Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-342/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužiteljice VN (...) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Paula Eškinja Orešković, odvjetnica u Biogradu na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82, protiv tuženika ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ante Ivković, odvjetnik u Zadru, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice ABC, ... ... ..., [adresa], OIB: 92386208054, koju zastupa predsjednik udruge FN, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama tužiteljice i umješača protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P- 1925/2022-13 od 15. veljače 2023., 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe tužiteljice VN (...) i umješača na strani tužiteljice ABC, ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-1925/2022-13 od 15. veljače 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tužiteljice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Odbija se zahtjev ABC, Humanitarne udruge za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da sudjeluje u ovom predmetu kao umješač na strani tužiteljice.

III. Do pravomoćnosti rješenja iz točke II. izreke, umješač može sudjelovati u postupku i poduzimati sve dozvoljene parnične radnje.

IV. Nalaže se tužiteljici VN (V) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 248,86 EUR-a, sve u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika odbija kao neosnovan."

2. Protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga, posebno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U žalbi ističe da je tužiteljici odobreno korištenje pravne pomoći za zastupanje u ovom postupku i za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi, a za pružatelja pravne pomoći bila je određena odvjetnica Irena Gulan Šimurina iz Zadra, te je ista, nakon što je ustanovila da se postupak vodi pred Općinski sudom u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, zamolila da se stranci dodijeli odvjetnik koji ima sjedište ureda u Biogradu na moru, nakon čega je 18. siječnja 2023. za pružatelja pravne pomoći imenovana odvjetnica Paula Eškinja Orešković. 19. siječnja 2023. održano je pripremno ročište koje je odgođeno jer je u spis zaprimljen podnesak odvjetnice Irene Gulan Šimurina kojim izvješćuje sud o razrješenju i imenovanju odvjetnika sa područja Stalne službe u Biogradu na moru, a na istom ročištu umješač je također predložio odgoditi ročište zbog nastale situacije. Prvostupanjski je sud odgodio pripremno ročište i slijedeće zakazao za 6. ožujka 2023., a tužiteljica je sa novom punomoćnicom dogovorila pristupiti ročištu do kojeg nije ni došlo budući je isto odgođeno, a tužba odbačena. Ističe kako sud ne može odbaciti tužbu zbog pravomoćno presuđene stvari prije održavanja pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu, u kojem smislu se poziva na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-272/2021-2. Stoga je stranci i njenom punomoćniku onemogućeno sudjelovanje u postupku i iznošenje činjenica na pripremnom ročištu. Osim toga, sud je nepravilno primijenio odredbu čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer iz navedene odredbe jasno proizlazi da o postojanju procesnih smetnji sud nije ovlašten odlučivati prije pripremnog ročišta. U čl. 278 st. 1. Zakona o parničnom postupku navedene su odluke koje sud može donijeti u tijeku pripremanja glavne rasprave, u što ne ulazi i odluka o odbacivanju tužbe. Stoga predmetnu tužbu u ovom stadiju postupka nije bilo moguće odbaciti, pa je nepravilna primjena odredbe čl. 333 st. 2. Zakona o parničnom postupku bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke te je pobijano rješenje zahvaćeno relativno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. istog Zakona. Dalje navodi kako su, da bi se utvrdilo postoji li sadržajni identitet između određenih sporova, bitna dva elementa; subjektivni – stranke i objektivni – tužbeni zahtjev, a sudska se praksa opredijelila za shvaćanje po kojemu je za utvrđivanje identiteta spora potreban identitet tužbenog zahtjeva i činjenične osnove s obzirom na koju je on istaknut. U konkretnom slučaju se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, činjenično stanje nije niti izneseno pa je odluka o odbačaju tužbe preuranjena, a stranci je oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom. Tužiteljica nema dovoljno pravnog znanja i iskustva da bi se pravilno odredila i označila tužbeni zahtjev, a uvidom u povjesnicu tužbe jasno je da se radi o nedopuštenim pobudama tuženika koje će tužiteljica dokazati u postupku. Na kraju ističe kako je tužiteljica rješenjem o odobravanju pravne pomoći dokazala da je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi i troška postupka. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv uvodno označenog rješenja žalbu je izjavio i umješač na strani tužiteljice, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 4. i čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku. Pobijanim je rješenjem sud odbacio tužbu, bez da je da tužiteljici i umješaču omogućio da se izjasne o navodima protivne strane, što predstavlja povredu prava na pristup sudu. Na ročištu na koje je pristupila tužiteljica konstatirano je da joj je dodijeljena punomoćnica dan pred raspravu otkazala zastupanje i o tome obavijestila sud, te da joj je dodijeljena druga punomoćnica, pa tužiteljica kao pravno neuka stranka nije mogla raspravljati pred sudom. Kako je tužiteljica obavijestila umješača da je dodijeljena punomoćnica otkazala punomoć tužiteljici, to je i umješač obavijestio sud da neće prisustvovati ročištu iz navedenih razloga. Umješač je 2 dana pred ročište dobio odgovor da se raspravna sutkinja nalazi na bolovanju, zbog čega je tražio odgodu ročišta, a ročište je ipak održano na način da je odgođeno za 6. ožujka 2023. Međutim, sutkinja je vanraspravno donijela pobijano rješenje kojim je odbacila tužbu zbog već presuđene stvari, a da se o tome uopće nije raspravljalo. Na taj je način povrijeđeno pravo tužiteljice i umješača na pristup sudu iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6 st.1 Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Osim toga, donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredbi postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 106.a i čl. 207. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Umješač je podneskom putem e-komunikacije sukladno čl. 106. st. 5. Zakona o parničnom postupku stupio u predmetni postupak, a sud je pobijanim rješenjem riješio da umješač do pravomoćnosti rješenja kojim mu se odbija pravo na sudjelovanje u postupku, ima pravo sudjelovanja u postupku i poduzimanja svih dozvoljenih pravnih radnji. Umješaču je time dano samo formalno pravo na sudjelovanje u predmetnom postupku, iako mu je trebalo biti omogućeno i stvarno sudjelovanje u istome. Također, sud je morao umješaču dostaviti pobijanu odluku putem e-komunikacije, te mu omogućiti uvid u predmetni postupak putem e- komunikacije. Obzirom da prvostupanjski sud grubo krši prava tužiteljice u ovom predmetu, umješač će podnijeti tužbu Europskoj komisiji zbog povrede prava Unije od strane zemlje članice Europske unije. Sud je počinio i bitnu povredu odredbi postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku kada je nakon uvida u spis P-413/2003 utvrdio da je u tom predmetu, između istih stranaka već odlučeno u pogledu iste stvari. Sud nigdje u pobijanom rješenju ne citira tada postavljeni tužbeni zahtjev i u kojem dijelu su istovjetni, pa stoga nedostaje valjano obrazloženje zbog čega su zahtjevi istovjetni, te je takvo obrazloženje manjkavo i ne može opravdati donesenu odluku. Da bi neka stvar bila presuđena nije dovoljno da se radi o istim strankama i o istoj vrsti postupka, već je potrebno da su tužbeni zahtjevi sadržajno isti i da se temelje na identičnoj činjeničnoj osnovi. U tom se smislu poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-1500/89 i odluku Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-5202/18-4. U konkretnom su slučaju tužbeni zahtjevi ne samo sadržajno različiti, već i postavljeni po različitim činjeničnim osnovama, jer novopostavljeni tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti i pravne nevaljanosti budući je ugovor između parničnih stranaka sklopljen iz nemoralnih pobuda, dok je tužbeni zahtjev u predmetu posl. broj P-413/2003 bio postavljen na utvrđenje da ugovor između parničnih stranaka uopće nije sklopljen. Poziva se pravna stajališta zauzeta u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-III-4434/2008 i posl. broj U-III-5807/2010. Ističe da se u predmetnom postupku radi o utvrđenju da je ugovor fiktivno sklopljen iz nemoralnih pobuda jer je tuženik doveo tužiteljicu u zabludu da će na taj način riješiti izbjeglica koji su bili u nekretnini koja je predmet ovog postupka, gdje tužiteljica nikad nije primila navedeni iznos iz ugovora. Tužiteljica je zbog prijevarnih namjera tuženika koji ju je oštetio, a sud je nije zaštitio, postala žrtvom pravosuđa, te umješač, kao udruga kojoj je to osnovna djelatnost, ima pravni interes da se dokaže da je tužiteljici pred sudom povrijeđeno više ustavnih i konvencijskih prava. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Iz spisa predmeta slijedi da je u ovoj pravnoj stvari pripremno ročište bilo zakazano za 19. siječnja 2023., da je na tom ročištu udovoljeno prijedlogu tužiteljice za odgodu ročišta (zbog nezaprimanja rješenja o odobravanju pravne pomoći) i isto odgođeno, a sljedeće zakazano za 6. ožujka 2023., te da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio izvanraspravno, 15. veljače 2023.

8. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari (toč. I. izreke), odbio zahtjev ABC da sudjeluje u ovom predmetu kao umješač na strani tužiteljice (toč. II. izreke), odredio da do pravomoćnosti rješenja iz točke II. izreke umješač može sudjelovati u postupku i poduzimati sve dozvoljene parnične radnje (toč. III. izreke), te tužiteljici naložio da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 248,86 eura, te preko dosuđenog iznosa odbio zahtjev tuženika kao neosnovan (toč. IV. izreke).

8.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi kako je po prigovoru tuženika da se radi o presuđenoj stvari, pribavio spis Općinskog suda u Zadru posl. broj P-413/2003 i utvrdio da je u tom predmetu, između istih stranaka, već odlučeno u pogledu iste stvari, odnosno da je 18. srpnja 2007. donesena presuda kojom je odbijen kao neosnovan istovjetni tužbeni zahtjev kao i u ovom postupku, a koja presuda je postala pravomoćna dana 8. studenoga 2007., pa je pozivom na odredbu čl. 333. st. 2. u svezi s odredbom čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - u daljnjem tekstu: ZPP) odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

9. Odredbom čl. 278. st. 1. ZPP određeno je o čemu je u tijeku pripremanja glavne rasprave do ročišta za glavnu raspravu ovlašten odlučivati prvostupanjski sud, dok je u čl. 280. ZPP navedeno da je sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe ovlašten donositi rješenja iz čl. 278. st. 1. ZPP ako nije riječ o pitanjima u kojima se po prirodi stvari ili prema odredbama ZPP odluka može donijeti tek u daljnjem tijeku postupka. U smislu odredbe čl. 288. st. 2. ZPP prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu, osim rješenja koje je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe ovlašten donositi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako se utvrdi da u tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje.

10. Dakle, prvostupanjski sud je ovlašten donijeti rješenje o odbacivanju tužbe zbog presuđene pravne stvari tek na pripremnom ročištu što proizlazi iz odredbe čl. 280. i čl. 288. st. 2. ZPP. Stoga je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP, jer je suprotno jasnoj odredbi ZPP u čl. 288. st. 2. tog Zakona donio rješenje o odbacivanju tužbe zbog presuđene stvari prije zakazivanja pripremnog ročišta, što je bilo od utjecaja na zakonitost odluke, u kojem je smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav u odluci posl. broj Rev 1014/2020-2 od 13. listopada 2020.

11. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. u svezi čl. 381. ZPP.

Zadar, 6. veljače 2025.

Sutkinja

Marina Tanta