REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: P-357/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice EH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepan Šporčić, odvjetniku u Vukovaru protiv tuženika Grada Vukovara, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, OIB 84060189362, radi utvrđenja vlasništva, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 14. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužitelja, na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica EH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva kč. br. [katastarska čestica] dvorište sa 79 m2 , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i dio kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 700 m 2 , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kako je to ucrtano Geodetskom situacijom iz kolovoza 2023.g. broj 227/2023, a koja je sastavni dio ove Presude, u cijelosti, te je tuženik Grad Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 1, Vukovar, OIB 84060189362 dužan trpjeti da se na temelju ove presude i ovjerenog prijavnog lista Državne geodetke uprave, Područni ured za katastar Vukovar i parcelacionog elaborata kao priloga prijavnom listu, ishodi parcelacija (cijepanje) kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1404 m2 kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša grada Vukovara na nove parcele i to kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 700 m 2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u površini od 700 m2 , pa je tuženik Grad Vukovar dužan trpjeti otpis kč. br. [katastarska čestica] dvorište sa 79 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te novoformiranu česticu kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u površini od 700 m 2 i pripis u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice EH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Grad Vukovar, OIB:50041264710, Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 1, da tužiteljici EH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 2.625,00 eura (slovima:dvijetisućešestodvadesetipeteura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 875,00 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. rujna 2023. podnijela tužbu protiv I.tuženika Grada Vukovara i II. tuženika Udruge za osobe s intelektualnim oštećenjem "Golubica" Vukovar i to radi utvrđenja vlasništva. U tužbi navodi da je ona vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 463 m 2 , dvorište sa 298 m 2 , poslovna zgrada sa 65 m2 , kuća, [adresa] sa 100 m 2 , dok je tuženik Grad Vukovar upisan kao vlasnik susjednih čestica kč. br. [katastarska čestica] dvorište sa 79 m 2 , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1404 m 2 , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te je na kč. br. [katastarska čestica] temeljem Ugovora o pravu građenja uknjiženo pravo građenja za korist Društva za pomoć mentalno retardiranim osobama, [adresa] kao prednika II.tuženika.

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da su nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], koje su sada u vlasništvu tuženika, 80-ih godina prošlog stoljeća oduzete tužiteljici radi izgradnje kuća, odnosno naselja, no isto nikada nije privedeno svrsi, tj. naselje nikada nije izgrađeno. Nakon toga 02.12.2011.g. I.tuženik sa prednikom II.tuženika zaključuje Ugovor o pravu građenja na kč. br. [katastarska čestica], no kako prednik II.tuženika, tako ni II.tuženik nije postupio po odredbi čl. 2. Ugovora o pravu građenja, odnosno nije izgradio građevinu u roku od 5 godina od dana potpisa Ugovora. Odredbom čl. 8. Ugovora naznačeno je da pravo građenja prestaje neispunjenjem uvjeta iz čl. 2. toga Ugovora, stoga je očigledno kako na predmetnoj čestici više ne postoji pravo građenja u korist II.tuženika. Predmetno pravo građenja je prestalo postojati temeljem ugovorne odredbe, nego i temeljem odredbe čl. 292. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje da pravo građena prestaje „istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta“.

1.2. Bez obzira na gore navedeno, posjed kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nikada nije bio oduzet od tužiteljice, niti od strane tadašnje države niti od strane I.tuženika, niti od strane II.tuženika, te je ona koristila čestice cijelo vrijeme u mirnom i nesmetanom posjedu od svoga rođenja 1959.g. do danas, tj. više od 64 godine. Nadalje navodi da I.tuženik predmetne nekretnine koje su u njegovom formalnom vlasništvu nikada nije priveo svrsi (izgradnja objekta od javnog interesa i sl.) budući se kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nalaze u okviru dvorišta kojeg koristi tužiteljica, održava i koje dvorište je skupa sa spornim česticama ogradom odvojeno od ulice, a što je vidljivo iz Geodetske situacije stvarnog stanja izrađenog po UH, ovlaštenom inženjeru geodezije broj 227/2023 iz kolovoza 2023.g.

1.3. Tužiteljica ističe da sve do nekog vremena nije imala nikakvih saznanja da bi nekretnina koju ona uživa bila u formalnom vlasništvu I.tuženika, jer nikada nije niti provjeravala zemljišnoknjižno stanje, tako da je bila u uvjerenju kako su predmetne čestice njezino i stvarno i formalno vlasništvo. Stoga i podnosi ovu tužbu kojom traži da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelčošću budući da ju do sada nitko nije uznemiravao u njezinom posjedu niti joj osporavao vlasništvo, te da su u cijelosti ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 159. i čl. 160., a u svezi čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužiteljica je u samostalnom posjedu kako prije oduzimanja vlasništva nad spornom česticom, tako i nakon oduzimanja 1980.g., te je slijedom toga posjed i istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, odnosno zloupotrebom povjerenja.

2. Tužiteljica je podneskom od 31. prosinca 2024. povukla tužbu u odnosu na II.tuženika Udruge za osobe s intelektualnim oštećenjem "Golubica" Vukovar koji je u podnesku od 10. siječnja 2025. izjavio da je suglasan s povlačenjem tužbe pa je sud 14. siječnja 2025. slijedom odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku donio rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na II.tuženika Udrugu za osobe s intelektualnim oštećenjem "Golubica" Vukovar.

3. U odgovoru na tužbu I-tuženik Grad Vukovar navodi da je nesporno kako su nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] obje u k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama nadležnog suda upisane kao vlasništvo Grada Vukovara te da je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano pravo građenja u korist Udruge za osobe s intelektualnim oštećenjem "Golubica" [adresa], na listu C teretovnica pod brojem 1.1. Z-3913/11 na temelju Ugovora o osnivanju prava građenja od 2. prosinca 2011. Nadalje navodi da je bivša Općina [adresa] kao pravni prednik Grada Vukovara stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u posjedu deposediranja korisnika nacionaliziranog neizgrađenog građevinskog zemljišta od pravnih prednika tužiteljice, da je vlasništvo nad nekretninom upisanom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravni prednik Grada Vukovara stekao je temeljem Rješenjea broj UP/I-03-3390/1980 od 10. travnja 1980. od MH i ŽH, a nekretninu upisanu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju Rješeneja broj UP/I-03-472/1981 od 11. veljače 1980. od MH.

3.1. Tuženik navodi da je neistinita tvrdnja da se sporne nekretnine nalaze u okviru dvorišta koje tužiteljica koristi i održava i koje je skupa s česticama u njezinom vlasništvu odvojeno ogradom od ulice te da je od svoga rođenja u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina. Uvidom u službene podatke Grada Vukovara nesporno je da tužiteljica ima prijavljeno boravište u [adresa] od 2001. godine, a prebivalište od 2013. godine što dokazuje da tužiteljica ne živi u [adresa] na adresi [adresa], a samim time nema faktičnu vlast nad predmetnim nekretninama, odnosno nije u posjedu istih.

3.2. Nadalje tuženik navodi da su službenici tuženika očevidom na terenu utvrdili da predmetne nekretnine nisu ograđene zajedno s nekretninom koja je u vlasništvu tužiteljice te da se ne nalaze u okviru dvorišta kojeg koristi tužiteljica niti su iste održavane što također dokazuje da tužiteljica nije u posjedu predmetnih nekretnina. S obzirom da nije u posjedu predmetnih nekretnina tužiteljica nema ni aktivnu legitimaciju na podizanje predmetne tužbe.

3.3. Tuženik tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama čl. 159., 160. i 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer tužiteljica nema ispunjen osnovni uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću, a to je posjed nekretnina odnosno faktičnu vlast nad istima sukladno odredbi čl. 10. st.1 . Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3.4. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije i predlaže da sud odbije tužbu.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 7-8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (list 9-10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 11 spisa), geodetsku situaciju predloženog novog stanja, k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica] i dio 4861/2 (nova 4861/8) i tehničko izvješće o iskolčenju izrađeno po TD Nonij d.o.o. [adresa] (list 15-16 spisa), popis boravišta i prebivališta – službena evidencija [adresa] (list 29 spisa), rješenje broj UP/I-03-3390/1980 od 10. travnja 1980. (list 30-32 spisa), fotografije predmetnih nekretnina (list 34-35 spisa), skicu predmetnih nekretnina s web stranice geoportal.dgu.hr (list 36 spisa), rješenje broj UP/I-03-472/1981 od 11. veljače 1981. (list 37-39 spisa), proveo je dokaze saslušanjem svjedoka FH, ĐH i JH i saslušanjem tužiteljice EH u svojstvu parnične stranke.

7. Predmet spora je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 463 m 2 , dvorište sa 298 m 2 , poslovna zgrada sa 65 m2 , kuća, [adresa] sa 100 m 2, a kako to i slijedi iz izvatka iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica], upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 7-8 spisa).

9. Nadalje je nesporno da je Grad Vukovar upisan kao vlasnik čestica kč. br. [katastarska čestica] dvorište sa 79 m 2 , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1404 m 2 , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a što je potvrđeno i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (list 9-10 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 11 spisa).

10. Također je nesporno da tužiteljica od 2001. ima boravište na području [adresa], da od 2013. ima prebivalište na području [adresa], a da je do 2013. njezino prebivalište bilo u [adresa], a kako to sve slijedi iz podataka pročitanih u dokaznom postupku, odnosno popisa boravišta i prebivališta – službene evidencije [adresa] (list 29 spisa).

11. Pored toga, između stranaka nije sporno da je na temelju rješenja Komisije za uzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta Općine Vukovar broj UP/I-03- 3390/1980 od 10. travnja 1980. (list 30-32 spisa), prednik tuženika Općina Vukovar stekla pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu deposediranja korisnika nacionaliziranog neizgrađenog građevinskog zemljišta od pravnih prednika tužiteljice MH i ŽH, a nekretninu upisanu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju Rješenja broj UP/I-03-472/1981 od 11. veljače 1980. od MH.

12. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom na istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije, imajući u vidu navode tuženika Grada Vukovara da tužiteljica nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, odnosno da nad istima nije imala faktičnu vlast.

13. Uvidom u geodetsku situaciju predloženog novog stanja, k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica] i dio 4861/2 (nova 4861/8) i tehničko izvješće o iskolčenju izrađeno po TD Nonij d.o.o. [adresa] (list 15-16 spisa), kao i skicu predmetnih nekretnina s web stranice geoportal.dgu.hr (list 36 spisa), vidljivo je da se predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] (700 m2) k. o. [katastarska općina], a koje su u vlasništvu tuženika Grada Vukovara nalaze iza, odnosno u nastavku nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužiteljice.

14. Uvidom u fotografije predmetnih nekretnina (list 34-35 spisa), utvrđeno je da se radi o površini koja je prekrivena travom, drvećem i raslinjem te koja se nalazi u nastavku stambenog objekta.

15. Iz iskaza tužiteljice slijedi da su predmetne nekretnine bile u vlasništvu njezine obitelji dugi niz godina još od pradjedova i prabaka, da se nalaze u nastavku iza kuće i dvorišta kč. br. [katastarska čestica] čiji je ona sada vlasnik, da je pretpostavljala da su i upisane u zemljišnim knjigama kao njihovo vlasništvo, da to nitko nije dovodio u pitanje, da su jednom prilikom službenici iz Grada Vukovara došli kod nje i rekli da je ona vlasnik oko 500 m2, a da je u preostalom dijelu vlasnik Grad Vukovar, odnosno da je Grad Vukovar vlasnik predmetne dvije nekretnine koje je stekao deposedacijom o čemu ona nije znala ništa niti su joj pokojni roditelji ikada o tome pričali te je bila u uvjerenju da su nekretnine u vlasništvu njezine obitelji jer su ih godinama održavali i ograđivali. Nadalje, iz njezinog iskaza slijedi da su obje predmetne nekretnine ranije bile ograđene zajedno s nekretninom u njezinom vlasništvu na kojoj se nalazi stambeni objekt i pomoćne prostorije, ali se znalo dogoditi da joj netko provali, a preko tih bašča bio je podmetnut i požar te ograde više nema, samo postoji ograda nakon pomoćnih prostorija kako bi zaštitila kuću od potencijalnih provalnika. Tužiteljica je navela i da inače živi u [adresa] ali da otprilike svaka dva tjedna dolazi u [adresa], te boravi u kući i predmetne nekretnine obilazi i održava, da je na istima prije bio voćnjak a sada je većinom korov i poneka voćka, što redovito održava jer se korov širi i rastu neka divlja stabla. U skorijoj budućnosti planira se i preseliti u [adresa] te je navela da je njezina majka dok je bila živa zime provodila u Zagrebu, a ostatak godine je živjela u toj kući i održavala sve nekretnine, uključujući ove koje su predmet postupka. S obzirom da sama ne može održavati predmetne nekretnine, u tome su joj pomagali susjedi i prijatelji, FH, SH i ĐH.

16. Svjedok FH u svome je iskazu naveo da tužiteljicu poznaje od djetinjstva te stanuje blizu predmetnih nekretnina i otkada zna za tužiteljicu zna da je sva zemlja u nastavku kuće i dvorištu i pomoćnih prostorija skroz do druge ulice u vlasništvu njezine obitelji. Nakon rata pomagao je tužiteljici raskrčiti predmetne nekretnine i kositi travu s obzirom da tužiteljica inače živi u [adresa] te ne može sama to održavati. Pomaže joj u tome i dan danas, te tužiteljica dolazi barem dva puta mjesečno iz [adresa] u [adresa] i ostane oko tjedan dana te se brine za predmetnu nekretninu. Poznato mu je da je Grad Vukovar za predmetne nekretnine tvrdio da su u njihovom vlasništvu ali nije nikada niti vidio niti čuo od tužiteljice ili nekog drugog da bi itko iz Grada Vukovara došao održavati tu zemlju jer u tom slučaju onda oni to ne bi radili. Osim toga nije mu poznato da bi tužiteljici ili njezinoj obitelji itko osporavao pravo vlasništva i posjeda predmetnih nekretnina. Naveo je i da su predmetne nekretnine bile ograđene zajedno s kućom i pomoćnim prostorijama, ali sada više nema ograde.

17. Svjedok ĐH u svome je iskazu naveo da poznaje tužiteljicu, da je više poznavao njezinu pokojnu majku kojoj je godinama pomagao održavati predmetne nekretnine koje se nalaze u [adresa], a radilo se o površini koja je većinom bila prekrivena djetelinom i koju je kosio i sve do otprilike 2015. pomagao majci tužiteljice u održavanju tih nekretnina. Inače ne stanuje blizu tih nekretnina, ali je često dolazio na predmetne nekretnine održavati ih. Unazad 9 godina ne pomaže tužiteljici održavati predmetnu nekretninu jer mi to ne dozvoljavaju poslovne obveze te je često na putu izvan Republike Hrvatske. Nije mu poznato da bi netko tužiteljici osporavao pravo vlasništva predmetnih nekretnina te koliko zna, te nekretnine su dugi niz godina u vlasništvu kako tužiteljice kako i njenih prednika. Ne sjeća se jesu li predmetne nekretnine prije bile ograđene.

18. Iz iskaza svjedoka JH proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze u nastavku iza kuće i pomoćnih prostorija tužiteljice u [adresa], u [adresa], da tužiteljicu poznaje iz školskih dana te je poznavao i njezinu majku i poznato mu je da je sva ta zemlja u vlasništvu tužiteljice, a ranije njezinih prednika. Pomagao je tužiteljici održavati kuću i okućnicu kao i predmetne nekretnine, kositi travu te je naveo da su predmetne nekretnine otprilike površine 700 m2. I dan danas zna pomoći tužiteljici na predmetnim nekretninama ukoliko joj je ta pomoć potrebna. Poznato mu je da tužiteljica dosta često dolazi u [adresa] te održava kuću, okućnicu i svu tu zemlju iza. Napomenuo je da je desna strana tih nekretnina prema gradu zarasla i da je nije ni moguće dobro urediti odnosno pokositi šiblje i drveće. Nije mu poznato da bi tužiteljici ili ranije njezinoj obitelji netko osporavao pravo posjeda i vlasništva predmetnih nekretnina te nije nikada niti vidio niti čuo da bi netko iz Grada Vukovara dolazio na predmetne nekretnine i održavao ih.

19. Na temelju rezultata dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Sukladno odredbi članka 11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: Zakon o vlasništvu) tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik (stavak 1.). Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno (stavak 2.). Svatko može u pravnom prometu valjano postupati pouzdajući se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako (stavak 3.).

21. Prema odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o vlasništvu ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

22. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVSP) propisano je da se dosjelošću se stječe pravo vlasništva samostalnim posjedovanjem stvari ako posjedovanje ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari.

22.1. Odredbom čl. 159. st. 2. ZVSP propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a odredbom stavka 3. istoga članka da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

22.2. Odredbom čl. 159. st. 4. ZVSP propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

23. Člankom 18. stavkom 1. ZVSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

23.1. Člankom 18. stavkom 2. ZVSP propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja.

23.2. Člankom 18. stavkom 3. ZVSP propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (stavak 5.).

24. Odredbom članka 160. ZVSP propisano je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (stavak 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2.). Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (stavak 3.)

25. Cijeneći svaki dokaz pojedinačno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti i dovodeći ih u vezu s citiranim zakonskim odredbama proizlazi osnovanost tužbenih navoda tužitelja o tome da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla dosjelošću.

26. Ovo stoga što tužiteljica u konkretnom slučaju imaju pravni status barem poštenoga posjednika u smislu odredbe članka 11. te članka 18. stavka 3. u vezi s člankom 17. stavkom 1. ZVSP.

27. Naime, iz provedenih dokaza, koji su međusobno sukladni i nadopunjujući, posebice iz uvjerljivih i životnih iskaza tužiteljice i svjedoka ĐH, FH i JH, poznanika tužiteljice koji su joj pomagali ili još uvijek pomažu u održavanju predmetnih nekretnina, a u čiju istinitost sud nije imao razloga posumnjati, proizlazi kako su predmetne nekretnina u vlasništvu i posjedu tužiteljice, kao i njezinih prednika, da su i prednici tužiteljice i tužiteljica obrađivali i koristili predmetne nekretnine, da im nitko nije osporavao posjed i vlasništvo istih, da su ranije bile ograđene zajedno s nekretninom u vlasništvu tužiteljice, no da ta ograda danas ne postoji, da se nalaze u nastavku iza nekretnine tužiteljice na kojoj je stambeni objekt i pomoćne prostorije, da su nekretnine u svojoj naravi površina prekrivena travom, drvećem i korovima, te da Grad Vukovar nije nikada pristupio na premetne nekretnine niti ih obrađivao, odnosno da nije stupio u posjed predmetnih nekretnina. Također, iz navedenih iskaza svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da niti tužiteljici niti njihovim roditeljima prije toga nitko nije osporavao pravo vlasništva niti pravo na posjed predmetne nekretnine, sve dok Grad Vukovar nije obavijestio tužiteljicu o tome da nije vlasnica predmetnih nekretnina, odnosno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan Grad Vukovar.

Dakle, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljice, a ranije njezinih prednika odnosno roditelja ŽH i MH, da su je oni obrađivali dok su bili živi, nakon čega je to nastavila činiti tužiteljica. Također, činjenica da tužiteljica nema prebivalište na području [adresa], odnosno u [adresa] gdje se nalaze predmetne nekretnine, nego što još od 2001. boravi, a od 2013. prebiva na području Zagreba, ne znači da nije u posjedu tih nekretnina i da nad njima ne može izvršavati faktičnu vlast. Kako to proizlazi iz iskaza same tužiteljice, a i sva tri svjedoka koja su nezainteresirana za ishod postupka i čije iskaze sud smatra vjerodostojnima, tužiteljica barem dva puta mjesečno dolazi u [adresa] održavati i brinuti se za predmetne nekretnine, u čemu su joj pomagali ranije svjedoci ĐH, SH i FH, a SH i FH joj i dan danas pomažu u tome.

Stoga je sud utvrdio da posjed tužiteljice barem pošten i takav posjed traje cijelo vrijeme dosjelosti odnosno posjedovanja, koje se računa počevši od rođenja tužiteljice, odnosno 1959. godine. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je tužiteljica, kao i njegovi prednici na spornoj nekretnini izvršavala svoju faktičnu vlast iz čega se zaključuje da je njezin posjed bio samostalan.

28. Stoga se ne mogu uzeti kao osnovani navodi tuženika da tužiteljica nije u posjedu predmetnih nekretnina odnosno da nad istima nije izvršavala faktičnu vlast slijedom čega se i prigovor promašene aktivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

29. Za istaknuti je da se prema Ustavu iz 1974. (Službeni list 9/74) nije se moglo dosjelošću stjecati pravo korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu u klasičnom smislu privatnog građanskog prava. Zakonom o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. , odredbom čl. 29. izričito je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Nakon donošenja Ustava RH (1990) ne postoji više društveno vlasništvo, a odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO (NN 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., stavljena je izvan snage navedena odredba čl. 29 ZOVO- a o zabrani stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-58/97 od 17. studenog 1999. ukinuo tadašnju odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP koja je propisivala da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. (prije 1999. g. ).

30. Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu E protiv RH od 11. lipnja 2009. dovela je do ponovne djelomične promjene sudske prakse u vezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. U navedenom predmetu ESLJP je u bitnom zaključio: „Podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koje su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“ Dakle, ESLJP je u predmetu Trgo protiv RH zaključio da se radi o povredi prava na mirno uživanje vlasništva iz. čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju i zapravo zauzeo pravno shvaćanje da su posjednici u odnosu na koje su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 1. siječnja 1997. (kao dana stupanja na snagu ZV-a) na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a pa do ukidanja te odredbe od strane Ustavnog suda RH 17. studenog 1999., stekli pravo vlasništva nekretnine ukoliko ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes. Dakle, sudska praksa VSRH morala se u tom smislu izmijeniti, što je i učinjeno u kasnijim odlukama VSRH.

31. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-291/14 od 17. travnja 2018., zauzeo shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388 st. 4 ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinile državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je USRH naknadno ukinuo, posebno u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Takvo shvaćanje VSRH zauzeo je i u odluci broj Rev- 2771/13 od 13. kolovoza 2019.

32. Za zaključiti je da je nakon odluke ESLJP u predmetu Trgo protiv RH moguće uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

33. Činjenica što sporna nekretnina prednicima tužiteljice niti tužiteljici nije izuzeta iz posjeda i privedena namjeni, upućuje na zaključak da deposediranje faktično nije ni provedeno, pa slijedom toga da su prednici tužiteljice MH (u odnosu na dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te MH i ŽH (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a nakon njih tužiteljica bili knjižni, a od 1980. godine izvanknjižni vlasnici cijelo vrijeme posjedovanja. Navedena utvrđenja upućuju da su tužiteljca i njegovi prednici bili u poštenom i samostalnom posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i utuženog dijela nekretnine (površine 700 m2) označene kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. 34. Kako se tužiteljica poziva na dosjelost kao osnovu za stjecanje prava vlasništva, a ima pravo na posjed, pošteni je posjednik i primjenom odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP stekla je pravo vlasništva predmetnih nekretnina protekom 40 godina, Koje se računa počevši najmanje od 1959. godine pa je pravo vlasništva stekla 1. siječnja 1999.

35. Odredbom čl. 129. st. 1. ZVDSP propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka, a temeljem st. 2. istog članka stjecanjem vlasništva temeljem zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari u konkretnom slučaju prestalo je pravo vlasništva Grada Vukovara. U odnosu na nekretnine odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnina temeljem zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog vlasništva u zemljišnoj knjizi, a stjecanje prava vlasništva dosjelošću je originaran način stjecanja prava vlasništva na nekretnini.

36. Osnovano tužitelj zahtjeva da je tuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude i ovjerenog prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Vukovar i parcelacionog elaborata kao priloga prijavnom listu, ishodi parcelacija (cijepanje) kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 1404 m2 kod Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša grada Vukovara na nove parcele i to kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 700 m 2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u površini od 700 m2 , pa je tuženik Grad Vukovar dužan trpjeti otpis kč. br. [katastarska čestica] dvorište sa 79 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te novoformiranu česticu kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u površini od 700 m 2 i pripis u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužiteljice.

37. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio istu vlasnicom predmetnih nekretnina kako je to odlučeno pod točkom I. izreke.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. , a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

38.1 Tužitelju, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: OT) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška, trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 7.1. OT, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 26. rujna 2024. u iznosu od 500,00 eura ( Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na glavnoj raspravi od 14. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak sastava obrazloženog podneska od 29. studenoga 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), te trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT), odnosno ukupno 2.100,00 eura, sve uvećano za PDV od 25% odnosno 525,00 eura što ukupno daje 2.625,00 eura.

38.2. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka od 22. veljače 2024.,

3. svibnja 2024. i 4. lipnja 2024. jer se radi o podnescima kojima tužitelj požuruje postupanje suda te isti nisu bili potrebni za vođenje postupka. Također sud nije tužitelju priznao trošak sastava još jednog podneska od 29. studenoga 2023. u iznosu od 500,00 eura jer se radi o očitovanju na odgovor na tužbu ranije II- tuženika (u odnosu na kojega je tužitelj povukao tužbu), a koji troškovi ne padaju na teret tuženika Grada Vukovara, a o istome se radi i kod podneska od 31. prosinca 2024. kojim je tužitelj povukao tužbu u odnosu na ranije II-tuženika, koji troškovi također ne mogu pasti na teret tuženika Grada Vukovara.

38.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Vukovaru 7. veljače 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika Stjepana Šporčića, odvjetnika u Vukovaru 2. Tuženiku Gradu Vukovaru