Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-29/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. LF, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-226/2021-6 od 29. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda kojom je opt. LF proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano i kažnjivo po čl. 215. st. 1. KZ/11 u odluci o zamjeni radom za opće dobro i izriče da se opt. LF na temelju čl. 215. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

II/ Žalba opt. LF odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-226/2021-6 od 29. kolovoza 2024., opt. LF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano i kažnjivo po čl. 215. st. 1. KZ/11 pa je opt. LF na temelju čl. 215. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je na temelju odredbe čl. 55. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci zamijenjena radom za opće dobro s tim da se na temelju odredbe čl. 55. st. 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro.

1.1. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 opt. LF je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. studenog 2018. od 10:15 sati do 21. prosinca 2018.

1.2. Na temelju odredbe čl. 55. st. 6. KZ/11 ako se opt. LF u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

1.3. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08), opt. LF je obvezan na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženik obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 550,00 eura. Optuženik je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-22621 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.226/21). Zaključno, optuženik je obvezan, u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o zamjeni radom za opće dobro na slobodi iz čl. 467. st. 4. ZKP, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da opt. LF izrekne kaznu zatvora.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i opt. LF, putem branitelja Dragana Pištala, odvjetnika iz Odvjetničkog ureda Pištalo iz Dubrovnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP-a), s prijedlogom da se presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno, da se opt. LF izrekne uvjetna osuda.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. LF nije osnovana.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno (u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, odnosno koji važan dokaz nije izveo) utvrđenog činjeničnog stanja opt. LF ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11 jer da je pogrešno ocijenio iskaze "velike grupe svjedoka" koji svojim iskazima, iako su predloženi po ovlaštenom tužitelju, nisu upirali u njegovu kaznenu odgovornost a da pripisivanje nevjerodostojnosti iskazima te velike grupe svjedoka, uz obrazloženje da snimka nadzorne kamere pokazuje drugačije, nije ispravna analiza činjeničnog stanja, pri čemu je osim namjere optuženika, odlučna činjenica i mjesto pada betonskog bloka u odnosu na grupu nogometaša – svjedoka. Posebice upire da način snimanja "an face" daje samo prikaz načina postupanja optuženika, ali ne i prikaz udaljenosti mjesta pada betonskog bloka u odnosu na igrače, a koja okolnost se jedino može utvrditi iskazima svjedoka koji su tu bili i koji su ispitani u postupku, a čiji iskazi u potpunosti ekskulpiraju optuženika. Na kraju ukazuje da je postupao u okviru krajnje nužde jer je time otklonjena opasnost od nemira na terenu i sukoba koji je bio u začetku.

6.1. Takvim žalbenim navodima kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, a time i zaključka prvostupanjskog suda kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11, optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, iscrpne i provjerljive razloge, a koje kao takve, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, iako optuženik sugerira drugačiju ocjenu izvedenih dokaza – iskaza "grupe svjedoka", na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane (pri čemu ne navodi poimence o kojima bi se svjedocima radilo), u pravu je prvostupanjski sud kada iskazima ispitanih svjedoka, pa i onih predloženih od strane državnog odvjetnika, nije poklonio vjeru, već ih ocijenio nevjerodostojnim odnosno neistinitim. Naime, ispitani svjedoci ZF, DF, AF, RF (svjedoci optužbe) te OF, ĆF i ŽF (svjedoci obrane) iskazujući o događaju na raspravi, iskazuju gotovo identično, odnosno da je optuženik ispustio blok koji je od njih pao na udaljenosti 1,5-2 do 3 metra, da se nitko od njih nije izmicao kako bi izbjegao taj blok koji je padao, da se nakon pada bloka gužva između igrača smirila, da je optuženik taj blok ispustio kako bi igrače smirio i odvratio od moguće tuče. Međutim, kada su svjedoci ZF i DF prvi puta iskazivali pred policijskim istražiteljem, iskazivali su drugačije, pa je tako svjedok ZF iskazao da ga je nakon što je ušao u svlačionicu jer je bio isključen s utakmice, optuženik vrijeđao i pljuvao, da bi po završetku utakmice uzeo betonski blok, bacio ga na tlo, a da je isti blok proletio od njega i još četiri-pet osoba na udaljenosti od 20-ak cm; svjedok DF iskazao je u bitnom isto, tj. da ih je optuženik ispred svlačionice psovao, da je bacio betonski blok prema njemu i suigračima no da su se uspjeli izmaknuti tako da nitko nije bio ozlijeđen, a da je betonski blok pao na prostoru između svlačionice i granične linije terena; svjedok RF ispitan kod policijskog istražitelja u PP Dubrovnik iskazao je da je na utakmici sudjelovao u svojstvu delegata, da je na kraju utakmice krenuo prema svlačionici s drugim sucima, da su ispred njih išli igrači obje momčadi, da su prvu trojicu nogometaša NK Orebić u blizini svlačionice navijači domaće momčadi počeli psovati i vrijeđati kada je jedan nepoznati muškarac odjeven u crvenu jaknu uzeo sivi blok te ga bacio prema igračima koji su ulazili u svlačionicu, no da nikoga nije pogodio, dok je na raspravi 11. veljače 2020., izmijenio iskaz u dijelu da je osoba koja je držala blok u ruci ispustila betonski blok a ne da ga je bacila; dok je svjedok AF iskazujući u dva navrata (pred policijskim istražiteljem i na raspravi) o događaju iskazao da je sa zgrade svlačionice između njih (igrača NK Orebić) i ostalih navijača spustio betonski blok, pri čemu je mišljenja da nije imao namjeru nikoga ozlijediti već izmiriti njih i navijače. Uz prethodno navedeno, za napomenuti je da je svjedoku ZF na raspravi reproducirana snimka nadzorne kamere s predmetnim događajem, nakon čega je iskazao da više ne ustraje u tome da je blok koji je optuženik bacio pao na udaljenosti od 1,5-2 metra od igrača.

6.2. Savjesnom i pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, pa i onih proturječnih, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iskazi prethodno navedenih svjedoka, kao i svjedoka obrane TF, ĆF, NF (kojim iskazima na raspravi potkrjepljuju obranu optuženika), nisu istiniti jer su u suprotnosti s videosnimkom predmetnog događaja čiji je sadržaj nesumnjivo vjerodostojan i objektivan i iz kojeg je utvrđeno, s obzirom je snimka kristalno jasna, dobro vidljiva, svjetla i oštra i na kojoj je predmetni događaj u fokusu, da se događaj zbio na drugačiji način. Naime, na predmetnoj snimci je vidljivo da se po završetku utakmice igrači obje momčadi pozdravljaju, međusobno čestitaju te kreću prema svlačionici, na čijem krovu se nalazi optuženik u crvenoj jakni, viče na njih, nakon čega jedan od igrača NK Orebić udara igrača NK Konavljanin, da se potom stvara gužva te da, nakon nekoliko sekundi obojica igrača ulaze u svlačionice, nakon čega optuženik baca betonski blok na teren među igrače ispred svlačionice koji se izmiču, da bi potom ispred svlačionice nastala gužva u kojoj nogometaši NK Orebića trče prema optuženiku kako bi se fizički obračunali radi bacanja betonskog bloka, u čemu ih nogometaši NK Konavljanina sprječavaju. S obzirom na takav sadržaj snimke, obrana optuženika da je predmetni blok "ispustio" među igrače kako bi smirio nered i moguću tuču i da se sukob smirio nakon što je blok pao na teren, tj. da je postupao u krajnjoj nuždi, ukazuje se neistinitom jer iz snimke proizlazi da se sukob između jednog igrača NK Orebić i jednog igrača NK Konavljanin smirio, no da je upravo optuženik inicirao daljnji sukob uzimajući i bacajući betonski blok među igrače NK Orebića koji su se morali izmaknuti da ih taj blok ne bi pogodio. Pri tome je na snimci nadzorne kamere vidljivo i daljnje postupanje optuženika koji je potom uzeo dasku koju je podigao iznad glave i trčao prema igračima, pa s pravom i navedenu okolnost prvostupanjski sud cijeni na način da takvo ponašanje optuženika koji je ujedno na utakmici bio voditelj osiguranja i kao takav bio se dužan brinuti o redu na utakmici, ne ukazuje da je želio smiriti sukob, već upravo obrnuto, ponovo ga isprovocirati.

7. Slijedom prethodno navedenog, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, a napose cijeneći sadržaj snimke nadzorne kamere na kojoj je dobro vidljiv inkriminirani događaj, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada je opt. LF proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i opt. LF zbog odluke o zamjeni radom za opće dobro

8. U žalbi državni odvjetnik navodi da je izrečena kaznenopravna sankcija preblaga te da se njome neće ostvariti svrha kažnjavanja, pri čemu sud nije kao otegotno cijenio okolnost da je optuženik na predmetnoj nogometnoj utakmici bio voditelj osiguranja čiji je primarni i jedini zadatak održavanje reda i mira, a da se ponašao sasvim suprotno, da je nakon što je bacio betonski blok težak više od 20 kg s visine od 4 metra među igrače, uzeo dasku te s njom krenuo stepenicama koje vode na teren kako bi nastavio "smirivati sukob", koji je spriječen s obzirom su na terenu bili angažirani zaštitari te da su bila zaključana vrata koja su onemogućila igrače NK Orebića da dođu do optuženika, kao i da on dođe do njih. Posebno upire da se u posljednje vrijeme na razini države ulažu veliki napori kako bi se spriječili sukobi na sportskim natjecanjima, zbog čega se ponašanje optuženika, kao voditelja osiguranja treba cijeniti kao izuzetno otegotna okolnost, zbog čega drži da bi jedina prava društvena osuda bila izricanje bezuvjetne kazne zatvora.

8.1. Suprotno tome, opt. LF ukazuje da je izrečena kaznenopravna sankcija prestroga, da sud nije dovoljno cijenio protek vremena od događaja (šest godina), da je optuženik neosuđivan te da bi se s obzirom na njegove osobne, profesionalne i obiteljske prilike svrha kažnjavanja ostvarila izricanjem uvjetne osude.

8.2. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika i optuženika, po ocjeni ovoga suda u pravu je državni odvjetnik kada smatra da je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci koja je na temelju čl. 55. st. 1. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro, preblaga. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu dosadašnje neosuđivanosti, činjenice da je dragovoljac Domovinskog rata, protek vremena od počinjenja kaznenog djela te obiteljske i njegove imovinske prilike (da je oženjen, otac dvoje djece, zaposlen), koje okolnosti podcijenio kako to smatra optuženik. Iako prvostupanjski sud otegotnih okolnosti nije utvrdio, s pravom ukazuje državni odvjetnik da je kao takve trebao cijeniti činjenicu da je optuženik bio na predmetnoj nogometnoj utakmici voditelj osiguranja i da mu je kao takvom bio zadatak održavanje reda i mira na terenu i oko terena, a da se ponašao sasvim suprotno svojoj dužnosti kada je bacio betonski blok težine od 22 kg među najmanje sedam igrača, a potom i s daskom trčao prema igračima, koje radnje ukazuju da je suprotno svome zadatku želio isprovocirati i daljnji sukob. Kada se uz navedeno ima u vidu enormni porast i često znatne posljedice sukoba vezanih uz sportska natjecanja, posebice kada je nogomet u pitanju, a da država ulaže znatne napore i sredstva kako bi se takvi sukobi izbjegli ili barem smanjili na najmanju moguću mjeru, pri čemu osoba zadužena za održavanje reda, u ovom slučaju optuženik, svojim ponašanjem osim što dovodi u opasnost živote i imovinu, provocira i eskalaciju sukoba između navijača i igrača, tada takvo ponašanje zacijelo predstavlja otegotnu okolnost. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti kaznenog djela, a u granicama zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci ukazuje se primjerenom i adekvatnom. Ujedno, po stajalištu ovog suda jedino bezuvjetnom kaznom u navedenom trajanju ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u smislu specijalne prevencije tj. utjecaja na optuženika da ubuduće svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima, kao generalne prevencije, tj. utjecaja i na druge da se suzdržavaju od činjenja kaznenih djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te pravednosti kažnjavanja.

8.3. S obzirom na prethodno navedeno, žalbeni navodi optuženika kojima ukazuje da je kaznenopravna sankcija koju mu je izrekao prvostupanjski sud, prestroga, nisu osnovani i o njima se bespredmetno očitovati s obzirom je ovaj drugostupanjski sud prihvatio žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o zamjeni radom za opće dobro.

9. Kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovo vijeće nije utvrdilo da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i da na štetu optuženika nije povrijedio kazneni zakon, to je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o zamjeni radom za opće dobro i na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08, odlučiti kao u toč. I/ izreke ove odluke, a žalbu optuženika odbiti kao u neosnovanu i u ostalom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. II/ izreke).

Osijek, 7. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić