REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-180/20-38

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirele Štefanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NH zbog kaznenih djela iz članka 149 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, dalje u tekstu: KZ/11), a povodom privatne tužbe privatnog tužitelja NHA od 27. siječnja 2020. uz ispravak od 16. ožujka 2020., nakon održane javne rasprave dana 4. veljače 2025. u prisutnosti privatnog tužitelja osobno uz punomoćnicu Tenu Farčić, odvjetnicu, te optuženika osobno uz branitelja Davora Marića, odvjetnika, donoseći presudu koja je objavljena dana 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08)

okrivljeni NH - bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i D rođene Ć, rođen **.**.1959. u [adresa], R [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenim medicinskim fakultetom, po zanimanju liječnik, pedijatar, zaposlen u Dječjoj bolnici Srebrnjak, sa plaćom od oko 18.000,00 kuna, oženjen sa Đ, zaposlena, sa plaćom od 8.000,00 kuna, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi stanovanja, oko 300 kvadrata, zemljište u Maslenici od 1.000 kvadrata, vlasnik automobila Mazde CX 5 iz 2015., bez čina, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivanog,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

1. dana 24. siječnja 2020. godine u neutvrđenom vremenu novinarima N 1 televizije dao izjavu kojom je komentirao izbor ravnatelja Dječje bolnice "Srebrnjak", pa je tako naveo:

- "Ako ja i NHA imamo iste uvjete, čak imam i potvrdu da sam branitelj, on nema valjanu potvrdu i čak postoji sumnja da je taj status lažan". Status branitelja ne mora biti prednost, kaže NH, no smatra sljedeće: "Ako imamo iste uvjete, prednost treba imati onaj tko je stvarno branitelj. Ako imamo iste uvjete, a imamo, izabran treba biti onaj tko je stvarno branitelj",

premda je znao kako to ne odgovara istini,.

2. dana 25. siječnja 2020. a što je objavljeno u dnevnom listu Večernji list od dana 26. siječnja 2020. godine na stranici 14, za privatnog tužitelja izjavio:

"Perspektiva nam ne može biti jednaka kao kada bi netko od nas vodio kuću jer ovako postavljeni čovjek sa strane, sumnjive prošlosti,unosi nemir i nesigurnost."

dakle: djelima ad 1. i 2. pred drugim za privatnog tužitelja iznio i prenio neistinitu činjeničnu tvrdnju da nema "valjanu potvrdu da je branitelj" pa čak i da mu je "status branitelja lažan", kao i da je "čovjek sumnjive prošlosti" koje činjenice mogu škoditi njegovoj časti ili ugledu znajući da su neistinite;

pa je: takovim postupanjem okrivljenog u cijelosti ispunjen činjenični i pravni opis kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevete - iz članka 149 KZ-a, a djelo pod 1. je počinjeno putem televizije i preneseno putem računalnih sustava, a djelo pod 2. je počinjeno putem najtiražnijeg dnevnog lista u RH.

Na temelju čl. 158 st. 3 ZKP/08 privatni tužitelj se upućuje sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

Na temelju članka 149 stavak 3 ZKP/08 u svezi s člankom 145 stavak 2 točka 1-6 i 7 ZKP/08, privatni tužitelj je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 €, kao i naknaditi nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj NHA podnio je ovome sudu, po svojem punomoćniku, dana 27. siječnja 2020. privatnu tužbu protiv okrivljenog NH zbog kaznenih djela iz čl. 149 KZ/11, a koja su opisana pod točkama 1. i 2. privatne tužbe.

1.1. Potom je privatni tužitelj putem svojeg punomoćnika 16. ožujka 2020., povodom poziva suda na ispravak privatne tužbe u smislu navođenja svih zakonskih obilježja utuženih kaznenih djela, dostavio sudu ispravljenu privatnu tužbu čiji je sadržaj i naznačen u izreci ove presude.

2. Okrivljenik NH se, pozvan na očitovanje o tome kakav stav zauzima prema optužbi odnosno privatnoj tužbi i to svakoj točci, očitovao na način da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasne prijedloge stranaka pročitao iskaz svjedoka NHA sa ranije rasprave, te je ispitao u svojstvu svjedoka DH, a također je sud pročitao i materijalne dokaze iz spisa i to sporni tekst sa l. 5-6 spisa te tekst sa lista 7-8 spisa i sa l. 9-10 spisa, razgledan je izvornik spornog teksta koji prileži u koverti na l. 33 spisa, te je razgledana i predmetna tiskovina tj. stranice 12,13 i 14 u kojima se nalazi intervju sa okr. NH pod naslovom "smijenjeni ravnatelj bolnice Srebrnjak najavljuje nastavak borbe: moralno i ljudsko je na našoj strani, nadam se da neće biti potrebe za ulicom", te je pročitan tekst sa stranice 14 ispod pitanja"ako to ipak bude NHA kako ćete s njim surađivati? I vi i kolege? " te je pročitan i tekst sa l. 34 do lista 38 spisa. Također je pročitana dokumentacija sa l. 67, 68 i 69, te je sud pregledao snimku koja prileži uz list 41 spisa. Na kraju je pročitan izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika sa lista 81 spisa, a prije dovršetka dokaznog postupka prešlo se je na ispitivanje okrivljenika.

4. Okrivljeni NH koji se je negativno očitovao prema obje točke privatne tužbe pozvan prije dovršetka dokaznog postupka na iskazivanje je naveo kako u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio na prethodnoj raspravi, pa je sud pročitao iskaz okrivljenika sa ranije rasprave od 11. listopada 2024. kojom prilikom je okrivljenik najprije uvodno objasnio da je Dječja bolnica Srebrnjak relativno mala ustanova sa oko 210 zaposlenih ljudi a iznjedrila je najveći zdravstveni projekt vrijedan 60 milijuna eura koji je išao preko Europske unije i razmatrali su ga vrhunski stručnjaci Europe i proglasili ga najboljim, a da bi se dobio takav projekt moraju se imati određene reference, i ta njihova mala bolnica je bila i referentni centar i centar izvrsnosti hrvatski a i europski, a radila je na području pedijatrije, alergologiju, imunologiju i pulmologiju. Okrivljenik navodi kako smatra da je bitno istaknuti da je ta bolnica u tri prethodna natječajna razdoblja jedina u Republici Hrvatskoj koja je uspjela dobiti tako veliki projekt, te je on kao ravnatelj te bolnice 2019. potpisao ugovor za taj projekt sa Ministarstvom znanosti i onda je novac "sjeo" na račun Ministarstva znanosti a već četiri mjeseca nakon potpisivanja ugovora došlo je do njegove smjene jer je u 11. mjesecu iste godine smijenjen s mjesta ravnatelja, a smjenu je proveo Grad Zagreb kao osnivač, radi čega je išao u radni spor i uspio u njemu temeljem presude Radnog suda, Županijskog suda i Vrhovnog suda RH koji su utvrdili da je njegova smjena bila protuzakonita te je naređeno poslodavcu da ga vrati na njegovo radno mjesto i poziciju ravnatelja ali se to nije dogodilo nego se je tražila osoba koja može "uskočiti" na njegovo radno mjesto, a riječ je o najsuvremenijoj bolnici i opremi koja je osigurana upravo preko spomenutog projekta. Kako se tražilo čovjeka koji će biti novi ravnatelj raspisan je natječaj i to je taj natječaj gdje su sudjelovali i on i privatni tužitelj i na koji natječaj se odnosi inkriminirani tekst da ako on i NHA imaju iste uvjete a obojica su branitelji a tužitelj ima nevažeću potvrdu o tome onda treba izabrati onoga koji ima bolje uvjete ako ta potvrda nije valjana. Okrivljeni dalje navodi kako su povodom raspisanog natječaja došli na razgovor sa Upravnim vijećem njih pet kandidata te su iznosili svoje prezentacije o tome što bi i kako radili. Navodi da su na Upravnom vijeću otvorene ponude i član Upravnog vijeća prof. DH je naveo da potvrda o braniteljskom statusu privatnog tužitelja nije važeća jer da je starija od šest mjeseci, a saznalo se da je ta potvrda iz vremena kada je privatni tužitelj bio doministar, ali Upravno vijeće nije prihvatilo primjedbu prof. DH koji je onda prigovorio da isto Upravno vijeće nije kompletno popunjeno jer mu nedostaje, sukladno zakonskim odredbama, član koji je predstavnik Ministarstva zdravstva, ali ni to nije bilo prihvaćeno. Objašnjava da je isto doznao upravo od profesora DH neposredno nakon održanog Upravnog vijeća. Potom okrivljeni navodi da mu je nakon tog sastanka na kojem nitko nije izabran prof. DH rekao da je dao svoje primjedbe da čovjek nema važeću potvrdu o statusu branitelja ali da to Upravno vijeće nije prihvatilo, a kako su vani tj. pred bolnicom bili mediji sam je otvoreno rekao da potvrda privatnog tužitelja nije valjana te je rekao da se pogoduje istom i zašto nisu tražili da se dostavi nova potvrda ili da se izuzme nevažeća, pa je onda tako ta potvrda o kojoj je govorio došla u fokus interesa novinara. Okrivljeni ističe da nije rekao da privatni tužitelj nije branitelj nego je rekao da ako imaju iste uvjete a njegova potvrda nije važeća da je to njemu bilo sumnjivo da se radi o protuzakonitom načinu biranja ravnatelja. Potom okrivljeni opisuje da je nakon toga Upravno vijeće kompletirano novim članovima, iz Grada Zagreba i Ministarstva zdravstva, pa su kandidati ponovno došli pred Upravno vijeće i ponovili svoje prezentacije i ponovno je predstavnik Stručnog vijeća dječje bolnice prof. DH rekao da je potvrda privatnog tužitelja nevažeća i opet se je prešlo na glasovanje i opet su svi glasali za gospodina privatnog tužitelja osim člana Upravnog vijeća ĆH, legendarnog generala Tigrova iz Domovinskog rata. I o tom drugom natječaju informacije je dobio od prof. DH koji je to rekao svim kandidatima iz natječaja bolnice jer kao predstavnik Stručnog vijeća bolnice je dužan članovima Stručnog vijeća dati informacije o tome što se događa ali je potjeran iz Dječje bolnice Srebrnjak i radi privatno. Potom okrivljeni pojašnjava da su se zbog vrlo velikog broja registriranih branitelja, oko 550 tisuća, pojavile sumnje tko je od njih stvarno bio branitelj ali se bez revizije ne može tvrditi da je netko lažan branitelj ali postoji sumnja u tako veliki broj branitelja no problem vidi u tome što je Upravno vijeće htjelo nevažeću potvrdu proglasiti važećom. Potom objašnjava da je jedan od motiva zašto je izašao pred medije bio taj što su tri kandidata u natječaju za ravnatelja bolnice bili profesori koji su gradili kliniku i stvarali projekt o kojem je uvodno govorio. Objašnjava da kad kaže da je izašao u medije tada može reći da su se privatni tužitelj i on pri izlasku zajedno uslikali a privatni tužitelj je tada njima ostalim kandidatima rekao "ljudi moji vi nemate podršku politike, ja kad dođem ne trebate ništa brinuti svak će dobiti što treba, ultrazvuk ili neki drugi aparat". Okrivljeni ističe da takav nastup smatra bahatim pa je to pobudilo i revolt i frustracije zbog nepravde koja se događa. Međutim, ističe okrivljeni, nitko nije izabran ni u tom ponovljenom tj. drugom natječaju a u trećem navratu izbora ravnatelja izabran je specijalizant, a takvog primjera po njegovom mišljenju nema u svijetu kada bi specijalizant trebao polagati kao ravnatelj ispite pred profesorima koji svi rade u toj bolnici. Upitan od svojeg branitelja od kuda njemu riječi koje mu se stavljaju na teret "on nema valjanu potvrdu i čak postoji sumnja da je taj status lažan" okrivljeni odgovara da ga je nakon opisnih zbivanja zvalo mnogo ljudi koji su mu dali do znanja da je taj status sumnjiv. Upitan od suca da li je novinarima N1 televizije u svojoj izjavi rekao "ako ja i NHA imamo iste uvjete, čak imam i potvrdu da sam branitelj, on nema valjanu potvrdu i čak postoji sumnja da je taj status lažan, okrivljeni je odgovorio kako ne može tvrditi da li su njegove riječi točno citirane jer se naprosto ne sjeća točno izgovorenih riječi no sigurno zna da je novinarima N1 televizije dao izjavu te dopušta da je to bilo upravo 24. siječnja 2020. jer se točnog datuma više ne sjeća. Kada mu je pročitan preostali inkriminirani tekst iz točke 1. privatne tužbe okrivljeni je naveo kako je moguće da se je upravo tako izrazio jer to za njega znači da prednost ima onaj tko ima valjanu potvrdu da je branitelj iako zbog proteka vremena ne može citirati točne riječi no u postupku je pregledana snimka. Kada mu je pročitan inkriminirani tekst iz točke 2. privatne tužbe okrivljeni je naveo da je točno da je on to izjavio no treba imati u vidu okolnosti pod kojima je to naveo kada je stvoren veliki projekt po kojem je potpisan ugovor iz kojeg proizlaze i brojne obveze te smatra da takav projekt mogu voditi oni ljudi koji su ga i stvorili. Upitan od suda što je mislio riječima da se radi o čovjeku sumnjive prošlosti okrivljeni je odgovorio da su to okolnosti što je privatni tužitelj bio u vrhu SDP-a i doministar u Ministarstvu zdravstva pa je otišao u stranku ĐH za koju smatra da je poznata po sumnjivim stvarima, pa je izašao iz stranke ĐH a tri mjeseca kasnije se pojavio kao kandidat na natječaju pod sumnjivim okolnostima. Upitan u kakvom je odnosu bio sa privatnim tužiteljem okrivljeni navodi da se dugo poznaju i bili su u profesionalnim odnosima jer je on bio ravnatelj bolnice a privatni tužitelj doministar. Upitan da objasni što je mislio navodima da se unosi nemir i nesigurnost okrivljeni objašnjava da to znači da kada za ravnatelja dječje bolnice dolazi netko tko se ne bavi pedijatrijom da je to isto kao da netko drugi potpiše umjetničko djelo iako doduše ravnatelj može biti i bez da se bavi pedijatrijom no potrebne su određene reference za realizaciju odobrenog projekta. Osim tog velikog projekta kojeg je opisao bolnica je imala još sedam međunarodnih projekata i funkcionirala kao znanstvena ustanova, a to je bio veći broj znanstvenih projekata nego svi drugi zajedno u zdravstvu u cijeloj Hrvatskoj pa je to ono što unosi nemir i sumnju onima koji su 15 godina stvarali taj projekt. Na kraju je okrivljenik objasnio da je izjavu dao ispred bolnice kad se doznaju rezultati i kada svi izlaze van tj. svi kandidati i tada se obraćaju medijima a to nije isti dan kada je išao dati izjavu za N1 televiziju.

4.1. Slijedom izloženog iskaza okrivljenika vidljivo je da okrivljenik u ovom postupku ne osporava da je on nakon njegove smjene s mjesta ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak u tijeku natječaja za novog ravnatelja u kojem su sudjelovali i on i privatni tužitelj, izašao pred medije i komentirao izbor ravnatelja i spominjao privatnog tužitelja te nije istog dana davao intervju i izjavu novinarima N1 televizije iako ističe da se točnih datuma više ne sjeća.

5. Ove po okrivljeniku nesporne činjenice proizlaze i iz drugih provedenih dokaza, kako materijalnih odnosno pregledane sporne snimke N1 televizije i pročitanog spornog intervjua iz Večernjeg lista, tako i personalnih pa tako primjerice iz iskaza svjedoka DH proizlazi da je u tijeku natječaja za ravnatelja bolnice na Srebrnjaku i o tom izboru bilo medijskih objava i da je okrivljenik davao intervjue o tome iako doduše tvrdi da ne zna točno što je izneseno, dok iz iskaza privatnog tužitelja NHA u svojstvu svjedoka proizlazi da je okrivljenik za vrijeme natječaja davao izjave upravo o njemu, privatnom tužitelju, što je vidio na televiziji i čitao u Večernjem listu a kojima ga je uvrijedio i osramotio.

6. Naime, privatni tužitelj NHA u svojstvu svjedoka je naveo da je za vrijeme trajanja natječaja za ravnatelja bolnice Srebrnjak, okrivljeni izjavio da je on lažni branitelj i da je predao nevaljanu potvrdu uz svoju molbu iako okrivljenik zna da to nije istina jer ga dobro poznaje još od 2015. kada je došao u obilazak bolnice kao pomoćnik ministra zdravstva kada ga je okrivljeni molio da potpiše specijalizacije ali je u to vrijeme trajao prijenos vlasti pa se to ne radi. Nadalje ističe kako okrivljeni vrlo vjerojatno zna, jer ga poznaje, da on ne bi toliko riskirao i dao lažnu potvrdu jer ako se ikoga u Hrvatskoj može osramotiti onda je to nazivanjem lažnim braniteljem. Pojašnjava kako je doista predao uz svoju molbu u natječaju prvu potvrdu koju je dobio iz Ministarstva branitelja i svatko može provjeriti da je on proveo 199 dana u borbenom sektoru te ističe da nije bio branitelj nego dragovoljac Domovinskog rata, no ako je okrivljeni sumnjao u to mogao je isto na neki način provjeriti. Svjedok ističe da mu uopće nije jasno kako bi okrivljeni dobio na uvid natječajnu dokumentaciju pa i spornu potvrdu za vrijeme dok je natječaj otvoren, te je istaknuo kako smatra da je okrivljenik u svojoj želji i ambiciji da postane ravnatelj počeo vrijeđati i sramotiti konkurente te smatra da je za to potrebno izreći kaznu i dosuditi naknadu za duševne boli i želi postaviti imovinskopravni zahtjev od 50.000,00 kuna na ime neimovinske štete. Upitan od branitelja da objasni svoj navod da je u natječaju predao prvu potvrdu svjedok odgovara da je to običan lapsus i može pojasniti da je to bila prva potvrda koju je dobio kada ju je zatražio a ista nije imala neko vremensko ograničenje kao primjerice "ne starija od 30 dana, dva mjeseca ili slično", jer je to zapravo isto kao i diploma. Upitan koji su bili uvjeti natječaja svjedok je odgovorio da to nije pitanje za sud niti ga sud treba utvrđivati nego za kadrovsku komisiju koja odlučuje o ispunjavanju uvjeta iz natječaja te je dodao kako je natječaj poništen. Upitan o uvjetima natječaja glede starosti potvrde koja se prilaže svjedok je odgovorio da se toga ne sjeća, a doista ne zna datum iz potvrde koju je predao. Nadalje odgovarajući na posebna pitanja svjedok je naveo da je okrivljenik u vrijeme natječaja za njega izjavio da je lažni branitelj na elektronskim medijima tj. na TV-u i pisanim medijima, tj. tiskovinama, te je dodao na televiziji N1 ali je moguće da je bilo više televizija s obzirom da prilikom izjava mikrofone drže ljudi iz različitih TV kuća, a poznato mu je da je isto gledao na televiziji i čitao u Večernjem listu, što mu je bila dovoljna uvreda. Međutim, ne sjeća se svih točnih riječi koje je okrivljenik govorio a postupak se i vodi o tome što je okrivljenik izjavio da on ima nevaljanu potvrdu da je on hrvatski branitelj. Kada je isto pročitao i čuo na televiziji osjećao se je osramoćeno, ružno i tužno, bio je u šoku da tako o njemu priča kolega koji mu je 2016. slao poruke kako je najbolji kandidat za ministra. Ističe kako smatra da je okrivljenik imao uvid u natječajnu dokumentaciju jer od kuda bi inače komentirao potvrdu, ne bi valjda iz glave. Nadalje upitan što bi okrivljenik za njega izjavio u Večernjem listu u članku radi kojeg je podnesena privatna tužba, svjedok je odgovorio da se ne sjeća što je tamo pisalo pa ostaje kod onoga što je naveo njegov odvjetnik no suština je u tome da je okrivljenik njega osramotio. Kada je okrivljeniku predočen inkriminirani tekst isti je naveo da je za njega sramotno što je nazvan čovjekom sumnjive prošlosti, a koje riječi je shvatio kao da je on neka problematična osoba, da ima posla sa mafijom ili tko zna što, a to najbolje može reći sam okrivljenik. Posebno upitan glede onog što je naveo da nije isto biti branitelj i dragovoljac Domovinskog rata svjedok je pojasnio da je značajnije svojstvo biti dragovoljac Domovinskog rata jer taj pojam u sebi obuhvaća i pojam branitelja Domovinskog rata. Konkretno je bilo dostatno donijeti potvrdu da si branitelj ili dragovoljac što je i logično jer je i dragovoljac branitelj, a upitan da li je svojstvo branitelja bilo uvjet natječaja svjedok je odgovorio da je i to je uvijek uvjet u Hrvatskoj, i to je uvijek propisani uvjet natječaja. Objašnjava da kad netko kaže za drugu osobu da stvarno nije branitelj to znači da je lažno branitelj, a to mu je rekao njegov odvjetnik. Posebno upitan od okrivljenika da li je znao da potvrda o statusu branitelja koja se predaje u natječaju i koja daje prednost ne smije biti starija od mjesec dana svjedok je odgovorio da je predao svoju potvrdu a to što je upitan nije znao i ne sjeća se od kada datira potvrda o statusu branitelja koju je predao.

7. Iskaz svjedoka NHA kao uostalom i obrana okrivljenika, bit će još razmatrani u odnosu na svako djelo tj. točku optužbe odnosno privatne tužbe.

8. U odnosu na djelo pod točkom 1. izreke presude

8.1. Pod točkom 1. privatne tužbe okrivljeniku se stavlja na teret da je 24.1.2020. komentirajući izbor ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak novinarima N1 televizije izjavio: "Ako ja i NHA imamo iste uvjete, čak imam i potvrdu da sam branitelj, on nema valjanu potvrdu i čak postoji sumnja da je taj status lažan" te je naveo da status branitelja ne mora biti prednost no "Ako imamo iste uvjete, prednost treba imati onaj tko je stvarno branitelj. Ako imamo iste uvjete, a imamo, izabran treba biti onaj tko je stvarno branitelj", znajući da to ne odgovara istini.

8.2. Okrivljenik ne osporava da je novinarima N1 televizije dao izjavu, iako ističe da se ne sjeća točnog datuma, te navodi kako je on otvoreno rekao da potvrda privatnog tužitelja nije valjana te je rekao da se pogoduje istom i zašto nisu tražili da se dostavi nova potvrda ili da se izuzme nevažeća, pa je tako onda ta potvrda o kojoj je govorio došla u fokus interesa novinara. Također je okrivljenik istaknuo da on nije rekao da privatni tužitelj nije branitelj nego je rekao da ako imaju iste uvjete a njegova potvrda nije važeća da je to njemu bilo sumnjivo da se radi o nezakonitom načinu biranja ravnatelja. Međutim, okrivljenik je najzad istaknuo da se točnih riječi naprosto ne sjeća ali u postupku je pregledana sporna snimka.

8.3. Privatni tužitelj u svojem iskazu kao svjedok, a u odnosu na ovo djelo, tvrdi da je okrivljenik za njega izjavio da je on lažni branitelj i da je predao nevaljanu potvrdu uz svoju molbu za natječaj. Također je objasnio da kada se za nekoga kaže da stvarno nije branitelj onda to znači da je lažno branitelj.

8.4. Kada dakle stranke u postupku različito interpretiraju izjavu koju je okrivljenik nesporno dao novinarima N1 televizije, a snimka N1 televizije je doista i pregledana u postupku (prileži uz list 41 spisa), tada valja reći da je preslušavanjem sporne izjave sud utvrdio da je okrivljeni kritične zgode 24.1.2020. novinarima doista izjavio upravo ono što se i navodi pod točkom 1. privatne tužbe.

8.5. Budući okrivljenik ističe da je on novinarima otvoreno rekao da potvrda privatnog tužitelja o braniteljskom statusu nije valjana jer je o tome bio obaviješten od prof. DH, i to je rekao u specifičnim okolnostima frustriran nepravdom koja se događa i da mu je to bilo sumnjivo, tada je sud odlučio saslušati DH kao svjedoka.

8.6. Svjedok DH u svojem je iskazu naveo da o samom natječaju i njegovim rezultatima za ravnatelja bolnice na Srebrnjaku zna dosta jer je bio član Upravnog vijeća bolnice kao delegat Stručnog vijeća, te također zna da je i ostale članove Upravnog vijeća u više navrata upozoravao o raznim nezakonitostima i nepravilnostima u tijeku natječaja, a i prije izbora, i za vrijeme smjene dotadašnjeg ravnatelja, te također dodaje da je bilo došlo i do promjene zakona a nije formirano Upravno vijeće sukladno tim izmjenama zakona odnosno nije imenovan član vijeća sa strane Ministarstva zdravstva, pa je zbog te i raznih drugih nepravilnosti on upozoravao članove Upravnog vijeća da su oni i osobno kazneno odgovorni za svjesne nezakonite odluke. Ističe kako smatra da je svojevrstan problem bio i u tome da su se ostali članovi Upravnog vijeća tj. svi osim njega sastajali izvan službenih sastanaka i službenih poziva i pri tome donosili odluke koje su kasnije s obzirom na svoju većinu izglasavali na službenim sastancima Upravnog vijeća. Ističe kako također zna da je tijekom glasovanja o kandidatima povodom natječaja za novog ravnatelja došlo do situacije da je privatni tužitelj trebao dobiti većinu glasova ali nije dobio većinu glasova jer je, ističe svjedok, on upozorio na nezakoniti rad vijeća. Također je dodao da je sjednica bila prekinuta a nastavljena je nakon par dana prekida u potpuno novom sastavu tako da se tu radi o različitom nizu nezakonitosti. Naime, jedna članica čijeg imena se više ne sjeća iz stručnih službi Grada Zagreba kao osnivača bolnice se ispričala pa je postavljen novi član Upravnog vijeća umjesto nje a postavljen je i član Upravnog vijeća sa strane Ministarstva zdravstva. Ističe kako slijedom navedenog smatra da su tu bili ozbiljni problemi i ozbiljne nezakonitosti. Što se tiče o potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu ona je prema natječaju mogla donijeti prednost pri zapošljavanju, a što se tiče potvrde i statusa branitelja privatnog tužitelja njegova je potvrda bila prihvaćena od Upravnog vijeća iako nije bila po uvjetima natječaja jer je bila starija od 6 mjeseci. Ističe kako ne zna da li je ta potvrda autentična ili ne jer nema uvid u podatke Ministarstva branitelja ali zna da nije mogla biti uzeta u obzir jer nije ispunjavala zadane uvjete natječaja a ipak se je o njoj službeno raspravljalo. Nadalje je svjedok objasnio da je on o svemu što se događalo na Upravnom vijeću informirao članove stručnog vijeća jer je to njegova obveza kao delegata tog stručnog vijeća, a u stručnom vijeću su bili svi voditelji Odjela Dječje bolnice Srebrnjak tako da je tu bio i okrivljenik koji tada više nije bio ravnatelj nego voditelj Odjela fizikalne terapije za djecu. Dodatno je objasnio da je članove stručnog vijeća informirao na način da im je rekao isto kao što govori i na sudu, te im je rekao da dokumentacija nije bila valjana i to konkretno ta potvrda privatnog tužitelja te im je rekao i iz kojih razloga nije valjana na isti način kao što to govori i na sudu. Nadalje navodi kako on zna da je bilo o tom natječaju, o tim izborima, i tim zbivanjima svakakvih medijskih objava ali više ne zna točno kako su te objave glasile no zna da je okr. redovito davao intervjue jer su se te informacije tražile od njega odnosno on je bio protuzakonito smijenjen s mjesta ravnatelja te je bio ugrožen projekt od 60 milijuna eura tako da je informacija o tim zbivanjima bila od interesa javnosti. Pojašnjava da je najprije došlo do smjene okrivljenika kao ravnatelja dječje bolnice koju smjenu je nazvao protuzakonitom jer je to potvrdio sud pravomoćnom sudskom odlukom, nakon toga je raspisan natječaj za novog ravnatelja, a vezano za taj natječaj ispričao je ono što se je događalo i povodom toga su se događali intervjui i objave u javnosti. Posebno upitan sa strane optužbe svjedok je naveo da se je sa strane Upravnog vijeća raspravljalo o valjanosti svih dokumenata svih kandidata a kad ga se pita o potvrdi o statusu branitelja privatnog tužitelja ponavlja da je kao predstavnik struke u Upravnom vijeću tu potvrdu osporavao jer ne zadovoljava uvjete natječaja tj. starija je od šest mjeseci dok ne zna ništa o točnosti sadržaja jer nema podatke Ministarstva branitelja i koliko se sjeća nitko na Upravnom vijeću nije osporavao vjerodostojnost te potvrde jer ne zna tko bi to mogao i imao uvid u podatke Ministarstva branitelja. Svjedok je želio posebno istaknuti da bi na jednaki način postupio na svaki dokument svakog kandidata bez obzira da li je to privatni tužitelj ili ne. Svjedok je iskazao da želi objasniti kakav je bio stav struke prema opisanim zbivanjima te je objasnio da se radi o jednom velikom projektu koji je započeo još 2006.g. a riječ je o projektu kojeg je odobrila Europska komisija i koji se razvijao uz Europske konzultante i reviziju europskih institucija do 2019.g. i u koji je uložen enormni trud ljudi iz bolnice ali i vanjskih suradnika i institucija a onda u času potpisivanja projekta na Vladi se smjenjuje ravnatelja a to je bio NH koji je bio ključna osoba koja je tad smijenjena i taj projekt je uništen. Dodao je da je i sam bio branitelj u Domovinskom ratu i dragovoljac Domovinskog rata i bio je na prvoj liniji na frontu, ali glede projekta namjera je bila pokazati da imaju ideju i da ju mogu ostvariti i dovesti europski novac i imati ozbiljan projekt gdje bi dolazili istraživati i drugi znanstvenici i iz drugih država.

8.7. Iskaz svjedoka DH sud je prihvatio ali ovaj svjedok očito nema saznanja što je točno okrivljenik izjavio medijima o privatnom tužitelju. Međutim, kada se razmotri iskaz ovog svjedoka tada je vidljivo da ovaj svjedok potvrđuje obranu okrivljenika kada ističe da je kao predstavnik struke tj. Stručnog vijeća, kojem je pripadao i okrivljenik, to vijeće čiji je bio delegat u Upravnom vijeću, obavještavao o svemu što se događa pa i o tome da potvrda privatnog tužitelja o braniteljskom statusu nije valjana jer je starija od šest mjeseci i nije valjana jer ne ispunjava uvjete natječaja, te štoviše tvrdi da je na isto upozoravao i samo Upravno vijeće u čijem je radu nalazio različite nezakonitosti na koje im je ukazivao. Ovaj svjedok potvrđuje i obranu okrivljenika i u opisivanju okolnosti predmetnog natječaja, nakon smjene prethodnog ravnatelja tj. okrivljenika nakon dobivanja novca za prihvaćeni projekt od šezdeset milijuna eura.

8.8. Kada okrivljenik tvrdi da je razlog njegovih sumnji izraženih novinarima N1 televizije bio taj što je doznao da potvrda privatnog tužitelja o braniteljskom statusu koju je predao uz molbu u natječaju za ravnatelja bolnice nije valjana, a što je doznao od člana Upravnog vijeća DH, koji je isto i potvrdio, tada valja razmotriti i dokumentaciju koju je dostavila Dječja bolnica Srebrnjak.

8.9. Naime, Dječja bolnica Srebrnjak je svojim dopisom od 15. siječnja 2024. u sudski spis dostavila presliku natječaja iz kojeg su razvidni uvjeti za izbor i imenovanje ravnatelja bolnice te presliku potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljca.

8.9.1. Iz potvrde Ministarstva obrane Klasa 034-04/14-01/1, Urbroj 512M2-61-14-723, koja prileži na l. 68 spisa, razvidno je da je isto tijelo tj. ovo Ministarstvo u Zagrebu, 25.3.2014. izdalo predmetnu potvrdu da je NHA, od oca H, rođen u [adresa] **.**.1964., s prebivalištem u [adresa], sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 16.9. 1991. do 1.4.1992., ukupno 6 mjeseci i 17 dana, te stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljca.

8.9.2. Iz objavljenog Javnog natječaja Dječje bolnice Srebrnjak iz Zagreba, koji prileži na l. 69 spisa, proizlazi da je Upravno vijeće bolnice u Narodnim novinama 2/2020 od 3.1.2020. raspisalo javni natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja te bolnice sa uvjetima navedenima u točci 1. dok se u točci 2. navodi što je sve uz prijavu na natječaj kandidat dužan priložiti, a pod točkom 3. se navodi da kandidati koji ostvaruju pravo prednosti pri zapošljavanju na temelju posebnog Zakona su u prijavi dužni pozvat se na to pravo i dostaviti dokaze o priznavanju posebnog statusa. Navedeno je da kandidati koji se pozivaju na pravo prednosti prilikom zapošljavanja sukladno čl. 102 Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN br. 121/17, dalje u tekstu: Zakon) koji u trenutku podnošenja prijave ispunjavaju uvjete za ostvarivanje toga prava su dužni uz prijavu na javni natječaj priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta iz natječaja i dokaze za ostvarivanje prava prednosti prilikom zapošljavanja iz čl. 103 Zakona. Još se navodi da se popis dokaza za ostvarivanje prava prednosti nalazi na internetskoj stranici Ministarstva koja je i navedena.

8.9.3. Kako se raspisani javni natječaj poziva na posebni Zakon glede ostvarivanja prava na prednost i ukazuje na potrebu dostavljanja dokaza za ostvarivanjem prava prednosti iz čl. 103 posebnog Zakona to se ovdje citira propis tog posebnog zakona tj. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN br. 121/17) odnosno čl. 103 koji u st. 1 propisuje "da bi ostvarila pravo prednosti pri zapošljavanju osoba koja u trenutku podnošenja prijave ispunjava uvjete za ostvarivanje tog prava dužna je uz prijavu na javni natječaj priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta iz natječaja ili oglasa i (navedeno pod alinejom a) potvrdu o priznatom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili dragovoljca iz Domovinskog rata ne stariju od šest mjeseci."

8.10. Imajući u vidu prethodno navedenu dokumentaciju sud je utvrdio da je privatni tužitelj NHA povodom javnog natječaja objavljenog 3.1.2020. predao potvrdu o braniteljskom statusu od 25.3.2014., a kad se ima u vidu i citiranu odredbu posebnog Zakona odnosno odredbu čl. 103 st. 1 Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN br. 121/17), tada je sud sa sigurnošću utvrdio da njegova potvrda o braniteljskom statusu nije u skladu sa propisanim uvjetima natječaja jer je starija od šest mjeseci što propisuje posebni Zakon na koji se natječaj poziva.

8.11. Dakle, inkriminirana tvrdnja okrivljenika da privatni tužitelj nema u natječaju valjanu potvrdu o braniteljskom statusu je istinita. Kako se braniteljski status u konkretnoj situaciji tj. prema propisanim uvjetima natječaja dokazuje valjanom potvrdom Ministarstva branitelja, ne starijom od šest mjeseci, a koje u konkretnom slučaju nema jer je predana potvrda stara skoro šest godina i nije valjana prema uvjetima natječaja, tada objektivno može postojati sumnja u taj status branitelja koji nije dokazan na propisani način, a okrivljeni očito smatra, jer to i sam ističe, da je stvarno branitelj onaj koji ima valjanu potvrdu tj. očigledno onaj koji to može dokazati na propisani način. Međutim, okrivljenik nije u spornoj izjavi, suprotno tvrdnji privatnog tužitelja, za istog iznio da je "lažni branitelj" već očito govori o statusu branitelja u kontekstu natječaja u kojem taj status branitelja dokazan valjanom potvrdom, ne starijom od šest mjeseci, daje prednost prilikom zapošljavanja.

8.12. Dakle, okrivljenik je iznio pred novinarima N1 televizije za privatnog tužitelja istinitu činjenicu koju je doznao kao član Stručnog vijeća od člana Upravnog vijeća i nije u pravu privatni tužitelj kad smatra da je okrivljenik trebao provjeravati njegov braniteljski status jer je on sam, privatni tužitelj, taj status dokazuje predanom potvrdom ali u tome nije uspio jer je uočeno po članu Upravnog vijeća da ista nije sukladna posebnom propisu i uvjetima natječaja.

8.13. S obzirom da kazneno djelo klevete čini onaj tko za drugoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja je podobna štetiti časti ili ugledu znajući da je ista neistinita, a u konkretnom slučaju je tvrdnja o činjenici da privatni tužitelj u natječaju nema valjanu potvrdu o svom braniteljskom statusu istinita, tada je sud našao da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju za drugoga tj. za privatnog tužitelja.

8.14. Kada sud u postupku nije našao dokazanim da bi okrivljenik počinio kazneno djelo klevete iznošenjem neistinite činjenične tvrdnje za drugoga znajući da je neistinita, tada je sud našao da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo klevete koje mu se stavlja na teret pod točkom 1. privatne tužbe.

9. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude

9.1. Pod točkom 2. privatne tužbe okrivljeniku se stavlja na teret da je u intervjuu kojeg je dao 25.1.2020. novinarima Večernjeg lista, a koji je intervju objavljen u tiskovini Večernji list od 26.1.2020., za privatnog tužitelja izjavio: "Perspektiva nam ne može biti jednaka kao kada bi netko od nas vodio kuću jer ovako postavljeni čovjek sa strane, sumnjive prošlosti,unosi nemir i nesigurnost.", te da je time okrivljenik počinio kazneno djelo klevete.

9.2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je točno da je on to izjavio ali treba imati u vidu okolnosti pod kojima je to izjavio a koje je i opisao u svojem iskazu vezano uz izbor novog ravnatelja u Dječjoj bolnici Srebrnjak nakon dobivenog velikog projekta odobrenog od Europske komisije, te je došlo do predmetnog natječaja kojeg je onda i komentirao. Dakle, okrivljenik ne osporava da je za privatnog tužitelja rekao da je čovjek sa strane sumnjive prošlosti koji unosi nemir i nesigurnost. Isti sadržaj, kojeg okrivljenik dakle ne osporava, proizlazi i iz pročitanog spornog intervjua objavljenog u Večernjem listu od 26. 1. 2020. Okrivljenik je potom također objasnio što te riječi znače te ih je suštinski obrazložio na način da privatni tužitelj nije pedijatar i nije radio u bolnici na stvaranju tog velikog projekta kojeg smatra da ga trebaju razvijati oni ljudi koji su ga stvarali i među kojima bi neka nova osoba "sa strane" mogla unijela nemir a obrazložio je i pojam "čovjek sumnjive prošlosti" kojeg je upotrijebio za privatnog tužitelja obrazlažući ga njegovom vezom sa politikom i raznim političkim opcijama.

9.3. Privatni tužitelj u svojstvu svjedoka pak ističe kako smatra da je okrivljenik u svojoj želji i ambiciji da postane ravnatelj počeo vrijeđati i sramotiti konkurente te je njega osramotio i u Večernjem listu jer je za njega sramotno da je nazvan čovjekom sumnjive prošlosti koje riječi je shvatio kao da je on neka problematična osoba, da ima posla s mafijom ili tko zna što, a radi kojih riječi se osjećao ružno, tužno i bio je u šoku.

9.4. Kada dakle nije sporno da je okrivljenik u intervjuu kojeg je dao novinarima Večernjeg lista za privatnog tužitelja izjavio "da je čovjek sa strane sumnjive prošlosti koji unosi nemir i nesigurnost" tada valja ponoviti da kazneno djelo klevete čini onaj tko za druga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita a koja je i difamantna tj. podobna škoditi časti ili ugledu onoga na koga se odnosi. Stoga se ovdje napominje da činjenična tvrdnja jest tvrdnja o činjenicama čija je istinitost dakle provjerljiva na objektivan način tj. u pravilu za sve ljude na suglastan način.

9.5. Dakle, kod kaznenog djela klevete mora se raditi o iznošenju neke činjenične tvrdnje za drugu osobu čija se istinitost može objektivno provjeriti, a kada okrivljenik privatnog tužitelja naziva čovjekom sa strane sumnjive prošlosti koji unosi nemir i nesigurnost, tada se očigledno ne radi o činjeničnoj tvrdnji koja je objektivno provjerljiva u pogledu istinitosti odnosno neistinitosti već se posve očigledno radi o subjektivnoj ocjeni koju okrivljenik iznosi za osobu privatnog tužitelja. Jednostavno rečeno radi se o subjektivnom vrijednosnom sudu okrivljenika o privatnom tužitelju.

9.6. Kada se dakle u konkretnom slučaju radi o subjektivnom vrijednosnom sudu o drugoj osobi a ne radi se o činjeničnoj tvrdnji čija bi se istinitost tj. neistinitost mogla objektivno utvrđivati, tada ne dolazi u obzir primjena kaznenog djela klevete jer izostaje njegovo bitno obilježje (neistinita činjenična tvrdnja), pa je tada sud dužan ispitati da li je konkretnom izjavom okrivljenika tj. iznošenjem tog njegovog vrijednosnog suda o privatnom tužitelju počinjeno koje drugo kazneno djelo protiv časti i ugleda odnosno da li je počinjeno kazneno djelo uvrede budući se radi o negativnom vrijednosnom sudu jer nazvati nekoga "čovjekom sumnjive prošlosti" znači drugoga predstaviti kao osobu u čijoj prošlosti postoji neki problem neka sumnja da nije vrijedan poštovanja, a upravo tako prikazivati drugu osobu i još navoditi da unosi nemir i nesigurnost znači umanjiti njezino dostojanstvo u očima javnosti i izložiti ga prijeziru okoline tj. konkretne društvene zajednice ili društva.

9.7. Kada je okrivljenik za privatnog tužitelja iznio takav negativni vrijednosni sud da je čovjek sumnjive prošlosti, da unosi nemir i nesigurnost, koji je difamantan za privatnog tužitelja, očito svjestan tih okolnosti, tada je ostvario obilježja kaznenog djela uvrede, ali ipak sud nalazi da kaznenog djela uvrede nema jer postoje okolnosti iz čl. 148.a. KZ/11 koje isključuju protupravnost za kazneno djelo uvrede a te okolnosti sud nalazi u obrani javnog interesa ili drugih opravdanih razloga.

9.8. Naime, kada okrivljenik obrazlaže okolnosti pod kojima je dao spornu izjavu, a te okolnosti na isti način opisuje i svjedok DH, a to su okolnosti da je Dječja bolnica na Srebrnjaku pod njegovim ravnateljstvom dobila najveći projekt u hrvatskom zdravstvu vrijedan 60 milijuna eura kojeg je odobrila Europska komisija ali je on nakon isplate novca na račun Ministarstva smijenjen s mjesta ravnatelja nakon čega je raspisan natječaj za novog ravnatelja a on je doznao za nepravilnosti u natječaju za novog ravnatelja, o čemu je obaviješten od člana Upravnog vijeća, te kada obrazlaže što za njega znače sporne riječi i navodi da je smatrao da takav dobiveni projekt moraju razvijati oni ljudi koji su ga stvarali a ne neki drugi ljudi izvan struke pedijatrije tj. "sa strane" jer bi to unijelo nemir među one ljude koji su taj projekt stvarali, i kad obrazlaže što za njega znači sumnjiva prošlost privatnog tužitelja što obrazlaže njegovom povezanošću sa politikom odnosno različitim političkim strankama pa tako i sa strankom ĐH koji je bio gradonačelnik Grada koji je osnivač predmetne bolnice, tada je očito da okrivljenik govori i daje izjave koje mu se u ovom postupku inkriminiraju upravo vezano uz situaciju u Dječjoj bolnici u kojoj se bira novi ravnatelj, a kako se radi o javnoj bolnici čiji je osnivač Grad tada je sasvim sigurno isto pitanje od javnog interesa jer je društvena zajednica posve opravdano zainteresirana za mogućnosti kvalitetnog liječenja domaćeg stanovništva pogotovo kada se radi o djeci jer je riječ o dječjoj bolnici i tada je sasvim sigurno ogroman interes javnosti za što boljim i kvalitetnijim liječenjem djece u javnoj bolnici što obuhvaća veliki dio stanovništva koji nemaju mogućnosti plaćati privatne klinike ili se liječiti u inozemstvu.

9.9. Dakle, kada je javnost objektivno i sa pravom zainteresirana za pravilan izbor ravnatelja takve ustanove kao što je javna dječja bolnica a okrivljenik je, kada je od člana Upravnog vijeća doznao za nepravilnosti u izboru,u javnosti i pred novinarima komentirao taj izbor i iznio svoje stajalište kako bi obavijestio javnost o mogućim nepravilnostima i pri tome je i upotrijebio riječi koje su difamantne za jednog od kandidata za ravnatelja tj. za privatnog tužitelja, ali kada pri tome postoje razlozi iz čl. 148.a. KZ/11 tada nema kaznenog djela uvrede iako su ostvarena njegova zakonska obilježja.

10. Kada je sud donio oslobađajuću presudu iz razloga koje je obrazložio u odnosu na djelo pod točkom 1. te u odnosu na djelo pod točkom 2., tada je postupio sukladno čl. 454 ZKP/08 u kojem je propisano da će sud u izreci presude kojom se optuženik oslobađa optužbe navesti činjenični i zakonski opis te naziv kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret.

11. Sukladno oslobađajućoj odluci sud je privatnog tužitelja sa njegovim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu temeljem čl. 158 st. 3 ZKP/08.

12. Sukladno oslobađajućoj odluci odlučeno je i o troškovima ovog kaznenog postupka temeljem čl. 149 st. 3 ZKP/08, pa je privatni tužitelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, te je dužan snositi troškove koji se sastoje od nužnih izdataka okrivljenika i nužnih izdataka i nagrade njegova branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu, dana 6. veljače 2025.

Sudac:

Dubravka Čošić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

Dostaviti:

 Privatni tužitelj NHA

 punomoćnik privatnog tužitelja Ivo Farčić odvj.

 optuženi NH

 branitelj Davor Marić odvj.

 u spis