REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: R1 Ob-1831/24-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nataši Marahovec Kantarević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice GD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Vrdoljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv I protustranke GDR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II protustranke ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III protustranke Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, kojega zastupa punomoćnica UD, dipl.iur., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon okončanog postupka, 7. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da su predlagateljica KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. RD, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1937., živjeli u izvanbračnoj zajednici, a koja je izvanbračna zajednica trajala od 1. siječnja 1986. do njegove smrti 13. prosinca 2009.

Obrazloženje

1. Predlagateljica KD podnijela je ovom sudu prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice s pok. RD, a u svrhu priznanja prava na obiteljsku mirovinu. U prijedlogu navodi da je sa pok. RD bila u kontinuiranoj i neprekinutoj izvanbračnoj životnoj zajednici od 1985. do njegove smrti 13. prosinca 2009., u kojoj je postojala njihova emocionalna i egzistencijalna povezanost te ekonomska zajednica (zajedničke financije). Navodi da su protustranke jedina djeca predlagateljice i pok. RD te su zakonski nasljednici ostavitelja prvog nasljednog reda. Nadalje navodi da je s pok. RD sklopila brak 16. siječnja 1963., a koji je brak razveden 3. travnja 1985. zbog neslaganja, s time da su ubrzo nakon razvoda, odnosno nekoliko tjedana nakon toga, prevladali nesuglasice te su od 1985. do 2009. nastavili neprekidno živjeti zajedno u zajedničkom kućanstvu i životnoj zajednici zajedno sa svoje dvoje djece na istoj adresi u zajedničkom stanu u [adresa] na adresi [adresa], koja je kasnije preimenovana u Poljana Josipa Brunšmida 1. S obzirom da su živjeli u zajedničkom stanu s dvoje već poodrasle djece, i da je izvanbračna zajednica bila zakonski izjednačena s bračnom, nisu smatrali potrebnim ponovo se i formalno vjenčati. Slijedom navedenoga, predlaže sudu utvrditi postojanje izvanbračne zajednice predlagateljice i pok. RD u razdoblju od 1. siječnja 1986. do njegove smrti 13. rujna 2009., slijedom čega da predlagateljica ima sva prava koja joj kao izvanbračnoj supruzi pripadaju iza smrti pok. RD u odnosu na prava iz mirovinskog osiguranja.

2. I i II protustranka u odgovoru na prijedlog priznaju postojanje izvanbračne zajednice.

3. III protustranka se u odgovoru na prijedlog, opreza radi, protivi prijedlogu.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je dokaz saslušanjem predlagatelja, I protustranke, te svjedoka ID i DD.

5. Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje ZMO) propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom postupku.

6. Sukladno odredbi čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) tužba na utvrđenje može se podignuti i kad je to posebnim propisom predviđeno, a upravo je citiranom odredbom čl. 22. st. 3. ZMO propisano da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

7. S obzirom da predlagatelj svoj prijedlog podnosi obrazlažući pravni interes ostvarivanjem prava na obiteljsku mirovinu mjerodavna je odredba čl. 22. st. 3. ZMO (lex specialis) koja se ima primijeniti u svezi odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07– dalje ObZ), sukladno kojoj se odredbe ObZ o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

8. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za predlagateljicu i pok. RD (list 32-53) sud je utvrdio da su bili u međusobnom braku, a koji je brak razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-2202/84 od 3. travnja 1985.

9. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za predlagateljicu od 27. studenoga 2024. (list 39) sud je utvrdio da je bila prijavljena od 14. siječnja 1986. do 30. siječnja 2015. na adresi [adresa].

10. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za pok. RD od 27. studenoga 2024. (list 38) sud je utvrdio da je bio prijavljen od 17. lipnja 1976. do 13. prosinca 2009. na adresi [adresa].

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Alena Juroša poslovni broj O-8366/09 od 27. siječnja 2010. (list 6-9), a koje je postalo pravomoćno istoga dana, sud je utvrdio da su u ostavinskom postupku iza pok. RD tvrđeni kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda KD, supruga ostavitelja, ČD, sin ostavitelja, te GDR, kćer ostavitelja.

12. Iz iskaza predlagateljice GD sud je utvrdio da su se suprug i ona rastali 1985. zbog sitnih nesuglasica koje su nastale između njih, ali se nisu fizički razdvajali, već su i dalje živjeli pod istim krovom gdje su do tada živjeli, s time da su u kratkom periodu izgladili njihove nesuglasice i nastavili dalje njihov bračni život kao da do razvoda nije niti došlo. Nastavili su živjeti s njihovom djecom, a bili su zajedno bez prekida sve do suprugove smrti. Živjeli su u stanu na adresi [adresa], a koja je kasnije preimenovana u Poljana Josipa Brunšmida 1. O ponovnom vjenčanju nisu razmišljali jer im to više nije bilo bitno. Zajedno su odgajali i školovali njihovu djecu, dijelili su sve zajedničke financije, stekli su zajednički stan na navedenoj adresi gdje su živjeli. Odlazili su zajedno na otok Iž gdje je predlagateljica naslijedila nekretninu, a znali su tamo nekada biti i po pola godine. Suprug je preminuo kod kuće, bila je riječ o trenutnoj smrti, jednostavno je zaspao, bila je u totalnom šoku. Organizirala je pogreb zajedno sa djecom, a trošak pogreba platila je predlagateljica, te je suprug pokopan na Krematoriju. U ostavinskom postupku kao supruga proglašena je nasljednicom iza pokojnog supruga zajedno sa djecom. Između predlagateljice i supruga postojala je životna zajednica jednaka bračnoj, od 1985. sve do smrti supruga, a koja je bila neprekinuta, što potvrđuje pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću.

