REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-805/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja DO iz [adresa], 1 rue Choderlos de Laclos, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 7. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/127, URBROJ: 513- 04/18-2 od 28. lipnja 2018. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-20/2011-01/04565, URBROJ: 513-007-08-08/2014-10 od 27. kolovoza 2014.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-20/2011-01/04565, URBROJ: 513-007- 08-08/2014-10 od 27. kolovoza 2014. Tim rješenjem tužitelju je na poreznu osnovicu od 281.961,33 kn utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po stopi od 5 % u iznosu od 14.098,06 kn, na ime stjecanja nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. srpnja 2011. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja poreza.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredbi upravnog postupka. U tužbi, ističe prigovor nastupa apsolutne zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze. Osim toga, iznosi i druge razloge zbog kojih smatra da je osporavana odluka tuženika nezakonita, a koji navodi su ispušteni iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Prema odredbi čl. 14. st. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN br. 69/97, 26/00, 153/02, 22/11; dalje: ZPPN), a koji propis je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.
8. Institut porezne zastare reguliran je odredbama čl. 94. do čl. 96. Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13; dalje: OPZ), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja.
9. Odredbom čl. 94. st. 2. OPZ-a propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.
10. Odredbom čl. 96. st. 1. OPZ-a propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama čl. 94. st. 3., 4. i 5. toga Zakona.
11. Iščitavanjem prethodno citiranih odredbi OPZ-a, te njihovim gramatičkim, teleološkim i povijesnim tumačenjem, kao i tumačenjem navedenim odredbi u sklopu preostalih odredbi OPZ-a, ovaj Sud zaključuje da subjektivni element saznanja poreznog tijela o činjenicama koje utječu na postojanje porezne obveze, odnosno okolnost da li i kad je porezno tijelo saznalo ili moglo saznati za takve porezno relevantne činjenice, nije od utjecaja prilikom utvrđivanja početka toka zastare, te da nema osnova za takvo ekstenzivno tumačenje spornih normi.
12. Naime, iako je odredbama OPZ-a propisana obveza poreznog obveznika da sudjeluje u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje, pa je tako propisana obveza poreznog obveznika da prijavi sve činjenice bitne za oporezivanje (čl. 58. OPZ- a), da u tijelu poreznog postupka potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze (čl. 59. OPZ-a), kao i da poreznom tijelu podnese poreznu prijavu (čl. 62. OPZ-a i čl. 17. ZPPN-a), sankcije za suprotno ponašanje odnosno nepostupanje po navedenom normirane su isključivo kroz prekršajnu odgovornost (čl. 206. – 210. OPZ-a), koja za sobom povlači isključivo sankcije izricanja novčane kazne, te potencijalne zaštitne mjere zabrane obavljanja zvanja, određenih djelatnosti, poslova i dužnosti, odnosno kroz obvezu plaćanja zateznih kamata na manje plaćen porez (čl. 19., čl. 20. i čl. 116. OPZ-a), pri čemu poreznom tijelu stoji na raspolaganju mogućnost da sâmo provjeri i utvrdi činjenice bitne za oporezivanje (čl. 102. OPZ-a).
13. Tumačenje spornih odredbi o zastari na način da se, u situacijama kada porezni obveznik propusti poreznom tijelu prijaviti činjenice bitne za oporezivanje ili podnijeti poreznu prijavu u za to propsianom roku (u konkretnom slučaju 30 dana od dana nastanka porezne obveze – čl. 17. st. 1. ZPPN-a) početak tijeka zastare odgađa do trenutka kad porezno tijelo sazna za postojanje takvih činjenica, odnosno do trenutka kada je porezni obveznik podnio prijavu dovodi do nedopuštenog neizravnog širenja propisanih oblika prekršajnih kazni što u institut zastare unosi i stvara određenu pravnu nesigurnost.
14. Slijedom navedenog, Sud je stava da spornu odredbu čl. 94. st. 2. OPZ-a valja tumačiti upravo kako je ista i sročena, pa stoga zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate, pri čemu okolnost da li je i kada porezno tijelo saznalo za činjenice bitne za oporezivanje nije od utjecaja na početak tijeka zastare (isti stav zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi od 29. siječnja 2015. godine, posl.br. Usž-556/14).
15. U konkretnom slučaju, a sukladno čl. 94. st. 2. OPZ-a u vezi čl. 14. st. 1. i čl. 17. st. 1. ZPPN-a ZN) zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na promet nekretnina počela je nakon isteka godine u kojoj je sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26. srpnja 2011., odnosno ista je počela teći 1. siječnja 2012.
16. Prema pravnom shvaćanju ovog Suda, a koje pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. U-zpz 35/16 od 4. travnja 2018., u slučaju kad je protiv poreznog rješenja podnijeta žalba upravni (porezni) postupak smatra okončanim tek nakon dostave drugostupanjskog rješenja poreznom obvezniku, odnosno porezna obveza smatra utvrđenom tek nakon što se doneseno drugostupanjsko rješenje dostavi stranci.
17. Slijedom prethodno navedenog, a kako iz stanja spisa proizlazi da je drugostupanjsko rješenje, KLASA: UP/II-410-20/15-01/127, URBROJ: 513-04/18-2 od 28. lipnja 2018.., kojim je odlučeno o tužiteljevoj žalbi, tužitelju dostavljeno 6. prosinca 2018. to imajući u vidu ranije iznijeto pravno shvaćanje da se u slučaju kad je protiv poreznog rješenja podnijeta žalba upravni postupak smatra okončanim tek nakon dostave drugostupanjskog rješenja poreznom obvezniku, odnosno da se porezna obveza smatra utvrđenom tek nakon što se doneseno drugostupanjsko rješenje dostavi stranci, Sud utvrđuje da je prije okončanja upravnog postupka, preciznije s danom 1. siječnja 2018., nastupila apsolutna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze poreza na promet nekretnina.
18. Slijedom obrazloženog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
19. Uzevši u obzir navedeno, Sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužitelj smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.
20. Kako je ovom presudom poništeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u upravnom postupku, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, čime je Sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar, to se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.
U Rijeci 7. veljače 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- tužitelju DO, putem opunomoćenika za primanje pismena D
Č iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
