Posl. br. K-21/2025-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika ĐO, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. KO-DO-3/2025, od dana 7. siječnja 2025. godine, radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 6. veljače 2025. godine, koje ročište je održano u prisutnosti optuženika ĐO, branitelja optuženika Toma Šoletića, odvjetnika iz [adresa] i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Mile Lončarić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, istog dana, uz prisutnost istih stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i CO, rođene C, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa] i boravište na adresi [adresa] (kod NO), državljanin Republike Hrvatske, vodoinstalater, neoženjen, otac jednog djeteta, pismen, sa  završenom  srednjom  školom,  trenutno  nezaposlen,  lošeg imovnog stanja, osuđivan,

k r i v  j e

što je 24. studenoga 2024., oko 14,50 sati, u Čilipima, Općina Konavle, u nakani da kod svoje bivše izvanbračne partnerice ĆO izazove osjećaj straha i prepasti, putem aplikacije Whatsapp, sa mobitela pozivnog broja [broj telefona] na mobitel pozivnog broja [broj telefona], kojega koristi sadašnji izvanbračni partner ĆO JO, poslao dvije poruke sadržaja: „Bit će sranja vjeruj te mi“ i „Budite spremni na to. Možete i policiju obavijestit. Slobodno“, a sa sadržajem kojih poruka je JO upoznao ĆO i koje riječi su kod ĆO izazvale osjećaj straha i prepasti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio nekim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24

- u daljnjem tekstu KZ/11).

II. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11, optuženik ĐO se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 25. studenog 2024. godine, u 12:00 sati, do dana 6. veljače 2025. godine.

IV. Na temelju odredbe čl. 73. KZ/11, optuženiku ĐO se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja

ĆO, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1982., s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 4 (četiri) godine.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju čl. 73. st.

1. KZ/11, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

V. Temeljem čl. 79. KZ/11, od optuženika ĐO oduzima se jedan mobilni uređaj marke Huawei, model WAS-LX1, IMEI broja [IMEI broj], s pripadajućom SIM karticom, pozivnog broja [broj SIM kartice], a koji je privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, serijski broj [serijski broj], Postaje granične policije Gruda, od ĐO, dana **.**.2024..

VI. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-2125 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-21/2025), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, dok je dužan naknaditi i troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Toma Šoletića, odvjetnika iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 7. siječnja 2025. godine optužnicu broj KO-DO-3/2025, od dana 7. siječnja 2025. godine, protiv okrivljenika ĐO, radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11.

1.1 Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Kov-2/2025, dana 20. siječnja 2025. godine, potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO-3/2025, od dana 7. siječnja 2025. godine.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, da će iznositi svoju obranu na kraju dokaznog postupka i da će odgovarati na postavljena pitanja.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj, te je, uz suglasnost stranaka, pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje oštećene ĆO sa DVD snimkom ispitivanja kod suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku od dana 18. prosinca 2024. godine (list spisa 91-99), pročitan je i pregledan ispis poruka koje je optuženik uputio na mobitel kojim se koristi JO (list spisa 19-20), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom o pravima uhićenika ĐO Postaje granične policije Gruda, broj: KU-115/24 od 25. studenog 2024. godine (list spisa 21-29), rješenje Županijskog suda u Sisku, broj: Kir-649/2024 od 23. kolovoza 2024. godine o određivanju mjera opreza ĐO (list spisa 49-55), kao i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Postaje granične policije Gruda, broj: 01599769 od 25. studenog 2024. godine (list spisa 75).

3.1 Na kraju dokaznog postupka pročitano je i pregledano uvjerenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za ĐO od 26. studenog 2024. godine (list spisa 57-58).

4. Optuženik ĐO je na glavnoj raspravi, održanoj dana 6. veljače 2025. godine, u svojoj obrani naveo da zna što mu se stavlja na teret. Stoji iza svega toga, jest, poslao je tu poruku, ali ne s namjerom bivšoj supruzi, već sada njezinom vanbračnom partneru, jer je znao da s njom ne smije kontaktirat. Svjestan je svega toga, da je pogriješio, priznaje da u niti jednom pogledu više neće postupiti tako, niti želi. Ako je ikako moguće, htio bi izaći na slobodu, ili da mu se daju neke mjere opreza ili dobrovoljni rad, jer jednostavno psihički ne može više. Na upit branitelja, optuženik je izjavio da je motiv slanja poruka bio dijete, htio je vidjeti svoje dijete. U trenutku kada je slao poruku, sigurno nije mislio da bi napravio bilo kakvo zlo, ni u jednom pogledu, niti je išao za tim. U budućnosti nikada više slično neće ništa napraviti. Žao mu je što se sve ovako dogodilo. Ako ga se pusti iz istražnog zatvora, poštivat ću svaku odluku suda i sve mjere, koje mu se izreknu. Na upit sutkinje, optuženik izjavljuje da je u početku kontaktirao Centar, za viđanje djeteta. Tom porukom nije htio ništa zlonamjerno, to je bio samo trenutak slabosti.

4.1 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitan je i pregledan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika ĐO s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom, od 25. studenog 2024. (list spisa 30-35).

5. Oštećena ĆO je, u svom iskazu koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku, dana 18. prosinca 2024. godine, u skladu sa odredbom čl. 292. st. 6. u svezi sa čl. 43. a i čl. 236. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku, i koji je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi, navela da je ĐO na njezinom broju blokiran, iako ima izvještaj, piše na njenom telefonu da ima propuštene pozive od ĐO i propuštene poruke, znači „napravit ću sranje, vjerujte mi“, citira tu poruku. Misli da je poruka bila putem Whats App ili obična poruka, nije sigurna. Poruku je dobila ona osobno na svoj telefon, i kada je vidjela, i onda je poslao kada je vidio da nema zvanja ni ničega, poslao ju je njenom sadašnjem partneru s kojim živi. To je JO, istu poruku je poslao, „napravit ću sranje, vjerujte mi, možete zvati policiju, u smislu da se on ne boji policije. Na to se uplašila i osjetila je taj veliki strah, boji se što je bio u mogućnosti učiniti, bojala se za život svoj i djeteta svoga, osjetila se ugroženo, s time da je odmah zvala policiju, i bila je upućena na Grudu, gdje je podnijela kaznenu prijavu protiv ĐO, sa svim tim da je prekršio mjeru opreza prema njoj. ĐO nije spominjao zajedničko dijete, ali znači poruka je glasila “napravit ću sranje, vjerujte mi, na što se to točno odnosilo, ne zna. ĐO je imao komunikaciju sa JO do toga događaja, a nakon toga nije. Prijetnju je shvatila ozbiljno. ĐO je bio u Zatvoru u Glini dvije godine i dva mjeseca, osuđen je zbog maloljetnice, ne zna što joj je oduzeo slobodu kretanja i pokušaj silovanja, znači bio je u [adresa] dvije godine i dva mjeseca, u sve to vrijeme i prije toga raskinuli su vanbračnu zajednicu, s time da je u [adresa] dolazila, kad je bio u zatvoru, ajmo reći kraće vrijeme, nije to dugo trajalo, dok ĐO nije dobio izlaske vani, nakon drugog ili trećeg izlaska shvatila je da se nije promijenio, jer je počeo seksualno uznemiravati ispred djeteta, tako da je odustala onda od sve te zatvorske posjete. Njihova izvanbračna zajednica trajala je punih 15 godine. Jednostavno je bila odvojena od ĐO, zbog mjera opreza. Ima poruka „bit će sranja“ na njenom telefonu, a ima poruka koja je slična isto na muževom telefonu, koji joj je sadašnji partner, isto izvanbračni suprug, za sada. ĐO je tada tražio da vidi dijete, ali prije toga je JO, s kojim sada živi, dovodio ĐO dijete da ga viđa, znači, našli bi se negdje gdje bi ĐO vidio dijete. Ne zna šta je bio problem ovaj put, on je počeo jako puno piti i u tom stanju bi slao poruke, prije toga svega, kako je razočaran, kako lumpuje, kako je ludnica, JO bi ga znao tješiti i svašta nešto. Poticaj toga svega je bio sami alkohol, te njegove ludosti i zahtijevanje nečega. ĐO je dan prije toga vidio dijete, ne zna da li je išta tražio od JO, ali misli da nije, jednostavno je pukao, što se tiče živaca, a da li je nešto tražio, misli da nije. Bila bi sigurna kada bi mu se produljile te zatvorske, da se makne od nje, prije je bila u sigurnoj kući, u tih 15 godina se samo patila, tada joj je bila i kćer pokojna živa. Smatra da bi zbog sigurnosti nje i njenog djeteta on trebao ostati u zatvoru, jer ju je strah. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev, ne želi ništa, samo želi biti sigurna.

6. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, uspoređujući ih s materijalnom obranom optuženika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je optuženi ĐO počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno-pravnu odgovornost.

7. Optuženik u svojoj obrani ne poriče da bi inkriminirane zgode putem aplikacije Whatsapp, sa mobitela pozivnog broja [broj telefona] na mobitel pozivnog broja [broj telefona], kojega koristi sadašnji izvanbračni partner ĆO JO, poslao dvije poruke sadržaja: „Bit će sranja vjerujte mi“ i „Budite spremni na to. Možete i policiju obavijestit. Slobodno“, ali ne s namjerom bivšoj supruzi, već njezinom izvanbračnom partneru, jer je znao da s njom ne smije kontaktirati, a motiv slanja poruka je bilo dijete, koje je želio vidjeti, a u trenutku kada je slao poruku nije mislio da bi napravio kakvo zlo, ni u jednom pogledu, a niti je išao za tim, izražavajući žaljenje zbog inkriminiranog događaja. Obrani optuženika u dijelu kada navodi da poruke sadržaja navedenog u optužnici nije uputio s namjerom svojoj bivšoj supruzi, već njezinom izvanbračnom partneru, ne misleći da bi napravio bilo kakvo zlo, sud je cijenio neosnovanim, i usmjerenim ka njegovom oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti. Sama obrana optuženika na glavnoj raspravi nema oslonca u rezultatima izvedenih dokaza. Naime, cijeneći iskaz oštećene ĆO, koja je u bitnome dosljedno i uvjerljivo opisala predmetni događaj te čijem iskazu je poklonjena vjera, sud cijeni utvrđenim da je optuženik, konkretne zgode, prijetio oštećenoj, baš na način kako je to opisano u izreci presude.

7.1 Sud je poklonio vjeru iskazu oštećene, ispitane kao svjedokinje, ĆO, čiji iskaz smatra jasnim, detaljnim i uvjerljivim te, isto tako, cijeni da ova svjedokinja nema nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti. Iskaz ove svjedokinje je životan, logičan, uvjerljiv i sud smatra kako ova svjedokinja nema namjeru na bilo koji način lažno teretiti optuženika, a osim toga oštećena ĆO protiv optuženika niti ne postavlja imovinskopravni zahtjev, pa po mišljenju ovoga suda, nema nikakvog razloga da bi optuženiku, ova svjedokinja, bez ikakvog posebnog povoda, išla naštetiti.

7.2 Dakle, obrana optuženika da nije imao namjeru poruku poslati bivšoj supruzi, već njezinom izvanbračnom partneru, cijenjena je neosnovanom, budući da iz iskaza oštećene, kojem je sud poklonio vjeru, nedvojbeno proizlazi da je i nju zvao i slao poruke, pa je tako poruka "Napravit ću sranje vjerujte mi" došla i na njezin mobitel, dok je slična poruka došla i na mužev mobitel,“Napravit ću sranje, vjerujte mi, možete zvati policiju“, budući da je ona optuženika blokirala, a imajući u vidu da su optuženiku izrečene mjere opreza rješenjem Županijskog suda u Sisku, posl. br. Kir- 649/2024, i to zabrane približavanja žrtvi ĆO, kao i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze sa istom, a sve radi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, koji postupak se vodi pred drugim sudom, nedvojbeno je da se u konkretnoj situaciji oštećena uplašila da će joj optuženik ĐO, njezin bivši izvan bračni partner nanijeti neko zlo, dakle da se radilo o ozbiljnoj prijetnji prema objektivnim mjerilima i standardima, tim više što se optuženikove prijetnje prema oštećenoj ponavljaju i oštećena je kritične zgode, zbog ovog incidenta, pozvala i policiju, a što sve upućuje na zaključak da su je navedene poruke uznemirile i uplašile, jer u suprotnom oštećena ne bi imala razloga pozvati djelatnike policije.Isto tako za napomenuti je da navodi obrane optuženika da su motivi slanja poruka sadržaja naznačenog u izreci presude bilo viđanje djeteta, međutim kada se ima u vidu da optuženik dijete može viđati uz posredstvo Centra za socijalnu skrb, dok iz iskaza oštećene proizlazi da je optuženik dijete viđao, odnosno da ga je na susrete sa ocem, optuženikom vodio njezin sadašnji izvanbračni partner JO, to se navodi njegove obrane i u ovom dijelu cijene neosnovanim.

7.3 Navode oštećene ispitane kao svjedokinje, potvrđuje i ispis poruka, koje je optuženik uputio na mobitel, kojim se koristi JO, izvanbračni partner oštećene ĆO, sa kojim porukama je ista upoznata, a koje prijetnje su kod iste izazvale osjećaj straha i prepasti.

8. Dakle, iz iskaza oštećene ĆO, ispisa poruka, te pročitanih i pregledanih isprava, sud smatra dokazanim kako je optuženik ĐO prijetio oštećenoj, na način kako je to opisano u izreci presude, a što ukazuje na to da je postupao u nakani da kod iste izazove osjećaj straha i uznemirenosti.

9. Za postojanje kaznenog dijela prijetnje dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići. Kod prijetnje je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost.

9.1 Navedene prijetnje upućene od strane optuženika, koji u odnosu na oštećenu ima izrečene mjere opreza u drugom kaznenom predmetu, i to upućene poruke putem mobitela izvanbračnom suprugu oštećene „“Bit će sranja vjerujte mi“ i „Budite spremni na to. Možete i policiju obavijestiti. Slobodno“ a koje je oštećena i vidjela , predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj nekim zlom i objektivno su kod oštećene mogle izazvati osobnu ugroženost, strah, uznemirenost i nesigurnost pod navedenim okolnostima, a posebice što je općepoznata činjenica da policiju građani i zovu u situacijama kada im prijeti ugroza bilo koje vrste, pa same poruke riječima sadržaja da će biti sranja i da zovu policiju, upućuju na neko izgledno zlo koje se oštećenoj može dogoditi, pogotovo kada se ima u vidu činjenica, da se oštećena boji za svoj život, i da su optuženiku radi ranije izerečenih joj prijetnji određene mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja veze sa oštećenom.

9.2 Znači, zbog takvog ponašanja optuženika oštećena je dovedena u stanje osobne nesigurnosti, a očito je da je optuženik upravo htio inkriminiranim radnjama zastrašiti istu i da je želio da ona ove prijetnje shvati ozbiljno.

9.3 Dakle, sud je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u izreci presude, pri čemu je bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje, pa je postupao s oblikom krivnje, koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera.

9.4 Kako je optuženik ĐO prijetio svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi, dakle bliskoj osobi, sukladno čl. 87. st. 9. KZ/11, to su njegovim postupanjem na način opisan izrekom ove presude, ostvarena sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11.

10. Prilikom odlučivanja o vrsti kaznenopravne sankcije, koja bi bila primjerena krivnji optuženika, ovaj sud je olakotnom okolnošću cijenio primjereno ponašanje pred sudom, dok je od otegotnih okolnosti na strani optuženika cijenjena dosadašnja kaznena osuđivanost optuženika, što proizlazi iz podataka kaznene evidencije, odnosno presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Kzd-4/2018, od 15. ožujka 2019. godine.

11. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti na strani optuženika, a s druge strane cijeneći težinu i vrstu počinjenog kaznenog djela te društvenu opasnost od činjenja ovakvih kaznenih djela, ovaj sud je optuženika za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a koja sankcija će, prema mišljenju ovoga suda, ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju, po izlasku iz zatvora, ponovno uključivanje u društvo.

11.1 Ovaj sud smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti zakonska svrha kažnjavanja, odnosno jedino će bezuvjetna kazna zatvora u konkretnom slučaju odgojno i preventivno djelovati na optuženika kako u svom budućem životu ne bi činio nova kaznena djela, a time će se poslati poruka i drugim osobama kako je neprihvatljivo činjenje ovakvih ili sličnih kaznenih djela te kako će svatko onaj tko se bude ponašao na ovakav ili sličan način biti primjereno sankcioniran.

12. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru od dana 25. studenog 2024. godine, u 12:00 sati, do dana 6. veljače 2025. godine.

13. Na temelju odredbe čl. 73. KZ/11, optuženiku ĐO je izrečena i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], rođenoj **.**.1981., kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 4 (četiri) godine, a radi otklanjanja opasnosti da optuženik ponovo počini kazneno djelo.

13.1 Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju čl. 73. st. 1. KZ/11, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

14. Temeljem odredbe čl. 79. KZ/11 od optuženika ĐO oduzima se jedan mobilni uređaj marke Huawei, model WAS-LX1, IMEI broja [IMEI broj], s pripadajućom SIM karticom, pozivnog broja [broj SIM kartice], a koji je oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, serijski broj [serijski broj], Postaje granične policije Gruda, od ĐO, dana **.**.2024., jer se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

15. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. ZKP/8, i to paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 200,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Toma Šoletića, odvjetnika iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa o trajanju i složenosti postupka, kao i o činjenici da se radi o mlađoj i radno sposobnoj osobi.

U Dubrovniku, 6. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovoga suda.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-3/2025,

- optuženiku ĐO,

- oštećenoj ĆO.

Nakon pravomoćnosti:

- Postaji granične policije Gruda,

- Policijskoj postaji Glina.