13. Iz iskaza I protustranke GDR, kćeri predlagateljice, sud je utvrdio da u cijelosti potvrđuje sve što je majka iznijela u svom iskazu. Posebno navodi da je između majke i oca i nakon njihove rastave postojala životna zajednica koja je jednaka bračnoj i koja je trajala bez prekida sve do smrti pokojnog oca. Roditelji su se više-manje šalili nakon razvoda kada su govorili zašto bi se ponovno vjenčali, kada je tako i tako njihov izvanbračni život jednak bračnom. Išli su na zajedničke izlete, ljetovanja, roditelji su zajednički snosili sve financijske troškove. Zajedno su čuvali njezinu djecu, njihove unuke. Otac je preminuo iznenada kod kuće, a i inače je bio srčani bolesnik. Pomogli su majci da organizira pogreb, a majka je platila trošak pogreba. Svi zajedno su kao obitelj stajali uz odar pokojnog oca. Odselila je od roditelja 1988., ali je ostala živjeti u susjedstvu tako da su se skoro svakodnevno viđali te sve iznijete navode ima iz neposrednih saznanja. Sve navedeno potvrđuje pod kaznenom i materijalnom odgovornošću.

14. Iz iskaza svjedoka ID sud je utvrdio da je predlagateljicu upoznala 2004. na gimnastici koju su obje pohađale za umirovljenike na Knežiji. Preko predlagateljice upoznala je i pok. RD. Svi zajedno znali su se podružiti i popiti kavu, bilo u kafiću ili su se obilazili po domovima. Nije znala da njih dvoje nisu bili u službenom braku, jer su djelovali kao da su muž i žena. Kada ih je posjetila u njihovom domu vidjela je da dijele zajedničko kućanstvo. Predlagateljica i ona znale su ići na izlete, dok pok. RD nije išao s njima, jer je bio bolestan, a predlagateljica se uvijek žurila kući jer je morala nahraniti pok. RD, jer se brinula o njemu. Kada je pok. RD preminuo došla je kod predlagateljice i ostala prespavati kod nje kako ne bi bila sama. Inače, pok. RD preminuo je kod kuće. Na njegovom pogrebu nije bila.

15. Iz iskaza svjedoka DD sud je utvrdio da predlagateljicu poznaje od 1973., jer su radili zajedno, a preko nje je upoznao pok. RD. Supruga i on dolazili su kod predlagateljice i pokojnog, a i oni su dolazili kod njih, znali su se družiti na ručkovima. Nije mu bilo poznato da su se njih dvoje rastali i kroz cijelo vrijeme su djelovali kao bračni par, a koliko mu je poznato živjeli su zajedno kroz cijelo vrijeme bez prekida sve do smrti pok. RD. Nisu mu poznati nikakvi detalji oko smrti pokojnog, a na pogrebu istoga nije bio.

16. Sud u cijelosti prihvaća kao istinite iskaze saslušanih svjedoka, predlagatelja i I protustranke, jer su dati sa sigurnošću, logično i uvjerljivo, a životno su i međusobno suglasni, kao što su suglasni i sa dokumentacijom koja prileži spisu. Pored toga svi svjedoci su osobe koje su osobno nezainteresirane za ishod ovog postupka.

17. Odredbom čl. 22. st. 1. ZMO propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji. U stavku 3. istoga članka propisano je da se članom obitelji iz članka 1. točka 1. toga Zakona smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom domaćinstvu najmanje tri godine.

18. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da su predlagateljica i pokojni RD nakon razvoda braka bili u vezi te su živjeli u istom domaćinstvu na adresi u [adresa], gdje su oboje bili i prijavljeni, puno duže od zakonom propisanog roka od 3 godine, sve do smrti pokojnog. Predlagateljica je bila neudana, a pokojni RD neoženjen za vrijeme trajanja zajedničkog života u istom domaćinstvu. Dakle, postojala je zajednica stanovanja odnosno zajedničko kućanstvo, a pored toga, bila je to ekonomska i emotivna zajednica u svemu jednaka zajednici muškarca i žene koji žive u bračnoj zajednici.

19. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 3. ObZ-a koji definira izvanbračnu zajednicu kao životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, odnosno manje ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

20. S obzirom na ispunjenost zakonskih uvjeta, sud je utvrdio postojanje statusa izvanbračne zajednice i odlučio kao izreci rješenja.

21. O zahtjevu predlagateljice da kao izvanbračna supruga ima sva prava iz mirovinskog osiguranja odlučivati će se u upravnom postupku po prijedlogu predlagateljice radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu.

U Zagrebu 7. veljače 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom.

DNA:

1. Pun. predlagatelja uz rj. o naplati sudske pristojbe za odluku 19,91 EUR 2. I-III protustranci