REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-52/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću, sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-147/2022 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, pod točkom I. izreke su na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. u svezi sa stavkom 2. točkama 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) produljene mjere opreza optuženiku ČK, i to zabrana približavanja žrtvi ĐK na razdaljinu manju od 100 metara i zabrana uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa žrtvom ĐK, s kojom ne smije uspostaviti niti održavati izravne ili neizravne veze osobno, putem telekomunikacijskih sredstava, računalnih mreža niti na bilo koji drugi način. Pod točkom II. izreke je određeno da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najkasnije do izvršnosti presude, a svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja će sud po službenoj dužnosti ispitati postoji li potreba za mjerom opreza te će je rješenjem ukinuti ili produljiti. Izvršavanje mjera je povjereno Policijskoj postaji Velika Gorica. Pod točkom III. izreke je optuženik upozoren da u slučaju kršenja mjera opreza će se iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Pravodobnu žalbu je uložio optuženik po braniteljici Aleksandri Horvat, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grahovac, Horvat, Žaper iz Zagreba, bez isticanja zakonske osnove iz koje se podnosi žalba, s prijedlogom ukinuti mjere opreza, podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u velikoj Gorici.
4. Žalba optuženika nije osnovna.
5. Žalitelj sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, pozivajući se na odluke Europskog suda za ljudska prava, jer da je došlo do kršenja presumpcije nedužnosti što je zagarantirano člankom 28. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 1/06., 2/10. i 13/17 - dalje: Konvencija), navodeći da se ta presumpcija prekršila jer se prvostupanjski sud poziva na način i okolnosti počinjenja kaznenog djela i već zaključuje da je optuženik kazneno odgovoran iako nisu provedeni svi dokazi.
5.1. Protivno prigovorima žalitelja, pozivajući se na okolnosti i način počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv da ga je počinio, a to proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali i potvrđivanjem optužnice, prvostupanjski sud se nije upustio u utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika, već je time ukazao na okolnosti iz kojih proizlazi realna i razumno predvidiva iteracijska opasnost, pri čemu je u točki 5. obrazloženja pobijanog rješenja navedeno da postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela, a ne i da je optuženik počinio kazneno djelo.
6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdilo da bi bila počinjena istaknuta bitna povreda niti bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon i odluka je donesena po ovlaštenom tijelu.
7. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj osporava svrhovitost daljnje primjene mjere opreza, navodeći da više nema potrebe za primjenu istih jer optuženik u dobi od 51 godinu nije osuđivan, u međuvremenu je zasnovao novu izvanbračnu zajednicu i ne postoje okolnosti koje bi upućivale na iteracijsku opasnost, već sud svoju odluku temelji isključivo na iskazu žrtve koja navodi da se i dalje boji optuženika.
7.1. U odnosu na gore navedene prigovore ukazuje se žalitelju da se procjena postojanja iteracijske opasnosti ne temelji samo na tome je li ili nije optuženik osuđivan jer je to samo jedna od okolnosti koja se cijeni kod procjene te opasnosti, a uz to se cijeni i primjerice težina počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi, ličnost optuženika, a to što je zasnovao novu izvanbračnu zajednicu nije odlučna činjenica. Cijeneći navedeno i imajući u vidu da se optuženik javlja kao osnovano sumnjiv da je oštećenoj neposredno, a tako i putem SMS upućivao u više navrata prijetnje što ukazuje na upornost u protupravnom postupanju i da se očito ne miri s prekidom veze, tada su to u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive iteracijske opasnosti. No, cijeneći da se optuženik uredno pridržavao mjera opreza i da je upozoren na posljedice kršenja istih, tada pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se ista svrha koja se želi postići mjerom istražnog zatvora u svrhu prevencije iteracijske opasnosti i nadalje može ostvariti produljenim mu mjerama opreza. Samo se ukazuje žalitelju da činjenica da se optuženik pridržava mjera opreza znači da je svjestan posljedica kršenja istih pa je očito da su mjere opreza polučile svoju svrhu. Jednako tako, imajući u vidu da optuženik živi u [adresa] a žrtva u Kravarskom ni na koji način ne utječe na njegovu slobodu kretanja niti mjere opreza koje su na snazi ne narušavaju kvalitetu optuženikovog života.
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 7. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
