REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3008/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ĆV, punomoćnice po zaposlenju Su-50/12 i punomoćnice tuženika Inge Bošnjak, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., dana 07. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u cijelosti:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 972,11 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 08.05.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, parnični trošak u iznosu od 187,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 07. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14. svibnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja LV stradala dana 11. siječnja 2006. u prometnoj nesreći koju je prouzročio KV, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: K-198/06 od 17. travnja 2008. osiguranik tuženika proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće, kao i da je radi posljedica predmetne prometne nesreće rješenjem tužitelja broj: 593724 od 14. srpnja 2009. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da je tužitelj u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. listopada 2021. pretrpio štetu u iznosu od 1.215,14 eura isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja koju je tužitelj umanjio za 20% na ime suodgovornosti LV. Ističe da je odštetnim zahtjevom tužitelj pozvao tuženika da mu mirnim putem naknadi štetu u iznosu od 972,11 eura, što je tuženik odbio. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štetu u iznosu od 972,11 eura sa zateznom kamatom tekućom od 08. svibnja 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju obzirom da tužitelj istu temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, osporava uzročnu vezu između umirovljenja LV s traženjem iznosa navedenim u tužbi s obzirom da je osiguranica tužitelja rođena 1957. te je 2017. ispunila uvjete za ostvarenje starosne mirovine pa bi tužitelj ionako plaćao mirovinu i u većem iznosu, pa mu stoga nije nastala šteta. Navodi da bi obveza tuženika postojala samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, a šteta bi bila samo razlika između razmjerne mirovine za slučaj povrede izvan rada i razmjerne mirovine u slučaju povrede na radu. Stoga kako se radi o ozljedi na radu u predmetnom slučaju, razlike koja bi predstavljala štetu nema. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: presliku Prijave o ozljedi na radu (list 3-6), presliku Zapisnika o očevidu od 28. veljače 2006. (list 7-10), presliku presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: K-198/06 od 17. travnja 2008. (list 11-20), presliku rješenja tužitelja broj: 593724 od 14. srpnja 2009. (list 21-23), presliku rješenja tužitelja broj: 593724 od 15. srpnja 2009. (list 25-26), presliku nalaza i mišljenja o invalidnosti od 29. siječnja 2009. (list 27-32), presliku odštetnog zahtjeva tužitelja od 16. travnja 2024. (list 33-34), izvadak iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za LV (list 35-37), presliku povratnice (list 38).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 972,11 eura s osnova invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku LV u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. listopada 2021., a povodom ozljeda koje je ista zadobila u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja.

6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja LV zadobila teške tjelesne povrede 11. siječnja 2006., u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika KV i da je tužiteljevim rješenjem broj 593724 od 14. srpnja 2009. priznato osiguraniku tužitelja LV pravo na invalidsku mirovinu jer joj je zbog ozljede na radu u predmetnoj prometnoj nesreći nastala profesionalna nesposobnost za rad.

7. Sporno je ima li pravo tužitelj na regresno potraživanje od tuženika nastalog na ime isplate invalidskih mirovina osiguraniku tužitelja LV, kao i pitanje uzročne veze između umirovljenja LV sa traženjem iznosa navedenog u tužbi.

8. Glede primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, valja napomenuti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.(„Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

9. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.

10. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

12. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebala donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

13. Stoga, kako je prema tužiteljevom rješenju LV određena invalidska mirovina zbog povrede na radu, a tužitelj u predmetnom sporu traži naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede na radu u utuženom razdoblju, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP-a. Kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je svojoj osiguranici LV u utuženom razdoblju isplaćivao na temelju povrede (ozljede) na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije ni dokazao da trpi štetu pa u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. Stoga je iz tog razloga pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim.

14. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP). Sud je tuženiku priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu od 12. lipnja 2024. sukladno Tbr. 8.1. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od zatraženih 93,75 eura, te za sudjelovanje na ročištu od 09. siječnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. i 46. Tarife u iznosu od zatraženih 93,75 eura, što ukupno iznosi 187,50 eura kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 07. veljače 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku, po pun.