Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-82/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice ETU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, Marulićeva 1/III., protiv tužene Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, Ciscuttijeva 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-27/2024- 41 od 29. ožujka 2024., 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-27/2024-41 od 29. ožujka 2024. u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 523,02 EUR (pet stotina dvadeset tri eura dva centa) sa zateznom kamatom:

- na iznos od 66,65 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 29,76 EUR od 16. studenoga 2014. do isplate,

- na iznos od 59,81 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 63,92 EUR od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 8,14 EUR od 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 17,35 EUR od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 4,38 EUR od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 93,79 EUR od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 34,21 EUR od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 25,79 EUR od 16. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 0,14 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 2,20 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 4,61 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 2,20 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 4,96 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 4,51 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 4,01 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 7,98 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 2,30 EUR od 16. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 8,08 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 0,71 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 4,94 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 4,51 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 5,83 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 2,36 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 2,48 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2,33 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 2,68 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 7,08 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 9,23 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 2,47 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 11,97 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice ETU za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.600,00 EUR (tisuću šest stotina eura).

II. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 635,99 EUR (šest stotina trideset pet eura devedeset devet centi) sa zateznom kamatom te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.100,00 EUR (tisuću sto eura) i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Nalaže se tuženoj Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola da tužiteljici ETU isplati bruto iznos od 635,99 EUR (šest stotina trideset pet eura devedeset devet centi) sa zateznom kamatom.''

2. Odbija se zahtjev tužiteljice ETU za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.100,00 EUR (tisuću sto eura).

III. Nalaže se tužiteljici ETU da tuženoj Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 172,71 EUR (stotinu sedamdeset dva eura sedamdeset jedan cent), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužene Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 192,88 EUR (stotinu devedeset dva eura osamdeset osam centi).

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tužene Opće bolnice Pula-Ospedale Generale di Pola u dijelu u kojem je izjavljena protiv točke II. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-27/2024-41 od 29. ožujka 2024., kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 1.159,01 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose pobliže navedene u izreci presude od njihova dospijeća do isplate te da joj nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.700,00 EUR (točka I. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točki I izreke (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 365,59 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Prema odredbi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), žalba je nedopuštena, ako je istu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

5.1. Tuženica je u žalbi navela da presudu pobija u cijelosti, dakle i u točki II. izreke, kojom je zahtjev tužiteljice odbijen pa je u tom dijelu tuženica uspjela u sporu.

5.2. Stoga je, na temelju čl. 367. st. 1. ZPP, trebalo odbaciti žalbu tuženika kao djelomično nedopuštenu te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, a ni tuženik, iako navodi da žalbu podnosi i zbog bitne povrede odredbi ZPP, u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se bitne povrede konkretno sastojale pa u odnosu na taj žalbeni razlog pobijana odluka nije mogla biti ispitana.

7. Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. studenoga 2017. i naknade za korištenje godišnjeg odmora, u ukupnom iznosu od 1.159,01 EUR sa zateznom kamatom.

7.1. I u ovom stadiju postupka sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda radnih sati, za koje tužiteljica tvrdi da su pogrešno obračunati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljici pripadaju razlike u obračunu plaće koje su predmet ovoga spora jer redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti kako to jasno proizlazi iz zaključaka br. 148 i 153 i to bez obzira rade li u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti i da stoga sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

8.1. Pobijanu odluku donio je pozivajući se na odredbe čl. 90. i čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), čl. 19. st. 6., čl. 36., čl. 47., čl. 51. st. 1., čl. 52., čl. 57. i čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 143/13, dalje: KU/13), odnosno istovjetnim odredbama čl. 34. st. 2., čl. 49. st. 1., čl. 50., čl. 45., čl. 55., čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'', broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18) te na Zaključke broj 148 i 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

9. Nakon što je presudom ovoga suda poslovni broj Gž R-43/2022-2 od 6. veljače 2024. ukinuta presuda donesena u tom predmetu, u ponovnom postupku prvostupanjski je sud, na temelju osnovnog nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo te na temelju njegove dopune, utvrdio:

- da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, zaključaka zajedničke komisije za tumačenje kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Zakona o radu po svim utuženim osnovama iznosi 1.159,01 EUR bruto (tablica broj 2 nalaza i mišljenja),

- da razlika bruto plaće po svim utuženim osnovama sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-281/2021 od 25. travnja 2021., odnosno u skladu sa Zaključkom broj 148 do prosinca 2015., a nadalje po Zaključku broj 153, iznosi 3.940,66 kn (sada 523,02 EUR).

9.1. Međutim, dopunu vještaka, prema kojoj razlika bruto plaće iznosi 523,02 EUR, sud prvoga stupnja ne prihvaća, uz obrazloženje da je nakon uvida u platne i evidencijske liste nekoliko nasumično odabranih djelatnika tuženice koji ne rade u turnusima (djelatnici odjela računovodstva) utvrđeno da je efektivni redovni mjesečni fond sati tuženica računala na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožila s 8 te umanjila za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u Zaključku br. 148 te da se takav način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivao i u razdoblju prije i nakon donošenja zaključka 153. Stoga zaključuje da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženice nije bio jednak za sve radnike, s obzirom na to da je tuženica radnicima koji nisu radili na blagdane priznavala i te neradne i neodrađene dane kao radne dane i odrađene dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila te za iste neradne dane isplaćivala plaću s pripadajućim dodacima. Stoga ponovno prihvaća tužbeni zahtjev u iznosu od 1.159,01 EUR bruto sa zateznom kamatom.

10. Prije svega, u odnosu na žalbene navode tuženice, treba reći da je pravilno sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za odrađene prekovremene sate (čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18) jer ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

10.1. Pritom je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., broj Su-IV-56/19-18, prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Navedeno i neovisno o datumu stupanja na snagu Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 56/20) jer se zauzeto shvaćanje odnosi i na vrijeme važenja KU/13.

10.2. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je u konkretnom slučaju tuženica, kao poslodavac, tužiteljici u dijelu utuženog razdoblja isplaćivala umanjenu plaću, iako je u skladu s čl. 7. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/13, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) poslodavac za obavljeni rad radniku dužan isplatiti plaću koja mu pripada prema važećim propisima, za koje utvrđenje je sud naveo valjane razloge.

10.3. Pravilno je prvostupanjski sud visinu razlike plaće koju je tuženica dužna isplatiti tužiteljici za razdoblje do 21. prosinca 2015. utvrdio u skladu sa Zaključkom broj 148. Također je pravilno na dospjele tražbine za navedeni period na osnovi razlike i naknade plaće tužiteljici za razdoblje do zaključno prosinca 2015. dosudio zatezne kamate tekuće od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću odnosno naknadu plaće do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO) pa je u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno.

11. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu u ostalom dijelu, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporan način utvrđivanja fonda radnih sati jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond sati računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, ali ne i blagdani koji eventualno padaju u tjednu. Sporno je dakle tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/13.

11.1. Prema čl. 18. KU/13, ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora:

- daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane,

- prati izvršavanje ovoga Ugovora i

- izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

11.2. Prema čl. 19. st. 6. KU/13 tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnos, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Ugovora.

11.3. Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, koji stav je izražen u mnogobrojnoj i ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, 290/21 i dr).

11.4. Nije isključena ni mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili slično, što ovdje nije slučaj.

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13.

12.1. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili su na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem, te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

''Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.''

12.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

''Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.''

12.3. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

''Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.''

12.4. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a zaključak identičnog sadržaja donesen je i na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

13. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13) i činjenicu da je tumačenje broj 148 stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153, koje je doneseno 21. prosinca 2015., proizlazi da je o dijelu tražbine tužiteljice koja se odnosi na razdoblje do prosinca 2015. pravilno odlučeno primjenom Zaključka 148.

13.1. U ostalom dijelu valjalo je prihvatiti dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 31. siječnja 2022. jer je sačinjen skladno sa Zaključkom broj 148 do 21. prosinca 2015., a nakon toga sukladno sa Zaključkom broj 153. i potvrditi presudu za iznos 523,02 EUR odnosno:

- po osnovi manje isplaćene plaće za prekovremeni rad 328,50 EUR / 2.475,11 kn,

- po osnovi neplaćenih dodataka na sate prekovremenog rada 124,63 EUR / 938,99 kn,

- po osnovi razlike za manje isplaćenu naknadu za godišnji odmor 57,20 EUR / 431,01 kn te

- po osnovi manje isplaćenog bolovanja, iznos od 12,68 EUR / 95,55 kn ili ukupno 3.940,66 kn odnosno 523,02 EUR.

13.2. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženice trebalo je odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 523,02 EUR, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci ove drugostupanjske presude, kako je to utvrđeno u dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 31. siječnja 2022. (str. 264. do 304. spisa), osim zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

14. U ostalom dijelu, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 635,99 EUR, žalba tuženice je osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za dio potraživanja koje se odnosi na vremensko razdoblje od prosinca 2015. do studenoga 2019. budući da od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana, sukladno sa Zaključkom broj 153.

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 635,99 EUR sa zateznom kamatom te je odlučeno kao u točki II/1. izreke ove drugostupanjske presude.

15.1. Ostali žalbeni navodi tuženice predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta ni u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama pa ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. Budući da je tužiteljica djelomično uspjela u postupku, o troškovima postupka trebalo je odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

16.1. Tužiteljica je u postupku uspjela u omjeru od 72,50% (100% u odnosu na osnovu i 45% u odnosu na visinu), a tuženica u omjeru od 27,50% (0% u odnosu na osnovu i 55% u odnosu na visinu) pa tužiteljici pripada trošak u omjeru od 45% (72,50 – 27,50 = 45).

16.2. Prvostupanjski je sud trošak zastupanja tužiteljice utvrdio u iznosu od 2.000,00 EUR pa joj razmjerno uspjehu u sporu pripada 45% toga iznosa odnosno 900,00 EUR. S troškom vještačenja u iznosu 700,00 EUR, sveukupni trošak kojega je tuženica dužna naknaditi tužiteljici iznosi 1.600,00 EUR pa je odluka u tom dijelu pravilna te je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, žalbu tuženice u tom dijelu trebalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku o parničnom trošku (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

16.3. U ostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je neosnovan pa je, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, trebalo preinačiti odluku suda prvoga stupnja u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.100,00 EUR i isti odbiti kao neosnovan (točka II/2. izreke ove presude).

17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP. Tuženica je sa žalbom uspjela u omjeru od 55% pa joj je razmjerno tome priznat trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu 172,71 EUR koji se odnosi na sastav žalbe u iznosu od 187,50 EUR odnosno 234,38 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 10/1, tbr. 46. i tr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) i trošak sudske pristojbe plaćene u iznosu od 79,63 EUR ili ukupno 314,01 EUR.

32. Budući da je tuženica zatražila ukupni trošak žalbenog postupka u iznosu 365,59 EUR, u iznosu od 192,88 EUR njezin zahtjev je neosnovan pa je isti trebalo odbiti (točka IV. izreke ove presude).

U Velikoj Gorici 7. veljače 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat