Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-6/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Jukića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-112/2022-20 od 19. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda i izriče da se na temelju čl. 54. KZ/11 opt. ĐR u izrečenu uvjetnu osudu uračunava vrijeme uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. listopada 2021. do 14. travnja 2022.

II/ U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, dok se žalba opt. MR u cijelosti odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-112/2022-20 od 19. rujna 2024., opt. ER proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano u čl. 158. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 158. st. 6. KZ/11 pa je za navedeno kazneno djelo na temelju čl. 158. st. 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je uz daljnju primjenu čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko opt. ER u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. ER djelomično je obvezan na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznosa od 50,00 eura na ime sudskog paušala u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je ostalih troškova oslobođen.

2. Žalbu protiv pobijane presude podnio je državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 6. ZKP/08) i zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u pogledu odluke o kazni i okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora, uz uračunavanje istražnog zatvora.

2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je opt. ER putem branitelja po službenoj dužnosti Maria Vrapca, odvjetnika iz Osijeka zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. t. 11. Zakona o kaznenom postupku) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1. , 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku), s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. ER putem branitelja Maria Vrapca s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika ocijeni bespredmetnom, a istodobno povodom žalbe obrane da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba opt. MR nije osnovana.

U odnosu na žalbu opt. MR

6. Opt. ER žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a navedenu povredu dalje u žalbi obrazlaže time da je sud prihvatio nalaz i mišljenje provedenog kombiniranog vještačenja po psihologu i psihijatru iz kojih proizlazi kako ošt. dijete KR nije sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom, a onda ocjenjuje iskaz ošt. djeteta KR kod psihologa Centra kao vjerodostojan, o čemu ne daje utemeljene i jasne razloge.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u toč. 33. obrazloženja pobijane presude dao jasne i dostatne razloge zbog čega je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihologa Marine Perković Kovačević i vještaka psihijatra Marine Dodig Čurković, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

7. Pobijajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda sugerirajući preocjenu izvedenih dokaza, upirući da je sud pogriješio kada je poklonio vjeru iskazu ošt. djeteta KR jer je iz kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja utvrđeno da ista nije sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom, da je u svom prvom iskazu kod psihologa Centra za socijalnu skrb Beli Manastir ošt. dijete KR, u odnosu na ostale iskaze koje je kasnije davala, dosljedno iskazivala samo u odnosu na aktere događaja i mjesta događaja, dok je u ostalim opisima bilo nedosljednosti u vidu učestalosti kritičnih događaja, njihovog trajanja, načina dodirivanja, opisa vlastitih emocionalnih reakcija te reakcija optuženika, a da je povrh toga na njen iskaz imao utjecaj otac ĆR. Nadalje, ukazuje da su životne okolnosti koje su je zadesile u vrijeme odrastanja utjecale na njenu sklonost izmišljanju i laganju, s ciljem da na sebe skrene pozornost i bude primijećena, a da nesposobnost valjanog i istinitog iskazivanja postoji od ranije, a ne kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da je takva nesposobnost nastupila nakon prvog davanja iskaza kod psihologa Centra.

7.1. Razmatrajući takve žalbene navode, optuženik istima nije doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, logične i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski je sud, nakon što je izveo sve pobrojane dokaze, pravilno ih ocijenio i vrednovao, dajući pritom ocjenu i proturječnih dokaza, a onda pravilno zaključio da je opt. ER počinio kazneno djelo iz čl. 158. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11, za koje ga je i proglasio krivim.

7.2. Iako žalbom osporava vjerodostojnosti iskaza ošt. djeteta KR jer nitko od ispitanih svjedoka nema neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima, za ukazati je da je prvostupanjski sud s pravom prihvatio njen iskaz s obzirom je ista pet mjeseci prije provedenog vještačenja prvi puta psihologu Centra za socijalnu skrb Beli Manastir, ČR povjerila kako se prema njoj ponašao optuženik, navodeći da ju je dirao po grudima i nogama od njene četvrte godine kada bi ostali sami, da ju je dirao po grudima preko i ispod odjeće te među nogama prema spolovilu, da joj je znao dignuti majicu i ljubiti je po tijelu govoreći joj da je lijepa i slatka, da ju je nekada udario i po stražnjici i govorio da o svemu tome nikome ne priča, a da je o tome prvi puta rekla prijateljici GR koja je to prenijela drugim učenicima, a istoga je dana to ispričala svojoj majci koja je to ispričala Loreninom očuhu HR te baki M koja je burno reagirala i počela vikati i čupati ju za kosu. Osim toga, takvi navodi evidentirani su u službenoj zabilješci iste psihologinje, kao i iskazima ispitanih svjedoka – mlt. GR koja je potvrdila da joj je KR pri povratku iz škole rekla da se djed ER (otac njenog očuha) prema njoj neprimjereno ponaša i dira ju po tijelu te da je o tome ispričala optuženikovom unuku VR, koji je pak kao svjedok to potvrdio, dodavši da je o tome rekao svojoj majci, koja je onda o svemu izvijestila Loreninu majku, LR i Loreninog očuha, HR, čiji su iskazi glede daljnjih događaja i prepričavanja u cijelosti suglasni. Međutim, iako je ošt. dijete KR u više navrata iskazivala o događaju tijekom kojeg je odstupala u određenim dijelovima, zbog čega je i provedeno kombinirano psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje, za ukazati je, a suprotno žalbenim navodima optuženika, da su vještaci, istina, zaključili da KR zbog smetnji pamćenja (smetnje dugoročnog pamćenja pojačane sugestibilnosti, poremećaja vremenskog tijeka sjećanja) i emocionalne nezrelosti, nije sposobna dati istinski iskaz o proživljenim događajima, ali da u trenutku kada se saznalo za kritične događaje nije postojao sugestibilni utjecaj nikoga za optuživanje optuženika i to posebice za neistinito optuživanje, dok je u trenutku pokretanja policijskog i kaznenog postupka postojao sugestivni utjecaj drugih, ali da je on bio usmjeren na osnaživanje KR i podršku da u zaštićenoj situaciji izjavi o onome što je stvarno doživjela, a ne u smjeru davanja lažnog iskaza. Ujedno, vještaci su iskazali da s obzirom je dijete višekratno ispitano kod raznih institucija, da se često javlja problem kod tih iskaza glede osoba koje su provodile ispitivanje, a kako je dijete ispitivano u pet ili šest navrata, kod svog ispitivanja dali su zaključak koliko je sposobna reproducirati produljeni događaj, no da je uvijek preporuka da je onaj prvi iskaz koje je dalo dijete najvjerodostojniji, a koji se, u konkretnom slučaju, odnosi na ono što je povjerila psihologu Centra za socijalnu skrb i što je evidentirano u službenoj zabilješci istog psihologa ČR. Pri tome, treba imati u vidu i da je prema nalazu i mišljenju vještaka, s obzirom na svoju osobnost te primarne dobne i emocionalne nezrelosti, potrebno uvažiti određene čimbenike tijekom njenog ranog rasta uključujući traumatsko iskustvo zbog razvoda roditelja, majčine druge bračne zajednice, njenog suživota u novoj obitelji, novoj školi gdje su postojale poteškoće glede njene socijalizacije i druženja s vršnjacima, a što je sve moglo utjecati na određena odstupanja kada je opisivala događaje. Slijedom toga, prvostupanjski je sud s pravom prihvatio iskaz ošt. djeteta KR, a nije prihvatio iskaz opt. MR u kojem je poricao počinjenje kaznenog djela.

7.3. S obzirom na prethodno navedeno, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne i druge važne činjenice u pogledu kojih je naveo jasne, argumentirane i provjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pod točkama 9. do 33. obrazloženja pobijane presude, a ovaj sud razmatrajući žalbene navode nije našao da je u smislu odredbe čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08 ozbiljno dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja takvih činjenica. Pri tome je za ukazati da iako se optuženik žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi koje to odlučne činjenice tijekom postupka sud nije utvrdio, a niti koji je dokaz trebao biti izveden, a da ga sud nije izveo.

8. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 6. u svezi st. 2. KZ/11 s obzirom radnje koje je poduzeo (diranje djeteta rukama preko majice, po nogama, kretanje rukom prema spolovilu djeteta, ljubljenje po vratu i usnama te udaranje po stražnjici) svakako predstavljaju bludne radnje izvršene s ciljem zadovoljenja njegove pohote jer takvo spolno ponašanje, koje je iskazao u odnosu na ošt. dijete KR, prema usvojenim društvenim zasadama predstavlja zadiranje u tuđu seksualnost s kojom se istovremeno povrjeđuje stid i moral, a sve s nakanom pobuđivanja ili zadovoljenja vlastite pohote, i to upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona

9. S pravom u žalbi državni odvjetnik upire da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika kada mu u kaznenopravnu sankciju koju mu je izrekao, tj. uvjetnu osudu nije uračunao vrijeme uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je optuženik uhićen 27. listopada 2021. u 16,15 sati, nakon čega mu je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Đ517/2021 od 28. listopada 2021. određen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, koji je više puta produljivan, a ukinut nakon donošenja nepravomoćne presude broj Kzd-150/2021 od 14. travnja 2022. S obzirom da prvostupanjski sud optuženiku nakon što mu je izrekao kaznenopravnu sankciju, nije navedeno vrijeme uračunao u istu, to je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tom dijelu valjalo postupiti sukladno odredbi čl. 54. KZ/11.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o uvjetnoj osudi

10. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio postojanje olakotnih okolnosti na strani optuženika, a da nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu počinjenog kaznenog djela, trajanje i intenzitet inkriminacije, kriminalnu količinu i njegovu upornost koja se očituje u duljini inkriminacije od ljeta 2016. do 20. listopada 2021. kada je dijete KR imala između šest i jedanaest godina, posljedice koje je ostavio na djetetu, da je kao otac djetetova očuha, boraveći u istom kućanstvu s ošt. djetetom KR iskoristio njenu emocionalnu i psihičku nezrelost, da nije dostatno cijenio ni stupanj krivnje optuženika te motiv počinjena kaznenog djela koji leži isključivo u zadovoljavanju njegove spolne pohote, a niti je cijenio da se zbog svog protupravnog ponašanja nije pokajao. Zbog navedenog smatra da bi se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora ostvarila svrha kažnjavanja.

10.1. Optuženik se ne žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, no sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08, sud je konsekutivno ispitao i odluku o uvjetnoj osudi s obzirom je optuženik uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a koja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi.

10.2. U odnosu na istaknute žalbene navode državnog odvjetnika i optuženika, koji, presumirano se smatra, da mu je izrečena kaznenopravna sankcija prestroga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije osnovana žalba državnog odvjetnika, kao ni žalba optuženika, jer je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kazne te o tome dao jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđene olakotne okolnosti (dosadašnju neosuđivanost, nekažnjavanost), a također pravilno prvostupanjski sud nije našao otegotnih okolnosti na strani optuženika koje bi utjecale na to da kaznenopravna sankcija bude stroža. Pri tome je za ukazati da navodi državnog odvjetnika da se optuženik nije pokajao zbog kaznenog djela, nisu osnovani, jer navedena okolnost nije i ne može predstavljati otegotnu okolnost.

10.3. Polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 158. st. 6. KZ/11 (zapriječena je kazna zatvora od jedne do deset godina), pravilno je prvostupanjski sud opt. ER osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom smatrajući da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s rokom kušnje od četiri godine. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a cijeneći i protek od inkriminiranog kaznenog djela u kojem se vremenu optuženik nije pojavljivao kao počinitelj novih kaznenih djela te da je starije životne dobi (76 godina), izrečenom uvjetnom osudom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, ostvariti će se svrha kažnjavanja u vidu ostvarenja ciljeva specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom izloženog, a kako je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona valjalo je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o uračunavanju istražnog zatvora (toč. I/ izreke), a kako ispitujući ožalbenu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, u ostalom dijelu žalbu državnog odvjetnika i u cijelosti žalbu opt. MR odbiti kao neosnovane, te u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 7. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić