Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-10/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici i to sudac toga suda Mirjana Jelavić kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB:84397956623) iz Zagreba, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnik ZP dipl.iur., protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. (OIB: 23759810849) iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Anić i Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.976,92 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.”

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.362,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 3.976,92 eur, zajedno sa pripadajućim kamatama. Zahtjev temelji na tvrdnjama da se dana 6. kolovoza 2006. godine oko 15,40 sati dogodila prometna nesreća na državnoj cesti D-8 kod raskrižja skretanje prema turističkom naselju "Crvena luka", krećući se iz pravca Šibenika u pravcu Zadra, u kojoj je teško ozlijeđena osiguranica tužitelja LP rođena **.**.1957., kao putnica u osobnom vozila zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve nadlaktične kosti; da je navedenu nesreću prouzročio osiguranik tuženika ZPŽ rođen **.**.1946. godine upravljajući osobnim automobilom marke Škoda Fabia reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je prema podacima MUP-a PU Zadarska, PP Biograd, u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika broj police [broj police]; da je u navedenoj prometnoj nezgodi osiguranik tuženika ZPŽ proglašen krivim i pravomoćno osuđen temeljem pravomoćne sudske odluke Općinskog suda u Biogradu na moru broj K-76/06 od 7. kolovoza 2006.; da je zbog teških ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi rješenjem HZMO – Područna služba u Bjelovaru, Klasa:140-02/08-01/OB 03007271128, Ur.br.: 341-02-05/3-08-15617, te broj spisa 35986 od 8.6.2009. osiguranici LP priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad s danom 14.2.2009., s pravom na isplatu počevši od pravomoćnosti navedenog rješenja; da je isplatama navedene invalidske mirovine tužitelj trpio štetu zbog čega je podnio odštetni zahtjev prema tuženiku i to za razdoblje od 1.10.2009. do 31.11.2012., koje razdoblje je tuženik podmirio; da tuženik nije u potpunosti podmirio štetu za nastavno razdoblje od 1.12.2012. do 31.7.2015. tako da je tužitelj podnio tužbu kod Trgovačkog suda u Pazinu koji se postupak vodio pod brojem P-54/2017, gdje je nakon tužbe tuženik isplatio do kraja utuženi iznos nakon čega je tužitelj povukao tužbu; da za naredno razdoblje od 1.8.2015. do 31.7.2018. tužitelj je podnio tužbu kod Trgovačkog suda u Pazinu 3.9.2018., nakon čega je tuženik 17.9.2018. platio cjelokupni iznos za navedeno razdoblje; da je za razdoblje od 1.8.2018. do 31.5.2022. tuženik sve platio nakon primitka odštetnog zahtjeva; da se radi o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju; da tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku (regresno) potražuje od tuženika kao osiguravatelja; da na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu, isplatama navedene mirovine tužitelj trpi daljnju štetu; da je tužitelj u razdoblju od 1.6.2022. do 31.5.2023. na ime invalidske mirovine isplatio korisnici LP iznos od 3.976,92 eur; da navedeni iznos predstavlja za tužitelja štetu za koju tuženik odgovara na temelju odredbi čl. 161 i 164 Zakona o mirovinskom osiguranju; da je tužitelj 21.6.2023. poslao tuženiku zahtjev za naknadu štete, koji zahtjev tuženik nije prihvatio kao osnovan, te je odbio platiti štetu za razdoblje od 1.6.2022. do 31.5.2023.

2. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Biogradu na moru broj K-76/06 od 7.8.2006., cjelokupni spis broj K-76/06, zapisnik o očevidu od 6.8.2006., tuženikov spis, odštetni predmet – nezgoda od 6.8.2006., rješenje HZMO, Područna služba u Bjelovaru od 8.6.2009., te uvid u spis tužitelja, tužbu od 9.2.2017., ispis iz e- predmeta broj P-54/2017 Trgovačkog suda u Pazinu i uvid u spis suda, tužbu od 3.9.2018. i podnesak tužitelja o povlačenju tužbe, obavijesti tuženika o isplati, mirovinski predmet tužitelja broj 35986, nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 24.2.2009. i mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja invalidnosti od 20.2.2009., obračun isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1.6.2022. do 31.5.2023., karticu glavne knjige, ispis iz banke podataka tužitelja doznačenih mirovinskih primanja, zahtjev za naknadu štete od 21.6.2023., obavijest tuženika o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 5.7.2023.

3. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da tuženik priznaje nastanak štetnog događaja te legitimaciju stranaka u ovom postupku; da tuženik ne osporava činjenicu da je osiguranica tužitelja LP stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila u na državnoj cesti D-8 dana 06.08.2006.g. u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je tužitelj istoj kao svom osiguranici zbog ozljede izvan rada priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad rješenjem Područne službe u Bjelovaru broj 35986 od 08.06.2009.g.; da tuženik osporava osnov i visinu utuženog potraživanja tužitelja kao neosnovanu i protivnu pozitivnim zakonskim propisima koji se primjenjuju na njegovo potraživanje s osnove naknade štete s osnove isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje od 01.06.2022.g. do 31.05.2023.g.; da se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik; da obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženk može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP); da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja; da tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja; da stoga i u ovoj pravnoj stvari treba odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to članka 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja; da zakon o obveznim osiguranjima u prometu u svom čl. 27. propisuje slijedeće: 1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, 2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, 3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu; da obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici i iznosa invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao istoj kada bi njezin razlog umirovljenja bila ozljeda na radu; da bi u protivnom tužitelj ostvario nepripadajuću imovinsku korist od samog odlaska svoje osiguranice u mirovinu jer je sama osiguranica tužitelja LP prije nastanka ovog štetnog događaja vršila uplate u mirovinski sustav i time prištedila značajna novčana sredstva iz kojih bi mu tužitelj isplaćivao mirovinu po ispunjenju zakonskih preduvjeta za odlazak u mirovinu; da bi tužitelj eventualno imao pravo od tuženika potraživati isplatu samo onog iznosa naknade štete i to pod uvjetom da bude utvrđeno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici LP u utuženom razdoblju i iznosa invalidske mirovine koju bi tužitelj isplatio istoj kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a što tuženik osporava; da je osiguranica tužitelja rođena **.**.1957.g. ista je već 09.04.2022.g. ispunila zakonske pretpostavke za odlazak u redovnu mirovinu; tijekom ovog postupka potrebno je i dodatno utvrditi da li uopće postoji razlika u visini između invalidske mirovine koju je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio svojoj osiguranici i redovne starosne mirovine koju bi joj bila isplaćivana u tom razdoblju na temelju njezinih ranijih uplata u mirovinski sustav.

4. Tuženik predlaže da sud izvede dokaze uvidom u cjelokupni mirovinski spis osiguranice tužitelja LP koji se vodi pred HZMO-u vezano za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, saslušanjem osiguranice tužitelja LP, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u presudu Općinskog suda u Biogradu na moru poslovni broj K-76/06 od 7. kolovoza 2006. (3-4), zapisnik o očevidu Policijske postaje Biograd od 6. kolovoza 2006. (5-10), rješenje HZMO, Područna služba u Bjelovaru, Klasa:141-02/08- 01/OB:03007271128 od 8.6.2009. (11-13), presliku tužbe od 9.2.2017. (14- 16), tužbe od 3.9.2018. (17-19), naloge za isplatu (20, 21, 23), izvješća o saldu duga (22, 24), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 20.2.2009. (25-26), zahtjev za naknadu štete (27), podatke tuženika o izvršenim isplatama (29), karticu glavne knjige (30), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (31-37), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 14.2.2009. (38-41), nalog za isplatu (42-45), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Sanje Radoš dipl. oec. (152-165).

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu 3.976,92 eur, koji iznos tužitelj zahtijeva od tuženika temeljem odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16. – dalje ZOMO/13) za štetu nastalu u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023.

7. Tužitelj smatra da je šteta nastala jer je tužitelj u tom razdoblju osiguraniku LP isplatio invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od ukupno 3.976,92 eur.

8. Predmet spora je, stoga, regresni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa koje je isplatio osiguraniku LP temeljem rješenja HZMO

– Područna služba u Bjelovaru od 8. lipnja 2009., koja šteta je za tužitelja nastala svakom isplatom invalidske mirovine, a u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023.

