REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-36/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Goršeta, u kaznenom predmetu protiv optuženika SE i ME, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 114/22; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice ME protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj Kzd-36/2023 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženice ME odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Koprivnici optuženici SE i ME proglašeni su krivima, svaki, za počinjenje po devet kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 177. stavka 1. u svezi s člankom 48. i 49. KZ/11, svakom od optuženika su utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11 optuženici SE i ME su osuđeni, svaki, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine te im je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečene jedinstvene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženici SE i ME u roku provjeravanja od tri godine ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) optuženici SE i ME su oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točaka 1. do 6. ZKP/08, a optuženica ME i troškova s osnova nagrade i nužnih izdataka postavljene joj braniteljice.

3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženicima SE i ME izreći kazne zatvora.

4. Pravodobnu žalbu je podnijela i optuženica ME po braniteljici po službenoj dužnosti Sanji Godek Glavina, odvjetnici iz Koprivnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti pobijanu presudu i optuženicu ME osloboditi kaznene odgovornosti.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

U odnosu na žalbu optuženice ĆE

7. Žalbom se ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da „je obrazloženje presude u suprotnosti s provedenim dokazima“. No, navedeni razlozi ne predstavljaju niti jedan oblik istaknute bitne povrede, već se radi o prigovorima činjenične naravi.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pozivajući se na iskaze djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad i materijalnu dokumentaciju u spisu predmeta, žaliteljica ističe da je kao majka koja je posebno skrbila o mlađem bolesnom djetetu sa svoje strane nastojala održavati kuću urednom, nije mogla djeci pomagati u školskim obvezama jer je nepismena osoba, surađivala je s nadležnim Centrom za socijalnu skrb Đurđevac u poboljšanju uvjeta u kojima žive, sukladno njihovim materijalnim mogućnostima. Posebno ističe da na stariju djecu nije mogla utjecati te se ukazuje na specifičnost ponašanja osoba romske nacionalnosti. Zaključno smatra da se ne radi o grubom zanemarivanju roditeljske dužnosti.

10. Protivno prigovorima žaliteljice prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i donio pravilan zaključak da su u radnjama optuženice ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

10.1. Prije svega se napominje da je optuženica majka devetero djece i da je nesporno da su ona i SE u dugogodišnjem praćenju i tretmanu tada Centra za socijalnu skrb Đurđevac i to putem određenih mjera obiteljsko pravne zaštite u smislu određivanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi u odnosu na zajedničku maloljetnu djecu, sve radi ostvarivanja svakodnevne roditeljske skrbi o potrebama djece, higijene djece i stambenog prostora u kojem žive, brige o prehrani i obrazovanju djece u svrhu stjecanja odgojnih kompetencija roditelja. Nadalje, a kako to navodi i prvostupanjski sud, iz iskaza voditeljice mjera SEĐ proizlazi da je osnovni problem bio nedostatak autoriteta i što su trebali posvetiti veću brigu oko odgoja djece. To stoga što sin S je samoinicijativno prestao ići u školu, znao se napiti i više puta je počinio kaznena djela krađe, a jednom je bio pod utjecajem droga. Također, prema iskazu te svjedokinje sin M je također radio probleme, u međuvremenu je postao punoljetan i postao je otac, a probleme u ponašanju su iskazala i djeca mlt. Ć, Š, E i N, koji nisu željeli ići u školu. U pogledu stambenih i higijenskih navika djeca mlađe životne dobi su često znala biti prljava i neadekvatno odjevena, a stambeni objekt je mogao biti uredniji. Iz iskaza svjedokinje ŠE proizlazi da je preuzela predmet vezano za obitelj SE 2021., prvi puta je bila u terenskoj provjeri nakon poziva policije da je nestala mlt. EE, primijetila je da je pod bio prljav, namještaj je bio oskudan, u odnosu na sinove L i N nisu imali nikakav autoritet i prema izjavama roditelja od njih su „digli ruke“. Također je iskazala da je u tijeku postupak smještaja dječaka u udomiteljske obitelji ili neku ustanovu. Kao glavni problem ukazuje na nedostatka autoriteta i odgojnih metoda jer djeca rade što žele, školska djeca nisu odlazila u školu već su lutala, a mlađa djeca su svakodnevno bila izložena svađama starije djece i roditelja sa starijom djecom. Iz iskaza svjedokinje EE proizlazi da su napravljena određena poboljšanja u smislu promjene štokova i nabavke stola, da je u školu uglavnom odlazio na konzultacije SE, i da u međuvremenu je sve urednije u stambenom objektu.

