REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-557/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-454/2023-109 od 28. siječnja 2025., 7. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-454/2023-109 od 28. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-454/2023-109 od 28. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja i potvrđeno rješenje o pristojbi tog suda poslovni broj P-454/2023-105 od 17. siječnja 2025. kojim je pozvan tužitelj na plaćanje pristojbe za odgovor na prijedlog za dopuštanje revizije u iznosu od 34,46 eur kao i pristojbu na rješenje od 17. siječnja 2025. u iznosu od 13,27 eur, obračunatu na temelju članka 28. stavka 9. Zakona o sudskim pristojbama (sveukupno 47,73 eur).

2. Iz obrazloženja sva pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio zato što je ocijenio da se tužitelj neosnovano poziva na odredbu članka 11. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), budući da je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete, a ne postupak proizašao iz obavljanja javnih djelatnosti pa je tužitelj pravilno pozvan na plaćanje sudske pristojbe. Rješenje se temelji na odredbi članka 29. stavka 2. ZSP-a.

3. Tužitelj pobija prvostupanjska rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete nastala isplatom mirovine sukladno odredbama članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju te da se radi o javnoj ovlasti tužitelja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti te tužitelja osloboditi plaćanja sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 47,73 eur.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbi članka 365. i članka 381. Zakona o parničnom postupku, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U predmetnoj pravnoj stvari predmet tužbenog zahtjeva bila je naknada štete s osnove isplaćenih iznosa na ime mirovine, primjenom odredaba članka 160. stavka 1. i stavka 2. točke 1., članka 161. stavka 1. u svezi članka 163. stavka 1. – članka 163. Zakona o mirovinskom osiguranju. Pokretanje parnice na temelju navedenog ne znači obavljanje tužiteljeve javne ovlasti u smislu odredbi članka 145. Zakona o mirovinskom osiguranju kojima je propisano da tužitelj ima ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. U predmetnoj parnici ne radi se o rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja odnosno tužitelj ne nastupa u obavljanju javnih ovlasti pa stoga tužitelj u ovoj parnici nije oslobođen plaćanja sudske pristojbe.

8. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a.

9. Tužitelj u žalbi ne osporava visinu određene sudske pristojbe.

10. Sukladno odredbi članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 7. veljače 2025.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović