u tužbi. Konkretno, osporavaju da bi njihova kuća i gospodarski objekti bili izgrađeni na samoj međi i da nisu imali razloga dolaziti sa stražnje strane tih objekata, jer je već iz izvoda iz katastarskog plana u prilogu tužbe vidljivo da nije tako. Osporavaju i da bi tužitelji bili u posjedu bilo kojeg dijela njihove nekretnine kčbr. [katastarska čestica]. Predložili su da sud tužbeni zahtjev odbije i naloži tužiteljima naknadu troškova postupka. Na pripremnom ročištu (list 26) tužitelji su istaknuli još i prigovor promašene pasivne legitimacije za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na električni ormarić na betonskom temelju, za kojeg tvrdi da je postavljen na javnoj površini. Tuženici ovom prilikom također pojašnjavaju da njihova nekretnina sadašnji oblik i površinu ima od 1972. godine kada je prednik tuženih kupio nekretninu (tadašnje oznake) kčbr. [katastarska čestica] površine 97 m2, i spojio je sa svojom nekretninom. Nakon toga nekretnina tuženih ima sadašnju površinu od 1375 m2, pa su od 1972. godine tuženici suposjednici svoje nekretnine upravo u toj površini, a koja uključuje i spornu površinu koja je predmet ove parnice.
3 Tijekom postupka sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile, a nakon analize i ocjene tih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 4 Prije svega treba konstatirati da nije istinit činjenični navod tužbe u dijelu kada tužitelji tvrde da su tuženici električni ormarić na betonskom temelju postavili na nekretnini u posjedu tužitelja. Naime, taj ormarić sa temeljem izradila je odnosno postavila treća osoba HEP operator distribucijskog sustava d.o.o. Na traženje ovoga suda treća osoba je dostavila očitovanje od 22. svibnja 2024. sa ispravama u prilogu (list 40-44). Iz očitovanja treće osobe (list 40) doduše jasno proizlazi da je naručitelj ovih radova bila 1. tuženica KV kao „korisnik“ (list 41), međutim 1. tuženica nije i odredila lokaciju ormarića, već je sam izvođač odabrao „najprihvatljivije tehničko rješenje“. Tako je ormarić postavljen na nekretnini koja je javno dobro, odnosno kčbr. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja cestu i to [adresa] u [adresa], što je treća osoba odnosno izvođač ovih radova pregledno prikazala skicama u prilogu svojeg očitovanja (list 43-44). Prema tome tužitelji svakako nisu mogli biti suposjednici javnog dobra – ulice, pa ne mogu niti u ovoj parnici bilo što zahtjevati od tuženih u pogledu javnog dobra, niti postavljanje spornog električnog ormarića predstavlja smetanje posjeda tužitelja. Zbog toga je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u dijelu koji se odnosi na električni ormarić sa betonskim temeljem na koji je postavljen. 5 Također nije istinit činjenični navod tužbe da su građevine na nekretnini tuženih odnosno kuća i dvorišna zgrada iza kuće izgrađene „na samoj međi“. Naime, pravni prednik tuženih ŠV kupoprodajnim ugovorom od 17. srpnja 1972. (list 61—64) kupio je nekretninu (tadašnje oznake) kčbr. [katastarska čestica] površine 97 m2 (ili 27 čhv) koja je u naravi ležala između nekretnina stranaka cijelom dužinom nekretnine tuženih. Nakon toga 1. tuženica je prijavnim listom potvrđenim 24. svibnja 2002. (list 33-37) spojila tu nekretninu sa svojom nekretninom kčbr. [katastarska čestica], koja nakon toga ima površinu 1375 m2, a kčbr. [katastarska čestica] je time poništena. Također nakon toga građevine na nekretninama u vlasništvu 1. tuženice i u suposjedu tuženih više nisu na liniji međe između nekretnina stranaka. To je jasno vidljivo u izvodu iz katastarskog plana u prilogu tužbe (list 7), kao i u skici očevida od 23. listopada 2024. geodetskog vještaka (list 87). Međutim, ove činjenice nisu odlučne za pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
6 Saslušani kao stranke tužitelji svi suglasno navode (list 98-99) da su svoje nekretnine uživali sve do betonskog podzida i živice koja je ranije rasla u dijelu do ceste na nekretnini tuženih, koju su živicu uređivali i održavali tuženici, te na kraju uklonili. Također da su uživali bunar smješten odmah do kuće tuženih u dijelu do ceste, a nastavno dalje u dubinu nekretnina da su obrađivali i kosili zemljište oko brajde sve do dvorišne zgrade tuženih. Zbog pogrešne orijentacije pogrešno su smatrali da je Elektra postavila električni ormarić na njihovom zemljištu. Nisu imali saznanja o promjeni izgleda i površine nekretnine tuženih nakon pripajanja kupljene nekretnine (bivša kčbr. [katastarska čestica]), jer u tom postupku uopće nisu bili konzultirani niti su na bilo koji način sudjelovali. U svojim iskazima pozvali su se na fotografije u spisu predmeta koje prikazuju sporne nekretnine sa živicom u dijelu do ceste, dok je još postojala. 7 Saslušani kao stranke tuženici su suglasno iskazali (list 99-100) da su svoje nekretnine u dijelu do ceste posjedovali do iza živice koja je ranije rasla ispred kuće, jer je 2. tuženik flaksericom kosio travu iza živice u pojasu širine oko 180 cm. Uz zidove kuće u dijelu gdje su ukopani u padinu u zemlji se nalazi batuda radi drenaže, a odmah nastavno dalje u dubinu nekretnina stranaka u spornom području nalazi se bunar, kojeg su oduvijek posjedovali tužitelji i njihovi prednici. Nastavno dalje u dubinu nekretnina stranaka nalazi se brajda sa vinovom lozom koja pripada tužiteljima, pa su tužitelji svoju nekretninu uvijek strojno kosili do te brajde budući strojem nisu mogli doći iza brajde zbog zida dvorišne zgrade tuženih koji je uz brajdu. Tuženici tvrde da su u prostoru između brajde tužitelja i zida njihove dvorišne zgrade upravo oni kosili travu, a da se tim terenom proteže i linija međe koju je pokazao geodet. Po toj liniji 2. tuženik je postavio željezne stupove za buduću ogradu jer se radi o površini koju su oni (tuženici) i uživali.
8.1 Provedeni su također i dokazi očevidom 23, listopada 2024. na spornim nekretninama uz sudjelovanje geodetskog vještaka Miljenka Relića i saslušanjem svjedoka, koji su iskazivali o pojedinim aktivnostima stranaka i na samim nekretninama pokazivali gdje su se te aktivnosti odvijale (list 78-80). Pokazivanja svjedoka geodetski vještak je prikazao u skici očevida (list 87) uz tumačenje u nalazu i mišljenju (list 83— 84).
8.2 Svjedok CV nije imao saznanja o bitnim činjenicama jer već deset godina nije bio na spornim nekretninama.
8.3 Svjedok EV pomagao je tužitelju PV u nekim poslovima čišćenja i uređivanja njegove nekretnine, na način da su uklanjali odlomljene grane voćaka i slagali staro granje i drveni otpad na hrpe, što je vještak prikazao u skici očevida. Vidio je tužitelja PV kako kosi pojas od ceste do bunara u širini koliko je širok bunar. Vidio je da je trava pokošena i nastavno dalje u dubinu nekretnina, iza bunara uz brajdu, ali ne zna tko je to kosio.
8.4 Svjedoci FV i ĐV su sinovi tuženih, na adresi tuženih su odrasli, pa tako imaju saznanja o uživanju spornih nekretnina. Iskazali su obojica u bitnome suglasno kao 2. tuženik (njihov otac) BV, time što je svjedok FV još dodao da na zemljištu iza dvorišne zgrade drži bačve sa starim uljem jer se bavi automehaničarskim obrtom.
8.5 Svjedok LV je puno dolazio u kuću i domaćinstvo tuženih jer je svjedok FV krsni kum njegovom djetetu, pa je u takvim prilikama vidio kako 2. tuženik BV i svjedok ĐV kose travu između nekretnina stranaka. Pokazao je tu površinu, a vještak geodetske struke prikazao u skici očevida.
8.6 Svjedok VV je zaposlen kod svjedoka FV, pa je više puta bio kod njegove kuće. Tako je vidio da 2. tuženik BV i svjedoci ĐV i FV štucaju živicu koja je ranije postojala između nekretnina stranaka i kose travu na terenu između kuća. Navodi također kako su iza dvorišne zgrade držali ulje u bačvama. Sve je pokazao na terenu, a geodetski vještak prikazao u skici očevida. 9 Sud prihvaća kao istinite iskaze saslušanih svjedoka. Iz iskaza svjedoka FV, ĐV, LV i VV jasno proizlazi da je spornu površinu između nekretnina stranaka košenjem trave uređivao 2. tuženik BV, ponekad uz pomoć sinova. Ova sporna površina uglavnom se poklapa sa površinom bivše kčbr. [katastarska čestica] koja je sada dio nekretnine u vlasništvu 1. tuženice, pa je i logično da je ta površina u posjedu tuženih. Jedino je svjedok EV pokazao dio površine između nekretnina stranaka u dijelu od ceste do bunara i u širini bunara, na kojem je vidio 3. tuženika PV kako kosi travu. Zbog toga proizlazi zaključak da je taj dio površine bio u suposjedu svih stranaka (tužitelji i tuženici), jer su svjedoci FV, ĐV, LV i VV iskazali da je taj isti dio površine kosio 2. tuženik BV. Zbog toga tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu ove površine nije osnovan.
10 U Tužitelji ničim nisu dokazali da su posjedovali odnosno kosili ili na bilo koji način obrađivali površinu između brajde i zida dvorišne zgrade, koja se nalazi u dubinu nekretnina tuženih, odnosno nastavno iza kuće. O tome nije iskazao niti jedan svjedok, niti takav zaključak proizlazi iz nekog drugog dokaza. Zbog toga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan niti u tom dijelu. Stoga je prema do sada navedenom tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke.
11.1 O troškovima postupka sud je pod točkom II izreke odlučio primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer su u sporu u cijelosti uspjeli tuženici.
11.2 Tuženici su potraživali trošak (list 101) po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife u iznosu od 875,00 EUR (sa porezom). Trošak zastupanja odmjeren je i tuženicima dosuđen prema Tbr.
7.2. i Tbr. 54 odvjetničke Tarife u iznosu od 500,00 EUR, i uvećan za porez po stopi od 25% u iznosu od 125,00 EUR. Osim toga tuženicima je primjenom Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife dosuđen još iznos od 125,00 EUR za sastavljanje podneska od 14. lipnja 2024. (str. 51-52), te primjenom Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife još iznos od 125,00 EUR za zastupanje na ročištu 28. siječnja 2025. Svi navedeni iznosi uključuju porez primjenom Tbr. 46 odvjetničke Tarife.
U Ivanić Gradu, 7. veljače 2025.
Sudac:
Nenad Tudor, v.r.
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave rješenja. Žalba se podnosi žalbenom sudu putem ovoga suda.
