Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
Bjelovar
K-267/2020-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po predsjedniku vijeća Gregoru Sakradžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasmine Kuštelega, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika TJ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-1045/2020-1 od 26. ožujka 2020., nakon javne rasprave održane u nazočnosti zamjenika ODO u Bjelovaru Krunoslava Kuzle, branitelja Zlatka Gregurića, odvjetnika iz Bjelovara, oštećenika ŽJ i optuženika, **.**.2025., a objavljene u nazočnosti zamjenika ODO u Bjelovaru Krunoslava Kuzle, braniteljice Tatjana Figač-Gregurić, odvjetnice iz Bjelovara i oštećenika ŽJ, dana **.**.2025.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)
optuženik TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i NJ, rođ. SJ, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani pravnik, zaposlen u Vinariji Delić, na radnom mjestu direktora s prosječnim mjesečnim primanjima u iznosu od oko 7.000,00 kuna, oženjen, otac troje djece, pismen, sa završenim VSS, suvlasnik u ½ dijela obiteljske kuće na adresi prebivališta, suvlasnik u ½ dijela kuće za odmor na otoku Silba, vlasnik stana u [adresa], klijeti u Gornjoj Glogovnici i osobnog automobila marke Jaguar, godina proizvodnje 1999., vojsku služio 1981/82. u Karlovcu i Zagrebu, sudionika Domovinskog rata, prekršajno kažnjavan, neosuđivan, brani se sa slobode,
oslobađa se optužbe
da bi dana 02. siječnja 2017. u Križevcima, u namjeri pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi, s ŽJ dogovorio pozajmicu u iznosu od 400.000,00 eura, neistinito predočivši ŽJ da će mu tu pozajmicu vratiti u roku od jedne godine, u što je ŽJ povjerovao i istoga dana mu predao iznos od 400.000,00 eura, koji novac je preuzeo, postupajući s na unaprijed stvorenom namjerom da tu pozajmicu ne vrati, što nije do sada niti učinio, pribavivši si time znatnu nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 400.000,00 eura, protuvrijednosti 2.975.627,60 kuna, oštetivši ŽJ za navedeni iznos,
dakle, da bi s ciljem da sebi i drugome pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
pa da bi time počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, (KZ/11)).
II. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a oštećenik ŽJ se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a, te troškovi na ime nužnih izdataka optuženika i nužnih izdataka i nagrade njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KO-DO-1045/2020-1 od 26. ožujka 2020. protiv optuženika TJ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio kako se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
3. Na raspravi su pročitani ugovor o pozajmici (list 12), izvadci iz zemljišnih knjiga (list 14-21), FINA očevidnici (list 23-91), ugovor o pozajmici uz valutnu klauzulu (list 110), potvrda o otkupu strane gotovine (list 111), uplatnice Križevačka ŠKZ (list 112), zapisnik o ispitivanju oštećenika ŽJ (list 190-194), zapisnik o ispitivanju svjedoka HJ (list 201,202), zapisnik o ispitivanju svjedoka TJĐ (list 213,214), zapisnik o ispitivanju svjedoka MJ (list 214,215), zapisnik o ispitivanju svjedoka CJ (list 221-223), zapisnik o ispitivanju svjedoka OJ (list 223), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČJ (list 227,228), izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.
4. Optuženik je na raspravi naveo da u načelu ostaje kod iskaza kojeg je dao prilikom prvog ispitivanja, time da su se u međuvremenu iskristalizirali neki datumi kojih se tada nije sjećao. Ne poriče da je dužan oštećeniku 400.000,00 eura od 2008. godine i te 2008. godine oštećenik je došao do njega i rekao je da želi položiti na štednju iznos od 400.00,00 eura, ali da mu je nezgodno taj novac položiti na svoje ime jer se radi o velikom iznosu, a on je zaposlen u Hrvatskoj pošti i takve veće transakcije podliježu obveznom prijavljivanju i tako su se dogovorili da će on te njegove novce položiti kao štednju u Zadrugu na svoje ime i o tome je bio sklopljen ugovor 30. listopada 2008. Taj ugovor između njega i Zadruge o polaganju štednje je zapravo bio prividan ugovor jer se radilo zapravo o tome da štednju u zadruzi oročuje oštećenik, jer se radilo o njegovom novcu. Dana 17. studenog 2008. oštećeniku je izdao 3 bjanko zadužnice svaka na milijun kuna. Najprije je dogovor između oštećenika i njega bio da štednja bude oročena u Zadruzi na određeni rok, no oni su usmeno produljivali taj rok i oštećeniku je sve do listopada 2016. redovito mjesečno bila isplaćivana kamata u iznosu od oko 3.000,00 eura. Dana 4. svibnja 2011. na poleđini ugovora iz 2008. oštećenik je potpisom potvrdio da je do tog