REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ŽD, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/3298 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 04.02.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 04.02.2025.g., bez nazočnosti okrivljenika, a u nazočnosti branitelja, te objave presude dana 07.02.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i M rođene J, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju dipl. ing. strojarstva, vlasnik tvrtke Prometal d.o.o, primanja oko 1.000,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, sudionik Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi 4. veljače 2024. u 08:45 sati u mjestu [adresa], narušavao javni red i mir vikom i galamom tako da bi na hodniku zgrade u prizemlju verbalno napao svog susjeda MD, rođenog **.**.1947., galameći i vičući mu: „što mi se smiješ, puši kurac, jebem ti mater dalmatinsku, prebit ću te, puši kurac i ti i policija!“,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, podnio je 7. veljače 2024., pod navedenim brojem, ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Okrivljenik u svojoj obrani iskazuje kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iznosi da nije dana 04. veljače 2024. u 08,45 sati u [adresa], u [adresa], narušavao javni red i mir vikom i galamom na hodniku zgrade u prizemlju, a kako mu se to stavlja na teret. Istog dana u jutarnjim satima se susreo sa susjedom MD te je prošao pored njega, bez ikakvog incidenta, a popodne su mu na vrata stana došli policajci i priopćili mu da ga je susjed prijavio. Ističe kako ga je isti susjed više puta prijavljivao policiji neistinito, a što su utvrdili i policajci. U dokaz toga sudu predaje dopis Policijske postaje Velika Gorica od 20. svibnja 2024. Ističe također kako je bio duže vremena predstavnik suvlasnika u zgradi na adresi u [adresa] te je neopravdano napadan od strane susjeda MD i još dvoje susjeda. Pretpostavlja da susjed MD nastavlja sa izmišljenim optužbama protiv njega kako bi mi napakostio. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

3.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka MD koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 4. veljače 2024. bio na hodniku zgrade u [adresa] u [adresa] te je susreo susjeda JD koji mu je kao i puno puta do sada počeo vikati uvredljive riječi, a između ostalog puši kurac, jebem ti mater i slično. Zbog toga je zatražio intervencije policije.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako ta obrana nije istinita. Predmetne zgode JD ga je verbalno napao na način kako je to već opisao i to nije bilo prvi puta. Osim toga verbalno je napadao i druge susjede. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje branitelja odgovara kako je te zgode bilo prisutnih susjeda koji su vidjeli i čuli događaj ali se boje okrivljenika i ne žele svjedočiti. Odgovara kako u zgradi postoje nadzorne kamere i tražio je okrivljenika da mu dade snimke događaja ali je on rekao da su kamere pokvarene. Odgovara kako okrivljenik može dati snimke kamere.

Okrivljenik ističe kako nije istinit iskaz svjedoka u odnosu na snimke nadzorne kamere. Navodi da je prije dvije godine predao dužnost predstavnika suvlasnika i od tada nema mogućnosti uvida u snimke nadzorne kamere. Kompletna aparatura koja se odnosi na kamere nalazi se u zajedničkim prostorima, u holu zgrade, a ključ tih prostorija ima sadašnji predstavnik suvlasnik FD.

Na pitanje branitelja odgovara kako mu je nije poznato da li je nakon njegove prijave od strane policijskih službenika zatražena snimka nadzornih kamera, a vezano uz predmetni slučaj.

Na poseban upit suca odgovara ponovno kako je predmetni događaj čulo više susjeda ali nitko od njih ne želi svjedočiti jer se boje okrivljenika.

Nakon što je okrivljenik upoznat s mogućnošću suočavanja s nazočnim svjedokom priopćava sudu kako bi to bilo teško izvedivo zbog netrpeljivosti svjedoka prema njemu, a smatra da za to i nema potrebe.

4.

Okrivljenik je putem branitelja u sudski spis dostavio podnesak u kojem je naveo, između ostalog i u bitnom, da je okrivljenik povodom njegovog upita od PP Velika Gorica primio Potvrdu od 20.08.2024., u kojoj Potvrdi je naznačeno kako je: ''postupanjem policijskih službenika utvrđeno da je dana 04.02.2024. oko 08,45 sati… ŽD narušavao javni red i mir, vikom i galamom, odnosno verbalno napao susjeda MD.'' Okrivljenik ističe kako se iz predmetne Potvrde nikako ne može zaključiti na koji su to način policijski službenici utvrdili da je okrivljenik zaista narušavao javni red i mir te verbalno napao susjeda MD.

5.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedoka PD koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 4. veljače 2024. u jutarnjim satima bio upućen na intervenciju povodom dojave građana MD protiv JD, u [adresa] u [adresa]. Prvo je obavio razgovor sa dojaviteljem MD koji mu je priopćio da je tog jutra ŽD vikao i galamio na njega uvredljive riječi. Obavio je zatim razgovor i sa JD koji je u toj zgradi predstavnik stanara i on mu je priopćio da su susjedski odnosi između MD i njega zategnuti ali i da su se predmetne zgode susreli u zgradi ali da nije bilo vikanja i galame nego da su raspravljali o nekim pitanjima vezanim za zgradu. Nakon toga obavio je razgovor sa stanarima na katu iznad i ispod te su mu svi stanari potvrdili da su čuli viku na hodniku i da su to bili MD i JD ali nitko od njih nije htio svjedočiti, a pravdali su to time što je JD predstavnik stanara pa ne žele nekih problema.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako je on predmetne zgode nesporno utvrdio da je između okrivljenika i MD došlo do susreta i da je tom prilikom bilo vike i galame na hodniku ali je MD izjavio da ga je JD verbalno napao dok je JD izjavio da su se susreli i imali kraću raspravu ali da on nije vikao niti vrijeđao MD, a rekao mu je i da je bilo već prijava od strane MD na njegov račun.

Na pitanje branitelja odgovara kako je on ranije dolazio po prijavama u istu zgradu ali ne po prijavi stanara MD. Odgovara kako nema imena stanara sa kata iznad i ispod obzirom da nisu htjeli iznijeti službeno iskaze. Odgovara kako nje tražio snimke nadzorne kamere i ne zna postoje li nadzorne kamere u hodniku.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00506927 i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za JD od 29. svibnja 2024.

7.

U završnom govoru branitelj okrivljenika iskazao je da smatra kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio koji mu se stavlja na teret. Naime, jedini iskaz koji ga direktno tereti je iskaz osobe koja ga je prijavila za sporni događaj tj. iskaz MD za kojeg je utvrđeno kako je od prije tog događaja u jako lošim međusobnim odnosnima s okrivljenikom, a čemu u prilog ide i ponašanje tog svjedoka neposredno nakon rasprave održane pred ovim sudom 23.09.2024. o čemu je branitelj okrivljenika obavijestio sud podneskom od 26. rujna 2024. Niti jedan drugi dokaz ne ide u prilog tome da bi okrivljeni bio kriv za terećeni prekršaj, nema nijednog svjedoka koji bi potvrdio iskaz svjedoka MD, a iskaz danas saslušanog policajca uglavnom se svodi na prepričavanje onoga što je on čuo od spomenutog svjedoka MD. S obzirom na to, a sukladno jednom od temeljnih načela kaznenog odnosno prekršajnog postupka po kojem se u dvojbi o nekom događaju treba suditi u korist okrivljenika predlažem da se okrivljenik oslobodi od krivnje te da mu se naknade prouzročeni troškovi.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja za koji se tereti i osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je zaključio da je njegova obrana smislena i konkretna, a uvelike i uvjerljiva te stvarno moguća, zatim da je okrivljenik činjenice iznosio jasno, razumljivo, životno, okolnosno i emotivno mirno i staloženo, da je tijekom dokaznog postupka odlučno i ustrajno tvrdio da se nije ponašao na način kako mu se stavlja na teret te da nije počinio prekršaj za koji je optužen.

Sudac je obranu okrivljenika uzeo s oprezom odnosno sumnjom jer smatra kako svakako postoji određena stvarna mogućnost i vjerojatnost da je okrivljenik obranu iznio na način da je prešućivao svoje protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori dojam i uvjerenje kako on predmetne zgode nije verbalno napadao druge osobe, to jest kako svojim ponašanjem nije remetio javni red i mir, tako što bi se na javnom mjestu ponašao nepristojno, odnosno kako nije postupio suprotno zakonskim odredbama niti počinio terećeni prekršaj, a s ciljem da bi prikrio svoje moguće nezakonite postupke te se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za prekršaj koji mu se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

3.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka ND te je mišljenja da je njegov iskaz razumljiv, životan, pa i uvjerljiv, ali je iskaz imenovanog svjedoka ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom, jer smatra da je ispitani svjedok kao neposredni sudionik inkriminiranog događaja, zbog njegovog pretpostavljenog statusa, to jest, eventualno mogućeg procesnog položaja i uloge oštećenika u predmetnoj situaciji, snažno osobno i pristrano zainteresiran za ishod ovog prekršajnog postupka.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da je imenovani svjedok, zbog postojanja i utjecaja jakih negativnih emocija prema okrivljeniku, a i samom inkriminiranom događaju, svoj iskaz iznio pristrano, protiv okrivljenika, pa da je snažno i promišljeno potvrđivao okolnosti koje okrivljeniku idu na štetu, a prešućivao moguće okolnosti koje istom idu u korist, s namjerom kako bi svrsishodno i ciljano okrivljenika opisao kao verbalnog napadača, a sebe kao žrtvu, pa da bi na taj način potvrdio da ga je okrivljenik predmetne zgode verbalno napao te se time nepristojno ponašao, a sve u cilju kako bi opravdao i potvrdio svoju prijavu Policiji, odnosno da bi okrivljenika prikazao kao počinitelja prekršaja za kojeg je optužen.

