REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-314/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljene NČ i II. okrivljene LČ (ranije NČ), zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 36. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 1/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24-dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi I. okrivljene NČ po branitelju Ivanu Bitangi iz Odvjetničkog društva Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-226/2022 od 26. lipnja 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I. okrivljene NČ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru I. okrivljena NČ i II. okrivljena LČ, djevojački NČ, proglašene su krivima da su počinile kazneno djelo protiv imovine – krađa, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. u vezi članka 36. stavak 2. KZ/11, te je I.okrivljena NČ osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku kušnje od 3 (tri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo, a II. okrivljena LČ (ranije NČ), osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku kušnje od 1 (jedne) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo. Ukoliko okrivljenice u navedenom roku provjeravanja počine novo kazneno djelo uvjetna osuda se može opozvati temeljem članka 58. KZ/11.

1.1.Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 u cijelosti je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te je nalaženo I. okrivljenici NČ da istom isplati polovicu od 16.800,00 kuna, odnosno protuvrijednosti 2.229,74 eura i II.okrivljenici LČ da istom oštećeniku isplati polovicu od 16.800,00 kuna, odnosno protuvrijednosti 2.229,74 eura; dakle da svaka od okrivljenica oštećeniku isplati po 8.400,00 kuna, odnosno po 1.114,87 eura.

1.2. Sukladno članku 56. stavak 4. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 prema I.okrivljenici NČ i II.okrivljenici LČ (ranije NČ) određena je posebna obveza te se svakoj nalaže da u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude isplate svaka polovicu od 16.800,00 kuna, odnosno od protuvrijednosti 2.229,74 eura; dakle da svaka od okrivljenica oštećeniku isplati po 8.400,00 kuna, odnosno po 1.114,87 eura.

1.3. I.okrivljenica NČ i II.okrivljenica LČ (ranije NČ) su upozorene, sukladno članku 58. stavak 5. KZ/11, da ukoliko u roku koji im je određen ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri naloženu im obvezu, da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne, odnosno da će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 I.okrivljenica NČ je u cijelosti oslobođena obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke branitelja, zbog lošeg imovnog stanja, pa isti padaju na teret proračunskih sredstava.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 II.okrivljenica LČ (ranije NČ) je obvezana snositi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 100,00 (sto) eura, koji iznos je dužna uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela I. okrivljenica NČ po branitelju Ivanu Bitangi, odvjetniku iz Zadra, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer se ne zna kad je kazneno djelo počinjeno, tko ga je počinio i je li uopće kazneno djelo počinjeno. Smatra kako sud svoju odluku pogrešno temelji na iskazu oštećenika koji je tijekom postupka različito iskazivao, a ne prihvaća obranu I.okrivljene. Žali se zbog povrede kaznenog zakona jer da se u ponašanju I.okrivljene nisu ostvarili bitni elementi kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1.KZ/11. Smatra da je u presudi izostala pravilna i potpuna analiza provedenih dokaza, da je dokumentacija u spisu na koju se poziva prvostupanjski sud nezakonit dokaz čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer presuda nije na zakonu osnovana, pa predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optužba odbije ili okrivljenica NČ oslobodi optužbe, te traži da bude obavještena o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, I. optužena NČ i njen branitelj. Na javnu sjednicu nije pristupio nitko od uredno pozvanih stranaka, tako da je sjednica na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 održana bez njihove prisutnosti.

5. Žalba I. okrivljene NČ nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Nasuprot prigovorima žalitelja ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da su u pobijanoj presudi navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama i da ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica. Neosnovano i neargumentirano žaliteljica navodi da se presuda temelji na nezakonitim dokazima, a takav općeniti prigovor bez konkretnih navoda koje to dokaze smatra nezakonitim, ovaj sud ocjenjuje potpuno neutemeljenim. Isto tako je neosnovan i žalbeni navod kako je izostala pravilna i potpuna analiza provedenih dokaza, a što je suprotno iscrpnom i detaljnom obrazloženju od točke 4. do točke 14. prvostupanjske presude.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze i to iskaz oštećenika kao svjedoka UČ prihvaćajući ga vjerodostojnim i u skladu s drugim provedenim dokazima, a koji je u cijelosti i detaljno opisao događaj upravo na način opisan u izreci prvostupanjske presude. Ovaj iskaz prvostupanjski sud je komparirao s iskazima svjedoka JČ i FČ, policajcima PP Zadar koji su postupali po dojavi da se dvije ženske osobe nalaze na trajektu sa otoka Molata prema Zadru i da su počinile krađu na otoku Molatu.

7.1.Prvostupanjski sud je pravilno cijenio iskaz oštećenika istinitim i vjerodostojnim, jer je isti bio dosljedan u svojim navodima unatoč starijoj životnoj dobi, prepoznao je ih je sutradan u PP Zadar te na raspravi izjavio da ih poznaje od ranije, što je potvrdila i I. okrivljena. Što se tiče vremena počinjenja kaznenog djela prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da se događaj zbio 16. veljače 2025. kako je iskazao oštećenik, a što su potvrdili svjedoci JČ i FČ, svjedok KČ, a to proizlazi i iz Izvješća o postupanju PP Zadar i Prijave o počinjenom kaznenom djelu. Osim toga i I. okrivljena potvrđuje da je tog dana bila na otoku Molatu i u kući oštećenika kad mu je prodala deku za 1000 kn.

7.2. S pravom prvostupanjski sud nije prihvatio obrane I. okrivljene NČ i II. okrivljene LČprije NČ kad poriču počinjenje kaznenog djela, jer je to suprotno iskazu oštećenika kojeg je sud ocijenio istinitim, budući da su njihove obrane očigledno usmjerene na izbjegavanje njihove kaznene odgovornosti i u potpunom neskladu sa svim drugim provedenim dokazima. Činjenica što nikakav novac kod njih nije pronađen pa čak I. okrivljena nije imala niti onih 1000 kn za koji iznos je nesporno tog dana prodala deku oštećeniku UČ govori u prilog činjenici da su I. okrivljena i II. okrivljena tijekom voženje trajektom taj novac skrile, jer su mogle očekivati pretragu, budući je oštećenik već prije polaska trajekta sa otoka Molata od njih zatražio da mu vrate otuđeni novac, a kad su one to odbile, oštećenik je sve prijavio policiji.

7.3. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio iskaz ČČ bivšeg supruga I. krivljene i oca II. okrivljene i svjedoka SČ koji o okolnostima počinjenja kaznenog djela nisu imali nikakvih saznanja, a svojim su iskazima nastojali dovesti u sumnju sudjelovanje II. okrivljene u počinjenju kaznenog djela.

7.4.Isto tako neosnovano žalba pokušava dovesti u sumnju činjenicu je li oštećenik novac uopće imao navodeći da o tome nema nikakvih dokaza. Suprotno tome, prvostupanjski sud je opravdano ocijenio istinitim iskaz oštećenika koji je o toj okolnosti detaljno i dosljedno iskazao (2015. i 2018. godine) navodeći da je imao 4000 dolara, da taj novac nije trošio, čuvao ga je u jednoj kuverti u malom koferu koji je bio u ormaru u spavaćoj sobi, prije polaska u Zadar tog jutra je provjerio i novac je bio tamo. Kasnije tog dana nakon što su poslijepodne okrivljenice napustile njegovu kuću išao je provjeriti novac i tad je utvrdio da je u koverti ostalo 1500 dolara a da nedostaje 2500 dolara, napominjući kako toga dana nitko drugi nije bio u njegovoj kući. Zaista nema razloga da oštećenik neistinito tereti okrivljenice jer i sam kaže da I. okrivljenu poznaje duže vrijeme i da je u više navrata od nje kupovao razne stvari. Stoga su neosnovani navodi žalbe I. okrivljene koji se odnose na istinitost iskazivanja oštećenika, isti su paušalni i proizvoljni te bez ikakva uporišta u drugim dokazima.

8.Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke. Prvostupanjski sud je vrlo jasno i konkretno naveo sve utvrđene činjenice i iz svih provedenih dokaza koje je brižljivo i iscrpno analizirao, te na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te je izveo ispravan zaključak da su I.okrivljena NČ i II.okrivljena LČ svojim ponašanjem ostvarile sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine-krađom iz članka 228. stavak 1. KZ/11 jer su tuđu pokretnu star (novac) oduzele drugom s ciljem da ju prisvoje, za koje djelo ih je prvostupanjski sud i proglasio krivima, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu na odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11., te ih je adekvatno vrednovao na način da je I. okrivljenu osudio na kaznu zatvora od jedne godine te joj izrekao uvjetnu osudu uz vrijeme provjeravanja od tri godine. Ova je kazna i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

10. Neosnovani su i žalbeni prigovori da se dosuđeni imovinsko pravni zahtjev i posebna obveza za naknadu štete odnose na isto potraživanje i da ne mogu egzistirati jedno uz drugo. Valja naglasiti da je upravo suprotan stav sudske prakse jer se naknada štete u kaznenom postupku potražuje postavljanjem imovinsko pravnog zahtjeva, a da bi se mogla izreći posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 kao dodatan uvjet, potrebno je da u kaznenom postupku oštećenik postavi imovinsko pravni zahtjev i da sud takav zahtjev dosudi (VSRH IKž-663/2016 od 17. siječnja 2017.)

11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih I. okrivljena pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu I. okrivljenice povrijeđen kazneni zakon trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s člankom 482. ZKP/08.

Požega, 7. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko