Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2095/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], osobno i kao nasljednice pok. HT, 2. NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužitelji 2. i 3. kao nasljednici pok. HT i pok. OT, svi zastupani po punomoćniku Damiru Jurkoviću, odvjetniku iz Rijeke i 4. LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednice pok. OT, zastupana po punomoćniku Milanu Musulinu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika: 1. ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika 1. i 2., izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovnog broja P-428/2024-3 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika 1. i 2. se djelomično odbija kao neosnovana a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovnog broja P-428/2024-3 od 21. ožujka 2024.:
a) potvrđuje:
- u točki 1. izreke presude kojim je naloženo tuženicima ŠT i LT solidarno isplatiti tužiteljici ČT iznos od 2.012,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 12% godišnje od 1. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015.; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose od:
- 93,94 eura od 01.11.2009. do isplate,
- 93,94 eura od 01.12.2009. do isplate,
- 93,94 eura od 01.01.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.02.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.03.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.04.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.05.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.06.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.07.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.08.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.09.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.10.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.11.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.12.2010. do isplate,
- 93,94 eura od 01.01.2011. do isplate,
- 93,94 eura od 01.02.2011. do isplate,
- 93,94 eura od 01.03.2011. do isplate,
- 93,94 eura od 01.04.2011. do isplate,
- 93,94 eura od 01.05.2011. do isplate,
- 93,94 eura od 01.06.2011. do isplate,
- 93,94 eura od 01.07.2011. do isplate,
- 39,39 eura od 14.07.2011. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
- u točki 2. izreke presude kojim je naloženo tuženicima ŠT i LT solidarno isplatiti tužitelju UT iznos od 1.676,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 12% godišnje od 1. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015.; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose od:
- 78,28 eura od 01.11.2009. do isplate,
- 78,28 eura od 01.12.2009. do isplate,
- 78,28 eura od 01.01.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.02.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.03.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.04.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.05.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.06.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.07.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.08.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.09.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.10.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.11.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.12.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.01.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.02.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.03.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.04.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.05.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.06.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.07.2011. do isplate,
- 32,82 eura od 14.07.2011. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
- u točki 3. izreke presude kojom je naloženo tuženicima ŠT i LT solidarno isplatiti tužitelju NT iznos od 737,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 12% godišnje od 1. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015.; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose od:
- 78,28 eura od 01.11.2009. do isplate,
- 78,28 eura od 01.12.2009. do isplate,
- 78,28 eura od 01.01.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.02.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.03.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.04.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.05.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.06.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.07.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.08.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.09.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.10.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.11.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.12.2010. do isplate,
- 78,28 eura od 01.01.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.02.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.03.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.04.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.05.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.06.2011. do isplate,
- 78,28 eura od 01.07.2011. do isplate,
- 32,82 eura od 14.07.2011. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
a potvrđuje se i pobijano rješenje
b) preinačuje i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu:
- u točki 1. izreke presude kojom je naloženo tuženicima ŠT i LT da solidarno isplate tužiteljici RT iznos od 3.404,83 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama,
- u točki 2. izreke presude kojom je naloženo tuženicima ŠT i LT da solidarno isplate tužitelju IT iznos od 2.837,43 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama,
- u točki 3. izreke presude kojom je naloženo tuženicima ŠT i LT da solidarno isplate tužitelju NT iznos od 3.776,79 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama,
II. Preinačuje se odluka o troškovima parničnog postupka u točki 7. izreke presude i sudi:
Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja 1., 2. i 3. za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužiteljici ČT iznos od 5.416,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenoj u točki 1. izreke, te je naloženo tuženicima da isplati tužitelju UT iznos od 4.514,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose označene u točki 2. izreke, i naloženo je tuženicima da isplate tužitelju NT iznos od 4.514,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže označene u izreci presude u točki 3. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se tuženicima naloži da tužitelju UT isplati 902,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže označeno u točki 4. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je traženo da tuženici solidarno isplate tužitelju NT iznos od 902,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže označeno u točki 5. izreke, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu gdje se tražilo da se nalože tuženicima da isplate tužiteljici LT iznos od 5.416,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže označe u točki 6. izreke. Tom odlukom naloženo je tuženicima da nadoknade tužiteljima solidarno trošak parničnog postupka u iznosu od 6.361,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. ožujka 2024. dok je za više zatraženo odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to odlučeno u točki 7. izreke.
1.1. Rješenjem istog suda odlučeno je:
"I. Zbog sjedinjenja svojstva tužiteljice i svojstva tuženice u osobi LT, u tom se dijelu tužba odbacuje.
II. Odbacuje se prigovor tuženika radi prebijanja izjavljen 12. svibnja 2015., kao nedopušten. ".
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuju tuženici 1. i 2. (u daljnjem tekstu tuženici), pobijajući odluku suda prvog stupnja u točkama 1., 2., 3. i 7. izreke presude i rješenja, iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka u spomenutom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužiteljima 1., 2., i 3. ( u daljnjem tekstu tužitelji).
Tužitelji su odgovorili na žalbu tuženika porekavši žalbene navode kao netočne s prijedlogom da se žalba tuženika odbije te da im se dosude troškovi odgovora na žalbu.
Žalba tuženika je djelomično osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženici isplate utuženi iznos s osnove naknade za korištenje bez valjane pravne osnove stana položenog u prizemlju zgrade u [adresa], za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 13. srpnja 2011. i to za tužiteljicu ČT u iznosu od 5.416,96 eura za UT u iznosu od 4.514,13 eura te za NT u iznosu od 4.514,13 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
4. Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da su tužitelji ČT, HT i BT u utuženom razdoblju bili suvlasnici nekretnine u naravni stambene zgrade u [adresa], sagrađena na zgr.[katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je pravomoćnom presudom pod poslovnim brojem P-3951/92 od 6. lipnja 2006. naloženo tuženicima da tužiteljima ČT, HT i BT predaju u posjed slobodan od osoba i stvari naprijed opisanu nekretninu, te je odbijen protutužbeni zahtjev u kojem tuženici traže da se utvrde da su suvlasnici u ½ dijela obiteljske stambene zgrade sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] površine 44 m2 i kč. br. [katastarska čestica] površine 857 m2 obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da se kod suda prvog stupnja vodi parnični postupak radi isplate stečenog bez osnove na ime doprinosa tuženika dogradnjom i nadogradnjom nekretnine tužitelja, a postupak se vodi pod poslovnim brojem P-487/2019, koji postupak još nije pravomoćno okončan,
- da su tuženici u utuženom razdoblju koristili prizemlje predmetnog stambenog objekta čija je površina 98,71 m2.
6. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku usvojivši tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da podnošenjem tužbe u predmetu P-3951/92 dana 1. prosinca 1992. i kada je donesena pravomoćna presuda u tom postupku, a ista je postala pravomoćna 28. listopada 2009., tuženici su prestali biti pošteni posjednici pa da su prema članku 165. stavak 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje u tekstu: ZV) dužni tužiteljima nadoknaditi korist koju su imali za vrijeme svog posjedovanja.
7. Kako je u prvostupanjskom postupku neprijeporno utvrđeno da su tuženici stanovali u predmetnom stanu, te da su vršili ulaganje u isti i to u dva navrata tijekom 1984. što bi proizlazilo iz iskaza tuženika i tužiteljice ČT i sva su ulaganja učinjena u dogovoru i u sporazumu s ostalim suvlasnicima, to u provedenom postupku prema stavu suda prvog stupnja, tuženici nisu naveli ni dokazali da su u utuženom razdoblju plaćali naknadu za korištenje stana u prizemlju, pa proizlazi da su u tom razdoblju ostvarili korist u visini najamnine koju su bili dužni platiti, a što oni nisu učinili.
8. S obzirom na vrijeme kada su se izvršila ulaganja u predmetnu nekretninu, prema odredbi članka 38. stavak 3. Zakona o vlasništvu i vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/94 – dalje u tekstu ZOVO), savjesni posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova za održavanje stvari, a prema odredbi iz stavka 4. istog članka, savjesni posjednik može tražiti naknadu korisnih troškova u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana, dok je prema stavku 5. istog članka nužne i korisne troškove vlasnik stvari dužan nadoknaditi savjesnom posjedniku u mjeri u koji ti troškovi nisu obuhvaćeni koristima koje je on dobio od stvari. Prema odredbi članka 38. stavak 7. ZOVO-a savjesni posjednik ima pravo zatražiti stvar dok mu se ne nadoknadi iznos nužnih i korisnih troškova što ih je imao u vezi s održavanjem stvari.
9. Prema sadašnjoj odredbi važećeg članka 164. stavak 2. ZV-a propisano je da ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu nadoknađeni. Nužni troškovi su oni koji su nužni za održavanje stvari te bi bez njih stvar potpuno ili djelomično propala, dok su korisni troškovi to su oni troškovi kojim se povećava vrijednost stvari.
10. Sud prvog stupnja provođenjem dokaza saslušanja tuženika i tužiteljice ČT utvrdio je da su tuženici po dogovoru i suglasnosti vlasnika nekretnina živjeli u predmetnom stanu i prije utuženog razdoblja, te da su tuženici u predmetnom stambenom objektu vršili ulaganja u dva navrata, i to prvi put kad su uređivali prizemlje i drugi put kad su nadograđivali kata, a oba pothvata su bila izvršena 1984. Ponovno se napominje da su sva ulaganja kojim su tuženici pridonijeli uređenju nekretnine učinjena u dogovoru i u sporazumu s ostalim suvlasnicima. Sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a smatra da su tuženici tužiteljima dužni nadoknaditi korist koju su oni imali za vrijeme posjedovanja njihove stvari imajući u vidu činjenicu da su tuženici bili pošteni posjednici u trenutku ulaganja a kako je između stranaka u tijeku parnice pod brojem P-487/2019 vezana baš za osnovanost zahtjeva za isplatom nužnih i korisnih troškova to će ta osnova biti riješen u tom postupku.
11. U ovom postupku, osnova potraživanja tužitelja spram tuženika je naknada za korištenje bez valjane pravne osnove stana položenog u prizemlju i to za razdoblje od 1. svibnja 2006. do 13. srpnja 2011. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku imajući u vidu i ostale dokaze kao što je nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke i procjene vrijednosti nekretnine TT diplomiranog inženjera građevine i podatke dostavljene od Ministarstva financija, Porezne uprave Rijeka, Ispostave Rijeka, te je utvrdio da su tuženici u spornom razdoblju korištenjem predmetnog stana ostvarili korist u ukupno dosuđenom iznosu za svakog tužitelja kako je to označeno u odluci suda prvog stupnja a sve imajući u vidu odredbu članka 1111. i članka 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), dakle, odredbe koje uređuju stjecanje bez osnove.
12. Ovaj žalbeni sud smatra da je žalba tuženika djelomično osnovana. Naime, kako je u postupku koji je vođen pred prvostupanjskim sudom pod brojem P- 3951/1990, koji postupak je pravomoćno okončan 28. listopada 2009., a u kojem postupku je tuženicima naloženo da tužiteljima predajom predmetnu nekretninu u posjed slobodne od osoba i stvari, to i prema mišljenju ovog žalbenog suda osnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje predmetnog stana za razdoblje od pravomoćnosti presude od 28. listopada 2009. (jer od tada počinje korištenje predmetne nekretnine bez pravne osnove), do trenutka kada su tuženici tužiteljima predali nekretninu 13. srpnja 2011. (po provedenom prisilnom iseljenju u ovršnom postupku pod brojem Ovrv-672/2010.).
13. S obzirom na iznijeto ukazuje se da bi bilo osnovan zahtjev tužitelja samo za razdoblje od pravomoćnosti presude u postupku pod brojem P-3851/1992 te od 28. listopada 2009. od iseljavanja tuženika iz predmetnog stana 13. srpnja 2011., dok je do razdoblja za koje je zatraženo tužbom u ovom predmetu od svibnja 2006. od pravomoćnosti odluke za iseljenje tuženika do 28. listopada 2009. zahtjev tužitelja neosnovan, pa je shodno tome valjalo djelomično uvažiti žalbu tuženika i potvrditi odluku suda prvog stupnja u dijelu kako je to učinjeno u izreci odluke ovog suda pod točkom I.a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a a preinačiti odluku suda prvog stupnja kako je to odlučeno odlukom ovog žalbenog suda i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu kako je to odlučeno u točki I.b izreke odluke ovog suda pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.
14. Neosnovana je žalba tuženika kojom pobija rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno o sjedinjavanju osobe tužiteljica i tužene LT, u istom svojstvu, radi čega je dio tužbe odbačen. Ovo stoga što je LT kao nasljednica pok. OT koja je bila na strani tužitelja zauzela poziciju kao tužiteljica pod 4. ali je sukladno odredbi članka 207. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), došlo do sjedinjavanja osobe tužitelja 4. i tužene 2, pa je stoga pravilna odluka suda prvog stupnja u spomenutom dijelu.
15. U odnosu na žalbu tuženika vezano za odbacivanje prigovora tuženika radi prijeboja koji je izjavljen podneskom 12. svibnja 2015., potrebno je naglasiti da su navedenim prigovorom zapravo tuženici tražili prebijanje potraživanja prema tužiteljima i tako postavili kompezabilnu, ali još ne kompenziranu tražbinu, a kako je u tijeku postupak pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-487/2019 s istog osnova to je pravilna odluka suda prvog stupnja koji je pobijanim rješenjem odbacio prigovor tuženika radi prijeboja kao nedopušten.
16. S obzirom na iznijeto, ukazuje se da je žalba tuženika u pogledu rješenja suda prvog stupnja neosnovana, pa je shodno tome odlučeno kao u izreci odluke ovog suda pod točkom I.a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
17. Sukladno odredbi članka 166. ZPP-a, kako je djelomično preinačena odluka suda prvog stupnja a djelomično potvrđena, donoseći odluku o troškovima parničnog postupka ovaj žalbeni sud smatra da su stranke tužitelji i tuženici djelomično uspjele u parnicu u približno jednakim dijelovima, pa je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pod točkom II. izreke.
18. Sukladno odredbi članka 155. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu, jer ovaj žalbeni sud smatra da navedeni troškovi nisu bili nužni za vođenje žalbenog postupka pa je shodno tome odlučeno kao u izreci odluke ovog suda pod točkom III.
U Splitu 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Marija Šimičić