9. Između stranaka je tijekom postupka bilo sporno pravno pitanje primjene materijalnog prava, odnosno da li se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pri čemu je tužitelj tvrdio da se imaju primijeniti odredbe Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br.157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16., dalje u tekstu: ZOMO/13), dok tuženik nalazi da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., dalje ZOOP).

10. Iz odredbe članka 161. ZOMO/13 slijedi da (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

11. Iz odredbe članka 164. istog Zakona slijedi pak da (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

12. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., dalje ZOOP) stupio je na snagu 1. siječnja 2006.

13. Prema odredbi članka 27. stavka 1. tog Zakona društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

14. Odredbom stavka 2. je propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

15. Prema odredbi stavka 3. istoga članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Prema ocjeni ovoga suda, tužitelju bi pripadalo pravo na naknadu štete prema propisu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a tužitelju je nastala šteta svakom sukcesivno izvršenom mjesečnom isplatom mirovine, jer svakom isplatom mirovine tužitelju nastaje nova šteta (tako i u odluci VSRH br. Rev x 1262/11-2 od 22. listopada 2014.).

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev – x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev- 909/2021-2 od 8. rujna 2021., Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022, Rev- 184/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev-264/2022-2 od 19. travnja 2022. i Rev- 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., iznio je shvaćanje u odnosu na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje, a prema kojem shvaćanju za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

18. I po ocjeni ovog suda, a obzirom da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuju se odredbe materijalnog prava koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, tj. odredbe ZOOP-a.

19. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/ motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

20. Tuženik je kao društvo za osiguranje imao obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

21. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su, a sukladno i shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama navedenim u točci 17. obrazloženja ove presude, odredbe ZOOP-a i to odredbe članka 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

22. Prema odredbi članka 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja se isplaćuje osiguraniku HZMO- a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se isplaćivala u slučaju umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Time bi obveza tuženika na naknadu štete tužitelju postojala samo ukoliko postoji pozitivna razlika (i u visini pozitivne razlike) koja bi nastala usporedbom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je isplaćena osiguraniku tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev- 184/2022-2 od 23. ožujka 2022.).

23. Radi utvrđivanja navedene razlike određeno je financijsko vještačenje koje je povjereno stalnom sudskom vještaku mr. sc. Sanji Radoš dipl. oec. Prema mišljenju vještaka (152-155) tužitelj vještaku nije dostavio izračun invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju umirovljenja zbog ozljede na radu, te se iz tog razloga vještak nije u mogućnosti očitovati na okolnosti postoji li razlika između visine invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja temeljem rješenja tužitelja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju umirovljenja zbog ozljede na radu, u utuženom razdoblju od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023.

24. Sukladno odredbama članka 7. i 219. stavak 1. ZPP-a, svaka je stranka u parničnom postupku dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se predmetne činjenice mogu utvrditi. Obzirom da tužitelj tvrdi da mu pripada pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad osiguranika LP u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023., isti je bio dužan dokazati i da je ta mirovina, a obzirom na utvrđenja suda o mjerodavnom pravu (odnosno o tomu da se na predmetni pravni odnos imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredbe članka 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“), veća nego invalidska mirovina koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

25. Slijedom navedenog, a kako tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da je invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je isplaćena osiguraniku tužitelja veća od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu čime bi se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, niti je dokazao visinu pozitivne razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

26. Stoga je presuđeno kao u izreci.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova odmjerenih prema odvjetničkoj tarifi i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 eur, zastupanje na ročištu dana 16. travnja 2024. iznos od 200,00 eur, sastav podneska od 26. travnja 2024. (25%) iznos od 50,00 eur, sastav podneska 22.10.2024. iznos od 200,00 eur, zastupanja na ročištu 26.11.2024. iznos od 200,00 eur, sa PDV 25% iznosu od 212,50 eur, te troškova financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur. U Virovitici 6. veljače 2025.

Sutkinja

Mirjana Jelavić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20 c

2. OD Anić i Partneri j.t.d. iz Zagreba