Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4531/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. ČČ, sina RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođenog **.**.1933., a umrlog **.**.2021., državljana Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi zakonskog nasljednika RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, Bosutska 31, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O- 3406/2021-11 od 11. srpnja 2024., 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba nasljednika RČ, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-3406/2021-11 od 11. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev nasljednika RČ za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je slijedeće rješenje:
"I. Prekida se ostavinski postupak iza pok. ČČ, sina RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođenog **.**.1933., a umrlog **.**.2021., državljana Republike Hrvatske.
II. Upućuje se RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa] da u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak protiv VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i MČ, OIB. 54550951507 iz [adresa], radi utvrđenja
- jesu li oporuke ostavitelja naziva Č, bez navođenja datuma i mjesta sačinjenja, a proglašene na ročištu kod javne bilježnice Sande Pandža iz Zagreba dana 1. lipnja 2021., te pohranjena pod brojem pod brojem Pi-306/23, istinite i pravovaljane budući da je sporno
- jesu li to oporuke ostavitelja
- jesu li to vlastoručne oporuke i tko ih je pisao te
- koja je imovina njima obuhvaćena
III. Stranka koja je upućena na pokretanje parnice dužna je o pokretanju parničnog postupka obavijestiti sud dostavom primjerka tužbe u roku od 15 dana od pokretanja parničnog postupka.
IV. Prekid ostavinskog postupka trajat će do okončanja parničnog postupka na pokretanje kojeg je stranka upućena ovim rješenjem.
V. Ukoliko stranka koja je upućena na pokretanje parnice u danom roku ne pokrene parnični postupak, ostavinski postupak će se nastaviti i dovršiti na temelju podataka u spisu, bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg je upućena na pokretanje parničnog postupka.“.
2. Protiv navedenog rješenja žali se zakonski nasljednik RČ zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023, dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN). Predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima, odnosno rješenje ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 156,25 eura te troška sudske pristojbe za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.
3. U odgovoru na žalbu oporučni nasljednici, MČ i VČ, osporili su žalbene navode zakonskog nasljednika, predlažući žalbu odbiti.
4. Žalba zakonskog nasljednika nije osnovana.
5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 175. st. 2. ZN-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žalitelj u žalbi sadržajno upire, budući da je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u pobijanom rješenju iznio razloge zbog kojih smatra da je pravo žalitelja manje vjerojatno od prava oporučnih nasljednika.
6. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u ostavinskom postupku iza pok. ČČ utvrđeno da je ostavitelj za života bio u prvom u braku s GČ, koji brak je prestao razvodom, a u kojem braku je rođeno jedno dijete i to NČ, koji je umro prije ostavitelja (2011.), s time da je NČ imao jedno dijete, sina RČ. Drugi puta, ostavitelj je bio u braku sa TČ, koji brak je prestao smrću TČ i u tom braku nije bilo zajedničke djece.
7. Iz predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i to da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 1. lipnja 2021. proglasio dvije oporuke na kojima nije naveden datum i mjesto sačinjena, koje oporuke je pohranio pod brojem Pi-306/23, a kojim oporukama je ostavitelj svojim nasljednicima odredio svoju nećakinju MČ i nećaka VČ.
8. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja isto tako proizlazi da su oporučni nasljednici, MČ i VČ, priznali obje oporuke ostavitelja proglašene na ročištu 1. lipnja 2021., kao istinite i pravovaljane te su se prihvatili nasljedstva na temelju tih oporuka, dok zakonski nasljednik RČ, navedene proglašene oporuke nije priznao kao istinite i pravovaljane (osporavajući, između ostalog, da bi ih ostavitelj vlastoručno potpisao), s time da je dao nasljedničku izjavu kojom se prihvatio nasljedstva na temelju zakona.
9. Pobijanim rješenjem, pozivom na odredbu čl. 222. st. 1.i 2. ZN-a te čl. 225. st. 1. ZN-a, sud prvog stupnja upućuje žalitelja na pokretanje parnice, čije pravo cijeni manje vjerojatnim od prava oporučnih nasljednika, s obrazloženjem da su u postupku između zakonskog i oporučnih nasljednika sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, a da je RČ, stranka čije pravo smatra manje vjerojatnim, s obzirom na to da nije priložio nikakve dokaze za svoje navode.
10. Žalitelj smatra kako nema osnove za njegovo upućivanje u parnicu.
11. U smislu odredbe čl. 222. st. 1. ZN-a, sud će prekinuti postupak i uputiti stranke na parnicu, ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo te ako su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio.
12. Prema odredbi čl. 225. st. 1. ZN-a, sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
13. Žalitelj žalbenim navodima ne spori postojanje zakonskog osnova za prekid ostavinskog postupka i upućivanje stranaka na pokretanje parnice, već smatra kako nema osnove za njegovo upućivanje u parnicu, uz tvrdnju da se u konkretnom slučaju radi o osporavanju istinitosti i valjanosti predmetnih oporuka, čime se ukazuje spornim pravni temelj nasljeđivanja oporučnih nasljednika, za koje smatra da ih je trebalo uputiti na parnicu.
14. U odnosu na upućivanje žalitelja na pokretanje parnice radi utvrđenja jesu li oporuke ostavitelja istinite i pravovaljane (budući da je sporno: jesu li to oporuke ostavitelja, jesu li to vlastoručne oporuke i tko ih je pisao te koja je imovina njima obuhvaćena), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je pravo žalitelja, kao zakonskog nasljednika iza pokojnog ostavitelja, koji osporava oporučnim nasljednicima pravo na nasljeđivanje (osporavajući istinitost i pravovaljanost predmetnih pisanih oporuka), manje vjerojatno, pa je pravilnom primjenom čl. 225. ZN-a, na pokretanje parnice upućen žalitelj, a ne oporučni nasljednici ostavitelja. To stoga što obje oporuke ostavitelja egzistiraju, pa postoji presumpcija njihove istinitosti i pravovaljanosti, sve dok se ne utvrdi suprotno, slijedom čega u slučaju spora o istinitosti i pravovaljanosti predmetnih oporuka, teret dokaza da oporučnog nasljednika ne pripada pravo na nasljeđivanje, leži na onome koji se na to poziva, a to je u konkretnom slučaju žalitelj.
15. Dakle, suprotno žalbenim navodima, upravo je na žalitelju teret dokazivanja svojih tvrdnji da predmetne oporuke nisu istinite i pravno valjane. Naime, sud će uvijek uputiti u parnicu zakonskog nasljednika protiv oporučnih nasljednika radi dokazivanja tvrdnje da ostavitelj nije sastavio vlastoručnu oporuku, o čemu se izjasnila i ustaljena sudska praksa, cijeneći da manje vjerojatnim treba smatrati pravo koje se temelji na zakonu (u ovom slučaju pravo žalitelja), od prava koje se temelji na formalno valjanim ispravama (u ovom slučaju pisanim oporukama).
16. U skladu s navedenim, na temelju čl. 380. toč. 2 ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom I.
17. Žalitelju nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka, jer je njegova žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 6. veljače 2025.
Sutkinja:
Roberta Pandža