datuma primio svu kamatu, ali nije spomenuto da mu je vraćena glavnica. U razdoblju od 2008. do 2016. na ime kamate oštećeniku je isplatio ukupan iznos od otprilike 300.000,00 eura. Od 2014. godine postalo je notorno da je njegova Zadruga blokirana i da je u stečaju, ali je on oštećeniku i nadalje na ruke isplaćivao kamatu svaki mjesec, sve do sklapanja novog ugovora 2017. godine. Prilikom sklapanja ugovora 2017. oštećenik mu je rekao da želi da sastave neki novi dokument koji bi potvrđivao postojanje njegovog duga prema njemu, jer da ga na to prisiljava supruga kojoj je tajio da ima novac kod njega, a u to vrijeme je bilo notorno kako je njegova Zadruga u stečaju, time da je oštećeniku odvjetnik rekao kako su izdane zadužnice beskorisne budući da je zadruga u stečaju, a da je njihov prvi ugovor iz 2008. pao u zastaru. Zbog toga su oštećenik i on 2017. potpisali novi ugovor, a radilo se o ugovoru kojim je on samo priznao postojanje duga oštećeniku iz razloga da mu potraživanje ne zapadne u zastaru, ali prilikom potpisivanja tog ugovora nije bilo stvarne predaje novca. Svjedoci u postupku su potvrdili kako je oštećenik kontinuirano dolazio po kamatu do 2016. godine, pa je ta činjenica u suprotnosti s tvrdnjom oštećenika kako mu je on vratio glavnicu 2011. U vrijeme sklapanja ugovora 2017. bilo je opće poznato da je on u bankrotu i postavlja se pitanje zašto bi mu oštećenik tada posudio 400.000,00 eura bez da je tražio bilo kakve instrumente osiguranja. Prilikom sklapanja ugovora 2017. on je imao poslovna očekivanja da će prodajom licence Križevačke banke uspjeti namiriti oštećenika no to njegovo očekivanje se izjalovilo. Nakon sklapanja ugovora 2017. oštećenik protiv njega nije pokretao parnicu ili ovrhu, ali je povremeno znao dolaziti na adresu njegovog stanovanja i tako je jednom prilikom došao zajedno sa svojom suprugom i on tada nije bio kod kuće te je došlo do svađe između supruge oštećenika i njegove supruge u vezi kojeg događaja je postupala i policija i nakon tog događaja je oštećenik podnio kaznenu prijavu povodom koje je pokrenut ovaj kazneni postupak. Kada su bile vršene mjesečne isplate iznos kamate oštećeniku od 2008. do 2016. on je oštećeniku te iznose predavao na ruke i nije bila potpisivana nikakva potvrda o isplati, a on bi tu gotovinu podizao s računa Križevačke banke u likvidaciji. Smatra da je potpisivanjem ugovora iz 2017. oštećenik priznao da mu je on do dana potpisivanja ugovora isplatio svu kamatu i da je preostala samo glavnica, te smatra da je potpisivanjem tog ugovora oštećenik priznao da su mu isplaćene sve kamate do tada. Prema njegovim saznanjima oštećenik je poderao 3 zadužnice koje mu je predao jer mu je odvjetnik rekao da su one bezvrijedne. Smatra da se oštećenik mogao prijaviti s predmetnim zadužnicama u tijeku stečajnog postupka nad Zadrugu. Tri predmetne zadužnice koje su bile izdane 17. studenog 2008. su bile zadužnice izdane od strane Štedno-kreditne zadruge. U situacijama drugih štediša Štedno-kreditne zadruge istima se nisu izdavale zadužnice, a u ovom slučaju iznimno oštećeniku su izdane zadužnice iz razloga što se u Zadruzi on formalno vodio kako osoba koja je položila ušteđevinu od 400.000,000 eura, a radilo se o novcu oštećenika.
5. Oštećenik je naveo da poznaje optuženog sigurno 35 godina, a on je profesor u školi, a optuženikova sadašnja žena je bila njegova učenica, poznavali su se, družili se i uspostavljali poslovne odnose. Poslovni odnosi su bili dobri, a uglavnom su se svodili na ulaganje njegovih financijskih sredstava u optuženikove pravne osobe jer je u početku imao štedno kreditnu zadrugu Lipa, zatim Križevačku štedionicu, Križevačku banku, zadnje je bilo Prigorje financije, i iz svih tih poslovnih odnosa bili su korektni odnosi, a to znači da je on njemu pozajmljivao novac ili ulagao u njegove poslove, a on mu je uredno vraćao novac i tu podvlače crtu. Njihovi odnosi su bili što se tiče tih njegovih ulaganja i njegovog vraćanja novaca njemu korektni u vremenskom periodu 2004. do 2016. ili 2017. Ovdje su zbog pozajmice od 3 miliona kuna, odnosno 400.000 eura koje je on optuženiku pozajmio kao fizičkoj osobi TJ, a to je vidljivo iz ugovora o pozajmici u kojoj je navedeno da taj iznos od 3 miliona kuna pozajmljuje bez ikakvih kamata kao prijatelju koji se našao u nevolji. To je sve što ima za izjaviti. Neće govoriti dalje o tome zašto mu nije vratio, koliko puta ga je tražio da mu vrati, da bi on na kraju poslao policiju njemu kući da ga on uznemirava i zato je rekao da više neće govoriti jer ovo što bi dalje govorio bilo bi emotivno. Optuženom je dao pozajmicu od 400.000 eura na rok od 6 mjeseci, odnosno maksimalno je rok za vraćanje bio jedna godina. Taj mu je iznos pozajmio iz altruizma, njegove humanosti, razloga što je znao da je u problemima i iz razloga što je bio u dobrim odnosima s njim. Navedeni iznos pozajmio je optuženom na obostranu inicijativu, a bili su si "privatno" jako dobri, povremeno su se družili, čak mu je jedanput uskočio sa 150.000 kuna da riješi jednog klijenta koji mu je bio dobar prijatelj i koji mu je pomogao pri školovanju njegovog djeteta. Razgovori u vezi pozajmice su tekli na način da je njega optuženi pitao da li ima novca, a sretali su se u [adresa], ali mu je objasnio da mu može uskočiti, ali da to ne bude na duži rok i zato mu je pozajmio ovaj iznos bez kamata. Kada je rekao da je znao da je optuženik u lošoj financijskoj situaciji to je saznao iz medija Prigorskom, Podravskom, Večernjem listu, Danici članak da je u financijskim problemima, ali je on ipak smatrao da to nije tako tragično. Njemu je optuženi rekao da će prodati Internet mobil banku koja se je prije zvala Križevačka banka, a kojom prodajom je trebao dobiti više desetaka miliona kuna i da će mu iz te prodaje vratiti dug. Prvi put ga je tražio da mu vrati 400.000 eura krajem 2017., a optuženi mu je rekao da još uvijek pregovara o prodaji te Križevačke banke, a to mu i dan danas govori iako zna da je Križevačka banka prisilno likvidirana. Još je on njega kontaktirao da mu vrati pozajmljenih 400.000 eura, a nakon što je on poslao policiju na njega više nije jer je to s njegove strane prešlo u agresiju i on je to prijavio policiji jer je shvatio da ne treba žrtvovati svoju slobodu i zdravlje i zato je putem odvjetnika prijavio državnom odvjetniku i nije poduzimao nikakve druge pravne radnje. Nije bilo nikakvog drugog razgovora između njih da mu na neki drugi način vrati tu pozajmicu od 400.000 eura, a unazad 3 godine ne komuniciraju. Ugovor o zajmu je sastavljao optuženi, sam je pisao tekst, a on je taj ugovor samo potpisao u dobroj vjeri. Iste takve ugovore o pozajmici je sastavljao optuženi kada mu je on prije pozajmljivao novac, a tom prilikom kada je potpisivao taj ugovor o pozajmici bili su samo njih dvojica prisutni. Taj novac od 400.000 eura predao je optuženom "u kešu" u gotovini, kada je potpisivao taj ugovor o pozajmici i to u njegovoj poslovnoj zgradi u [adresa], misli 9 broj, ali nije siguran. Taj ugovor nisu ovjeravali kod javnog bilježnika, to je bilo u dobroj vjeri. Neki prijašnji ugovori koji su rađeni radi poslovnih ulaganja automatski su morali ići na ovjeru kod javnog bilježnika, a to je bilo prije, a radilo se i o zadužnicama i to se sve može vidjeti kod javne bilježnice Višnje T. Taj iznos od 400.000 eura je sakupio na način da je dio novca imao kod kuće, a neki dio uložen kod brokerskih kuća, a tih 400.000 eura je novac koji je on stalno ulagao, okretao. Do te pozajmice od 400.000 eura nije bilo nikakvih zaostataka, optuženi mu nije ništa dugovao, a ni on njemu. Ulagao je novce u Križevački štedionicu koju je optuženik vodio od 2013. do 2014., kada je isticao ugovor o oročenju onda je njemu optuženi sve na vrijeme vratio i u ugovoreno vrijeme, a nije bio on jedini koji je davao i ulagao novac u pravne osobe optuženika, bilo je tu i većih ulagača, ljudi koji su ulagali novac u poslove koje je vodio optuženi i na kraju su ostali bez velikih novaca, radilo se to o milionima kuna. To on govori iz današnje perspektive, a u ono vrijeme nije se moglo pretpostaviti da će doći do sloma kompletnog poslovnog carstva. HJ je njegova supruga, bila je novinar i k njoj su dolazili ljudi koji su joj govorili da su i oni ostali bez novaca, čak i bivši zaposlenici optuženika i tražili su da piše u novinama o tome. U ugovoru o pozajmici od 02.01.2017. na listu 12 spisa na mjestu zajmodavac je njegov potpis, a na mjestu zajmoprimac se potpisao optuženi, to je kopija tog ugovora jer je kod njega original, a taj dan kada su se potpisali na ugovoru mu je i predao tih 400.000 eura. Njih dvojica su bili sami u optuženikovoj poslovnoj zgradi u [adresa]. Kada su potpisivali taj ugovor o pozajmici i kada je optuženom predavao 400.000 eura nisu sastavljali pisanu potvrdu da mu je novac predao, a da je on primio taj iznos, jer nikad prije nisu sastavljali takvu potvrdu, bilo je tu maksimalno povjerenje. To su bili uglavnom apoeni od 500 eura. Sjeća se da je on taj dan donio "lovu", a on je otišao do kompjutora i isprintao taj ugovor, očito je to špranca u kojoj on mijenja imena, prezimena i iznos. Prije tog dana kada mu je on donio lovu bilo je puno razgovora i dogovora između njih, a najviše je govorio da će se prodati banku i da će mu imati od kud vratiti tih 400.000 eura. U Inter kapitalu, u Momentum, a to su broker kuće u kojima je on imao uložene novce i u Raiffeisen fondovima, a najveći dio novca od tih 400.000 eura je držao kod kuće jer je stalno ulagao novac u dionice, fondove i brokerske kuće. U svibnju 2017., u nedjelju, mu je optuženi poslao policiju da ga uznemirava, da ga traži novac, izmislili su da dolazi k njima kući uznemirava ih, a on pretpostavlja da je to izrežirala optuženikova supruga jer im je puno ljudi dolazilo kući i tražilo svoj novac. Naravno da je on sa suprugom išao do kuće optuženika, a njegova supruga im je znala reći da šta dosađujemo i čak je zvala policiju na njih da ih uznemiravaju, a on je išao do kuće optuženika iz razloga što mu nije vraćao novac, a obećavao je da će to biti riješeno, a ništa od toga. Npr. 2003. godine je imao viška novaca i onda je uložio svoj novac npr. pola miliona dolara na štednju jer je priča bila da je likvidnost uvijek dobro došla. On je 2009. -2010. zaključio ugovor o pozajmici 300.000 do 400.000 eura, i on mu je za taj iznos dao bjanko zadužnice i kada mu je vratio taj pozajmljeni iznos on mu je vratio 3 ili 4 bjanko zadužnice, i za te iznose mu je plaćo određene iznose koje bi mogao nazvati i kamatama, to su bili mjesečni anuiteti jer je u to vrijeme ulagao u košarkaški klub u [adresa] i po 10.000 eura je plaćao košarkaše u [adresa]. On je na iznos od 3 miliona kuna primao 20.000 kuna do 25.000 kuna mjesečno, a to je bilo u razdoblju od 2009. do 2014. 2012. mu je optuženi dobronamjerno dao kumulativni iznos isplaćenih anuiteta, a on je to potpisao i za 3 godine se skupio kumulativni iznos preko milion kuna, a to je bio zbroj mjesečnih naknada za novac. U to vrijeme 2008. je radio u Zagrebu u Hrvatskoj pošti kao savjetnik direktora za korporativnu sigurnost. U to vrijeme je imao puno izvora prihoda, a jedan od najvećih je bio kupnja dionica T- coma, na kojima je zaradio nekoliko puta. Ne želi odgovarati na pitanja optuženika jer je on iznevjerio sva njegova očekivanja. 2009. godine je potpisao s fizičkom osobom TJ ugovor o pozajmici novca, a bjanko zadužnice nije siguran da li su glasile na njegovo ime ili na ime pravne osobe, ali je to bila inicijativa optuženika, on to nije tražio bjanko zadužnice, a čini mu se da je taj ugovor odnosio na iznos od 3 miliona kuna. 2014. godine mu je optuženi vratio iznos od 3 miliona kuna plus nekakvu sitnu kamatu. Da li je dobivao anuitete ili mjesečno kamate za pozajmljeni novac do 2014., oštećeni odgovara: "Ja to zovem naknada jer se radilo o sivoj zoni nije bilo isplaćeno putem legalnih kanala." Koliko puta je isplatio kamata u 6 godina, oštećeni ogovara da se radilo o 3 i pol godina, i o iznosu preko milion kuna. Policija ga je ispitivala vezano za prijavu od strane optuženika da ga je uznemiravao i prijetio mu. On nije pričao po [adresa] da mu nije vratio pozajmice od 2008., mnogi drugi ljudi su pričali da im nije vraćen novac. Zašto bi optuženi potpisivao 2017. ugovor s njim da on nije davao novac u pozajmicu. Krajem 2013. mu je vratio glavnicu od 400.000 eura prema ugovoru iz 2008. godine, a nije bila ugovorena kamata već se radilo o naknadi koja mu je isplaćena iz sivog fonda." Taj iznos od 400.000 eura nakon što je dobio od optuženog, držao je kod kuće i taj novac mu je služio kao sigurnost za druga ulaganja. Njemu je optuženi vratio 400.000 eura, a on je njemu vratio 4 bjanko zadužnice koje su glasile svaka na milion kuna, što se može provjeriti kod javnog bilježnika. Te bjanko zadužnice je vratio 2013. godine kada mu je optuženik vratio novac, 400.000 eura. Ugovor o pozajmici (renta uz valutnu klauzulu) na listu 110 spisa je ugovor o pozajmici gdje je mjesečno isplaćivana naknada, odnosno kamata, ugovor glasi na dvije godine, ali su ga produživali na dvije plus dvije i pol godine i to kako je on njemu plaćao, kako je optuženom trebao novac. On se potpisao na mjestu deponent - lijevo. To je taj ugovor iz 2008. ili 2009. Može reći da je tada po tom ugovoru dao eure i dobio je eure. Na listu 113 spisa je njegov rukopis, on je to pisao svojom rukom i to je njegov potpis, a napisao je: "Na temelju ugovora sklopljenog 30.12.2008. godine izjavljujem da sam zaključno s 01.05.2011. preuzeo sve ugovorene kamate, [adresa], 04.05.2011. " i do tog datuma 04.05.2011. mu je optuženi uredno isplaćivao sve kamate ali mu nije vratio glavnicu iako su nastavili poslovni odnos bez sklapanja novog ugovora o pozajmici. Došao je tražiti vraćanje iznosa od ugovora sklopljenog od 02.01.2017. na 6 mjeseci iako nije istekao rok za plaćanje jer je došlo do velikog sloma optuženikovih ulaganja i pod pritiskom obitelji je došao vidjeti što se dešava, nije došao tražiti vraćanje pozajmice. Smatra da je došlo do prisilne likvidacije Internet mobil banke kada je došlo do sloma optuženikovog poslovnog carstva.
6. Svjedok HJ je navela da je njoj oštećeni suprug. S optuženim TJ su trenutno u nikakvim odnosima zbog ovoga što se dešavalo iz razloga što je oštetio njezinog supruga i nemoralno se ponašao. Zna da je njen suprug pozajmio optuženom ZJ novac, a ne zna iznos točan jer se nije miješala u poslovne odnose njenog supruga. Jedino što zna je da je suprugu rekla da treba tužiti optuženog iz razloga što su u dobroj namjeri u pola bijelog dana došli do optuženog nakon što se danima suprugu nije javljao na telefon i na sve druge moguće načine kada je suprug htio uspostaviti kontakt s njim. Oni su u dobroj namjeri došli do kuće optuženika s namjerom da pozovu optuženika na kavu, a supruga od optuženika je kada su suprug i ona došli pred njihova vrata odmah počela grubim tonom, rekla je da oni njima prijete i da ih uznemiravaju i odmah je zvala policiju. Kada su otišli kući za kratko vrijeme je došla k njima kući policija jer ih je poslala k njima kući supruga optuženika i tada je rekla suprugu da nema više prijateljskog načina i da treba suprug poduzeti zakonske mjere radi toga što je optuženi oštetio njezinog supruga kao i mnoge druge, a što su saznali iz medija za mnoge sudske procese. Oni koji su oštećeni snose posljedice, a oni koji su ih oštetili, a pri tom misli na optuženog ne snosi posljedice već otvara firme na svoju djecu, a što se može provjeriti. Radi u školi uči djecu o moralu, a danas prije rasprave je pitala optuženog da li ga nije sram i zna li što je moral, a on njoj nije ništa odgovorio na to. Nema ništa za reći osim da ju zanima kada će taj proces završiti. Nema saznanja pod kojim uvjetima je njen suprug davao pozajmice optuženom, a ne zna ni o kojim iznosima se radilo, a iz razloga kao što je već rekla nije se petljala u suprugove poslove, radila je svoj posao u školi. Prije tog poslovnog odnosa supruga i optuženika bili su poznanici, a pri tom misli da su im se kćeri družile, znaju se iz škole, ona nije nikada odlazila k njima kući zajedno sa suprugom, a njen suprug se družio s optuženim. Ne zna da li je njen suprug osim ovog poslovnog odnosa imao neke druge poslovne odnose. Nikada nije imala nikakva novčana ulaganja u nekakve poslovne odnose optuženika, ona se je bavila i bavi se svojim poslom, radom u školi Sv. Petar Orehovec. Nakon onog puta kada je ona sa suprugom otišla do optuženikove kuće i kada ih je optuženikova supruga dočekala s grubim tonovima i kada su otišli kući više nisu kontaktirali optuženika. Prije je, konkretno do 2009., bila novinar i radila je kao novinar u Jutarnjem listu i ne zna što je to važno za ovaj postupak. Njoj nije poznato točno kada je vremenski bila ta pozajmica od strane njenog supruga optuženom, i da nije bilo prijetnje od strane optuženika i da im nije dolazila policija pokušali bi to riješiti na prijateljski način. Njoj je suprug rekao da mu se optuženik nije danima javljao na telefon i nikako mu se nije htio javiti pa su zbog toga suprug i ona otišli do kuće optuženika i neprijateljski ih je dočekala supruga optuženika i kada su otišli kući poslala im je policiju. Kada su suprug i ona došli do kuće optuženika nije ih pustila u dvorište, oni su s vanjske strane ograde rekli supruzi optuženika neka pozove supruga i da idu svi skupa nekud na kavu, a ona je postala prilično drska i oni su otišli kući i nakon toga je ona poslala njima policiju kući i takvo ponašanje je njima prelilo čašu i suprug je podnio kaznenu prijavu. Misli da u vrijeme kada su suprug i ona razgovarali sa suprugom optuženika nije suprug spominjao nikakav iznos pozajmice. Rekao je samo da moraju razgovarati o povratu novca koje je pozajmio optuženom. I ona tada nije znala još koji je iznos njen suprug pozajmio optuženom. Saznala je o kojoj količini novca se radi iz medija. Do dolaska supruga i nje do kuće optuženika kada su ih imali namjeru pozvati na kavu nije baš pratila natpise u medijima vezano za optuženog ZJ, nastojala je ne sekirat se i nastojala je potisnuti materijalne probleme koji su ih zadesili kada je suprug pozajmio optuženom novce. Nikada ju nitko nije zvao iz zadruge ili banke Usluga prigorje, a u vezi nekakve isplate kamata. Sa suprugom je planirala njihovim novcem kupiti kćerima stanove, ali nažalost to ne mogu jer je suprug pozajmio optuženom novac koji mu on nije vratio kao i mnogim dugima. Ona nije imala zajedničku ušteđevinu sa suprugom, suprug je imao svoju ušteđevinu, a jedno vrijeme je znala koju količinu ušteđevine je imao i to se može vidjeti u poreznoj upravi. Na zajedničku inicijativu su suprug i ona otišli do kuće optuženog vezano za novac koji je suprug pozajmio optuženom.
7. Svjedok TJĐ je navela da detalje poslovnog odnosa i eventualno potpisanih ugovora između optuženika i oštećenika ne zna. 2014. godine su počeli problemi u Zadruzi i od onda je oštećenik počeo telefonski nazivati optuženika doma, time da se jednom prilikom i ona javila na telefon kada joj je oštećenik rekao da zove radi posudbe novaca između njega i optuženika. Pozivi su se ponavljali svaki tjedan, time da je od 2015. oštećenik počeo dolaziti na njihovu kućnu adresu kontinuirano najčešće vikendom, te su se 2016. godine nastavili telefonski pozivi suprugu. Oštećenik je sa svojom suprugom i djecom vršio pritisak na optuženika da optuženik napravi ili promijeni neki ugovor. 2017. učestalo je zvala i supruga oštećenika kojom prilikom je i prijetila da bi sve kominiralo 2019. prijetnjom supruge oštećenika optuženiku. 13. travnja 2019. na kućnu adresu su došli oštećenik i njegova supruga, zvonili su na vrata, a ona je bila kod kuće kojom prilikom su joj uputili verbalne prijetnje. Prema njenim saznanjima njena obitelj nije bila u prijateljskim odnosima s obitelji oštećenika prije inkriminiranog događaja, oštećenik je njoj bio profesor u školi i poznavala ga je, a prema njenim saznanjima niti optuženik i oštećenik međusobno nisu bili u prijateljskim odnosima. Prijetnje koje su se po njenim navodima dogodile 13. travnja 2019. su bile snimljene mobitelom. U njenim kontaktima s ošećenikom i njegovom suprugom od istih nije čula konkretne podatke u vezi iznosa i podrijetla duga, niti je čula bilo kakve konkretne podatke o kakvoj bi se navodnoj korekciji ugovora trebalo raditi. U jednom kontaktu s oštećenikom 2015. isti je izjavio kako ima neki poslovni odnos s bratom optuženika, a da kod optuženika ima neke novce i da se nada kako će to sve dobro proći.
8. Svjedok MJ je navela da je najprije bila zaposlena kao voditelj računovodstva u Križevačkoj banci, a nakon likvidacije te banke je bila zaposlena u društvu Novine d.o.o., a i banka i TD su bili u vlasništvu optuženika. Društvo Novine d.o.o. je vodilo računovodstvo za sve firme vlasništva optuženika i tamo je bila zaposlena do rujna 2015. Nakon toga je još naredne 3 godine prema potrebi znala dolaziti u popodnevnim satima obavljati poslove računovodstva za firme vlasništvo optuženika. Prema njenim saznanjima oštećenik ŽJ je jedno vrijeme imao štednju "legalno" u jednoj od financijskih društava optuženika, a kada kaže legalno onda misli da se radilo o štednji koja se vodila na ime oštećenika i prema njenom sjećanju to je bilo negdje otprilike do 2008. godine, nakon čega je oštećenik posudio optuženiku iznos novca od 400.000 eura, te je oštećenik dolazio po kamatu u mjesečnom iznosu od 23.000 do 24.000 kuna. Kamata je bila isplaćivana sigurno do kraja 2016., a nije sigurna za 2017. Nema saznanja o tome kuda bi bio proknjižen iznos od 400.000 eura pozajmice. Ona bi na mjesečnoj bazi obračunavala iznos kamate, a pretpostavlja da je iznos oštećeniku isplaćivao optuženik u svom kabinetu. Nalog za obračun kamate svaki mjesec je dobivala od optuženika. Znala je vidjeti da bi oštećenik i do perioda 2016 godine znao fizički dolaziti u firmu prema njenom shvaćanju podići kamatu, a to je mogla pretpostaviti zato što je prije njegovog dolaska dobila nalog od optuženika da obračuna kamatu za oštećenika. Oštećenika je mogla zapaziti kada je fizički dolazio u upravnu zgradu firme budući da je radila u sobi iz koje je prozor gledao prema vratima ograde od dvorišta. Ta vrata ograde na dvorištu otvarala su se daljinskim upravljačem te bi netko od njih tko je ostao u poslijepodnevnim satima, a ostalo bi ih manje ljudi, morao daljinskim upravljačem otvoriti vrata. Prema njenim saznanjima ljudi iz firme su znali zašto dolazi oštećenik pa tako može navesti da su to znale i zaposlenice SJ i OJ. U predmetnom razdoblju 2016. oštećeniku su i nadalje bile obračunavate kamate na iznos pozajmice optuženiku kao fizičkoj osobi, budući da je u to vrijeme su se financijske firme optuženika nalazile u krizi te su se ljudi tada počeli raspitivati u vezi svojih štednih uloga, tj. glavnica. Dakle, oštećenik je u to vrijeme još uvijek dolazio po iznose isplate na ime kamate s obzirom da se radilo o njegovom privatnom pravnom poslu tj. pozajmici između njega oštećenika i optuženika kao fizičke osobe. Nije niti vidjela niti čula da bi optuženik 02. siječnja 2017. dobio od oštećenika novi iznos od 400.000 eura na ime pozajmice. Prema njenim saznanjima 2014. godine se više nisu radila produljenja ugovora o štednjama budući da je tada već sve bilo u rasulu, a ta činjenica kako su financijske firme optuženika u poteškoćama bila je opće poznata, kako financijskim institucijama, tako i ljudima u malom gradu. Sjeća se da je od početka 2014., pa nadalje u medijima bilo pisano o poslovnim poteškoćama firmi optuženika. Novac za isplatu kamate oštećeniku uglavnom je podizan sa računa firmi u kojima je još bila novaca, a najčešće je to bila Križevačka banka u likvidaciji. Optuženik je imao pravo na podizanje novca iz likvidacijske mase Križevačke banke u likvidaciji. Štednja koju je do otprilike 2008. oštećenik imao na svoje ime bila je njemu isplaćena najvjerojatnije na blagajni. Ne može se izjasniti kada je došlo do ove privatne pozajmice oštećenika optuženiku kao fizičkoj osobi, radila je više poslova no pretpostavlja da je obračun kamate iz te pozajmice vršila sigurno unazad 3 godine od 2016. Voditelj financija je bila CJ te je kod nje bio brojač novca i ona je konkretno radila na preuzimanju novca. Ne sjeća se da bi iz programa prilikom obračuna kamata izvlačila plan rata tj. otplatni plan obračuna kamata. Još u periodu od 2008. kada je oštećenik imao štednju na svoje ime zvan je oštećenik doma telefonom da se izjasni o produljenju roka štednje, kojom prilikom se javila njegova supruga te joj je to saopćeno. Kasnije je oštećenik došao na šalter te je negodovao zbog toga što su po njegovom mišljenju postupili neprofesionalno otkrivši njegovoj ženi da ima štednju. Donji potpis na uplatnici s lista 112 spisa je od optuženika, a potpis gornji na uplatnici koja glasi na 1.996.162,83 kune po njenom mišljenju ČJ koja je radila na šalteru na blagajni.
9. Svjedok CJ u svom iskazu navodi da zna da je oštećenik posudio otprilike 400.000 eura optuženiku, te je oštećeniku kamata isplaćivana do 2016. Krajem 2016. optuženik i oštećenik potpisali su novi ugovor s datumom 2017. godine, a potpisali su taj novi ugovor o pozajmici kako oštećeniku potraživanje glavnice ne bi otišlo u zataru. Ne sjeća se koje godine je oštećenik predao iznos od 400.000,00 eura optuženiku, no zna da prilikom sklapanja novog spomenutog ugovora krajem 2016. nije bilo fizičke predaje novca. Društva optuženika zapala su u financijske probleme 2013. godine, da bi 2014. godine većina ljudi dobili otkaz, te se te 2014. u [adresa] znalo da su društva optuženika u financijskim problemima, a tada se o tome pisalo i u novinama. Kada je oštećenik dolazio podizati kamatu novac je podizala s računa jednog poduzeća optuženika i nosila je novac optuženiku, koji novac je optuženik predavao oštećeniku. Nije bila fizički prisutna predaji iznosa od 400.000 eura, a o tome da je došlo do pozajmice saznala je od optuženika. Nije bila prisutna niti isplatama kamate, ali je znala vidjeti kako je oštećenik jednom mjesečno dolazio u njihove poslovne prostore, a njena kancelarija je gledala na ulaz i oni su mu morali daljinskim upravljačem otvoriti ulaz, te je znala da oštećenik dolazi po kamatu budući da joj je optuženik prethodno naložio da podigne novac iz banke i da mu ga donese. Kada je govorila o tome da je novi ugovor bio potpisan 2016., ne sjeća se da bi prethodno postojao neki ugovor o pozajmici između oštećenika i optuženika, no pretpostavlja da je postojao. Oštećenik je redovito dolazio podizati kamatu najmanje u roku od 2 godine. Ne sjeća se iznosa koji je oštećeniku bio isplaćivan na ime kamate mjesečno, niti se sjeća kamatne stope. Pozajmicu od 400.000 eura optuženik je položio na račun firme, vjerojatno kao štednju, ne sjeća se, a predaja fizička posuđenog novca i ta uplata od strane optuženika na račun firme svakako je morala biti izvršena prije 2014. godine, a to sjećanje i zaključak proizlazi iz toga što su 2014. društva optuženika zapala u financijske probleme i to su svi znali, te nitko nakon tog vremena ne bi optuženiku posudio taj iznos novca. Ne može se izjasniti o iznosima koje je oštećenik primio, bilo na ime kamate, bilo na ime glavnice. Sjeća se da je oštećenik tražio od optuženika povrat novca tako se sjeća da je bila jedna situacija kada mu je došao kod kuće, a to je bilo nakon potpisivanja novog ugovora s kraja 2016., dakle, mogla je biti 2017. ili 2018. Spornog ugovora iz kraja 2016. konkretno se sjeća iz razloga što je isti bio datiran s datumom unaprijed, tj. s početkom 2017. godine, pa joj je objašnjeno da je to tako iz razloga da oštećeniku potraživanje na ime glavnice ne padne u zastaru. Po novac u centralu firme došla je službenica iz poslovnice koja se nalazila na drugoj adresi, ona je preuzela gotovinu, odnijela je u poslovnicu i uplatila na žiro račun Štedno kreditne zadruge. Govori po sjećanju o tome budući da joj je isto ostalo u sjećanju jer se radilo o dosta velikom iznosu novca. Ne može se sjetiti točnog imena službenice banke koja je nosila novac, ali pretpostavlja da je to bila ČJ. Na uplatnici s lista 112 spisa bi mogao biti o potpis ČJ. Kamatu je obračunavala MJ.
10. Svjedok OJ u iskazu je navela da je do 2006. radila na blagajni štedionice, a od tada pa do 2014. je radila u centrali štedionice. Ne zna ništa o odnosu posudbe između oštećenika i optuženika. Nema nikakvih saznanja o tome da bi oštećenik u vrijeme dok je ona radila znao dolaziti podizati kamatu u centralu društva. U centrali je bila zaposlena na poslovima kredita po ovrhama, tj. pripremala je dokumentaciju za pokretanje ovrhe u vezi kredita koji nisu bili uredno plaćani. Sjeća se da je u vremenu prije 2006. kada je još radila kao blagajnica praksa bila ta da se po dospijeću kamate klijenti zovu pa da ih se pita hoće i podići mjesečni iznos kamate ili će i isti i dalje oročiti, a to da bi znali koliko iznos gotovine moraju pripremiti, pa se sjeća jedne situacije, koja joj je ostala u sjećanju kao neugodnost, kada je nazvala broj koji je ostavio oštećenik i javila se njegova supruga iz kojeg razgovora je zaključila da ista nije bila upoznata s činjenicom da oštećenik drži štednju kod njih, te zbog toga oštećenik osobno došao u poslovnicu te je negodovao zašto su njegovoj supruzi otkrili da on drži novce u štedionici.
11. Svjedok ČJ u iskazu je navela da je bila zaposlena u poslovnicama Štedionica optuženika koje su s vremenom mijenjale ime, na šalteru u vremenu od otprilike 2001./2002., pa do otprilike 2012./2013., time da je u određenom periodu bila voditelj poslovnice. Oštećenika je znala viđati kako je znao dolaziti u poslovnicu kao komitent time da želi napomenuti kako su uglavnom u poslovnicu zajedno dolazili optuženik i oštećenik. Gornji paraf na uplatnom listiću s lista 112 spisa s iznosom uplate 1.993.162,83 kune je njen paraf. Ne može ništa reći u vezi predočenih uplatnih listića već samo potvrđuje kako se na jednom od listića nalazi njen paraf. Ne zna tko je donio novac prema predočenom uplatnom listiću s lista 112 spisa, a kada joj se predočava potvrda o otkupu strane gotovine s lista 111 spisa i kada ju usporedi s uplatnim listićem s lista 112 spisa može reći da se prema tim dokumentima, a koliko se sjeća načina rada kada je radila na šalteru štedionice, radilo faktički o tome da je na šalter štedionice donesen iznos u eurima, ti euri su prodani za kune i kune su onda položene na štednju na ime optuženika TJ. Problemi s isplatama štednih uloga započeli su otprilike 15 mjeseci prije nego što je ona prestala raditi u štedionici i tada je već bilo poznato u [adresa] kako kod štedionice postoje poslovni problemi. Po isteku oročenja štediše su obično dolazili u štedionicu oko dogovora da li žele glavnicu položiti na daljnje oročenje, a ako bi neki od štediša propustio doći u štedionicu po isteku roka oročenja oni bi ga onda zvali telefonom da dođe radi dogovora. Dopušta kao mogućnost da je u nekim situacijama neka od službenica štedionice znala nositi novac iz centrale do poslovnice u kojoj je radila, time da navodi kako je isto tako više puta oštećenik s optuženikom zajedno dolazio u poslovnicu u kojoj je radila.
12. Nakon analize i ocjene provedenih dokaza sud nalazi kako nije na nedvojbeni način dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Naime, sud nalazi kako nije dokazano da bi prilikom sklapanja ugovora o pozajmici 2. siječnja 2017. bilo stvarne predaje novca oštećenika optuženiku. Sam oštećenik u svom iskazu ne poriče kako je u trenutku sklapanja ugovora 2. siječnja 2017. znao da su poslovi optuženika u značajnim financijskim problemima, ali oštećenik navodi kako je on i unatoč tome odlučio optuženiku svejedno posuditi novac jer je smatrao „kako situacija nije tako tragična“, time da mu je i optuženik rekao kako ima namjeru prodati Internet mobil banku. Nadalje nije sporno da je od 2014. bilo općepoznato kako su financijske štedno- kreditne pravne osobe optuženika zapale u znatne financijske poteškoće, budući da se o tome pisalo u novinama. Prema ocjeni suda nije životno niti logično da bi oštećenik, unatoč znanju za značajne financijske probleme u poslovanju optuženika, istome 2. siječnja 2017. posudio iznos od 400.00,00 eura. U tom smislu vjerojatnija je teza obrane o tome kako je ugovor od 2. siječnja 2017. samo predstavljao optuženikovo priznanje duga proizašlog iz posudbe novca 2008., a kako bi se izbjeglo da glavnica duga padne u zastaru. Dakle, sud iz dokaznog postupka zaključuje kako nije dokazan navod oštećenika kako mu je optuženik 2014. vratio glavnicu u iznosu od oko 3 milijuna kuna s pripadajućim kamatama, već se nedvojbeno radilo o tome kako je odnos posudbe 400.000,00 eura između oštećenika i optuženika trajao sve vrijeme od 2008. do 2. siječnja 2017., a ugovor od 2. siječnja 2017. predstavljao je samo optuženikovo priznanje duga proizašlog iz posudbe novca 2008., a kako bi se izbjeglo da glavnica duga padne u zastaru. O tome da je odnos posudbe trajao sve vrijeme do 2017. iskazivale su svjedokinje MJ (svjedokinja je prije dolaska oštećenika dobivala nalog obračunati kamatu) i CJ, koje svjedokinje su potvrdile kako je oštećenik sve do kraja 2016. osobno svaki mjesec dolazio u poslovne prostore financijskih pravnih osoba optuženika, kojom prilikom mu je optuženik na ruke isplaćivao mjesečni iznos kamate od oko 23.000,00 kn. S obzirom na sve prethodno navedeno sud nalazi kako tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi oštećenik optuženiku 2. siječnja 2017. pozajmio iznos od 400.000,00 eura, već je tog dana samo formalno sklopljen novi ugovor o pozajmici kao priznanje postojećeg duga kako isti ne bi pao u zastaru.
13. Podredno valja napomenuti kako niti u hipotetičkoj situaciji, u kojoj bi uzeli kao istinu da je 2. siječnja 2017. doista bilo stvarnog pozajmljivanja novca, u ovom postupku ne bi bilo moguće dokazati postupanje optuženika s prijevarnom namjerom, budući da tijekom postupka nije bilo sporno kako je u inkriminirano vrijeme bilo općepoznato kako su optuženik i njegove pravne osobe u nepovoljnoj financijskoj situaciji, pa je, prema nalaženju suda, upitno koliko bi, u takvoj općepoznatoj situaciji, postojanje eventualnih obećanja i garancija optuženika moglo predstavljati dovođenje oštećenika u zabludu.
14. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a oštećenik ŽJ je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
15. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a, te troškovi na ime nužnih izdataka optuženika i nužnih izdataka i nagrade njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
16. Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a.
U Bjelovaru, 7. veljače 2025.
Sudac
Gregor Sakradžija
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude moguće je podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA
I. Dostaviti
- ODO u Bjelovaru
- optuženik TJ
- branitelj Zlatko Gregurić, odvjetnik iz Bjelovara
- oštećenik ŽJ
II. Kal. 15 dana