4.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka PD, policijskog službenika, pa je zaključio kako prema njegovom iskazu jasno proizlazi da zapravo nije neposredni očevidac inkriminiranog događaja, to jest da on nema izravnih ni cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode okrivljenik terećeni prekršaj stvarno počinio niti na koji način.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanog svjedoka stekao uvjerenje da je njegov iskaz jasan, razumljiv i životan, a usto razložan i uvjerljiv, a pritom je rezimirao da je svjedok prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosio objektivno, vjerodostojno i nepristrano.

Međutim, sudac smatra kako ispitani svjedok nije iskazao ništa odlučno o postupanju okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje okrivljenika.

5.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika.

6.

Sudac je uvidom u Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni dana 22.05.2024.g. za JD, utvrdio da pretraga nije našla nijedan rezultat, odnosno da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočenjem između okrivljenika i svjedoka ND jer je okrivljenik nakon što je upoznat s mogućnošću suočavanja s istim svjedokom priopćio Sudu kako bi to bilo teško izvedivo zbog netrpeljivosti svjedoka prema njemu, a smatra da za to i nema potrebe.

9.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju od optužbe za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

10.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi, niti s uvjerenjem zaključiti, da li je okrivljenik počinio prekršaj za koji se optužuje, na način opisan u izreci presude, a kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

11.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

12.

Povodom obrane okrivljenika, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je nesporno utvrdio da je predmetne zgode došlo do susreta okrivljenik i svjedoka ND.

Sudac nije mogao nesporno utvrditi da bi okrivljenik vikanjem opisanih riječi prema svjedoku ND počinio terećeni prekršaj, na način da bi na javnom mjestu svojim nepristojnim ponašanjem remetio javni red i mir, odnosno nije mogao dokazati da bi okrivljenik počinio prekršaj na način kako je to opisano u Optužnom prijedlogu.

13.

Budući je okrivljenik odlučno poricao počinjenje terećenog prekršaja, a nakon iskaza imenovanih ispitanih svjedoka i poslije izvođenja svih materijalnih dokaza, sudac je zaključio kako je prirodno i razumljivo da je okrivljenik snažno osobno zainteresiran za ishod ovog postupka, ali ujedno i da je ispitani svjedok ND, koji je obzirom na svoje osobne interese potvrđivao krivnju okrivljenika, također izravno i pristrano zainteresiran kakva će odluka na kraju postupka biti donesena, dok svjedok PD nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju.

Stoga je sudac posumnjao u istinitost, uvjerljivost i vjerodostojnost kako obrane okrivljenika tako i iskaza ispitanog svjedoka ND sa pretpostavljenim procesnim statusom oštećenika.

14.

S jedne strane, sudac smatra kako iskaz svjedoka ND, koji ima pretpostavljeni procesni položaj oštećenika, ozbiljno dovodi u sumnju istinitost okrivljenikovih obrambenih navoda, ali je mišljenja da je zbog snažne pristrane zainteresiranosti ovog svjedoka za ishod sudskog postupka, njegov iskaz sumnjive vjerodostojnosti, a pritom zapravo ne obesnažuje u cijelosti uvjerljivost iznesene obrane, niti stvarno, odlučno i nedvojbeno podupire okolnosti koje bi mogle dovesti do sigurne odluke suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

S druge strane, sudac smatra kako temeljem svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza ne može sa sigurnošću i nedvosmisleno zaključiti da bi okrivljenik zaista na javnom mjestu verbalno napao imenovanog svjedoka ND, tako što bi mu vikao nepristojne riječi, na način kako mu se stavlja na teret, to jest sudac nije mogao sa sigurnošću dokazati da se okrivljenik predmetne zgode ponašao verbalno nepristojno, pa da je time remetio javni red i mir, odnosno nije mogao dokazati da je okrivljenik počinio prekršaj na način kako je to opisano u Optužnom prijedlogu.

Stoga je sudac čvrsto uvjeren kako se doista ne može nesporno utvrditi da bi okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio terećeni prekršaj upravo na način kako je optužen, pa stoga ne može niti sa sigurnošću donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

15.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da bi okrivljenik predmetne zgode počinio prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci presude, odnosno da bi na javnom mjestu vikao i verbalno napao svjedoka ND te se pritom ponašao nepristojno i time remetio javni red i mir, pa da bi tako počinio terećeni prekršaj.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza ozbiljno i razborito posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenika, ali je zaključio kako ipak postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da okrivljenik predmetne zgode nije verbalno napadao niti se ponašao nepristojno prema svjedoku s pretpostavljenim procesnim statusom oštećenika i time remetio javni red i mir, te da stoga postoji osnovana vjerojatnost da nije počinio terećeni prekršaj na način činjenično opisan u optužnom prijedlogu.

Obzirom na obranu okrivljenika, odnosno njegovo odlučno, ustrajno, pa i uvelike uvjerljivo poricanje počinjenja prekršaja, a budući osim ispitanih svjedoka, nije bilo drugih vjerodostojnih, nezainteresiranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, niti drugih neposrednih očevidaca događaja, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje krivnje okrivljenika, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i dostupnih dokaza.

16.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenika JD treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

17.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 7. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana po primitku ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].