10.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je očito da je optuženica kao i SE, propustila posvetiti veću pažnju odgoju i stvaranju higijenskih navika kod djece, neovisno od toga što se doista radi o devetero djece, da uočivši probleme u ponašanju starije djece nije promptno zatražila intervencije socijalne službe, već je dopustila da djeca rade što žele, neka od njih nisu odlazila u školu već su besciljno lutali, a pritom su prije intervencije Centra za socijalnu skrb Đurđevac djeca živjela u prljavom okruženju, što se ne može opravdati siromaštvom i nedostatkom materijalnih sredstava niti nepismenošću žaliteljice. Ovakvo ponašanje premašuje običan nemar, već se radi o grubom zanemarivanju, a sva kasnija poboljšanja i suradnja s Centrom za socijalni rad Đurđevac se cijenila kod odluke o kazni.

10.3. Stoga su neosnovani prigovori vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome žaliteljica upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čanka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

12. U odnosu na odluku o kazni pobijana presuda je ispitana povodom žalbe državnog odvjetnika i na temelju članka 478. ZKP/08.

12.1. Državni odvjetnik prigovara da su kazne izrečene optuženicima SE i ME preblage, da se nije u dovoljnoj mjeri cijenilo da su oboje optuženika već pravomoćno osuđeni zbog istovjetnog kaznenog djela, a olakotne okolnosti su precijenjene i nisu takvog značaja da bi opravdale primjenu odredbi o ublažavanju kazne. Također se ističe da je iste olakotne okolnosti prvostupanjski sud vrednovao i kod primjene odredbi o ublažavanju, a tako i kod izricanja uvjetne osude, kao što smatra da se pogrešno olakotnim cijene loše materijalne prilike jer ukupno je obitelj ME s osnova socijalne pomoći mjesečno raspolagala s iznosom od 1.650,00 eura.

13. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne pri čemu se ukazuje da sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti se u svojoj ukupnosti cijene kod odabira ne samo mjere kazne već i vrste kazne. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

13.1. Imajući u vidu navedeno, pravilno je otegotnom okolnošću kod oboje optuženika cijenjena ranija osuđivanost za istovjetno kazneno djelo, a olakotnim je cijenjena spremnost oboje optuženika na suradnju sa djelatnicama Centra za socijalnu skrb Đurđevac i da su sukladno mogućnostima poboljšali uvjete stanovanja, dakle pokazali su volju i spremnost korigirati svoje ponašanje. Također, optuženicima je kao olakotna okolnost cijenjena i teška materijalna situacija, pri čemu se ukazuje državnom odvjetniku da iznos od 1.650,00 eura za devetero djece i dvije odrasle osobe zasigurno nije dostatan. Nadalje, optuženom SE je olakotnim cijenjeno i da je povremeno radio za nadnicu i odlazio na konzultacije u školu, a optuženici ME da je majka devetoro djece, da najmlađe dijete ima problema s očima. Sve olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a osobito da su oboje optuženika surađivali sa socijalnom službom i nastojali poboljšati i stambene i higijenske uvjete, su one posebne okolnosti koje opravdavaju ne samo primjenu odredbi o ublažavanju kazne, već i za izricanje uvjetne osude. Stoga su po vrsti i mjeri pojedinačne, a tako i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine s opravdano duljim rokom provjeravanja od tri godine, primjerene u odnosu na oboje optuženika za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 7. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević