REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-130/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-672/2024-2 od 21. kolovoza 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2244/2013-170 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje odbija se kao neosnovan.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na vlasništvo, koja prava su zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav) odnosno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci odnosno odbije i tužiteljicu obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3.1. U prijedlogu naznačeno pravno pitanje, koje glasi: „Jesu li ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP-a zbog nemogućnosti ispitivanja presude ako razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječe sadržaju nalaza i mišljenja vještaka na kojem sud temelji odluku?“, nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Prema toj zakonskoj odredbi Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju, između ostaloga, uz uvjet da se u povodu nje može očekivati odluka o pravnome pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tome sporu razmatrali. Prvostupanjski sud u sporu nije razmatrao citirano u prijedlogu naznačeno pitanje, a drugostupanjski sud je na žalbeni navod tužiteljice u vezi sa žalbenim razlogom pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja jasno i argumentirano obrazložio kako zaključak prvostupanjskoga suda u vezi s odlučnom činjenicom, o kojoj ovisi ocjena doprinosa tužiteljice nastaloj šteti, nije u neskladu s nalazom i mišljenjem prometno-tehničkoga vještaka, kao i da je ta odlučna činjenica utvrđena ne samo na temelju vještačenja već i saslušanjem dvaju svjedoka. Tako je, dakle, drugostupanjski sud, što se navedenoga tiče, jasno obrazložio svoju odluku i njegovu je presudu, suprotno tvrdnji tužiteljice, moguće ispitati. Tužiteljica, inače, u pretežnom sadržaju prijedloga zapravo ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava u vezi s ocjenom njena doprinosa šteti, no s tim u vezi ne naznačuje materijalnopravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Ona se tek poziva na određene druge odluke ovoga suda u vezi s ocjenom doprinosa oštećenika, no one su donesene u činjeničnim situacijama koje nisu istovjetne predmetnoj.

3.2. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona odlučeno kao u točki I. izreke.

4. Pozivanje na povredu temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije tužiteljica obrazlaže u biti ukazivanjem na navodno počinjenu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zbog razloga opisanoga u naznačenom pitanju, koja, međutim, kako je to prethodno obrazloženo, nije počinjena. Također, tužiteljica se u vezi s ovom povredom poziva na dio obrazloženja drugostupanjske presude glede primjene materijalnoga prava u vezi s ocjenom njena doprinosa šteti te s odlukom o naknadi parničnih troškova, glede čega je pobijana presuda dostatno obrazložena. Iz onoga što je uz prijedlog dostavljeno proizlazi pak da je strankama bilo osigurano sudjelovanje u postupku, nižestupanjske su presude jasno i neproturječno obrazložene, a drugostupanjskom je presudom odgovoreno na sve žalbene navode tužiteljice. Zato tužiteljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Kako bi to uopće presudom kojom je odlučeno o tužbenome zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed prometne nesreće kao štetnoga događaja, kakav je predmetni tužbeni zahtjev, stranci moglo biti povrijeđeno pravo vlasništva (članak 48. Ustava), u prijedlogu nije obrazloženo. Tako tužiteljica nije učinila vjerojatnom tvrdnju o postojanje povreda ljudskih prava na koje se poziva. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

5. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek