REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: P-666/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku iz Bjelovara, Strossmayerova 4, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Bjelovar, (broj P-DO-70/2023), radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 16. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), dana 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj VH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva na nekretninama iz k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 592čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 471čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 1016čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 725 čhv, a što joj je tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužan priznati i dozvoliti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem ove presude na navedenim nekretninama, sve u roku 15 dana.

II. Tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna je naknaditi tužitelju VH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.268,71 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj VH po punomoćniku dana 14. srpnja 2023. podnio je tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina.

2. Tužitelj u tužbi navodi da zemljišno knjižno stanje nije usklađeno sa stvarnim stanjem u odnosu na nekretnine k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 592čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 471čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 1016čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 725čhv, a koje su nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika.

3. Tužitelj navodi da su njegovi roditelji, sada pok. OH i GH, **.**.1968. kupili predmetne nekretnine od Poljoprivredne zadruge Bjelovar, sačinjeni su Ugovori o prodaji te je isplaćena kupovnina i kupci su stupili u posjed, a za PZ Bjelovar Ugovor je potpisao tadašnji direktor UH. PZ Bjelovar je istog dana prodavala više nekretnina, koje su susjedne pa je tako npr. do predmetnih nekretnina nekretninu od PZ Bjelovar kupio EH koji je sačuvao Ugovor o prodaji, no na tim Ugovorima nije bio ovjeravan potpis prodavatelja, a roditelji tužitelja nisu sačuvali primjerak Ugovora o prodaji i ostalu dokumentaciju jer je izgorjela.

4. Roditelji tužitelja predmetne nekretnine nesmetano posjeduju od 1968. do kraja 1988. kada su ih razdiobom u obitelji dali tužitelju kao svojoj kćeri, koja je nastavila nesmetano posjedovati predmetne nekretnine do danas i koje obrađuje sa svojim suprugom PH. U međuvremenu je u zemljišnim knjigama i katastru kao posjednik i vlasnik upisan tuženik, iako nikada nije posjedovao predmetne nekretnine, već je tako upisan, budući su predmetne nekretnine bile upisane kao posjed i vlasništvo ne postojećih pravnih osoba.

5. Ističe da je 2019. izvršen nadzor statusa predmetnih nekretnina te je očevidom po ovlaštenom poljoprivrednom inspektoru i djelatnikom APPRRR-a utvrđeno da su iste uredno obrađene te da ih obrađuju tužitelj i njen suprug.

Premetne nekretnine u su poljoprivredno zemljište koje predstavljaju jednu cjelinu tj. obrađuju se u komadu.

Tužitelj se radi uređenja svog z.k. stanja obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora u predmetu ODO Bjelovar N-DO-6/23, no nje došlo do mirnog rješenja spora te je upućena u parnicu.

Kako ima pravni interes da uskladi posjedovno sa zemljišno knjižnim stanjem, to predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadnu troškova postupaka.

6. U odgovor na tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbene navode, ističe kako iz tužbe i iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi dokaz da bi posjed tužitelja bio zakonit, jer nema dokaza o navedenoj kupoprodaji niti o razdiobi u obitelji, kako je to navedeno u tužbi.

Ističe da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O-280/98 od 15. travnja 1998. iza pok. OH te rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O-693/07, UPP/OS-238/07 od 30. listopada 2007. iza pok. GH, proizlazi kako su njihovi nasljednici uz tužitelja i KH te IH. Da navedeni nasljednici također polažu pravo na predmete nekretnine, proizlazi i iz činjenice da su isti podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru 2015. zahtjev za mirno rješenje spora radi priznanja prava vlasništva na spornim nekretninama, koji zahtjev je odbijen.

7. Tvrdi da niti tužitelj, a niti njegovi pravni prednici nisu bili upisani u katastarskom operatu kao posjednici spornih nekretnina, upravo suprotno, još od 1999. evidentirani su zakupci. Stoga, smatra da tužitelj nema dokaza da bi pravni prednici tužitelja kupili sporne nekretnine 1968. niti da se od tada nalaze u nesmetanom posjedu sa svojim pravnim slijednicima, tako da drži da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući da nije protekao zakonom predviđen rok od 40 godina.

8. Tuženik navodi da je prema odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na stjecanje vlasništva primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja nekretnine, stoga se u ovom slučaju, budući da tužiteljica tvrdi da su njezini pravni prednici predmetnu nekretninu stekli pred više od 40 godina, primjenjuju odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) parafom 1460 i 1472 kojeg je bilo propisano da pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom roka od četrdeset godina. Međutim, niti prema odredbama OGZ-a niti prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 01. rujna 1980., nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, što je stavljeno van snage donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/91).

9. Kako do dana stupanja na snagu Zakona u vlasništvu i drugom stvarnim pravima 01. siječnja 1997. nije protekao dovoljan broj godina na stjecanja prava vlasništva dosjelošću, ista se mora računati primjenom pravila iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Odredbom čl. 159. st. 4. navedenog Zakona propisano je da samostalni posjednik nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske čiji je posjed barem pošten stječe pravo vlasništva istekom roka od 40 godina, dok je čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme proteklo prije tog dana. Međutim, odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 114/01) određeno je da se na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne računa i vrijeme proteklo prije tog dana. Dakle, u konkretnom slučaju, tužiteljici i njezinim pravnim prednicima vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje se računati od 08. listopada 1991. i od tada nije istekao Zakonom predviđen broj od 40 godina posjedovanja predmetne nekretnine za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Stoga predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.

10. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom ZK izvadak (list 4), izvod iz katastarskog plana (list 5-6), uvjerenje područnog ureda za katastar Bjelovar (list 7-8), zapisnik Ministarstva poljoprivrede (list 9-10), izvod iz matice rođenih (list 11), kupoprodajni ugovor od 11. travnja 1968. (list 12-13), preslik uplatnica (list 14), zahtjev za mirno rješenje spora (list 22-27), rješenje o nasljeđivanju ovoga suda broj O-280/98- 3., od 15. travanja 1998. (list 33-36), rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Slavke Marković iz [adresa], broj O-693/07 UPP/OS-238/07-4 od 30. listopada 2007., odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora upućen KH i IH (list 39-40), podaci Područnog ureda za katastar Bjelovar (list 41-44), kupoprodajni ugovor od 28. siječnja 1965. (list 52-55), kupoprodajni ugovor od 30. ožujka 1964. (list 56-59), povijesni z.k. izvadak (list 60-75),

11. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EH (list 37-38), HH (list 88-89), RH (list 89-90), AH (list 90-91).

12. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 90-92).

13. Izveden je dokaz mjerničkim vještačenjem po vještaku Ivanu Tomljanoviću dipl.ing. geod. koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta od 13. srpnja 2024. (list 105-155).

14. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje vlasništva tužitelja nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 592čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 471čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 1016čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 725čhv, a koje su nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika dana 17. ožujka 1997. pod brojem Z-983/97.

17. Također nema spora između stranaka da je prije podnošenja ove tužbe tužitelj dana 12. siječnja 2023. podnio zahtjev za mirno rješenje spora u odnosu na nekretnine opisane pod obrazloženjem broj 16. (list 22-27), a sukladno odredbi čl. 186a st. 1. i st. 2. ZPP-a, koji je zahtjev nije prihvaćen pa je tužitelj podnio tužbu u ovom postupku.

18. Nema spora između stranaka da su predmetne nekretnine u naravi oranica.

19. Sporno je između stranaka da li je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, zajedno sa svojim pravnim prednicima.

20. Naime, tužbenim navodima i u svom iskazu tužitelj navodi da predmetne nekretnine zajedno sa svojim prednicima posjeduje od 1. lipnja 1986., kada su njegovi roditelji OH i GH iste kupili od Poljoprivredne Zadruge Bjelovar, o čemu je sačinjen Kupoprodajni ugovor, isplaćena kupovnina te su njegovi pravni prednici stupili u posjed.

Međutim, Ugovor nemaju jer se isti u međuvremenu prilikom preseljenja izgubio, odnosno dokumentacija koju su roditelji posjedovali je izgorjela.

Nekretnine su roditelji tužitelja posjedovali do 1988., a kada su se međusobno braća tužitelja razdijelila tako da su iste pripale tužitelju koji obrađuje sa svojim suprugom AH. Tuženik nikada nije bio u posjedu naveden nekretnine, iako je upisan kao posjednik, dok su ranije u katastru kao posjednici bili upisane nepostojeće osobe. Tijekom 2019. izvršena je nadzora statusa predmetnih nekretnina te je poljoprivredni vještak Ankica Danjeg utvrdila da je utvrđeno da čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] obrađuju nepoznate osobe, a koje nekretnine su sastavni dio Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Grada Bjelovara kod OPG FH iz [adresa]. Obilaskom poljoprivredni inspektor sa djelatnikom APPRRR-a NH utvrdio je da se premetne nekretnine obrađuju i održavaju, dok je suprug tužitelja AH izjavio da isti obrađuje sa svojom suprugom i da su iste kupljene od Poljoprivredne zadruge Bjelovar koji je tada bio zastupan po direktoru LH dana **.**.1968., a da je prvo posjedovao OH, otac tužitelja, a oko 30 godina tužitelj i on. Navedene činjenice proizlazi iz priloženog zapisnika od 1. veljače 2019. (list 9-10)

21. Nadalje, iz priloženog po tužitelju Uvjerenja Područnog ureda za Katastar Bjelovar, od 29. travnja 2014. te 2. srpnja 2024. i Prijepisa Posjedovnog lista 1194 (list 7-8, 145- 15), utvrđeno je da je „5. maj“ OOUR-Ratarstvo-Bjelovar sljednik „Ratarstvo“ d.o.o. [adresa] evidentiran kao posjednik, u posjedovnom listu broj: 527 k. o. [katastarska općina] od 1963. do 03. rujna 1996. bio evidentiran kao korisnik/posjednik kčbr. [katastarska čestica], Republika Hrvatska u posjedovnom listu broj: 887 k. o. [katastarska općina] od 03. rujna 1996. do 08. ožujka 1999. bila evidentirana kao korisnik/posjednik kčbr. [katastarska čestica], potom ŽH iz [adresa] u posjedovnom listu broj: 918 k. o. [katastarska općina] od * 08. ožujka 1999. do 01. srpnja 2011. bio evidentiran kao zakupac dio kčbr. 528/1

Od 08. ožujka 1999. do 01. srpnja 2011. Republika Hrvatska je u posjedovnom listu broj: 887 ostala evidentirana kao korisnik/posjednik dijela kčbr. [katastarska čestica] prirodno neplodno zemljište sa 331 m 2.

Nadalje, Republika Hrvatska upisana je u posjedovnom listu broj: 1017 k. o. [katastarska općina] od 01. srpnja 2011. do 15. rujna 2014. bila evidentirana kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica], u posjedovnom listu broj: 1194 k. o. [katastarska općina] od 15. rujna 2014. Republika Hrvatska evidentirana kao vlasnik, a FH, nositelj OPG iz [adresa] kao zakupoprimac kčbr. [katastarska čestica] i 528/2

„5. maj“ OOUR-Ratarstvo-Bjelovar sljednik „Ratarstvo“ d.o.o. [adresa] u posjedovnom listu broj: 527 bio je evidentiran kao korisnik/posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1963. do 03. rujna 1996.

Republika Hrvatska u posjedovnom listu broj: 887 k. o. [katastarska općina] od 3. rujna 1996. do 15. rujna 2014. bila evidentirana kao korisnik/posjednik kčbr. 529/1

U posjedovnom listu broj: 1194 k. o. [katastarska općina] od 15. rujna 2014. Republika Hrvatska evidentirana kao vlasnik, a FH, nositelj OPG iz [adresa] kao zakupoprimac kčbr. 529/1

„5. maj“ OOUR-Ratarstvo-Bjelovar sljednik „Ratarstvo“ d.o.o. [adresa] u posjedovnom listu broj: 527 bio evidentiran kao korisnik/posjednik k. o. [katastarska općina] od 1963. do 19. veljače 1999. kčbr. [katastarska čestica]. "Ratarstvo“ d.o.o. [adresa] u posjedovnom listu broj: 527 k. o. [katastarska općina] od 19. veljače 1999. do 01. srpnja 2011. bio evidentiran kao zakupac kčbr. [katastarska čestica] Republika Hrvatska u posjedovnom listu broj: 1017 k. o. [katastarska općina] od 01. srpnja 2011. - do 15. rujna 2014. bila evidentirana kao vlasnik kčbr. 529

U posjedovnom listu broj: 1194 k. o. [katastarska općina] od 15.09.2014.g. Republika Hrvatska evidentirana kao vlasnik, a FH, nositelj OPG iz [adresa] kao zakupoprimac kčbr. [katastarska čestica].

22. Tužitelj je naveo da je na isti način da kao što su to kupili njegovi roditelji, tj. od Poljoprivredne zadruge Bjelovar nekretnine kupio i njihov susjed EH, koji je sačuvao svoj primjerak Ugovora (list 12-13) te uplatnice (list 14) iz kojih proizlazi da je Poljoprivredna zadruga Bjelovar zastupana po direktoru LH kao prodavatelj prodala čkbr. [katastarska čestica] oranicu površine oko 1512 čhv iz k. o. [katastarska općina], ZH iz [adresa], u toč. II. je ugovoren kupoprodajna cijena (u ondašnjim novim dinarima) te je navedeno da je isti već u posjedu, a priložene su i uplatnice o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni.

Također, priložena je i ovosudna presuda broj P-1417/02-7 od 19. ožujka 2003. kojom je presudom tužitelju EH utvrđeno pravo vlasništva na čkbr. [katastarska čestica] oranica upisna u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je dostavljen i Kupoprodajni ugovor između Poljoprivredne zadruge Bjelovar i CH iz [adresa] koji je zaključio Ugovor 28. siječnja 1965. za čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te Kupoprodajni ugovor zaključen između Poljoprivrednu Zadruge [adresa] i V i ČH za nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] koji je zaključen 30. ožujka 1963., a za koje Ugovore tužitelj navodi da su bivši vlasnici koji su upisani kao posjednici u posjedovnim listovima za k. o. [katastarska općina], za nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Poljoprivredna zadruga prodavala 1968. jer im površinski nije odgovarala obrađivati. Isto tako, iako je njihov susjed EH imao zaključen Kupoprodajni Ugovor, isti nije bio podoban za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama zbog čega je isti i morao pokrenuti parnični postupak u ovosudnom spisu P-1417/02.

23. Tužitelj u svom iskazu, a s obzirom na tvrdnje tuženika da nije jedini nasljednik iza svog pok. oca OH, već da su to GH, supruga, tužitelj, sin KH i IH, unuk, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-280/98-3 od 15. travnja 1998. (list 33-36), dok su nasljednici iza majke tužitelja GH temeljem rješenja o nasljeđivanja javnog bilježnika Slavke Marković O-693/07 UPP/OS-238/07- 4 od 30. listopada 2007., proglašeni tužitelj, sin KH, a brat tužitelja i IH, unuk GH, a nećak tužitelja, navodi da su se međusobno u obitelji dogovorili da tužitelj nakon smrti svojih roditelja posjeduje i obrađuje nekretnine, a koje je njegov otac 1968. kupio od Poljoprivredne zadruge Bjelovar. Naime, Ugovori o kupoprodaji između oca i tužitelja kao kupca i tadašnje Poljoprivredne zadruge sklapani su u njihovoj staroj kući, Poljoprivrednu zadrugu predstavljale su dvije osobe te Ankica čijeg se imena ne sjeća (koja se je pitala za sve) jer su s polja dolazili ljudi na potpisivanje Ugovora, a na polju se je određivalo kome će pripasti koja parcela po kupnji, a kupoprodajna cijena se plaća u tadašnjoj Općini Bjelovar. Iako su pokušavali u obitelji riješiti pitanje vlasništva da se isto uskladi sa zemljišno knjižnim stanjem, nasljednici su u ostavini se međusobno dogovorili da tužitelju pripadne sporna zemlja, međutim to se nije moglo realizirati u ostavinskom postupku, jer su nekretnine bile upisane kao vlasništvo tuženika. Tužitelj ništa nije pokretao, jer je imao unučad do 2014., potom je tužitelj imao ozbiljne zdravstvene tegobe (karcinom) zbog čega je rješavanje pitanja vlasništva palo u drugi plan sve do podnošenja ove tužbe.

Tužitelj je naveo da je tuženik predmetne nekretnine kao i druge koje je imao u vlasništvu, davao u zakup hrvatskim braniteljima na obradu pa je tako dobio i njihov susjed ŽH koji je u odnosu za sporne nekretnine rekao da su iste u vlasništvu i posjedu tužitelja, a u posjed je na takav način pokušao stupiti O iz [adresa] koji je tužitelju rekao da je dobio u zakup, no kada je utvrdio da je to neosnovano učinjeno jer predstavlja privatno vlasništvo, isti se izvinuo. Također i drugi susjedi koji imaju nekretnine u blizini, imaju problema sa vlasništvom, a koji su njihovi prednici na isti način kupili kao i roditelji tužitelja i koji se također nisu upisali kao vlasnici, a na nekretninama koje se vode kao vlasništvo Republike Hrvatske jer su ranije bile prije toga bile upisane kao društveno vlasništvo. Također, ti vlasnici su na isti način reagirali u odnosu na treće osobe, kao i tužitelj i njegov suprug, a kojima je Republika Hrvatska davala u zakup zemljišta, iako su bili u posjedu i vlasništvu privatnih osoba.

24. Osnovanost navoda tužitelja potvrđena je iskazom nesrodnih svjedoka EH, HH i RH, da su roditelji tužitelja 1968. kupili sporne nekretnine od Poljoprivredne zadruge Bjelovar, kasnije 5. maj, koje nekretnine nesmetano i mirno posjeduju, obrađuju kao oranicu, a koji roditelji tužitelja, a kasnije i tužitelj bili smetani u posjedu istih.

24.1. Iskaz svjedoka EH u suglasju je s dokumentacijom priloženom po tužitelju (list 12-14, 48-51) koji je potvrdio činjenicu da unatoč što je imao zaključen Kupoprodajni ugovor sa Poljoprivrednom zadrugom Bjelovar, morao je podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva jer navedeni Ugovor nije bio podoban za provedbu vlasništva u zemljišnim knjigama. Nije mu bilo poznato kako su se braća tužitelja međusobno dogovarali oko podjele zemlje, no ono što zna je da je tužitelj nakon smrti svojih roditelja u posjedu spornih oranica. CH je također imao nekretnine u blizini spornih nekretnina, a koje je kupio EH od njegova sina, time da je on u međuvremenu svoje nekretnine prodao. Kada su roditelji tužitelja kupovali nekretnine od tadašnje Poljoprivredne zadruge, to su činili i drugi ljudi u [adresa], a što je i činio i sam EH i njegova supruga.

24.2. Također, iz iskaza svjedoka HH proizlazi da su prednici tužitelja u nesmetanom, mirnom i zakonitom posjedu prijepornih nekretnina koje su kupili od Poljoprivredne zadruge Bjelovar, a na koji način su kupili nekretnine njegovi roditelji kao i drugi mještani u [adresa], a koje je Ugovore za Poljoprivrednu zadrugu sastavljala G (prezimena se nije mogao sjetiti). Jedne je godine vidio da je neki čovjek počeo orati tužiteljeve nekretnine, o čemu je obavijestio tužitelja, no kasnije ga nije vidio da bi on ili netko treći obrađivao te nekretnine. U odnosu na taj navod svjedoka, iz iskaza tužitelja proizlazi da se je radilo o osobi prezimena O iz [adresa].

Njemu su kao hrvatskom branitelju u zakup dali nekretnine u vlasništvu tuženika tako da su mu između ostalo u zakup dane i nekretnine od tužitelja i trećih privatnih osoba koje su obrađivane na tom području i kada je to shvatio, reagirao je da to nisu nekretnine od tuženika već da se radi o nekretninama u privatnom vlasništvu.

24.3. Isto tako, svjedok RH, susjeda tužitelja, svojim iskazom u bitnom je također potvrdila osnovanost navoda tužitelja da su roditelji tužitelja kupili predmetne nekretnine od Poljoprivredne zadruge kao što su učinili i dosta mještana sela [adresa], a na takav način je nekretnine kupio i njen pok. otac DH i njen pok. suprug.

Uplatnice i Kupoprodajne ugovore dosta ljudi nije sačuvalo, tako da je njegov svekar spalio, a svi okolo mještani koji imaju u vlasništvu nekretnine koje su susjede u odnosu na spornu, smatrali su da su vlasnici istih, jer su njihovi roditelji kupili od Poljoprivredne zadruge, a tu činjenicu su saznali nakon što su odbijeni sa zahtjevom za poticaj, zbog čega su morali pokretati sudske postupke pa je takav slučaj i kod tužitelja.

24.4. Također, iskaz supruga tužitelja AH u suglasju je sa iskazima nesrodnih svjedoka, kao i iskazom tužitelja koji je naveo da su roditelji tužitelja u posjedu prijeporne nekretnine od 1968. kada su kupljenje od Poljoprivredne zadruge Bjelovar koje je ime promijenila u Agrokombinat, radi se o nekretnini koja je u naravi oranica, po njegovoj procjeni površine 1 hektar, a nakon smrti roditelja, međusobno nasljednici uključujući tužitelja i njegovog brata KH i nećaka IH, jer se je tužitelj odrekao nasljedstva u korist svog brata i nećaka, kako bi joj se isti odužili sporazumno su mu prepustili prijepornu nekretninu. Javni bilježnik u dva navrata im je priopćio da se ne može izvršiti prijenos prava vlasništva na tužitelja, jer se predmetne nekretnine vode upisane kao vlasništvo tuženika, on je osobno u ime IH i KH podnosio zahtjev ODO Bjelovar da se njima prizna pravo vlasništva na toj nekretnini, odnosno, da se uspostavi stvarno posjedovno stanje sa zemljišno knjižnim stanjem, a da nakon toga oni tužitelju potpišu izjavu da se isti može upisati kao vlasnik, međutim, dobili su odbijenicu. Kasnije je Poljoprivredna zadruga Bjelovar mijenjala ime, a po sili zakona (jer je bilo upisano društveno društvo), upisan je tuženik koji je formalno raspolagao tim nekretninama, iako nikad nije bio posjednik istih, tako da je te nekretnine davao u zakup trećim osobama, konkretno prijeporne nekretnine koju svi zovu „Bukvička“ dane su u zakup SH, odnosno, FH koji su na tu nekretninu ostvarivali poticaj, a o tome je sam obavijestio SH, time da SH i FH nikada nisu obrađivali tu nekretninu. Već su samo primali poticaj.

24.5. Isto tako, prijeporne nekretnine nikada nisu bile u posjedu trećih osoba, već obitelj KH, odnosno AH. O problemu sa navedenom nekretninom, kada je zahtjev od PH i JH za mirno rješenja spora od ODO-a [adresa] obavijestio je i Ministarstvo poljoprivrede kako bi ukazao da se radi o nekretnini koja je u privatnom vlasništvu i da ista nikada nije pripadala tuženiku.

Istovjetni problem imaju i vlasnici koji su mu susjedi sa okolnim nekretninama, a koji su također kupili od tadašnje Poljoprivredne zadruge, odnosno kasnije 5. maj. Međaši u odnosu na prijepornu nekretninu su s jedne strane HH, U, [adresa] i [adresa], a s južne Malinovski. Pokojni roditelji tužitelja, a njegov tast i punica, nisu sačuvali Ugovore koji su negdje zagubljeni, jer su roditelji tužitelja živjeli u staroj kući, napravljena je nova kuća i u tom preseljenju očito su ili zametnuti ili uništeni, budući su smatrali da im taj Ugovor nije više potreban, a da su Ugovori doista postojali, govori i činjenica da iste ima susjed EH koji je na istovjetan način stekao nekretnine kao što su i roditelji tužitelja OH i GH.

25. Predmetne nekretnine identificirane su po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću dipl.ing.geod. koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta dana 13. srpnja 2024. (list 105-155) iz kojeg proizlazi da su nekretnine zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 592 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 471 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 1016 čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Brezinske Mekote sa 725 čhv, prikazane u skici lica mjesta br. 1, a označene crvenom bojom, koje su upisane u posjedovni list br. 1194 kao posjednik Republika Hrvatska i kao zakupac FH, [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasnik Republika Hrvatska.

25.1. Površine svake pojedine čestice iz zk. uloška odgovaraju površini u katastru. Površine na katastarskom planu odgovaraju površinama u zemljišnoj knjizi i katastru u granicama tolerancije. Čestice nisu mijenjale svoj oblik, oznaku ni površinu što je vidljivo iz starog plana (prilog nalazu) i iz arhivskih podataka zemljišne knjige i katastra (prilog nalazu). Mijenjalo se vlasništvo i posjedništvo. Stvarno stanje na terenu odgovara stanju u katastru u granicama tolerancije što se tiče oznaka, površine i oblika katastarskih čestica. Na terenu je snimljen postojeći voznik preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je i prikazan na skici lica mjesta br. 1. Posjednici i vlasnici susjednih čestica napisani su na skici lica mjesta br. 1. Na skici lica mjesta br. 1A prikazan je i avionski prikaz DOF 5.

26. Nalazu i mišljenju te skici lica mjesta mjerničkog vještaka Ivanu Tomljanoviću dipl.ing.geod., stranke nisu prigovarale pa ga prihvaća i ovaj sud kao objektivan, dan prema pravilima struke, a na temelju podataka spisa predmeta i podacima prikupljenim prilikom uviđaja.

27. Sud je prihvatio iskaze svjedoka koji o navedenim činjenicama imaju neposredna saznanja i prije svega radi se o nesrodnim svjedocima i to EH, HH i RH koji nisu zainteresirani za ishod postupka, a čiji su iskazi prihvaćeni kao istiniti, vjerodostojni i logični, jer se temelji na neposrednim saznanjima, a iskaz svjedoka EH potkrepljen je i dokumentacijom dostavljenom po tužitelju (Kupopordajnim Ugovor, uplatnicama i presudom broj P-1417/02-7 od 19. ožujka 2023., kako je to prethodno i obrazloženo).

Osim toga, iskaz svjedoka AH, supruga tužitelja, kao i iskaz tužitelja u suglasju je sa iskazima navedenih svjedoka, priloženom dokumentacijom spisu predmeta te nalazu i mišljenja mjerničkog vještaka Ivana Tomljanovića dipl.ing.geod. te su stoga i njihovi iskazi u cijelosti prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni, a na koje iskaze svjedoka i tužitelja, tuženik nije imao primjedbe.

28. U odnosu na povijesno posjedovno stanje prijepornih nekretnina kako je obrazloženo pod obrazloženjem 21. evidentirani su posjednici pa kada se navedeno dovede u vezu sa zemljišnoknjižnim stanjem te prihvaćenim iskazima svjedoka i tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj sa svojim prednicima u nesmetanom, mirno i poštenom posjedu prijepornih nekretnina od 1968. Posjed nije bio smetan niti uznemiravan unatoč činjenici što je Republika Hrvatska nakon što se 17. ožujka 1997. upisala kao vlasnik istih (jer su ranije prijeporne nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo), davala u zakup FH, međutim, ista nikada nije obrađivala predmetne nekretnine, već je, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka AH, primala poticaj, a što je nedvojbeno utvrđeno prema zapisniku poljoprivrednih inspektora (list 9-10) iz kojeg nedvojbeno proilzai da su predmtne nekretnine obrađivane, i to upravo od strane tužitelja i njegovog supruga, a što je utvrđeno iskazom svjedoka i tužitelja.

29. Također, ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da tuženik nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina niti je iste ikada obrađivao, već je prijeporne nekretnine davao u zakup (FH), međutim, ista nikada nije stupila u posjed niti je koristila navedene nekretnine. Stoga, neosnovano tuženik tvrdi da posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika nije kvalificiran jer upravo proizlazi suprotno iz priložene dokumentacije spisu premeta i prihvaćenih iskaza svjedoka. Tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo osnovanost navoda kojima se osporava osnov tužbe tužitelja.

U odnosu na navode tuženika da osim tužitelja postoje i drugi nasljednici iza pok. OH i GH i činjenice da je zahtjev za mirno rješenje spora ranije podnesen tijekom 2015. ODO Bjelovar, koji zahtjev je odbijen, ne utječe na činjenicu da je zahtjev podnio tužitelj, to iz razloga što iz iskaza tužitelja te svjedoka AH nedvojbeno proizlazi da je tužitelj nakon smrti u posjedu navedenih nekretnina koje obrađuje, a što su nedvojbeno iskazali i ostali svjedoci koji su saslušani. Isto tako, iz iskaza tužitelja i svjedoka AH proizlazi da su se u obitelji međusobno dogovorili da navedene nekretnine pripadnu u vlasništvo tužitelja.

Međutim, prijenos prava vlasništva nije se mogao izvršiti, jer se Republika Hrvatska upisala kao vlasnik nekretnine koje su ranije bile upisane kao društveno vlasništvo, a što je prethodno i obrazloženo, a kako se je tužitelj iza pok. OH svoj nasljedni dio u odnosu na ostavinsku imovinu ustupio ostalim nasljednicima (PH i IH), dok su iza GH kao ostavinska imovina utvrđene samo pokretnine (a ne i nekretnine) nasljednici AH i IH u dogovoru s tužiteljem suglasili su se da tužitelju pripadnu navedene nekretnine, a kako se prijenos prava vlasništva nije mogao izvršiti kroz ostavinske postupke, jer je bio upisan tuženik (a što su javni bilježnici u dva navrata kod kojih su se vodili ostavinski postupci iza roditelja tužitelja naveli), tako da je, a kako je to obrazloženo pod obrazloženjem broj 24.4., odbijen zahtjev IH i KH za mirno rješenje spora (jer da je prihvaćen od strane ODO Bjelovar), tada bi isti potpisali izjavu tužitelju za priznanje prava vlasništva na navedenim nekretninama.

Obzirom na to, u tom dijelu je prihvaćen iskaz svjedoka AH kao istinit, logičan i vjerodostojan, a kojim iskazom tuženik nije prigovarao.

30. U vrijeme kada su se zaključivali Kupoprodajni ugovori sa Poljoprivrednom zadrugom Bjelovar (a kako je to bilo i za svjedoka EH) 1968., na snazi su bila pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) prema kojem se vlasništvu nekretnine temeljem poravnog posla moglo steći i bez upisa u zk knjige, ako je ugovor bio izvršen.

Dakle, a kako je prethodno i obrazloženo, utvrđeno je da su prednici tužitelja roditelji OH i GH od 1968. kupili prijeporne nekretnine, isplatiti kupoprodajnu cijenu i od tada su u nesmetanom posjedu prijepornih nekretnina, što upućuje na zaključak da je Kupoprodajni ugovor sa Poljoprivrednom zadrugom Bjelovar u potpunosti izvršen pa su od 1968. temeljem pravni pravila OGZ-a roditelji tužitelja postali vlasnici nekretnina, dakle znatno ranije nego što se tuženik temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima upisao kao vlasnik nekretnine.

Dakle, u vrijeme toga upisa u korist tuženika (upisan kao vlasnik 1997.) nekretnina je već bila u režimu vlasništva fizičke osobe, dakle privatnog vlasništva. To je tužitelj zajedno sa svojim prednicima OH i GH, do podnošenja tužbe bio u samostalnom posjedu nekretnine 55 godina.

Sud utvrđuje da je posjed OH i GH i tužitelja bio pošten jer su osnovano smatrali da su prednici tužiteljice vlasnici prijepornih nekretnina pobliže opisanih pod toč. I. izreke ove presude, a koje su nekretnine u naravi oranica koju po svojoj gospodarskoj namjeni tužitelj sada obrađuje sa svojim suprugom AH te da tužitelja ni njegove roditelje nikada nitko nije ometao u posjedu nekretnina ni time osporavao pravo vlasništva ni posjed iste.

31. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.. Prije njega od 1. siječnja 1812. vrijedio je austrijski Opći građanski zakonik i radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u obzir valja uzeti i odredbe toga propisa budući da su tužiteljičini pravni prednici spornu nekretninu stekli u vrijeme važenja toga Zakonika (Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. Narodne novine broj 73/91).

32. Prema paragrafu 1452. OGZ-a pravo se dosjelošću stječe zakonitim prijenosom posjeda na nekog drugoga, a prema paragrafu 1460. da bi se pravo moglo dosjelošću steći potrebna je sposobnost stjecatelja da može steći, sposobnost stvari i stvarni stjecateljev posjed, time da posjed mora biti zakonit, pošten i istinit i trajati kroz cijelo zakonom određeno vrijeme. Posjed je zakonit, ako je utemeljen na naslovu dovoljnom da se zadobije vlasnost (paragraf 1461.), posjed mora biti pošten (paragraf 1463.) i posjed mora biti istinit, tj. ne smije biti stečen silom, lukavstvom, potajno ili na izmoljeni način (paragraf 1464.). U odnosu na državnu i općinsku imovinu, paragrafom 1472. propisano je izvanredno vrijeme dosjelosti tako da se u odnosu na nekretnine, ako pravo vlasništva nije upisano na posjednikovo ime u javnim knjigama, pravo vlasništva može steći samo posjedom od 40 godina. U tom slučaju onaj koji tvrdi da je vlasništvo stekao posjedom u razdoblju od 40 godina nije dužan dokazati zakoniti naslov stjecanja, a protivna strana može dokazivati nepoštenje posjeda (paragraf 1477.). Temeljem paragrafa 1493. poštenom stjecatelju stvari u vrijeme dosjelosti uračunava se vrijeme njegovog zakonitog i poštenog prednika, time da kod stjecanja izvanrednom dosjelošću u trajanju od 40 godina prednikov posjed ne mora biti zakonit. Osoba koja dosjelošću stekne stvar ili pravo može protiv dosadašnjeg vlasnika u sudskom postupku tražiti utvrđenje prava vlasništva i tražiti upis svoga prava u javnoj knjizi (paragraf 1498.). Temeljem paragrafa 326. pošteni posjednik je onaj koji iz vjerojatnih uzroka drži da je stvar koje posjeduje njegova, a nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa.

33. Prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za izvanrednu dosjelost potrebno je 20 godina posjedovanja, a ne 40 godina kako je to bilo propisano u Općem građanskom zakonu.

34. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema čl. 30. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja. Temeljem čl. 29. toga Zakona pravo vlasništva na stvari u društvenom vlasništvu nije se moglo steći dosjelošću (ova odredba stavljena je izvan snage Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, Narodne novine broj 53/91).

35. Bitnome na isti način i odredbama čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. i 4. istoga članka samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 40 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga Zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema čl. 18. st. 1.-3. toga Zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Temeljem st. 5. toga članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. 36. Čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja poteklo prije toga dana. Ova odredba na snagu je stupila 20. prosinca 2001. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 114/01), koji je donesen nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom od 17. studenoga 1999. (Narodne novine broj 137/99) ukinuo raniji čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja poteklo prije toga dana.

37. Činjenice koje su utvrđene u ovoj parnici ukazuju na to da radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva na temelju čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika, jer su se ta pravila primjenjivala u trenutku stjecanja prava vlasništva dosjelošću sporne nekretnine u odnosu na tužiteljičine pravne prednike.

38. Dakle, sukladno tome, tužitelj i njegovi pravni prednici u posjedu su spornih nekretnina više od 55 godina, slijedom čega su ispunjene ranije opisane zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću. U vrijeme stjecanja posjeda sporne nekretnine prednika tužitelja na snazi je bio Opći građanski zakon prema kojem se pravo vlasništva nekretnine koja je državno vlasništvo izvanrednom dosjelošću moglo steći, uzme li se u obzir Načelno mišljenje opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., posjedom u trajanju od 20 godina. Ranija odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenoga 1999. ukinuo je tu odredbu kao neustavnu zbog štetnih posljedica koje je uzrokovala suprotstavljenim pravima trećih osoba.

U ovoj situaciji opravdano je priznati pravne učinke ukinute odredbe u korist tužitelja u razdoblju do 17. studenoga 1999. jer je pravu tužitelja suprotstavljeno samo pravo države, a opisana neustavna odredba donesena je pogreškom državnih tijela pa rizik takve pogreške može ići samo na teret države, država iz takve pogreške ne može za sebe izvoditi pogodnosti, a učinci pogreške ne mogu se ispravljati na štetu pojedinca.

39. Sukladno tome, valja zaključiti da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima bila u poštenom posjedu sporne nekretnine od 1968. pa nadalje i da im posjed nitko nije osporavao pa je isteklo vrijeme dosjedanja od 20 godina za pošten posjed i stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću, bez obzira na to što je kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi upisan tuženik.

Tuženik u ovoj parnici nije dokazao da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili nepošteni posjednici sporne nekretnine. Baš suprotno, a kako je to već prethodno i obrazloženo tužitelju i njegovim prednicima nikada nitko nije osporavao ni posjed ni vlasništvo nekretnine.

40. Stoga je tužbu i tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i presudu kao pod točkom I. izreke presude.

41. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a u svezi čl. 155 ZPP- a.

Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku pa mu je tuženik u obvezi nadoknaditi troškove koji se sastoje od sastava za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 eura, sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na prvom pripremno ročištu dana 14. veljače 2024. na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu, zastupanje na uviđaju dana 23. svibnja 2024. i na raspravi dana 16. prosinca 2024. za svaku u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska od 14. listopada 2024. u iznosu od kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura (tbr. 8 toč. 1), sastav podneska od 31. srpnja 2024. u iznosu od 25,00 eura (tbr. 8. toč. 4), troška PDV-a u iznosu od 156,25 eura, predujma za uviđaj radi identifikacije u iznosu od 447,66 eura, pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura (čl. 7 ZSP, tbr. 1. toč. 1), pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura (tbr. 2. toč. 1), u ukupnom iznosu od 1.268,71 eura, a koji je trošak bio potreban za ove parnice sukladno čl. 155 ZPP-a. Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a troškovi sudske pristojbe prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23).

42. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 7. veljače 2025.

S u d a c:

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja Dejanu Đeriću, e-komunikacijom

- tuženiku Grad Bjelovaru, e-komunikacijom

Tužiteljica po punomoćniku u obvezi platiti razliku pristojbe na tužbu u iznosu od 0,05 eura (tbr. 1. toč. 1) i pristojbu na presudu u iznosu od 65,45 eura (tbr. 2 toč. 1).