REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2623/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Dajani Mihelčić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1. ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Mira Matuško Blažević, odvjetnica u Zagrebu, Ul. kneza Višeslava 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstvo pravosuđa i uprave), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/IV, OIB: 16488001145 i 2. Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/23-01/103, URBROJ: 514-04-02- 01/08-23-02 od 6. travnja 2023. u točki I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/23-01/103, URBROJ: 514-04-02-01/08-23-02 od 6. travnja 2023., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Peti područni odsjek (Dubrava), KLASA: UP/I-942-01/06-04/12, URBROJ: 251-19-11- 6/002-20-37 od 10. studenoga 2020. (točka 1. izreke) te je naloženo prvostupanjskom tijelu odlučiti o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zkč. br. [katastarska čestica] u površini od 14 čhv te zkč. br. [katastarska čestica] u površini od 9 čhv k. o. [katastarska općina] (točka 2. izreke). Prvostupanjskim rješenjem od 10. studenoga 2020. u točki I. izreke tužiteljima, svakom u 1/2 dijela, utvrđuje se naknada za zemljište oznake zk.č.br. 3039/633 k. o. [katastarska općina], površine 86 čhv i zk.č.br. 3039/634 k. o. [katastarska općina], površine 41 čhv, u obveznicama Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 25.309,04 kuna, točkom II. obveznikom naknade utvrđeno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske. Točkom III. odlučeno je da je Ministarstvo financija dužno ovlaštenicima naknade naknadu isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske u 40 polugodišnjih rata koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine počevši od 1. siječnja 2000. do zaključno 2019. i to svakom ovlašteniku naknade iznos od 12.654,52 kune. Točkom IV. obvezuje se Ministarstvo financija u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja predati ovlaštenicima naknade obveznice Republike Hrvatske u kunskoj protuvrijednosti koja odgovara naknadi u obveznicama iz točke III. izreke rješenja. Točkom V. odlučeno je da svaka stranke snosi svoje troškove postupka.

2. Tužitelji u tužbi u bitnom navode da je Upravni sud u Zagrebu donio presudu kojom je poništio rješenje tuženika o povratu oduzete imovine, ali iz pogrešnih razloga. Predmet spora je zemljište k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne susjedna čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bivše vlasnice PT. Grad Zagreb je 1996. godine nezakonito raspolagao tim zemljištem dajući ga poduzeću T.G.M. Zagreb, iako na njemu nisu postojale građevine koje bi opravdale stjecanje vlasništva ili prava korištenja. Sud i upravna tijela temeljili su odluku na dokazima vezanim za susjednu česticu (7127 k. o. [katastarska općina]), a ne za stvarno sporno zemljište (7117 i 7118 k. o. [katastarska općina]). Parcelacijskim elaboratom iz 1996. godine novoformirana čestica 7127/1 k. o. [katastarska općina] obuhvatila je dijelove različitih zemljišta, uključujući i dijelove čestica koje su predmet zahtjeva za povrat. No, dokazi o izgrađenosti odnose se isključivo na susjedno zemljište PT, a ne na sporne čestice. Sud nije uzeo u obzir stvarno činjenično stanje jer su dokazi korišteni u postupku obnove dodjele zemljišta vezani za k. č. [katastarska čestica], dok se povrat traži za dijelove k. č. [katastarska čestica]. Upravna tijela su propustila pribaviti dokaze o izgrađenosti predmetnih čestica prije dodjele 1996. godine. Presuda se oslanja na pogrešne dokaze vezane uz susjednu česticu, umjesto na predmetno zemljište. U postupku nije ispravno utvrđeno činjenično stanje, a odluke su temeljene na ranijim, neodgovarajućim odlukama. Zakon o zabrani raspolaganja nekretninama bio je na snazi do stupanja na snagu Zakona o naknadi 1. siječnja 1997., što znači da je rješenje o dodjeli iz 1996. bilo nezakonito. Grad Zagreb nije smio raspolagati predmetnim zemljištem, a tijela su pogrešno zaključila da zabrana nije postojala. Dokazi o stanju zemljišta nisu prikupljeni u postupku, čime je cijeli proces vođen nepravilno. Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. P-3147/2015 temelji se na odlukama iz postupka obnove dodjele građevinskog zemljišta koje su donesene povodom zahtjeva PT i odnose se na njezinu susjednu česticu, a ne na predmetno zemljište tužitelja. Budući da tužitelji i njihovi pravni prednici nisu sudjelovali u tom postupku, donesene odluke ne proizvode pravne učinke u odnosu na njih. Osim toga, navedena presuda je irelevantna jer se temelji na ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 25. veljače 1997., koji je samo pratio rješenje o dodjeli zemljišta, dok je stvarna osnova za raspolaganje bila upravo rješenje Grada Zagreba od 31. prosinca 1996. Sam Općinski sud u presudi navodi da nije ovlašten odlučivati o valjanosti pravomoćnog upravnog rješenja. Zbog svega navedenog, vođenje parničnog postupka bilo je bespotrebno, a sudske odluke iz postupka obnove dodjele građevinskog zemljišta ne mogu biti relevantne za upravni postupak povrata imovine, jer se odnose na drugo zemljište. Tužitelju umjesto povrata oduzetog zemljišta u naturi, traže naknadu tržišne vrijednosti prema članku 8. Zakona o naknadi, jer je na spornom zemljištu nakon donošenja tog zakona izgrađena stambena zgrada, čime je ono postalo nepodobno za povrat. Međutim, Grad Zagreb je tim zemljištem nezakonito raspolagao još 31. prosinca 1996., suprotno Zakonu o zabrani, te ono tada nije bilo izgrađeno ni privedeno namjeni. Činjenice relevantne za predmet trebale su se utvrđivati prema stanju na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi, kada su postojali svi uvjeti za povrat bivšim vlasnicima, budući da zemljište nije bilo pripremljeno za izgradnju niti su bivšim vlasnicima isplaćene naknade u postupku deposedacije. Rješenje od 31. prosinca 1996. i lokacijska dozvola iz 1996. potvrđuju da na predmetnom zemljištu tada nije bilo izgrađene stambene zgrade, dok su postojeće poslovne zgrade bile na susjednoj čestici (7127 k. o. [katastarska općina]). S obzirom da danas predmetno zemljište nije moguće vratiti bivšim vlasnicima jer su treće osobe stekle vlasništvo, tužitelji zahtijevaju tržišnu naknadu ili zamjensko zemljište (npr. česticu 7125 k. o. [katastarska općina], u kojoj Grad Zagreb ima suvlasnički udio). Ne traže povrat tuđeg zemljišta, već traže da se utvrdi da je na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi zemljište bilo podobno za povrat i da se postupi u skladu s člankom 8. Zakona. Predlažu poništiti točku I. izreke osporavanog rješenja i usvojiti žalbu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbu.

4. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je suglasno s osporavanim rješenjem te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Ministarstvo financija u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je suglasno sa pravnim shvaćanjem tuženika te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja u pobijanom dijelu Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 4. veljače 2024. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe Ministarstva financija te odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo pravo tužitelja na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za dijelove nacionaliziranih i deposediranih nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] površine 86 čhv i 3039/634 površine 41 čhv k. o. [katastarska općina], koji su ušli u novoformiranu nekretninu zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je dana u vlasništvo trgovačkom društvu T.G.M. d.o.o. rješenjem Komisije Gradske Skupštine Grada Zagreba za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje tog zemljišta na korištenje, KLASA: UP/I-944-05/96-01/72, URBROJ: 251-05-03-96-6 od 31. prosinca 1996.

9. Prvostupanjsko tijelo je primijenilo odredbu članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19.; dalje: Zakon o naknadi), koji propisuje povrat neizgrađenog građevinskog zemljišta kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu Zakona o naknadi nije dalje raspolagala ili koje nije privedeno namjeni.

10. Drugostupanjsko tijelo smatra da se na konkretnu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba članka 17. stavaka 1. Zakona o naknadi, jer se radi o zemljištu kojim je Grad Zagreb zakonito raspolagao dodijelivši ga pravnoj osobi za svrhu izgradnje stambene zgrade. Prema mišljenju drugostupanjskog tijela ta je zakonska odredba isključena od primjene, a primijeniti je bilo potrebno odredbu Zakona o naknadi koja govori o izuzetku od povrata u vlasništvo propisanu odredbom članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi, kojom je propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed ukoliko ovim Zakonom nije drugačije propisano.

11. Stjecanje vlasništva na temelju predmetnog rješenja od 31. prosinca 1996. ocijenjeno je pravno valjanim stjecanjem, i to rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-944-05/96-01/72, URBROJ: 251-18-02/101-01-41 od 3. travnja 2001., rješenjem drugostupanjskog tijela, KLASA: UP/II-944-01/01-01/24, URBROJ: 514-02- 03/04-2-02-2 od 28. svibnja 2002. i presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-601/2002-18 od 26. travnja 2006. Stoga ovaj Sud prihvaća obrazloženje drugostupanjskog tijela.

12. Rješenjem od 31. prosinca 1996. društvu T.G.M. d.o.o. je dano u vlasništvo putem neposredne pogodbe građevinsko zemljište označeno kao z. k. č. [katastarska čestica] od 1346 čhv ili 4841 m[2] k. o. [katastarska općina] (prema novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] o d 4841 m[2] k. o. [katastarska općina]), oblikovano parcelacionim elaboratom R.N. 5295/96 za k. o. [katastarska općina].

13. Lokacijska dozvola KLASA: UP/I-350-05/96-01/585, URBROJ: 251-05-04- 96-4 od 25. lipnja 1996. izdana je za legalizaciju postojećih poslovnih i dr. zgrada te formiranje pripadajuće građevinske parcele na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4878 m[2] .

14. Parcelacionim elaboratom R.N. 5295/96 za k. o. [katastarska općina] od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4878 m[2] , formirana je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4841 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 37 m (uz susjednu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a ne kako to tvrdi tužiteljica da je na temelju tog Elaborata formirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. S obzirom da su na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4878 m[2] pravni prednici T.G.M. d.o.o. protupravno izgradili objekte prije 26. listopada 1988. – dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj 41/88.), odnosno prije 14. prosinca 1990. – dan stupanja na snagu Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (Narodne novine, broj 53/90., 61/91., 25/93 i 70/93.), a koji su legalizirani lokacijskom dozvolom od 25. lipnja 1996., to se u konkretnom slučaju radi o nekretnini za koju je propisana iznimka o zabrani prava raspolaganja i korištenja nekretninama iz članka 2. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba. Naime, prema odredbi članka 90. stavka 1. Zakona o građevinskom zemljištu društvenoj pravnoj osobi koja je na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, bez akta nadležnog organa kojim joj se to zemljište daje na korištenje u svrhu izgradnje, do dana stupanja na snagu ovoga zakona izgradila objekt ili izvršila znatnije radove na njegovoj izgradnji, skupština općine dat će na korištenje to zemljište neposrednom pogodbom, ukoliko je objekt izgrađen u skladu s namjenom prostora.

16. Sud primjećuje da i tužitelji u tužbi priznaju da se dijelovi nekretnina koji su predmet rješenja javnopravnih tijela ne mogu vratiti vlasništvo, ali traže da im se sukladno odredbi članka 8. Zakona o naknadi utvrdi pravo na naknadu te da im Grad Zagreb na temelju nagodbe ili plati tržišnu vrijednost nezakonito dodijeljenog zemljišta ili im u vlasništvo da drugo zamjensko zemljište. Međutim, rješenje iz članka 69. Zakona o naknadi ne može zamijeniti nagodbu niti može sadržavati izreku o pravu na naknadu u visini tržišne vrijednosti oduzetog zemljišta ili pravu na naknadu u vidu drugog zamjenskog zemljišta.

17. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje u pobijano dijelu zakonito.

18. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

19. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njihovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 7. veljače 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Mira Matuško Blažević, Zagreb, Ul. kneza Višeslava 11

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Savska cesta 41/IV

4. Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, [adresa] Zagreb, Ivana Lučića 6

5. U spis