Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-298/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, pravnoj stvari tužitelja KVALITETNA GRADNJA d.o.o., OIB 37975143759, Split, Put Supavla 1, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Alajbeg, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2A i Bepo Marušić, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/II, protiv tuženika MANSIONS- HOMES d.o.o., OIB 49554317516, Omišalj, Bjanižov 5, kojeg zastupa punomoćnica Dunja Kreso, odvjetnica u Krku, J.J. Strossmayera 3, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 04.06.2024. godine ovrhovoditelja MANSIONS- HOMES d.o.o., OIB: 49554317516, Bjanižov 5, Omišalj, ovršenika KVALITETNA GRADNJA d.o.o., OIB: 37975143759, Put Supavla 1, Split, na temelju Bjanko zadužnice izdane od strane dužnika Kvalitetna Gradnja d.o.o., Split, Put Supavla 1, OIB: 37975143759 radi naplate tražbine u iznosu od 150.000,00 Eur-a vjerovniku Mansions-Homes d.o.o., Omišalj, Bjanižov 5, OIB: 49554317516 od dana 02.02.2023. godine, ovjerena od strane javnog bilježnika Gorana Čolaka, Poslovni broj: OV- 1241/2023 dana 02.02.2023. godine."

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se Financijskog agenciji (FINA) izvršiti povrat do sada zaplijenjenih sredstava na račune tužitelja te prekinuti bilo kakvo daljnje postupanje po Zahtjevu za izravnu naplatu od 04.06.2024. godine ovrhovoditelja MANSIONS-HOMES d.o.o., OIB: 49554317516, Bjanižov 5, Omišalj, ovršenika KVALITETNA GRADNJA d.o.o., OIB:37975143759, Put Supavla 1, Split, na temelju Bjanko zadužnice izdane od strane dužnika Kvalitetna Gradnja d.o.o., Split, Put Supavla 1, OIB: 37975143759 radi naplate tražbine u iznosu od 150.000,00 Eur-a vjerovniku Mansions-Homes d.o.o., Omišalj, Bjanižov 5, OIB: 49554317516 od dana 02.02.2023. godine, ovjerena od strane javnog bilježnika Gorana Čolaka, Poslovni broj: OV- 1241/2023 dana 02.02.2023. godine."

III Nalaže se tuženiku MANSIONS-HOMES d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju KVALITETNA GRADNJA d.o.o. troškove parničnog postupka 9.467,50 EUR.

IV Odbija se zahtjev tužitelja KVALITETNA GRADNJA d.o.o. da mu tuženik MANSIONS-HOMES d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.577,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. lipnja 2024. podnio tužbu u kojoj je istaknuo zahtjev da se proglasi nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja od 4. lipnja 2024. na temelju bjanko zadužnice koju je izdao tuženik radi naplate tražbine u iznosu od 150.000,00 EUR tužitelju 2. veljače 2023. koja je ovjerena od strane javnog bilježnika Gorana Čolaka, pod brojem OV- 1241/2023 2.veljače 2023.Istaknuo je i zahtjev da sud naloži Financijskog agenciji da izvrši povrat zaplijenjenih sredstava na račune tužitelja te prekine bilo kakvo daljnje postupanje po zahtjevu za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024.

2. Izjavio je da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem spomenute zadužnice, iako za to nije postojala osnova. To stoga što je zadužnicu tužitelj predao tuženiku za osiguranje da će svoje obveze izvršavati, što da i čini.

3. Izjavio je tužitelj da je kao glavni izvođač, zajedno sa STARAC d.o.o. kao jamcem s tuženikom 3. veljače 2023. sklopio ugovor o građenju.

4. Na temelju tog ugovora da je nastala obveza tužitelja izvesti građevinske radove i koordinirati radove podizvođača u gradnji turističkog naselja Resnik na nekretnini označenoj kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 1547, K. O. [katastarska općina], pravovremeno i uredno u skladu s važećim propisima i standardima, započeti radove odmah po sklapanju ugovora, a dovršiti ih u rokovima terminskog plana gradnje. Tuženik da se obvezao plaćati po situacijama u roku od pet radnih dana od ovjere situacije.

5. Izjavio je tužitelj da je izvršio preuzete ugovorne obveze odnosno izveo radove za koje je izdao šest situacija. Izvedene radove da je obračunao i izdao prvu situaciju za izvršene radove s rokom dospijeća 5. ožujka 2023. u iznosu od 89.993,65 EUR, drugu situaciju s rokom dospijeća 5. travnja 2023. u iznosu od 195.453,92 EUR, treću situaciju s rokom dospijeća 5. lipnja 2023. u iznosu od 349.933,72 EUR, četvrtu situaciju s rokom dospijeća 1. lipnja 2023. u iznosu od 51.043,29 EUR, petu situaciju s rokom dospijeća 1. veljače 2024. u iznosu od 751.253,56 EUR te šestu situaciju s rokom dospijeća 1. ožujka 2024. u iznosu od 13.396,38 EUR. Tuženik da nije platio izvedene radove, pa da stoga duguje tužitelju 1.451.074,52 EUR. Zbog postojanja tog duga da je protiv tuženika pokrenuo parnični postupak radi isplate i naknade štete koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-290/2023. Iako je svoje obveze ispunio sukladno ugovoru, tuženik da svojim postupanjem čini sve da bi opstruirao ugovoreno, da ne plaća izvršene radove, da plasira lažne navode o obustavi financiranja i zahtjeva hitno napuštanje gradilišta i prekid radova. Time da je tužitelju počinio nenadoknadivu štetu. Stoga da je protiv osoba ovlaštenih za zastupanje protivnika osiguranja podnio i kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju.

6. Izjavio je tužitelj da su stranke jedna drugoj sukladno uzancama i praksi poslovanja predale zadužnice i to tuženik na iznos od 150.000,00 EUR kao garanciju za plaćanje po situacijama, a tužitelj tuženiku zadužnicu na iznos od 150.000,00 EUR kao jamstvo kvalitete i pravovremenosti izvršenja radova i jamstvo da se gradilište neće blokirati. Izjavio je da svoje obveze ispunjava i da nije došlo do blokade gradilišta, što da je uvjet za naplatu zadužnice, a da je tuženik unatoč tome podnio zadužnicu na naplatu. S obzirom na to istaknuo je zahtjev da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024. na temelju zadužnice OV-1241/2023 od 2. veljače 2023., kao i zahtjev da se naloži Financijskoj agenciji da tužitelju vrati zaplijenjena sredstva i prekine daljnje postupanje po zahtjevu za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024.

7. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem preslike bjanko zadužnice od 2. veljače 2023. ovjerene od javnog bilježnika Gorana Čolaka, pod brojem OV- 1241/2023, preslike Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 7. lipnja 2024., ugovora o građenju od 3. veljače 2023., situacija (1-6) ispostavljenih tuženiku, preslike Elaborata građevinskog vještačenja izrađenog od strane dipl.ing.građ.ZJ **.**.2023., Elaborat br: 71-06/23 i ispisanih poruka elektroničke pošte. Predložio je tužitelj da sud učini uvid u spis ovog suda poslovnog broja P-290/2023 i spis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev ocijenio pravno neosnovanim te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

9. Izjavio je da se pred Općinskim sudom u Splitu vodi postupak pod poslovnim brojem Ovr-1461/2024 u kojem je ovdje tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, kao i prijedlog za odgodu ovrhe. U tom postupku da sud nije donio odluku, nije utvrdio da postoje činjenice koje je potrebno utvrditi u kontradiktornom postupku te nije donio zaključak kojim se ovršenik upućuje na pokretanje parnice u prekluzivnom roku, što predstavlja pozitivnu procesnu pretpostavku za podnošenje ove tužbe. S obzirom na to izjavio je da tužbu treba odbaciti. K tome, izjavio je da u prijedlogu podnesenom Općinskom sudu u Splitu tužitelj, kao ovršenik nije naveo niti jedan razlog predviđen zakonom za pobijanje rješenja o ovrsi. Izjavio je da je iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje od 7. lipnja 2024. razvidno da tužitelj nema sredstava na računa, pa da se nema što zaplijeniti.

10. Predložio je izvesti dokaze čitanjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 11. lipnja 2024. i podneska od 14. lipnja 2024. koji je tužitelj kao ovršenik dostavio u spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1461/2024 te podnesak tuženika kao ovrhovoditelja u tom postupku te zaključak Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1461/2024-2.

11. Tužitelj je dostavio ispravu "vještvo o slobodnom pristupu gradilištu na kat. čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]" od 4. srpnja 2024. koju je izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo Srđan Krnić, navodeći da je temeljem sadržaja te isprave moguće zaključiti da tuženik nije imao razlog za naplatu zadužnice. Izjavio je da je tuženik podnio zadužnicu na naplatu unatoč nepostojanju tražbine i unatoč tome što gradilište nije blokirano. Predložio je da sud izvede dokaze saslušanjem zastupnice po zakonu CJ i prokurista DJ.

12. Tuženik je izjavio da od dana primitka zadužnice na naplatu 6. lipnja 2024. na računu tužitelja nije bilo sredstava. Dostavio je specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-1241/2023 od Financijske agencije Rijeka i da potraživanje nije naplaćeno potraživanje iz zadužnice. Izjavio je i to da je Općinski sud u Splitu rješenjem poslovnog broja Ovr-1461/2024 odbio prijedlog tužitelja za odgodu ovrhe i da je to rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž Ovr-174/2024 od 2. srpnja 2024. Dostavio je specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-1241/2023 i rješenje i zaključak Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1461/2024 od 8. srpnja 2024. te rješenje Gž Ovr- 174/2024-2 od 25. srpnja 2024. Izjavio je da je tužba preuranjena, odnosno da se u trenutku podnošenja tužbe nisu ispunile pretpostavke za pokretanje ovog postupka.

13. Predložio je da sud izvrši uvid u spis ovog suda poslovnog broja P-357/2023 u kojem tuženik kao tužitelj tužbom traži od tužitelja kao tuženika predaju u posjed nekretnine- gradilišta Resnik u vlasništvu tuženika. Dostavio je i ugovor o građenju od 3. veljače 2023. i izjavu o raskidu tog ugovora od 2. svibnja 2023. Izjavio je da mu je tužitelj kao izvođač predao bjanko zadužnicu u iznosu od 300.000,00 EUR kao jamstvo kvalitete i pravovremenosti izvršenja radova i jamstvo da glavni izvođač i DJ neće blokirati gradilište, a da sudskim putem nastoji doći u posjed gradilišta od dana kad je ugovor raskinut do danas bez uspjeha. Nakon raskida ugovora o građenju tužitelj da je okupirao gradilište i da je odbio vratiti u posjed gradilište i ključeve gradilišta tuženiku. Predložio je da sud izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika.

14. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja podnesenog na temelju bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Gorana Čolaka pod brojem OV-1241/2023 2. veljače 2023. koju je izdao tužitelj.

15. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava preslike bjanko zadužnice od 2. veljače 2023. ovjerene od javnog bilježnika Gorana Čolaka, pod brojem OV- 1241/2023, preslike očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 7. lipnja 2024., ugovora o građenju od 3. veljače 2023., situacija (1-6), preslike elaborata građevinskog vještačenja izrađenog od strane dipl.ing.građ. ZJ **.**.2023., elaborat br: 71-06/23 i ispisanih poruka elektroničke pošte, prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 11. lipnja 2024. i podneska od 14. lipnja 2024. koji je tužitelj kao ovršenik dostavio u spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1461/2024, podneska tuženika kao ovrhovoditelja u tom postupku te zaključak Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1461/2024-2, ispravu "vještvo o slobodnom pristupu gradilištu na kat. čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]" od 4. srpnja 2024., specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-1241/2023 i rješenje i zaključak Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1461/2024 od 8. srpnja 2024. te rješenje Gž Ovr- 174/2024- 2 od 25. srpnja 2024. i izjavu o raskidu ugovora od 2. svibnja 2023.

Sud je pročitao i isprave sadržane u spisu ovog suda poslovnog broja P-357/2023, kao i isprave sadržane u spisu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1461/2024 te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka DJ i zastupnika po zakonu tuženika AJ.

16. Sud nije izveo dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu CJ jer se ona unatoč pozivu suda, nije odazvala na ročište na kojem je određeno izvesti dokaz njezinim saslušanjem. Naime, sukladno članku 265. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) sud neće saslušati stranku, odnosno zastupnika po zakonu stranke koji se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Prema članku 269. ZPP-a sud ne može primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja, niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza, a s obzirom na sve okolnosti, sud će ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.

17. Sud nije pribavio spis poslovnog broja P-290/2023 koji je prema izjavi tužitelja formiran povodom njegove tužbe protiv tuženika u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da mu tuženik plati naknadu za izvedene radove, jer je bitne činjenice za rješenja stranačkog spora utvrdio iz izvedenih dokaza, a osim toga činjenice i dokazi u postupku radi naplate naknade za izvedene radove ne bi trebale biti od važnosti za donošenje odluke u ovoj parnici. U konačnici tužitelj je stranka u tom postupku, pa je bez ikakve dvojbe u mogućnosti sam pribaviti isprave sadržane u tom spisu, pa ako je smatrao važnim za donošenje odluke u ovoj parnici koju ispravu iz tog spisa, mogao je i sam dostaviti u ovom postupku.

18. Prije svega trebalo je odlučiti o tome je li tužba dopuštena. Tuženik je naime tvrdio da tužba nije dopuštena jer je podnesena prije negoli je Općinski sud u Splitu, koji je odlučivao o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, zaključkom uputio tužitelja kao ovršenika da pokrene parnicu.

19. Propisano je člankom 210. stavcima 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje:OZ) da ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

20. Propisano je člankom 52. stavkom 3. OZ-a da će sud prvoga stupnja donijeti bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog određenih razloga iz članka 50. stavka 1. OZ-a (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) zbog kojeg je izjavio žalbu, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana.

21. Tužitelj je podnio tužbu 7. lipnja 2024., a Općinski sud u Splitu je zaključkom poslovnog broja Ovr-1461/2024 od 8. srpnja 2024. uputio tužitelja kao ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku koji se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice potvrđene 2. veljače 2023. po javnom bilježniku Goranu Čolaku pod brojem OV- 1241/2023. u roku od 15 dana od dostave tog zaključka.

22. Dakle tužitelj je predmetnu tužbu podnio prije donošenja zaključka nadležnog suda o upućivanju u parnicu. No iz odredbe članka 52. stavka 3. OZ-a zaključiti je da ta odredba ne sadrži i tzv. dilatorni rok, odnosno rok koji odgađa poduzimanje određene radnje (podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) prije nastupanja određenih okolnosti (dostave zaključka). Pored toga člankom 282. stavkom 1. ZPP-a je propisano da sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.) ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Iz navedenog zaključiti je da je nepravovremena tužba koja je podnesena nakon isteka roka određenog za podnošenje tužbe, a ne i prije tog roka. S obzirom na to da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Splitu upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku koji se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice potvrđene 2. veljače 2023. po javnom bilježniku Goranu Čolaku pod brojem OV- 1241/2023, to je tužba dopuštena.

23. Tužitelj je u postupku pred Općinskim sudom u Splitu, a u kojem je upućen pokrenuti ovu parnicu, svoj protivljenje prijenosu i pljenidbi, odnosno svoju tvrdnju o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa argumentirao tvrdnjom o tome da se nije ostvario uvjet za naplatu zadužnice jer da ispunjava obveze iz ugovora i da nije došlo do blokade gradilišta, kao i to da ne postoji tražbina tuženika. Zbog toga ga je sud i uputio pokrenuti ovu parnicu, kako bi se u parnici provjerila istinitost tužiteljevih tvrdnji o tome.

24. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen na temelju članka 52. OZ- a, ovršenik (tužitelj) može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu. Stoga je sud, imajući na umu okvir raspravljanja u ovoj parnici zadan u ovršnom postupku, u ovoj parnici raspravljao isključivo o razlozima nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa temeljem zahtjeva za izravnu naplatu zadužnice na kojima je tužitelj temeljio prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u ovršnom postupku.

25. Prilikom donošenja odluke o stranačkom sporu, odnosno o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom trebalo je, a uzimajući u obzir navode tužitelja utvrditi je li zadužnica podnesena na naplatu iako tuženik nije ovlašten za to zbog nepostojanja tražbine.

26. Pri tome je trebalo uzeti u obzir činjenice o kojima među strankama nije bilo spora:

- da su stranke sklopile ugovor o građenju 3. veljače 2023.

- da je tužitelj predao tuženiku zadužnicu u koju je upisan iznos tražbine od 150.000,00 EUR

- da je tuženik tu zadužnicu podnio na naplatu

27. Spor je među strankama nastao u odnosu na to postoji li tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 150.000,00 EUR.

28. Ugovorom o građenju od 3. veljače 2023. obvezao se tužitelj kao glavni izvođač izvesti građevinske radove prema tehničkoj dokumentaciji koja mu je uručena, opisu radova iz ugovornog troškovnika koji je sastavni dio ugovora, terminskog plana koji je sastavni dio ugovora. Radove se obvezao izvesti pravovremeno i uredno u skladu s važećim propisima i standardima koji vrijede za izvedbu radova ( članak 5. ugovora o građenju).

29. U članku 13. ugovora stranke su odredile da će prilikom sklapanja ugovora u znak da je ugovor sklopljen glavni izvođač, dakle tužitelj, uručiti investitoru, dakle tuženiku bjanko zadužnicu na iznos od 300.000,00 EUR kao jamstvo kvalitete i pravovremenosti izvršenja radova, kao i jamstvo da glavni izvođač, dakle tužitelj i DJ neće blokirati gradilište.

30. Predmetnu zadužnicu tužitelj je predao tuženiku.

31. Propisano je člankom 214. stavkom 1. OZ-a da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

32. Zadužnica je instrument dobrovoljnog osiguranja tražbine i mehanizam izvansudskog namirenja tražbine te je po svojoj pravnoj prirodi strogo formalni, jednostrani privatnopravni akt dužnika kojim on preuzima obvezu ispunjenja određene novčane tražbine i daje suglasnost da se radi naplate tražbine mogu plijeniti njegovi računi. Dakle u zadužnici dužnik daje suglasnost da se radi naplate određene tražbine plijene njegovi računi. Zadužnica je relativno apstraktna osnova nastanka tražbine, na temelju koje dužnik preuzima obvezu ispunjenja novčane obveze koja se na temelju bjanko zadužnice može neposredno izvansudski prisilno ostvariti. Obveza tužitelja prema tuženiku ima osnovu u zadužnici i ta obveza ima samostalnost. No, iako je zadužnica samostalan pravni posao uvijek prati neki glavni pravni posao sa svrhom pojačanja i osiguranja novčane obveze iz toga drugoga glavnoga ugovornog odnosa. Dakle, zadužnica se ne predaje tek tako, već kao instrument osiguranja novčane tražbine iz nekog drugog posla. Zadužnica u kojoj je upisan iznos, kakva je predmetna, je i vrijednosni papir.

33. Naime, propisano je člankom 1135. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje:ZOO) da je vrijednosni papir isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi njezinu zakonitom imatelju.

34. Propisano je člankom 1157. stavcima 1. i 2. ZOO-a da protiv zahtjeva imatelja vrijednosnog papira izdavatelj može istaknuti samo prigovore koji se tiču izdavanja papira, kao što je krivotvorenje; zatim prigovore koji proizlaze iz sadržaja papira, kao što su rokovi ili uvjeti; napokon, prigovore koje ima prema samom imatelju papira, kao što su prijeboj, nedostatak zakonom propisanog postupka za stjecanje vrijednosnog papira i odsutnost ovlaštenja. Izdavatelj može protiv zahtjeva imatelja kojem je on ustupio vrijednosni papir istaknuti nedostatke pravnog posla na temelju kojega je prijenos izvršen, ali te nedostatke ne može istaknuti protiv zahtjeva nekoga potonjeg imatelja.

35. Tvrdnju o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa temeljem zadužnice, tužitelj zapravo temelji na tvrdnji o odsutnosti ovlaštenja tuženika kao imatelja zadužnice da naplati tražbinu iz zadužnice zbog nepostojanja tražbine iz glavnog posla. Stoga je trebalo utvrditi postoji li novčana tražbina tuženika nastala na temelju glavnog posla, koji je o tome nema spora, ugovor o građenju, a naplatu koje osigurava predmetna zadužnica.

36. Predmetna zadužnica predana je, vidjeti je iz teksta stranačkog ugovora, kao jamstvo kvalitete i pravovremenosti izvršenja radova od strane tužitelja te kao jamstvo da tužitelj neće blokirati gradilište. To je određeno u članku 13. ugovora. Prema sadržaju članka 13. zadužnica je trebala biti predana kao jamstvo određenih činidbi, na činjenje (kvaliteta i pravovremenost izvršenja radova), odnosno propuštanja (neće blokirati gradilište). No, zadužnica se ne predaje kao jamstvo određenog propuštanja već kao instrument osiguranja novčane tražbine. Konkretno, zadužnica bi se trebala dati kao instrument osiguranja novčane tražbine koja može nastati zbog ostvarenja određenih okolnosti koje su stranke imale odredile u ugovoru. Dakle, zadužnica je trebala biti predana kao sredstvo osiguranja plaćanja novčanih tražbina koje bi mogle nastati u odnosu stranaka, a ukoliko tužitelj ne izvede radove kvalitetno i pravovremeno ili ukoliko blokira gradilište, odnosno onemogući izvođenje radova na gradilištu. Stranke su tako u članku 13. odredile obvezu tužitelja da preda zadužnicu kao jamstvo kvalitete i pravovremenosti izvršenja radova, a u članku 17. su ugovorile ugovornu kaznu koju je tužitelj kao izvođač dužan platiti ukoliko radove ne izvrši u ugovorenom roku. Zadužnica u tom slučaju osigurava tražbinu ugovorne kazne kao novčane tražbine ugovorne kazne nastale zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze, a ne osigurava samu činjenicu što radovi nisu izvršeni u roku.

37. Stranke su, to očigledno proizlazi iz članka 13. ugovora, a to potvrđuju i saslušani predstavnici stranaka, ugovorile obvezu tužitelja kao izvođača da ne blokira gradilište. Dakle, ugovorile su obvezu tužitelja kojoj je činidba propuštanje, ali nisu ugovorile ugovornu kaznu za slučaj neispunjenja obveze "ne blokirati gradilište", pa da bi onda uslijed povrede te ugovorne obveze nastala novčana tražbina ugovorne kazne koju bi onda tuženik mogao ostvariti naplatom tražbine iz zadužnice. No, zbog povrede obveze da tužitelj kao izvođač ne blokira gradilište može nastati i tražbina naknade štete i to temeljem članka 342. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje:ZOO) kojim je propisano da vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je pretrpio zbog neispunjenja obveze ili zakašnjenja s ispunjenjem obveze. Ukoliko bi zbog povrede obveze na propuštanje, odnosno zbog povrede obveze da ne blokira gradilište, nastala tražbina naknade štete, tuženik bi mogao tu novčanu tražbinu ostvariti naplatom zadužnice. Osim toga člankom 78. stavkom 1. ZOO-a je propisano da vjerovnik ima pravo na naknadu štete samim tim što je dužnik postupio protivno svojoj obvezi kad se činidba sastoji u propuštanju.

38. Stoga ukoliko je ostvarena povreda ugovora u smislu da je tužitelj postupio protivno obvezi da propusti učiniti radnje blokiranja gradilišta, nastala je samim time tražbina naknade štete, koja je novčana i može biti osigurana zadužnicom. Pri tome je važno dokazati i iznos tražbine. No prije svega potrebno je definirati sadržaj obveze "neće blokirati gradilište", a osim toga ispitati je li u trenutku podnošenja zadužnice na naplatu postojala obveza tužitelja na propuštanje. To stoga što tuženik tvrdi da je ugovor o građenju kojim je ugovorena obveza tužitelja na propuštanje, odnosno da ne blokira gradilište, raskinut. Posljedice raskida ugovora su određene člankom 368. ZOO-a kojim je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

39. Radi utvrđenja činjenice je li tužitelj povrijedio obvezu da ne blokira gradilište sud je izveo dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika AJ i prokurista tužitelja DJ koji su u svojim iskazima prezentirali saznanja o sadržaju stranačkog odnosa, kako onog obveznog odnosa nastalog na temelju ugovora o građenju, tako i odnosa temeljem zadužnice. Osim tih sud je izveo dokaze čitanjem isprava sadržanih u spisu ovog suda poslovnog broja P-357/2023 formiranom za postupak koji je pokrenuo ovdje tužitelj protiv tuženika u kojem traži da sud presudom utvrdi da je stranački ugovor o građenju raskinut i da naloži tužitelju da napusti gradilište i preda nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u ZU 1547 K. O. [katastarska općina] u posjed slobodnu od osoba i stvari uklanjanjem svih alata, strojeva i vozila te da radnici tužitelja napuste gradilište.

40. Zastupnik po zakonu tuženika ĆJ je izjavio da je tužitelj predao tuženiku dvije zadužnice i da je u svakoj od zadužnica upisan iznos od 150.000,00 EUR, a da je greškom u članku 13. stranačkog ugovora napisano da predaje jednu zadužnicu na iznos od 300.000,00 EUR. Izjavio je da je zbog povećanja naknade za izvođenje radova nakon sklapanja ugovora, a i zbog toga što se radovi nisu izvodili planiranom dinamikom i na ugovoreni način, tuženik izjavio raskid ugovora o građenju u svibnju 2023. No, usprkos raskidu ugovora tužitelj da nije predao tuženiku posjed gradilišta i da je i nakon raskida ugovora izvodio radove. Izjavio je da je pozivao tužitelja da sačine obračun naknade za izvedene radove. Izjavio je i to da je tužitelj podnio na naplatu zadužnicu u iznosu od 150.000,00 EUR u lipnju 2023., pa da je i tuženik podnio jednu od dvije predane zadužnice na naplatu jer u tom trenutku nije znao tko kome koliko duguje.

41. Zastupnik po zakonu tuženika je najprije u iskazu izjavio da je predmetnu zadužnicu podnio na naplatu jer mu tužitelj nije predao posjed gradilišta, kao i radi toga što je tužitelj podnio na naplatu zadužnicu u lipnju 2023. bez osnove, potom radi naplate naknade štete koja će biti utvrđena u budućim postupcima. Izjavio je da tuženik trpi štetu izmakle koristi zbog propuštenog najma i potencijalne prodaje te zbog činjenice što je trebao utrošiti privatna sredstva radi izbjegavanja prisilne naplate banke. Pored toga da trpi štetu i zato što je DJ pokrenuo dva postupka pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalnoj službi u Krku koji se vode pod poslovnim brojevima P-708/2024 i P-709/2024 radi utvrđenja prava vlasništva na objektima drugih trgovačkih društava. Nakon što je tužitelj od zastupnika po zakonu tražio objašnjenje o tome kako je izračunao izmaklu korist, dakle štetu koju trpi tuženik, zastupnik po zakonu tuženika je izričito izjavio da je zadužnicu podnio na naplatu radi "ostvarenja tražbine na nečinjenje jer se tužitelj ugovorom obvezao da neće blokirati gradilište". Dodao je i to da će iznos koji bi bio naplaćen zadužnicom "zaračunati kada se bude vodio postupak radi naknade štete" koji još nije pokrenut.

42. Izjavio je i to da ne zna je li ograda na gradilištu zaključana navodeći da dugo nije bio na gradilištu, a da je razlog za to taj što bi svake prigode kada bi pristupili na gradilište nastali sukobi i problemi.

43. Svjedok DJ je izjavio da je tuženik izjavio raskid ugovora, s kojim tužitelj nije suglasan i da se nalazi na gradilištu koje čuva te radi poneke poslove i da tuženik ima slobodan prilaz gradilištu.

44. U predmetu ovog suda poslovnog broja P-357/2023 tužitelj je u podnesku od 21. rujna 2023. izjavio da je ušao u posjed gradilišta 11. rujna 2023. na kojem je zatekao nešto sitnog alata unutar objekata, dva kombi vozila i jedan kamion te da se na gradilištu povremeno pojavljuje predstavnik tuženika kako bi uzeo alat i da mu je uručena štemalica i dvije bušilice. Činjenicu da je tuženik u posjedu gradilišta od 11. rujna 2023. potvrdio je i tužitelj koji je u podnesku od 10. listopada 2023. izjavio da je tužitelj 11. rujna 2023., odnosno zaštitari iz trgovačkog društva Villa Infinitus d.o.o. po nalogu i uputi tužitelja nasilno i nezakonito oduzeli posjed tuženika na gradilištu na nekretnini označenoj kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1547, K. O. [katastarska općina]. Izjavio je da su zaštitari zadržali stvari tužitelja i onemogućili mu pristup gradilištu.

45. Tuženik je u podnesku od 30. siječnja 2024. potvrdio činjenicu da je angažirao zaštitare i u tu svrhu sklopio ugovor o pružanju usluga zaštite s trgovačkim društvom Villa Infinitus d.o.o. te je dostavio ugovor sklopljen 10. rujna 2023. U tom je podnesku izjavio i to da tuženik i dalje onemogućava tuženika da uvede u posao novog izvođača te dostavio izvješća trgovačkog društva Villa Infinitus d.o.o. od 3. siječnja 2024.Izjavio je i to da je tužitelj krajem rujna 2023. nasilno ušao u ograđeno i zatvoreno gradilište i tom prilikom od zaštitara uzeo ključeve objekata. Nakon toga da je tuženik pokušao promijeniti brave na objektima, ali da je predstavnik tužitelja to onemogućio ozbiljnim prijetnjama. Potom da su 22. prosinca 2023. na gradilište došle osobe koje su se predstavile kao radnici tužitelja i zaštitaru da će 25. prosinca 2023. doći na gradilište s namjerom izvođenja radova, kao i da su 24. siječnja 2024. došli na gradilište i počeli izvoditi radove na objektu, da je pozvana policija i da im je onemogućeno daljnje zadržavanje. Izjavio je i to da je IJ **.**.2024. stao na ulaz u zajednički objekt gdje je trebalo postaviti video nadzor i onemogućavao radnicima postavljanje video nadzora, tvrdeći da je gradilište njegovo. Kazao je u tom podnesku tuženik da ga tužitelj spriiečava u posjedu nekretnine na način da onemogućava postavljanje videonadzora, ulaženje u objekte na gradilištu, da onemogućava zaštitu objekata postavljanjem krovišta i stolarije uvođenjem novog izvođača. U tom podnesku tuženik je naveo da je gradilište ograđeno. Navode tuženika iz spomenutog podnesak potvrđuje sadržaj dopisa trgovačkog društva Villa Infinitus d.o.o. od 3. siječnja 2024. u kojima je navedeno da je to društvo čuva gradilište za tuženika i da su radnici tužitelja 10. listopada 2023. otuđili ključeve vila u izgradnji. U dopisu tog društva od 25. siječnja 2024. obavijestilo je društvo Villa Infinitus d.o.o. tuženika da su 24. siječnja 2024. radnici tužitelja došli na gradilište i pokušali izvoditi radove na objektu o čemu je obaviješten investitor koji je pozvao policiju i da im je daljnji rad onemogućen. Navedeno je i to da učestalo dolaze do štićenog objekta i provjeravaju stanje.

46. Tuženik je u podnesku od 14. ožujka 2024. izjavio da činjenicu da se tužitelj nalazi u posjedu gradilišta potvrđuje 6. situacija rekapitulacija za izvedene radove do 29. veljače 2024., navodeći da je tom situacijom tužitelj tražio plaćanje naknade za "hladni pogon gradilišta i neiskorištene radne dane uslijed nemogućnosti pristupa gradilištu te naknadu za raskid ugovora". Dostavio je tu situaciju i troškovnik. Situacijom tužitelj traži plaćanje 239.100,00 EUR od čega 9.100,00 EUR naknade za hladni pogon gradilišta i neiskorištene radne dane uslijed nemogućnosti pristupa istom od strane investitora od 11. rujna do 10. listopada 2023., naknade za raskid ugovora u iznosu od 200.000,00 EUR i naknade za trošak odvjetnika u iznosu od 30.000,00 EUR. 47. Iz ovih prethodno spomenutih isprava zaključiti je da tuženik drži posjed predmetnog gradilišta, no i to da ga tužitelj u posjedovanju uznemirava. Naime, ne može se zaključiti da je tuženiku posjed oduzet, kad je baš tuženik izjavio da je radi zaštite svog posjeda angažirao i društvo koje obavlja poslove zaštite ograđenog gradilišta. S druge strane obveza tužitelja da ne blokira gradilište pretpostavlja obvezu propuštanja oduzimanja posjeda, odnosno onemogućavanja tuženika da posjeduje gradilište. To proizlazi iz sadržaja prijedloga za osiguranje koji je tuženik podnio ovom sudu u predmetu poslovnog broja R1- 69/2023. Naime tuženik je u tom predmetu tvrdio da je tužitelj blokirao gradilište i prije stranačkog ugovaranja dok je sudjelovao u gradnji kao podizvođač trgovačkog društva Starac d.o.o. zbog čega trgovačko društvo VIK Split d.o.o. nije moglo ući na gradilište i izvesti radove, kao što i društvo Troha-Dil d.o.o. nije moglo isporučiti stolariju. U prilog svojih tvrdnji dostavio je fotografije navodeći da je iz tih fotografija razvidno da je tužitelj blokirao gradilište. To je vidljivo iz odluke ovog suda poslovnog broja R1-69/2023 koja je dostavljena u spis predmeta P-357/2023. U tom spisu nalaze se ispisane tri fotografije iz kojih je vidljivo vozilo parkirano uz ogradu.

48. Dakle, osim što se ne može iz izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj oduzeo posjed tuženiku, treba kazati i to da tuženik tvrdi da je stranački ugovor o građenju raskinuo jednostranom izjavom 2. svibnja 2023. Radi utvrđenja da je ugovor raskinuo 2. svibnja 2023. pokrenuo je parnicu pred ovim sudom poslovnog broja P- 357/2023. Kao što je već rečeno, posljedica raskida ugovora je oslobođenje ugovornih strana od ugovorenih obveza, osim obveze naknade štete zbog raskida ugovora. Treba onda zaključiti da je posljedica tužiteljeva raskida ugovora i prestanak obveza tužitelja nastalih temeljem tog ugovora, pa tako i obveze na propuštanje. To dalje znači da ako je stranački ugovor zaista raskinut, kao što to tužitelj tvrdi, da je onda i prestala svaka obveza tužitelja, pa i ona da propusti blokirati gradilište. Ukoliko je ta obveza prestala, onda nije mogla niti nastati tražbina kao posljedica povrede ugovorne obveze na propuštanje, a kao posljedica toga tražbina iz zadužnice nije mogla biti naplaćena.

49. U spisu predmeta P-537/2023 dostavljena je odluka ovog suda R1-69/2023- 3 u kojoj su spomenute ispisane poruke razmijenjene elektroničkom poštom, pa tako i poruka koju je tuženik uputio tužitelju 2. svibnja 2023. u kojoj je sadržana izjava o raskidu ugovora, a kao razlog navedeno i povećanje cijene radova za znatan iznos. Prema članku 628. stavku 1. ZOO-a naručitelj može raskinuti ugovor ako bi ugovorena cijena trebala biti znatno povećana. Stranačkim ugovorom od 3. veljače 2023. ugovorena je cijena radova određena troškovnikom koji je sastavni dio ugovora u iznosu od 1.834.650,16 EUR. U spisu predmeta poslovnog broja P-357/2023 dostavljene su poruke razmijenjene elektroničkom poštom između stranaka 6. travnja 2023. i 17. travnja 2023. Porukom od 6. travnja 2023. tužitelj je dostavio tuženiku troškovnik radova, a tuženik odgovorio da cijene radova ne odgovaraju cijeni iz ugovora o građenju i da je razlika u cijeni gotovo 600.000,00 EUR. Iz poruke tužitelja od 27. siječnja 2023., dakle prije sklapanja ugovora vidljivo je također da je ponuđena cijena od 1.834.650,16 EUR. Činjenicu povećanja cijene ugovorenih radova u značajnom iznosu potvrdio je i svjedok OJ, nadzorni inženjer na predmetnom gradilištu koji je u iskazu u parnici P-357/2023 kazao da je primio troškovnik radova i da je primijetio da je iznos naveden u troškovniku za 600.000,00 EUR veći od iznosa navedenog u ugovoru. I zastupnik po zakonu tuženika ĆJ je u svom iskazu kazao da je tužitelj povećao cijenu ugovorenih radova za više od 30- 40%, a i da su izmijenjene troškovničke stavke na način da pojedine stavke nisu obuhvaćale cijenu rada ili cijenu materijala. Iz izvedenih, izloženih dokaza sud je zaključio da je tužitelj višestruko povećao ugovorenu cijenu radova. Prema već spomenutom članku 628. stavku 1. ZOO-a, tuženik je stekao ovlaštenje raskinuti ugovor što je i učinio.

50. S obzirom dakle na to da je stranački ugovor prestao raskidom koji je izjavio tuženik prestala je i obveza tužitelja određena člankom 13. ugovora, pa nije niti mogla nastati tražbina osigurana predmetnom zadužnicom.

51. Dakle, tuženik nije dokazao da prema tužitelju ima tražbinu u iznosu od 150.000,00 EUR, pa je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev istaknut pod točkom I tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024. na temelju bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Gorana Čolaka pod brojem OV- 1241/2023 2.veljače 2023.

52. Sud je odbio zahtjev istaknut pod točkom II u tužbi. Tražio je tužitelj tim zahtjevom da sud naloži Financijskoj agenciji da izvrši povrat zaplijenjenih sredstava na račun tužitelja te prekine bilo kakvo postupanje po zahtjevu za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024. Tužbeni zahtjev takvog sadržaja istaknut je u odnosu na pravnu osobu koja nije stranka u ovom postupku.

53. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članaka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 150.000,00 EUR.

54. Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje parnice troškove sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.822,50 EUR (Tbr. 7. 1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 10. prosinca 2024. u iznosu od 2.822,50 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 8. siječnja 2024. u iznosu od 2.822,50 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), te trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 500,00 EUR i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 500,00 EUR sukladno članku 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 2.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.).

55. Sud je prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.467,50 EUR.

56. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak sastava podneska od 27. kolovoza 2024. u iznosu od 2.822,50 EUR i podneska od 5. srpnja 2024. u iznosu od 2.822,50 EUR jer te radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka. Uz to sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak zastupanja na ročištu 10. prosinca 2024. u iznosu od 2.822,50 EUR po još jednom punomoćniku odvjetniku te trošak zastupanja na ročištu održanom 8. siječnja 2025. u iznosu od 2.822,50 EUR po još jednom punomoćniku odvjetniku jer se okolnost što je tužitelj za zastupanje ovlastio više punomoćnika odvjetnika tiče tužitelja te ne može biti na teret suprotne stranke. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 1.287,50 EUR. Dakle sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.577,50 EUR.

U Splitu 7. veljače 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnik Hrvoje Alajbeg i Bepo Marušić, uz rješenje o pristojbi presude

- Odvjetnica Dunja Kreso

- u spis