REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6198/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnica VT, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika, 6. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu 55,58 EUR (slovima: pedeset pet eura i pedeset osam centi) sa zateznim kamatama od 2. ožujka 2021. do isplate.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 125,00 EUR (slovima: sto dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama od 6. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. lipnja 2023. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je tuženik bio korisnik dopunskog zdravstvenog osiguranja po Polici broj [broj police] u razdoblju od 24. svibnja 2020. do 23. svibnja 2021. Navodi da je tuženik koristeći se navedenom policom zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 24. svibnja 2020. do 1. ožujka 2021. ostvario trošak u iznosu 141,36 EUR (1.056,10 kn), dok je premija za isto razdoblje iznosila 85,74 EUR (647,10 kn), što znači da je navedeni trošak zdravstvene zaštite viši od iznosa premije za 55,58 EUR (418,73 kn). Tužitelj upućuje na to da mu je zbog navedenog nastala šteta u iznosu 55,58 EUR, a da mu je navedeni iznos tuženik dužan platiti sukladno točki XVI Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju plati 55,58 EUR sa zateznim kamatama od 2. ožujka 2021. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je bio korisnik dopunskog zdravstvenog osiguranja po već spomenutoj Polici broj [broj police]. Navodi da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju na način da je isplatio punu cijenu godišnje novčane obveze po spomenutoj polici koja je vrijedila u jednogodišnjem razdoblju, zaključno s 23. svibnjem 2021. Također, tuženik navodi da je predmetni ugovor prestao istekom roka važenja police jer je isteklo osigurateljno razdoblje od godine dana te osporava da bi isti bio raskinut na način kako to tvrdi tužitelj. Pojašnjava da se 1. ožujka 2021., dakle prije isteka ugovorenog razdoblja, izjasnio da ne želi produljenje predmetnog ugovora i to na način da je ispunio obrazac u poslovnom prostoru tužitelja i predao ga službeniku tužitelja. Nadalje, tuženik navodi da je nakon prestanka ugovornog odnosa s tužiteljem zdravstveno osiguranje ugovorio s drugim osiguravateljem i to s društvom Croatia osiguranje d.d. (Polica osiguranja br. [broj police osiguranja]). Tuženik upućuje na to da tužitelj nije dokazao da je tuženika obavijestio o dospjelim neplaćenim premijama, o tome da je imao pravo na raskid ugovora, a niti da je pisanim putem obavijestio tuženika o raskidu ugovora ili prestanku ugovora iz nekog drugog razloga. Upućuje na to da iz analitičke kartice proizlazi da na dan 19. prosinca 2022. po predmetnm ugovornom odnosu nema dugovanja, a da je dugovanje na dan 1. ožujka 2021. iznosilo 169,89 kn iz čega je vidljivo da je tužitelj i nakon 1. ožujka 2021. redovito fakturirao mjesečne obveze za tuženika koje je tuženik redovito podmirivao. Također, ističe prigovor zastare te čini nespornom samu visinu predmetnog iznosa. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
3. Sud je izveo dokaz čitanjem pregleda podataka Ministarstva unutarnjih poslova za tuženika (list 3 spisa), dopisa tužitelja (list 4-5 spisa), povratnice (list 6 spisa), omotnice (list 7 spisa), uplatnice (list 8 spisa), pregleda podataka o tuženiku (list 9 spisa), Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (list 10 spisa), ponude za sklapanje ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (list 11 spisa), pregleda naknada troškova zdravstvene zaštite (list 12 spisa), analitičke kartice dopunskog osiguranja (list 13-24 spisa), pregleda troškova zdravstvene zaštite po dopunskom zdravstvenom osiguranju (list 25 spisa), dopisa tužitelja uz specifikaciju i ispis troškova (list 26-27 spisa), prikaza troškova liječenja SKZZ (list 28-32 spisa), popisa računa ispostavljenih na ime tuženika (list 33 spisa), izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list 34- 37 spisa) i police dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja] (list 45-46 spisa).
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 55,58 EUR odnosno njegov zahtjev za isplatu razlike između troškova zdravstvenih usluga za koje tužitelj tvrdi da su nastali tijekom utuženog razdoblja i iznosa premije po osnovi ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik bio zdravstveno osiguran po osnovi dopunskog zdravstvenog osiguranja na temelju Police broj [broj police], no sporno je da li je predmetni ugovor raskinut. Također, sporno je da li je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara.
7. U odnosu na prigovor zastare treba reći da se u ovom slučaju primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) koje propisuju rokove zastare kod tražbine naknade štete. Čl. 230. st. 3. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. S obzirom da tužitelj navodi da mu je šteta nastala zbog neispunjenja obveze plaćanja premije od strane tuženika, a za što tvrdi da je u konačnici i dovelo do navodnog raskida predmetnog ugovora, u konkretnom slučaju, pri ocjenjivanju osnovanosti tuženikovog prigovora zastare, po mišljenju ovog suda primjenjuje se čl. 234. st. 3. ZOO-a koji propisuje da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine. Sud je čitanjem analitičke kartice dopunskog osiguranja (list 23 spisa) utvrdio da je najstarija neplaćena obveza tuženika po osnovi predmetnog ugovora dospjela na naplatu 24. veljače 2021. (dodatno obrazloženo u točki 11.1. i 11.3.). S obzirom da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2023., nije protekao propisani rok zastare pa tako tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
8. Čl. XI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju klasa 025-04/09-01/201, urbroj 338.01-01-09-1 od 7. rujna 2009. (list 10 spisa) propisano je da ako ugovaratelj ne plati dospjelu premiju do ugovorenog roka, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, tužitelj raskida ugovor nakon isteka tridesetog dana od dana kad je ugovaratelju uručeno preporučeno pismo tužitelja kojim ga se opominje da plati dospjelu premiju. Propisano je da taj rok ne može isteći prije nego što protekne 60 dana od dospijeća premije. Također istim člankom je propisano da se ugovor u svakom slučaju raskida ako premija nije plaćena u roku 90 dana nakon njezina dospijeća. Dakle, iz spomenute odredbe proizlazi da do raskida ugovora zbog neplaćanja premije može doći na dva načina: u slučaju kad tužitelj svom osiguraniku uruči opomenu o dugovanju tek nakon isteka tridesetog dana od dana takve opomene (s time da raskid neće moći nastupiti prije nego protekne 60 dana od dana dospijeća premije) ili, u slučaju da takva opomena nije uručena osiguraniku, tek nakon isteka roka od 90 dana nakon dospijeća neplaćene premije. Nadalje, čl. X. Općih uvjeta propisano je da se premija plaća unaprijed prema rokovima dospijeća iz police, a da ako ugovaratelj kasni s plaćanjem jedne ili više premija, plaćanjem premije najprije se podmiruju zatezne kamate pa zatim dospjele nenaplaćene premije.
9. Treba reći da je teret dokazivanja da je ugovor raskinut (i to u konkretnom slučaju 1. ožujka 2021.) sukladno odredbama Općih uvjeta u ovom postupku na strani tužitelja u smislu čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).
10.1. Čitanjem pregleda podataka o tuženiku po polici broj [broj police] (list 9 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj u svojim bazama podataka naznačio da je spomenuta polica vrijedila u razdoblju od 24. svibnja 2010. do 23. svibnja 2021. Nadalje, iz istog dokumenta proizlazi da je polica poništena 1. ožujka 2021., a da je ugovor raskinut zbog dugovanja.
10.2. Nadalje, čitanjem dopisa tužitelja klasa 502-01/22-02/4111, urbroj 338- 21-02-06-01 od 19. prosinca 2022. (list 4-5 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj uputio tuženiku dopis s obavijesti da, nakon poništavanja predmetne Police koja je poništena 1. ožujka 2021., postoji dugovanje tuženika u iznosu 55,58 EUR, a koji iznos predstavlja razliku između troškova zdravstvene zaštite (141,36 EUR) i iznosa pripadajućih premija razdoblju osiguranja police (85,74 EUR). Nadalje, čitanjem povratnice (list 6 spisa) utvrđeno je da predmetni dopis nije uručen tuženiku.
10.3. Kako bi tužitelj dokazao da je ugovor valjano raskinut nakon isteka tridesetog dana od dana kada je ugovaratelju uručeno preporučeno pismo kojim ga se opominje na plaćanje premije u smislu čl. XI Općih uvjeta, treba u prvom redu dokazati da je tuženiku uručeno preporučeno pismo, odnosno spomenuta opomena. Tužitelj ne predlaže provođenje dokaza, odnosno ne dostavlja dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je tužitelj prije no što je potencijalno raskinuo ugovor s tuženikom 1. ožujka 2021. zaista tuženika opomenuo o neplaćenoj premiji. Tužitelj je doduše tijekom postupka dostavio spomenuti dopis od 19. prosinca 2022. (koji je sastavljen nakon navodnog raskida ugovora) u kojem navodi da je tuženika pisanim putem obavijestio o dugovanju, no iz povratnice na listu 7 spisa ne proizlazi da je isti uopće dostavljen tuženiku. Stoga je sud o naprijed navedenom zaključio na temelju pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da tužitelj nije tuženika obavijestio o neplaćenim premijama prije 1. ožujka 2021. Slijedom navedenog, tužitelj nije mogao valjano raskinuti ugovor na spomenuti način propisan čl. XI Općih uvjeta, odnosno istekom tridesetog dana od dana dostave opomene o neplaćenim premijama.
11.1. Nadalje, čitanjem analitičke kartice dopunskog osiguranja za tuženika (list 22-23 spisa) sud je utvrdio da je u predmetnom razdoblju važenja Police (od 24. svibnja 2020. pa nadalje) tužitelj evidentirao obvezu tuženika platiti premiju u ukupnom iznosu 840,00 kn. Iz analitičke kartice vidljivo je da je tužitelj iznose premije s datumom dospijeća 24. ožujka 2021. i 24. travnja 2021. u pojedinačnim iznosima od po 70,00 kn stornirao (naznaka "S" prema legendi na listu 24 spisa). Također, iz istog dokumenta proizlazi da je tuženik obvezu plaćanja iznosa od 70,00 kn s datumom dospijeća 24. svibnja 2020. ispunio 1. lipnja 2020., zatim da je obvezu plaćanja 70,00 kn s datumom dospijeća 24. lipnja 2020. ispunio 6. srpnja 2020., da je obvezu plaćanja 70,00 kn s datumom dospijeća 24. srpnja 2020. ispunio 17. kolovoza 2020., da je obvezu plaćanja 70,00 kn s datumom dospijeća 24. kolovoza 2020. ispunio 29. rujna 2020., da je obvezu plaćanja 70,00 kn s datumom dospijeća 24. rujna 2020. ispunio 16. listopada 2020. Također, iz analitičke kartice proizlazi da je tuženik uplatom od 14. prosinca 2020. u iznosu 70,00 kn ispunio obvezu plaćanja dijela premije s datumom dospijeća 24. listopada 2020. u iznosu 69,92 kn i zatezne kamate u iznosu 0,08 kn s datumom dospijeća 24. listopada 2020., da je uplatom u iznosu 70,00 kn od 18. siječnja 2021. ispunio svoju obvezu plaćanja dijela premije s datumom dospijeća 24. listopada 2020. u iznosu 0,08 kn, zatim zateznih kamata u iznosu 0,31 kn s datumom dospijeća 31. listopada 2020. i 0,55 kn s datumom dospijeća 24. studenog 2020. te dijela iznosa premije s datumom dospijeća 24. studenog 2020. u iznosu 69,06 kn, da je uplatom u iznosu 70,00 kn od 15. veljače 2021. ispunio svoju obvezu plaćanja dijela premije s datumom dospijeća 24. studenog 2020. u iznosu 0,94 kn, zateznih kamata u iznosu 0,25 kn s datumom dospijeća 30. studenog 2020., u iznosu 0,46 kn s datumom dospijeća 14. prosinca 2020. i u iznosu 0,24 kn s datumom dospijeća 24. prosinca 2021. i dijela iznosa premije s datumom dospijeća 24. prosinca 2020. u iznosu 68,11 kn. Nadalje, iz analitičke kartice proizlazi da je tuženik 19. travnja 2021. tužitelju platio 70,00 kn, kojim iznosom je ispunjena obveza tuženika na plaćanje dijela iznosa premije s datumom dospijeća 24. prosinca 2020. u iznosu 1,89 kn, zateznih kamata u iznosu 0,25 kn s datumom dospijeća 31. prosinca 2020. i u iznosu 0,59 kn s datumom dospijeća 18. siječnja 2021. te dijela iznosa premije s datumom dospijeća 24. siječnja 2021. u iznosu 67,27 kn te da je 14. svibnja 2021. tužitelju platio 70,00 kn, kojim iznosom je ispunjena obveza tuženika na plaćanje dijela iznosa premije s datumom dospijeća 24. siječnja 2021. u iznosu 2,73 kn, zatim zateznih kamata u iznosu 0,28 kn s datumom dospijeća 31. siječnja 2021., u iznosu 0,49 kn s datumom dospijeća 15. veljače 2021. i u iznosu 0,22 kn s datumom dospijeća 24. veljače 2021., kao i dijela iznosa premije s datumom dospijeća 24. veljače 2021. u iznosu 66,28 kn. Također, sud je čitanjem analitičke kartice utvrdio da je nepodmireni ostao dio iznosa premije (3,72 kn) dospio 24. veljače 2021., zatezna kamata u iznosu 0,18 kn s datumom dospijeća 28. veljače 2021., zatezna kamata u iznosu 0,61 kn s datumom dospijeća 24. ožujka 2021., zatim zatezna kamata u iznosu 0,21 kn s datumom dospijeća 31. ožujka 2021. i zatezna kamata u iznosu 0,48 kn s datumom dospijeća 19. travnja 2021.
11.2. Sud spomenutu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, a tuženik vjerodostojnost iste tijekom postupka nije uopće osporavao.
11.3. Na temelju analitičke kartice sud nalazi utvrđenim da je tuženik ispunio svoju obvezu plaćanja premije i zateznih kamata u smislu čl. X. Općih uvjeta i to u iznosima koji su dospjeli u razdoblju od 24. svibnja 2020. pa sve do 15. veljače 2021., kao i dio iznosa premije koji je dospio 24. veljače 2021., dok najstariji nepodmireni dio iznosa premije (3,61 kn) dospio 24. veljače 2021.
11.4. Budući da je najstariji nepodmireni dio iznosa premije dospio 24. veljače 2021., a da tužitelj navodi da je ugovor raskinut 1. ožujka 2021., odnosno da između dana dospijeća najstarije neplaćene premije i dana navodnog raskida nije protekao rok od 90 dana, predmetni ugovor nije bio raskinut 1. ožujka 2021. kako to navodi tužitelj.
11.5. Treba reći da je tuženik uplate od 19. travnja 2021. i 14. svibnja 2021. doduše izvršio nakon datuma navodnog raskida ugovora, no isto tako valja naglasiti da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlazi da bi tužitelj tuženika uopće obavijestio da je predmetni ugovor eventualno raskinut zbog neispunjenja istog od strane tuženika, a koja obveza tužitelja je predviđena čl. 366. ZOO-a pa da bi tuženik eventualno i mogao biti svjestan da je ugovor raskinut. Međutim, čak i kad bi sud cijenio samo uplate tuženika koje su izvršene prije 1. ožujka 2021. (odnosno prije navodnog raskida ugovora), treba reći da bi u tom slučaju najstarija nepodmirena obveza tuženika dospjela 24. prosinca 2020. (dio iznosa premije u iznosu 1,89 kn). U tom slučaju je između dana dospijeća najstarije neplaćene premije (24. prosinca 2020.) pa do trena u kojem tužitelj tvrdi da je ugovor raskinut (1. ožujka 2021.) prošlo 67 dana pa se ni u kojem slučaju ne može reći da je protekao rok od 90 dana nakon dospijeća neplaćene premije propisan čl. XI. Općih uvjeta.
12. Dakle, prema ocjeni ovog suda nije došlo do raskida predmetnog ugovora 1. ožujka 2021. kako to navodi tužitelj.
13. Treba reći da je ugovor u smislu čl. XI. Općih uvjeta tužitelja mogao u slučaju neplaćanja premije najranije biti raskinut (kad se u obzir uzme da iz dokumentacije koju dostavlja tužitelj proizlazi da je najstariji neplaćeni iznos premije dospio na naplatu 24. veljače 2021.) istekom 90 dana od dana dospijeća neplaćenog iznosa premije, dakle 25. svibnja 2021. U tom slučaju radilo bi se o raskidu ugovora nakon zadnjeg dana važenja police za to razdoblje (23. svibnja 2021.) pa samim time tužitelj ne bi mogao od tuženika potraživati iznos propisan čl. XVI. Općih uvjeta, odnosno u iznosu razlike između iznosa potencijalne štete i iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja koje je već isteklo.
14. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda ne postoji obveza tuženika naknaditi tužitelju štetu u iznosu razlike između iznosa štete i iznosa premije pripadajuće razdoblju osiguranja u smislu čl. XVI. Općih uvjeta. Stoga je ovaj sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.
15. Sud nije posebno cijenio navode tuženika da je sklopio ugovor s drugim osiguravateljem jer se radi o drugom ugovornom odnosu, koji nije predmet ovog postupka, a koji je nastao nakon utuženog razdoblja (**.**.2021. – V na listu 45 spisa) pa isti nema nikakvog utjecaja na odluku u ovom postupku.
16. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju čl. XI. i XVI. Općih uvjeta i odlučio kao u točki I izreke ove presude.
17.1. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora te troškovniku tuženika (list 51 spisa).
17.2. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak jednokratne nagrade u visini od 50 bodova (Tbr. 7/9 Tarife) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR. Također, prihvaćen je i zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak (list 44 spisa) od dana donošenja presude do isplate. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Zagrebu 6. veljače 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku po punomoćniku
