Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1274/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d. d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanoga po punomoćniku Antoniju Šćulcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku u Puli, Andrije Kačića Miošića 4, radi isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-425/2023-19 od 24. srpnja 2024., 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika FP i ĐP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-425/2023-19 od 24. srpnja 2024. u točki I. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, preinačuje navedena presuda u točki III. izreke i za navedeno odlučuje:

1. Nalaže se tuženiku FP da tužitelju Adriatic osiguranje d.d. Zagreb nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.184,93 EUR (tisuću stotinu osamdeset četiri eura devedeset tri centa), u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tuženiku ĐP nadoknadi trošak postupka u iznosu od 498,41 EUR (četiri stotine devedeset osam eura četrdeset jedan cent), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku FP da tužitelju Adriatic osiguranje d.d. Zagreb nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 120,29 EUR (stotinu dvadeset eura devedeset devet centi), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 62,50 EUR (šezdeset dva eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku FP da tužitelju isplati iznos od 335,44 EUR sa zateznom kamatom od 27. veljače 2019. do isplate, u roku 15 dana (točka I. izreke), u preostalom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu tuženika ĐP te u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate za razdoblje od 24. prosinca 2018. do 26. veljače 2019. (točka II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnome navodi da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, da sud nije imao dovoljno elemenata kako bi visinu štete utvrdio po slobodnoj ocjeni jer je za primjenu čl. 223. ZPP bilo potrebno utvrditi postojanje pomoćnih elemenata za utvrđivanje štete na vozilu (novonabavnu cijenu vozila, stanje vozila na dan štete, predračun popravka, vrijednost ostataka i sl.) kao pravno relevantne činjenice za donošenje odluke suda, da slobodna ocjena mora biti rezultat razumnog odmjeravanja utemeljenog na prikupljenim pomoćnim elementima i pravilima logičnog mišljenja te mora biti valjano obrazložena, da prilikom donošenja odluke o visini tužbenog zahtjeva sud nije mogao koristiti dokaz izveden prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Marka Lakovića od 9. siječnja 2023. jer je tužitelj taj dokaz predložio tek na ročištu 8. lipnja 2022., a prethodni je postupak zaključen 1. rujna 2021., na što je sud stranke upozorio na ročištu od 1. rujna 2021., a da tužitelj ničim nije dokazao da navedeni dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti ranije (čl. 299. st. 2. ZPP) odnosno već u tužbi (čl. 299. st. 1. ZPP), budući da je ovdje riječ o maličnom sporu pa taj dokaz sud nije mogao uzeti u obzir. Stoga ističe da je donošenjem pobijane presude sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.1., u vezi s čl. 299. st. 3. i čl. 223. ZPP, zbog čega se odluka suda prvoga stupnja može ispitati. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 171,88 EUR i trošak pristojbe, ne navodeći određeno iznos u kojem traži naknadu tog troška.

2.1. Tužitelj je izjavio žalbu protiv odluke o parničnom trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je u cijelosti uspio u sporu u pogledu glavnog traženja, a u pogledu traženja po osnovi kamate u pretežitom dijelu i da mu stoga pripada cjelokupni trošak zatražen troškovnikom, kao i da mu u cijelosti pripada trošak vještačenja, neovisno o omjeru uspjeha u sporu. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 182,79 EUR.

3. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

4. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, riječ je o sporu male vrijednosti, sukladno s odredbom čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4.1. Prema čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga pobijana presuda nije ispitana u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kojega tuženik sadržajno također iznosi u žalbi, tvrdnjom koja se tiče visine štete, kao ni u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 299. st. 3. i čl. 223. ZPP.

4.2. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatom iznosa od 335,44 EUR sa zateznom kamatom.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da se 26. siječnja 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tuženik IP, upravljajući motociklom registracijske oznake [registarska oznaka] i RP upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka],

- da je u toj prometnoj nezgodi tuženik IP zadobio teške tjelesne ozljede te da su oštećena motorna vozila,

- da je prekršajnim nalogom MUP PU Istarske, Postaje prometne policije Pula-Pola, od 7. veljače 2018. utvrđeno da je okrivljeni IP proglašen krivim što je 26. siječnja 2018. oko 15,20 sati u Puli, upravljao motociklom [registarska oznaka], odnosno vozilo A2 kategorije, koju nije imao upisanu u vozačkoj dozvoli, pri čemu je postupio suprotno čl. 223. st. 2., kažnjivo po čl. 223. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i što je upravljao motociklom [registarska oznaka] započeo s lijeve strane nepropisno pretjecati kolonu vozila ispred sebe odnosno više od tri vozila, pri čemu je postupio suprotno čl. 70. st. 1. t. 1., kažnjivo po čl. 70. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

- da je presudom posl. br. K-124/20 od 5. studenoga 2021. okrivljeni RP proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa na cestama – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu,

- da je po osnovi predmetne prometne nezgode tužitelj 24. prosinca 2018. isplatio RP 30% štete odnosno iznos od 2.827,40 kn,

- da je tuženik IP koristio motocikl registracijske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu II. tuženika ĐP bez njegovog znanja i odobrenja,

- da je na vozilu RP registracijske oznake: [registarska oznaka], nastupila totalna šteta, da je stvarna vrijednost vozila na dan štete iznosila 17.421,78 kn, da je vrijednost ostatka vozila procijenjena u iznosu od 5.818,87 kn, a ukupna vrijednost štete na vozilu da iznosi 11.602,91 kn,

- da je motocikl vlasništvo tuženika ĐP, koji je u vrijeme prometne nezgode bio na radu u Italiji, da je prije odlaska ključeve motora ostavio u svojoj sobi u ladici radnog stola, a motor u garaži, da je tuženik IP bez njegovog dopuštenja uzeo ključeve motora i posudio ga taj dan za odlazak na posao, da mu ĐP nije nikada ranije posuđivao motor te da je za činjenicu da je IP posudio njegov motor saznao tek kada ga je policija nazvala nakon što se dogodila predmetna prometna nezgoda,

prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika FP, uz obrazloženje da je odgovoran za nastanak predmetne štete u omjeru od 30% jer je upravljao motociklom, iako nije imao dozvolu ''A2'' kategorije te je nepropisno pretjecao kolonu vozila.

6.1. Pobijanu odluku donio je pozivom na odredbe čl. 24. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), čl. 926., čl. 963. st. 1., čl. 1064., čl. 1067. st. 2. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) te čl. A.1.1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

7. Odluka prvostupanjskoga suda sadržana u točki I. izreke prvostupanjske presude je pravilna te je u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

8. Žalbeni navodi tuženika svode se na pobijanje prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP, što u sporovima male vrijednosti nije dopušteno.

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, kada je tuženiku naložio isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od podnošenja regresnog zahtjeva 27. veljače 2019. do isplate.

10. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava u odnosu na odluku o parničnom trošku, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

10.1. Odluku o trošku prvostupanjski sud temelji na zaključku da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima jer je tužitelj uspio u odnosu na tuženika FP, a nije uspio u odnosu na tuženika ĐP. Međutim, u ovom slučaju nije riječ o djelomičnom uspjehu stranaka u sporu u smislu čl. 154. st. 4. ZPP, već je o troškovima postupka trebalo odlučiti primjenom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP.

10.2. Naime, odredbom čl. 154. st. 1. ZPP propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

10.3. Prema st. 5. toga članka, sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

10.4. U ovom slučaju tužitelj je s glavnim zahtjevom uspio u cijelosti u odnosu na tuženika FP, dok u razmjerno neznatnom dijelu nije uspio u odnosu na tijek zatezne kamate, a zbog tog dijela nije nastao poseban trošak, kako to osnovano u žalbi ističe tužitelj. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu cjelokupnog parničnog troška u odnosu na tog tuženika (čl. 154. st. 5. ZPP).

10.5. Međutim isto tako je i tuženik ĐP u cijelosti uspio u ovoj parnici pa mu je tužitelj dužan naknaditi parnični trošak (čl. 154. st. 1. ZPP).

11. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 335,44 EUR i vrijednost boda od 2,00 EUR (tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), tužitelju kao opravdan pripada trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 125,00 EUR (tbr. 7/1 i tbr. 46. Tarife), kao i za zastupanje na raspravama 1. rujna 2021., 7. travnja 2022., 8. lipnja 2022., 20. prosinca 2023. te 10. svibnja i 4. srpnja 2024. (tbr. 9/1 i tbr. 46. Tarife). Za zastupanje na ročištu 31. siječnja 2022., na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi u smislu tbr. 9/1 Tarife, tužitelju pripada iznos od 31,20 EUR (tbr. 9/5 i tbr. 46. Tarife) ili ukupno 906,20 EUR. S troškovima sudskih pristojbi za tužbu i presudu plaćenih u ukupnom iznosu od 13,28 EUR i troškom vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, sveukupni trošak kojega je tuženik IP obvezan naknaditi tužitelju iznosi 1.184,93 EUR (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

12. Tuženiku ĐP kao opravdan dosuđen je trošak sastavljanja odgovora na tužbu i sastavljanja podneska od 1. veljače 2023., kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, u iznosima od po 125,00 EUR (tbr. 8/1 i tbr. 46. Tarife), kao i trošak zastupanja na raspravama 1. rujna 2021., 7. travnja 2022., 8. lipnja 2022., 20. prosinca 2023. i 10. svibnja 2024. (tbr. 9/1 i tbr. 46. Tarife). Za zastupanje na ročištu 31. siječnja 2022., na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi u smislu tbr. 9/1 Tarife, navedenom tuženiku također pripada iznos od 31,20 EUR (tbr. 9/5 i tbr. 46. Tarife) ili ukupno 906,20 EUR, odnosno 996,82 EUR nakon uvećanja za 10% s obzirom na zastupanje dva tuženika. Budući da se navedeni trošak odnosi na oba tuženika, koje je zastupao isti odvjetnik, tužitelj je obvezan tuženiku ĐP naknaditi 50% navedenog troška odnosno 498,41 EUR, u skladu s čl. 161. st. 1. ZPP (točka III. izreke ove presude).

12.1. Navedenom tuženiku nije dosuđen trošak sastavljanja podneska od 27. svibnja 2022. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), kao ni trošak podnesaka 25. svibnja 2023. i 4. srpnja 2024., kojima tuženici ispričavaju nedolazak na glavnu raspravu (zbog slučaja koji se njima dogodio) i ponavljaju navode iz podneska od 1. veljače 2023., za koji im je naknada dosuđena. Stoga ni taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Tuženiku nije dosuđen ni trošak pristojbe za odgovor na tužbu, zatražen u iznosu od 132,72 EUR jer taj trošak nije imao.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki I. izreke (točka I. izreke ove presude), a na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke navedene presude te odlučiti kao u točki II. stavak 1. i 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

14. Budući da je uspio u žalbenom postupku, tužitelju pripada trošak sastavljanja žalbe protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u navedenoj presudi u iznosu od 93,75 EUR (tbr. 10/4 i tbr. 46. Tarife), s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom stadiju postupka od 1.184,93 EUR. S troškom sudske pristojbe za žalbu, zatraženom u iznosu od 26,54 EUR, sveukupni trošak postupka u povodu pravnog lijeka, kojega je tuženik IP obvezan naknaditi tužitelju iznosi 120,29 EUR (točka III. izreke ove drugostupanjske presude).

14.1. U ostalom dijelu, u iznosu od 62,50 EUR, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka je neosnovan (točka IV. izreke ove presude).

15. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 7. veljače 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat