Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 51, Šibenik

Kžzd-2/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, suca za mladež Nives Nikolac i sutkinje Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gorane Matas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. VZ, zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda i 105/04 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola br. K- 860/2015 od dana 2. ožujka 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. VZ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola proglasio je krivim opt. VZ zbog kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. KZ/97 i istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je primjenom čl. 67. KZ/97 prema optuženiku primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na naknadu troška paušala u iznosu od 600,00 kuna.

2. Protiv presude žalbu je izjavio opt. VZ po svom branitelju Mariju Poljaku, odvjetniku u Zagrebu, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i st. 3. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. Odgovor na žalbu je podnijelo ODO u Puli-Pola, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen ŽDO-u Šibenik.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Neosnovano optuženi prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 navodeći da je prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo obrane kada je dana 2. ožujka 2020. održao raspravu, na kojoj je donesena i nepravomoćna presuda, bez njegove prisutnosti, i da prvostupanjski sud, ako je raspravu već održao bez njegove prisutnosti, istu da nije mogao zaključiti i donijeti presudu, već da je trebao optuženom omogućiti da dopuni svoju obranu i iznese završni govor.

6.1. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je od 21. travnja 2016. pa do 2. ožujka 2020. zakazao petnaest raspravnih ročišta. Od toga čak za devet ročišta dostava poziva za optuženika, a koji pozivi su mu upućivani poštom, putem sudskog dostavljača i putem policije na adresu njegovog prebivališta [adresa], koju je sam optuženi dao sudu prilikom njegovog prvog ispitivanja, nije bila uredna, jer su se pozivi upućeni poštom vraćali neuručeni, a sudski dostavljači i policijski djelatnici, kada je dostava poziva optuženiku pokušana preko njih, obavještavali su sud da optuženiku poziv nije mogao biti uručen jer isti nije zatečen na adresi svoga prebivališta, te je bilo i situacija kada je policija kontaktirala osobe koje žive u susjedstvu i od njih dobila obavijest da optuženik već duže vrijeme ne stanuje na toj adresi, a jednom je policija izvijestila sud i kako ima saznanje da optuženi neprijavljeno boravi na drugoj adresi, Ilica br. 131 u Zagrebu, kod osobe imena JZ, međutim, dolaskom na tu adresu ista osoba je izjavila kako je optuženi njezin prijatelj ali da on ne živi na toj adresi već da živi na adresi svoga prebivališta u [adresa], na koju adresu se optuženom poziv nije mogao uručiti.

6.2. U dva navrata radi osiguranja prisutnosti optuženika na raspravi izdani su i nalozi za dovođenje, ali se niti na taj način nije mogla osigurati nazočnost optuženika. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je predlagalo i određivanje istražnog zatvora prema opt. VZ temeljem osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, međutim isti prijedlog odbijen je rješenjem vanraspravnog vijeća dana 18. svibnja 2018. godine. U dva navrata optuženi je opravdao svoj izostanak s rasprave zbog bolesti kćerke, a kada je u svojim podnescima opetovano kao adresu svog stanovanja navodio [adresa] u [adresa], da bi nakon toga ponovljena dostava poziva na istu adresu i dalje bila bezuspješna.

6.3. Kada je sud izdao nalog za dovođenje optuženika na raspravu koja je bila zakazana za dan 8. svibnja 2019. optuženi upućuje sudu podnesak u kojem navodi da je primio poziv za raspravu i da će se pozivu odazvati, a nakon čega sud povlači nalog za dovođenje optuženika, a optuženi ponovno ne dolazi na raspravu niti svoj izostanak opravdava.

6.4. I konačno, optuženi i njegov branitelj bili su uredno pozvani i na raspravu koja je održana dana 2. ožujka 2020. na kojoj je donesena nepravomoćna presuda, ali na istu nisu pristupili niti su opravdali svoj izostanak, tako da je prvostupanjski sud primjenom čl. 404. st. 5. ZKP/08 održao raspravu u odsutnosti optuženika koji je ranije bio ispitan u prethodnom postupku.

6.5. Navedeno postupanje predstavlja eklatantan primjer zlouporabe prava od strane optuženika i onemogućavanja suda da donese odluku u razumnom roku, tako da održavanjem rasprave, na kojoj je donesena i nepravomoćna presuda, dana 2. ožujka 2020. bez prisutnosti optuženika koji je uredno pozvan i ranije ispitan, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije povrijeđeno optuženikovo pravo obrane niti počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz st. 3. čl. 468. ZKP/08 na koju se optuženik u žalbi poziva.

6.6. Ovaj drugostupanjski sud je stava da je u konkretnom slučaju održavanjem rasprave dana 2. ožujka 2020. bez prisutnosti optuženika bio zadovoljen i uvjet iz čl. 404. st. 5. ZKP/08 da optuženikova nazočnost nije bila nužna, a to iz razloga što se od vremena kada je optuženi ispitan od strane policijskog istražitelja dana 15. travnja 2015., prethodno primivši pouku o pravima Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola KMP-DO-7/15 od 3. ožujka 2015., ništa od onoga za što se optuženi tereti, niti činjenično, niti pravno, nije izmijenilo, tako da se optuženi na sve tvrdnje optužbe očitovao već iznošenjem svoje obrane pred policijskim istražiteljem snimka koje obrane je na raspravi reproducirana, uz napomenu da niti odredba čl. 404. st. 5. ZKP/08, a niti bilo koja druga odredba istog Zakona, ne propisuje obvezu iznošenja obrane optuženika na raspravi, a niti Zakon u čl. 404. st. 5. ZKP/08 ograničava mogućnost održavanja rasprave bez prisutnosti optuženika za pojedine stadije rasprave, pa tako niti za slučaj donošenja osuđujuće presude.

7. Neosnovano žalitelj prvostupanjsku presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 navodeći da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu kada je optuženog VZ proglasio krivim za kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. KZ/97, a isti se optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola teretio za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), što da je protivno odredbi čl. 449. st. 1. ZKP/08 kojim je propisano da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj i proširenoj optužnici.

7.1. Suprotno ovakvim žalbenim tvrdnjama sasvim ispravno je prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. KZ/97 u kaznenom djelu povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, primjenom čl. 3. KZ/11 prema optuženom primijenio blaži zakon i proglasio ga krivim za kazneno djelo iz čl. 213. st. 2. KZ/97, jer bi u suprotnom bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

8. Uvodno istaknute žalbene osnove povrede kaznenog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u žalbi uopće ne obrazlaže već samo navodi kako su iste povrede posljedica počinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje se žalba poziva.

9. Slijedom iznijetog, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda optuženika, niti su ispitivanjem pobijane presude nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Šibeniku, 6. veljače 2025. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić