Poslovni broj: P-890/2024.-6.
Republika Hrvatska
Općinski sud u Crikvenici
Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d
Krk 51500
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A NA T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
i
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu toga suda Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužitelja: ND OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ID, odvjentik u Krku, protiv tuženika: 1.) AD iz [adresa], 2.) ČD iz [adresa], 3.) SD iz [adresa] i 4.) ĆD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi tuženici kao slijednici zemljišnoknjižnog vlasnika JD, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, 7. velječe 2025,
p r e s u d i o j e
I.) Utvrđuje se da je tužitelj: ND OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekao pravo vlasništva na nekretnini, oznake: k. č. [katastarska čestica] šuma, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti.
II.) Ovlašćuje se tužitelj, da po pravomoćnosti ove odluke ishodi upis stečnog prava vlasništva, na nekretnini i u vlasničkim udjelu navedenom u točki I. izreke ove presude, sa imena zemljišnoknjižnog vlasnika, navedenog u uvodu ove odluke, kao prednika tuženika, na svoje ime.
Obrazloženje
1. Dana 16. svibnja 2024, sudu je predana tužba radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini koja u zemljišnoj knjizi ovoga suda nosi oznaku: k. č. [katastarska čestica] šuma, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U nastavku teksta, na navedenu nekretninu sud će se referirati i kao na utuženu nekretninu.
2, U prilog tužbenom zahtjevu, navedeno je da bi prednik tuženika, bio samo formalno upisan u zemljišnim knjigama koje se vode pri ovome sudu kao vlasnik utužene nekretnine, no u stvarnosti, da je tužitelj vlasnik iste u cijelosti. Vlasništvo utužene nekretnine tužitelj da je stekao dosjelošću, obzirom da se on osobno, nalazi u samostalnom i poštenom posjedu utužene nekretnine počev od 2000, dakle kroz vremensko razdoblje, dovoljno dugo da se tužitelj može pozvati na zakonom stečeno pravo vlasništva. Ukazujući na poštenje dugogodišnjeg i kontinuiranog posjeda, tužitelj je istaknu kako bi se u samostalnom posjedu utužene nekretnine nalazio od trenutka smrti oca, ĆD, a koji je preminuo **.**.2000. Nakon smrti oca, tužitelji i njegov brat, kao sunasljednik, da su dogovorili podjelu obiteljske imovine i temeljem kojeg dogovora da je utužena nekretnina, koju je do smrti u posjedu držao pokojni otac tužitelja, pripala u tužitelju u posjed kao njegovo stvarno, ali izvanknjižno vlasništvo. Otac tužitelja da je pak u samostalni posjed utužene nekretnine stupio 1989, a nakon smrti supruge (majke tužitelja), ŠD. Utužena nekretnina da je bila obiteljska imovina pokojne majke tužitelja, a koja da joj je pripala u posjed nakon smrti djeda tužitelja (oca majke tužitelja) ED, godine 1974. Dakle tužitelj osobno, da se nalazi u samostalnom i poštenom posjedu utužene nekretnine, tijekom vremenskog razdoblja koje, ako se računa i vrijeme njegovih prednika, višestruko nadilazi zakonom predviđenih 20 godina poštenog posjedovanja nekretnine, slijedom čega se ima smatrati da je tužitelj ex lege, stekao vlasništvo utužene nekretnine u cijelosti.
3. Uvažavajući navedeno, dalje navodeći kako tužitelji, kao stvarni vlasnik utužene nekretnine ima pravni interes, sukladno odredbi članka 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP-a), za podnošenje tužbe za utvrđenje iz stavka 1. prethodno navedenog zakonskog članka, a kako bi se utvrdilo njegovo vlasništvo, predloženo je prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
4. Nakon što je tužba dostavljena na odgovor tuženicima, tuženik ĆD je u podnesku, sadržajno odgovoru na tužbu, koji je zaprimljen pri sudu 11. listopada 2024, priznao tužbeni zahtjev, potvrđujući tužbene navode.
5. Odredbom članka 331. ZPP-a, propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, da će sud bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, kao i procesnu dispoziciju tuženika ĆD, odnosno priznanje tužbenog zahtjeva, cijeneći kako priznanje tužbenog zahtjeva nije u suprotnosti sa dokumentacijom priležećom spisu, odnosno da nisu ostvareni uvjeti iz odredbe članka 3. stavak 3. ZPP- a, valjalo je, u odnosu na tuženika koji je priznao tužbeni zahtjev, odlučiti kao u izreci ove presude, donošenjem presude na temelju priznanja, obzirom da provedeni dokazi upućuju na osnovanost tužbenog zahtjeva.
6. Tuženici ČD i SD te AD, a u odnosu na kojeg je naknadno podnesena tužba, nisu priznali tužbeni zahtjev. Međutim, nakon što im je tužba dostavljena na odgovor, uz poziv za podnošenje odgovora na tužbu, u roku od 30 dana, ČD, SD i AD tužbu nisu osporili. Pritom je sud utvrdio da su tuženicima ČD, SD i AD, tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, odnosno s općepoznatim činjenicama te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženike spriječio opravdani razlog pri podnošenju odgovora na tužbu. S obzirom na navedeno, u odnosu na tuženike: ČD, SD te AD, ovaj sud donio je presudu zbog ogluhe, u skladu s odredbom članka 331. b ZPP-a.
7. Dakle, s obzirom na utvrđeno u tijeku postupka, valjalo je temeljem odredbe članka 114, 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 u nastavku teksta; ZVDSP), odlučiti kao izreci ove presude na temelju priznanja i presude zbog ogluhe, i to na temelju spisu priležećih isprava i očitovanja tuženika, utvrđujući da bi tužitelj stekao pravo vlasništva utužene nekretnine ex lege, i to temeljem pravnog instituta dosjelosti, na temelju poštenog, posjedovanja kroz zakonom određeno vrijeme od najmanje dvadeset godina. Prilikom računanja vremenskog tijeka dosjelosti, ovaj sud je, kao početnu, uzeo godinu 2000, kao godinu kada je umro otac tužitelja, a nakon čega je tužitelj stupio u samostalni posjed utužene nekretnine. Dakle, protekom dvadeset godina, zaključno do 2020, tužitelji je ex lege, temeljem pravnog instituta dosjelosti, stekao pravo vlasništva na nekretnini, oznake: k. č. [katastarska čestica] šuma, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem prethodno navedenog utvrđenja, tužitelji ima pravni interes, tražiti sudskim putem deklaraciju o stečenom pravu vlasništva.
8. Cijeneći činjenicu da je tužitelj utvrđen vlasnikom utužene nekretnine, istog je valjalo ovlastiti da po pravomoćnosti ove presude, sukladno odredbi članka 130. stavak 1. ZVDSP-a, ishodi upis prijenosa prava vlasništva sa imena zemljišnoknjižnog vlasnika, ovdje prednika tuženika, na svoje ime, a u odnosu utuženu nekretninu, slijedom čega je odlučeno kao u točki II.) izreke ove odluke.
Krk, 7. veljače 2025.
S u d a c:
Anton Hlača
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste, a o žalbi odlučuje županijski sud. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).